Pravo na smrt

Mislim da svako ima poneki primjer...
Ali,evo,gledam seriju sinoć i žena obolila,i moli svog bivšeg muža da joj okonča muke kad za to dođe vrijeme.Nikada (ali nikada) ne bih stavila nekoga u taj položaj.Da mene neko zamoli da donesem tako tešku odluku,glatko bih odbila.Brate mili,ubi se sam dok možeš (ako to već hoćeš),nemoj meni na savjest.To mi je baš sebično,tako nešto zahtjevati od nekoga,a sam nemaš hrabrosti.

Već sam rekla da je isključivanje aparata,nekako za mene posebna kategorija.Nije isto kad čovjeku samostalno kuca srce,samostalno diše,ili kad to rade aparati umjesto njega.Da nema aparata ne bi ni bio živ.Nekako za mene to i nije eutanazija,već prekid vještačkog života.

stari sam forumaš i obzirom na karakter foruma, bio sam u sasvim drugom filmu kad sam se priključio. život teče... obzirom da se najgore stvari (ipak) ne događaju drugima, ostaneš bez daha, glasa, pameti i svega kad shvatiš da te dopalo nešto što nema ni na filmu. i pakao i raj su stanja svijesti i ona traju za života. nakon smrti nema ničega.
društvo i država uglavnom osuđuju eutanaziju/potpomognuto samoubojstvo. o tome su odlučili oni kojima se pakao nije dogodio za života. kao kad katolički svećenik priča o obitelji, ili kad se očekuje od zdravog, ugojenog i rumenog hadezeovca da glasa za legalizaciju marihuane u svrhu liječenja.
osobno sam za podršku potpomognutog suicida i to bez naročitog razloga, a traženje razloga procjenjujem kao legalni pokušaj krađe privatnosti.

❤

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Stvarno se ne zna sto ce i kako ce. Mogao bi, a mozda i ne. Rijec je o distrofiji misica neke vrste, tako da stvarno nema lijeka, a niti prognoze, s obzirom da je sve ove godine nisu uspjeli definirati. No, ne uznemiruje me tema uopce, naprotiv. Zanimljivo mi je, a i bitno/aktualno. <3

---

ako ima neku terminalnu boleštinu tipa als i sl., potpuno gas razumijem. ako ne moze pisati i govoriti, mogu ja umjesto njega. ljudi u toj fazi imaju skrojenu sasvim drugačiju svijest. za njih je smrt i sve ostalo. neshvatljivo, ha?

Nema ALS, a nema ni terminalnu bolest, vec nedorecenu, sto je ponekad stvarno - sranje.



Deda kojeg sam spominjala proslo ljeto je umro u studenom. Nisu ga ozivljavali; sve je bilo onako kako je isplanirao.