Anita, a sad ozbiljno. Tj. i ovo prošlo od mene je bilo ozbiljno. Ovdje se ovakve teme vrlo često pretvore u to što koja od nas nikad ne radi, pa tako ovdje kao što si vidjela npr. ima žena koje nikada ništa nisu oprale na ruke, koje peglaju samo jednom u 5 godina kad idu na vjenčanje i slično. Postoje i one koje peglaju i gaće i tajice, ili usisavaju svaki dan...
Što god radila, htjela ili ne htjela raditi u kući, bitno je da nađeš neku točku u kojoj se ne osjećaš izscjeđeno svaki dan. Neće sve biti na “svom mjestu”, ali tko kaže i da treba biti? Što će se dogoditi ako nekad na podu bude mrvica više nego želiš da ih ima ili neka soba nije pospremljena? Samo zatvori vrata od te sobe...
Ja sam se prije x godina ovdje zalila na muza koji ništa ne zna (ili neće), pa evo ga x godina kasnije sve je isto osim što mi ne pada napamet žaliti se. Nije nikada znao složiti suđe u sudericu, ili pretrpa pa se x komada suda uopće ne opere, ili loše slozi pa se lagana plastika okrene, napuni vodom i to zalije drugo suđe kad ga vadiš... i znaš što, boli me briga. Kako ga slozi, složio ga je. Ako je sve ok oprano, izvadim i spremim, ako nije, ostavim da se opet opere i koga briga. Ili on vadi pa neki neoprani komad spremi na policu, pa ja to poslije nađem, i vratim samo u sudoper. Koga briga.
Nisam nikada bila klasična kućanica, ali bila sam doma djelomično za vrijeme trudnoća i na 3 porodiljna. I iz tih godina znam koji je to kuća naporan i dosadan posao... i ako nemaš ravnopravnog partnera, nema druge nego naći mjeru u kojoj si zadovoljan stanjem i energijom koju si sam uložio u to.
A i činjenica je da se ništa strašno nikome neće desiti ako su podovi i prozori neoprani, veš neopran na 90 ili neopeglan, a suđe stoji prljavo 2 dana. Samo su nam stvari više ili manje prihvatljive, a to su isto navike koje se uče i mogu se mjenjati.
Ja sam sama po sebi negdje na granici da imam opsesivno-kompulzivni poremećaj i u mojim mislima moja kuća bi izgledala kao apoteka. U stvarnosti izgleda kao svinjac jer ništa drugo nije moguće. Npr. na poslu sam jedna od rijetkih koja ima čist i uredan stol, i svi dokumenti na zajedničkom serveru su savršeno posloženi, dok kod drugih nije tako. Ne znam u kojem svemiru bi uspjela da mi stan tako izgleda pa sam se naučila prihvatiti stvari kakve jesu. A takve su da ako ne idemo na svadbu baš, svatko će preživjeti dan s nekim komadom robe, ako bas nema onog drugog. Na puno mjesta se može doći neispeglan. I iako je to nekome tko ne može vidjeti 2 prljave zdjelice u sudoperu odvratno do besvijesti, neće se ništa dogoditi ni ako je kuhinja 2 dana zatrpana prljavim suđem na svim površinama. Jer mene nema doma ili sam mrtva umorna, a njemu nije baš ni važno jesu li prljave 2 zdjelice ili 17 lonaca. Upalit će mašinu kad si dođe nešto praviti za jesti i ne nađe mjesta za raditi to. I eto, može se i tako...
Sinoć nosim veš iz kupaone na balkon kroz dnevnu sobu. On kaže, ostavi samo, ja ću. Ok, ostavim veš na balkonu.
On gleda TV, sat vremena ne ide raširiti taj veš. Ja radila nešto drugo, krenem spavati i kažem mu da ne zaboravi veš. Neće. Ujutro nađem veš gdje sam ga i ostavila. Pitam ga zašto ga nije raširio. Pa krenuo je, pogledao je u mašinu i nije vidio veš, pa nije znao gdje sam ga ostavila. Pa na balkonu, zašto nisi pogledao? Pa nisam se sjetio. I tako... eto, može se i tako.
Možeš li pokušati prestati raditi neke stvari? Ono, reci sama sebi - danas ću samo toliko, i sve drugo pusti. Da, neće se napraviti, ali možda nešto prođe i nenapravljeno. Rade li djeca ista? Možeš li im delegirati usisavanje ili slaganje čarapa? Nadi im bilo što, tek toliko da imaju neki zadatak.
Ima li tebi negdje blizu nešto čime bi se mogla baviti 2 x tjedno i sto bi si mogla priuštiti? Bilo što, sport, hobi, neka udruga? Ili ako nema, odredi si vrijeme samo za sebe kad ti čitaš ili gledaš seriju i nema tada nikakvih pauka ni mrvica na vidiku. Neće se ništa dogoditi za ta dva sata.
Uglavnom... svi ovi topici završavaju ovako... 2 i pol savjeta kako da nešto lakše održavaš i 77 savjeta da promijeniš i/ili prihvatiš nešto ;).
