Autizam, pomoć i iskustva

Citiraj:

---

Toma1 prvotno napisa

I da, još ovo, dok ga držiimo u rukama, NIIIKAD nas ne gleda, nego negdje okolo, doslovno mogu počet lajati, on me neće pogledati.
Ali npr.ako ga drži tata dok se njemu ne da biti kod tate, onda mene gleda, i obrnuto ako ga ja držim.

---

Mala djeca su prirodno dalekovidna i ne mogu postići fokus. Ako tome dodaš mogućnost da ima neku smetnju vida i da će kasnije trebati naočale, eto još jednog problema. Ali ne treba se toga bojati. Moj stariji ima ambliopiju i strabizam. Ima naočale, kao mali nosio je okluzije i išao na vježbe, a sad ide u auto školu. Dakle, vid mu nije savršen i kao mali nije mogao uspostaviti kontakt očima ako smo bili preblizu, a i udarao je u namještaj dok je prohodavao. Dobio je naočale u trećoj godini.

To je samo jedna mogućnost. Provjerite polako sve, a dobar pedijatar će te savjetovati što je u granicama, a za što trebaš uoutnicu za specijalistički pregled.

Tangerina, još malo o autićima... Nisu problem autići i kotači kao takvi. Problem je opsjednutost jednim predmetom koja ometa proces učenja. Kod mojih su problem bile plišane igračke koje su služile za uspavljivanje, prilagodbu na jaslice i općenito kao utjeha u stresnim situacijama. Polako smo ih odviknuli. U vrtić ih nisu smjeli nositi. A odvikavanje je išlo jednostavno, ponudiš im nešto drugo. Skreneš pažnju.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Mala djeca su prirodno dalekovidna i ne mogu postići fokus. Ako tome dodaš mogućnost da ima neku smetnju vida i da će kasnije trebati naočale, eto još jednog problema. Ali ne treba se toga bojati. Moj stariji ima ambliopiju i strabizam. Ima naočale, kao mali nosio je okluzije i išao na vježbe, a sad ide u auto školu. Dakle, vid mu nije savršen i kao mali nije mogao uspostaviti kontakt očima ako smo bili preblizu, a i udarao je u namještaj dok je prohodavao. Dobio je naočale u trećoj godini.

To je samo jedna mogućnost. Provjerite polako sve, a dobar pedijatar će te savjetovati što je u granicama, a za što trebaš uoutnicu za specijalistički pregled.

---

Joj pa da
To mi uopće nije palo na pamet..
Jer dok smo na daljini nas lijepo gleda, evo sad maloprije sam izvirila iza ormara na dobrih tri metra udaljenosti, odmah me pogledao i počeo se smijati.

Može li se ovako malom momku uopće provjeriti vid?

Ovo nam je prvo djete, unuk, nećak u obitelji, a prijatelji nam još uvijek nemaju djecu, ja doslovno nemam koga pitati za savjet.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Tangerina, još malo o autićima... Nisu problem autići i kotači kao takvi. Problem je opsjednutost jednim predmetom koja ometa proces učenja. Kod mojih su problem bile plišane igračke koje su služile za uspavljivanje, prilagodbu na jaslice i općenito kao utjeha u stresnim situacijama. Polako smo ih odviknuli. U vrtić ih nisu smjeli nositi. A odvikavanje je išlo jednostavno, ponudiš im nešto drugo. Skreneš pažnju.

---

Moj samo voli kotače od autića, nije bitno koji je autić, samo da se vrti.

Citiraj:

---

Toma1 prvotno napisa

Joj pa da
To mi uopće nije palo na pamet..
Jer dok smo na daljini nas lijepo gleda, evo sad maloprije sam izvirila iza ormara na dobrih tri metra udaljenosti, odmah me pogledao i počeo se smijati.

Može li se ovako malom momku uopće provjeriti vid?

Ovo nam je prvo djete, unuk, nećak u obitelji, a prijatelji nam još uvijek nemaju djecu, ja doslovno nemam koga pitati za savjet.

---

Da. Može se. Možda ne odmah sve, ali neke smetnje vida se mogu otkriti i korigirati. Mom sinu je jedno oko bježalo prema van. Vježbanje je to gotovo u potpunosti riješilo, ali dioptrijske naočale on nosi godinama. Kao i ja, uostalom :-)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Da. Može se. Možda ne odmah sve, ali neke smetnje vida se mogu otkriti i korigirati. Mom sinu je jedno oko bježalo prema van. Vježbanje je to gotovo u potpunosti riješilo, ali dioptrijske naočale on nosi godinama. Kao i ja, uostalom :-)

---

Da, pročitala sam u vašim prijašnjim objavama da vam je sin imao problema s vidom i da ste to uspješno rješili.
Popratit ću sad i to u narednim danima.

Citiraj:

---

Toma1 prvotno napisa

Da, pročitala sam u vašim prijašnjim objavama da vam je sin imao problema s vidom i da ste to uspješno rješili.
Popratit ću sad i to u narednim danima.

---

Riješilo se koliko se moglo. Naočale nosi i danas. Na kontrole na Rebro ide i danas. Za autoškolu je morao imati papir od njih. Ali moje dijete ima kompliciranu dioptriju i druge smetnje (vid, ali i sluh i motorika) zbog neurološke falinge. Naučio je skočiti sunožno tek oko pete godine. Nije bitno za priču, jer ovo nije tipičan slučaj. Htjela sam samo reći da se puno ranih smetnji može uspješno riješiti.

Što se tiče nesavršenog vida malog djeteta - u većini slučajeva to se spontano preraste. Rastom glavice smanjuje se urođena dalekovidnost i poboljšava fokus. Za djecu koja nisu obuhvaćena probirom na drugačiji način kontrola vida obavlja se prije polaska u školu. Tada je i moj mlađi sin dobio naočale, ali on je samo kratkovidan, nema kompliciranu situaciju kao stariji. Probir na ambliopiju tj. slabovidnost (to je imao moj stariji) radi se najkasnije do treće godine, jer se to otklanja vježbama i bitno je rano početi.

Vodili smo mi i mlađeg sina na kontrolu oko treće godine, radi vlastitog mira, ali je dr. rekla da on nije njezina mušterija :-) Rekla je samo da čuvamo taj nalaz do polaska u školu. Tako je i bilo.

Da se vratim na temu komunikacije, jer zabrazdili smo s vidom...

Kako poboljšati komunikacijske vještine malog djeteta - pisala sam već o tome na forumu. Pokušat ću potražiti i staviti ovdje link na stare topice.

Igre prstima - v post #39 na ovoj temi: http://forum.roda.hr/threads/50393-p...i-orijentirane

Ima još topica s pjesmicama: http://forum.roda.hr/threads/89123-P...-djecu-s-rimom - na tom topicu ima mojih starih postova. Iako se odnose na rješavanje smetnji sluha, dobre su za svu djecu.

Od literature - možda Stanley Greenspan - bilo koja knjiga https://www.superknjizara.hr/hr/stanley-i-greenspan

Moji su sinovi godinama bili u Suvagu, pa znam kako izgleda njihova literatura:
Renata Rade: https://www.foma.hr/prirucnici-za-ro...icnog-razvoja/
Od iste autorice postoji i knjiga o komunikacijskim teškoćama, ali ne treba trčati pred rudo. To ćeš čitati ako baš bude trebalo, ali prema opisu (dijete se smije kad te vidi s tri metra udaljenosti), nemaš

Moji sinovi su voljeli pjesmice i recitacije iz knjige Kućica u gljivi: http://library.foi.hr/lib/knjiga.php...lid=20&B=20&H=

Citiraj:

---

Toma1 prvotno napisa

I evo
Još sam htjela spomenuti vezano za bezglavo lutanje po stanu,
Naš malac voli par mjesta u stanu, kraj ormarića s hrpom kabela (ne može doći do njih, ali je uporan u pokušajima), u kuhinji se trudi doći do pećnice i pokušava vrtiti djelove, i do one kao sigurnosne ogradice gdje voli vrtiti šarafe.
I zapravo, sve što on istražuje će prvo staviti u usta, što mi je jasno, sestra i ja smo voljele stavljati kamenja s plaže u usta :D
Međutim, nakon što je stavio u usta taj neki predmet kojeg se uhvatio on ga uvijek pokušava zavrtiti.
I evo, ti pokušaji vrtnje svega šta uzme u ruku me jako muče.

---

Jao, ovo sam previdjela - kao da čitam o svom starijem sinu, a ni mlađi nije daleko... Imat ćeš inženjera :-)!

Kabeli, odnosno KABEJI (kako je on govorio) bili su u našoj kući najmilija igračka godinama... Lampice za bor i kuglice, stari telefon, nikakve igračke nego samo prave stvari, čak i ako su furda.

Od malena je stariji razvlačio produžne kabele, razmontirao je bakin stari video u dobi od nekih 4-5 godina itd. Batina ima i drugu stranu - pri upisu u jaslice u dobi od dvije godine i četiri mjeseca govorio valjda samo dvadesetak riječi. Što da kažem? Imali smo nekoliko izazovnih godina, ali sad je ok. Nije znao zavezati cipele, ali je znao upogoniti digitalnu kameru bolje nego ja. Taj ni danas ne govori puno, ali ima kliker za matematiku i tehniku. Eno ga na drugoj godini FER-a, kabele razvlači i dan danas :-)

Moj mlađi je radioamater - obojica su se našli u tehnici. Dok su bili sasvim mali, to se isto dobro vidjelo.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Da se vratim na temu komunikacije, jer zabrazdili smo s vidom...

Kako poboljšati komunikacijske vještine malog djeteta - pisala sam već o tome na forumu. Pokušat ću potražiti i staviti ovdje link na stare topice.

Igre prstima - v post #39 na ovoj temi: http://forum.roda.hr/threads/50393-p...i-orijentirane

Ima još topica s pjesmicama: http://forum.roda.hr/threads/89123-P...-djecu-s-rimom - na tom topicu ima mojih starih postova. Iako se odnose na rješavanje smetnji sluha, dobre su za svu djecu.

Od literature - možda Stanley Greenspan - bilo koja knjiga https://www.superknjizara.hr/hr/stanley-i-greenspan

Moji su sinovi godinama bili u Suvagu, pa znam kako izgleda njihova literatura:
Renata Rade: https://www.foma.hr/prirucnici-za-ro...icnog-razvoja/
Od iste autorice postoji i knjiga o komunikacijskim teškoćama, ali ne treba trčati pred rudo. To ćeš čitati ako baš bude trebalo, ali prema opisu (dijete se smije kad te vidi s tri metra udaljenosti), nemaš

Moji sinovi su voljeli pjesmice i recitacije iz knjige Kućica u gljivi: http://library.foi.hr/lib/knjiga.php...lid=20&B=20&H=

---

Hvala vam peterlin,
Baš ste ZAKON!!
❤️

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Jao, ovo sam previdjela - kao da čitam o svom starijem sinu, a ni mlađi nije daleko... Imat ćeš inženjera :-)!

Kabeli, odnosno KABEJI (kako je on govorio) bili su u našoj kući najmilija igračka godinama... Lampice za bor i kuglice, stari telefon, nikakve igračke nego samo prave stvari, čak i ako su furda.

Od malena je stariji razvlačio produžne kabele, razmontirao je bakin stari video u dobi od nekih 4-5 godina itd. Batina ima i drugu stranu - pri upisu u jaslice u dobi od dvije godine i četiri mjeseca govorio valjda samo dvadesetak riječi. Što da kažem? Imali smo nekoliko izazovnih godina, ali sad je ok. Nije znao zavezati cipele, ali je znao upogoniti digitalnu kameru bolje nego ja. Taj ni danas ne govori puno, ali ima kliker za matematiku i tehniku. Eno ga na drugoj godini FER-a, kabele razvlači i dan danas :-)

Moj mlađi je radioamater - obojica su se našli u tehnici. Dok su bili sasvim mali, to se isto dobro vidjelo.

---

Hahahaha
Super!!!
Baš ste me nasmijali!!!
Idem ja naći starih kabela, pa ćemo vidjeti što će biti dok se probudimo iz popodnevnog spavanca :)

I hvala još jednom na linkovima !

Dobru zabavu, samo pazi da se ne ozlijedi. Moji su se smjeli igrati s tim i s pravim alatom samo uz nadzor. Tipična rečenica iz tih vremena je KO ME BU GLEDAAAL? Alat i kabeli nisu se smjeli dirati bez nadzora.

Moj mlađi se jednom uštipnuo kliještima do krvi, za obraz... i šutio je, jer je znao da se alat ne smije dirati dok ga nitko ne gleda, a on je to radio dok je tata zadrijemao. Ja dođem doma, njemu krv curi niz lice, a nije ni pisnuo da mu tata ne uzme alat...

Ima takvih situacija cijela hrpa.

Pouka priče: probaj naći neku zanimljivu aktivnost za dijete, ali ga odmah usput pouči ako je nešto opasno i kako se zaštititi od opasnosti. Klinci uživaju kad s njima razgovaramo kao s odraslima i razumiju puno više nego mi očekujemo.

Toma, ali ako se tvoj dječak voli igrati autićma, zašto ga ne pustiš da se igra autićima? Zašto je za njega bolje da se igra kabelima koji su zanimali sina jedne od forumašica?
Koliko si napisala, kola mu nisu nikakav opsesija, malo se poigra i ide dalje. Ničega lošeg tu nema. Skoro svaka dječja igračka, od onih koje se montiraju na kolica pa nadalje ima te elemente koji se vrte, djeca to vole, pogotovo neka, i dobri im je za finu motoriku.

Ma zapravo on želi doći do kabela iza jednog ormara, ali evo sad kad je dobio kabel, malo ga je pokušao zavrtiti, dosadio mu je nakon 10ak minuta.
A autiće ćemo ipak malo maknuti iz igre, jer bismo ipak htjeli da “proširi vidike” i na druge načine igranja.

I evo, javili smo se na ERF, termin ćemo dobiti sad ovih dana pretpostavljam, ali su nam rekli da postoji mogućnost da ćemo doći na red tek kroz pola godine.

Ima li tko kakvih iskustava s ABC-om.
Pokušati ćemo ga tamo odvesti na procjenu.

Probali smo na goljak, ali za odlazak kod njih bismo trebali biti njihov pacijent :/

Mene i dalje brine što on mene ne gleda tako često
Ni mene, ni supruga, a ni druge ljude.

Vidim da je ova tema ziva, pa sam dosla pokupit malo snage. Imam djecaka od 15 mjeseci koji kasni u razvoju, a uz to ima genetski ostecen sluh od rodjenja. Nekako, ostecenje sluha sam probavila, ali ovo njegovo kasnjenje me izludjuje. Mislim se ponekad hoce li ikad ovaj rad prestati, hocu li ikad provesti normalno i opusteni dan? Zapravo trenutno on ima siromasne obrasce igre, tj. ne zna se funkcionalno igrati s predmetima, vise ih proucava, nema pokaznu gestu, kontakt ociju mu je sad dosta bolji nego prije, motoricki je dosta napredan, ali nekako taj motoricki razvoj bas ne prati psihomotorika. Ne razumije puno, zna da za njam njam treba ici jesti, zna znakovati svjetlo kad ga pitas, tu i tamo mahne za hej, hej, emotovno je toplo dijete, voli se mazit, citat price, vozit u kamionu, kolicima. Nesto malo sam vozi autice, pali one igracke na sviranje, ali slabo emitira kopira, sve neki sitni pomaci. Radimo dosta vec 6 mjeseci i bas sam iscrpljenja. Sve je podredjeno tome. Ako ne radim osjecam griznju savjesti, a kad radim i ne vidim rezultate svako malo padam ko kruska. Za sada svi govore da je on u nekim sirim rasponima normale, da poticemo i bla..bla... Vidim ovdje da je bilo svakakvih prica, dakle drage majke kako ste izdrzale?

Citiraj:

---

stellesel prvotno napisa

Vidim da je ova tema ziva, pa sam dosla pokupit malo snage. Imam djecaka od 15 mjeseci koji kasni u razvoju, a uz to ima genetski ostecen sluh od rodjenja. Nekako, ostecenje sluha sam probavila, ali ovo njegovo kasnjenje me izludjuje. Mislim se ponekad hoce li ikad ovaj rad prestati, hocu li ikad provesti normalno i opusteni dan? Zapravo trenutno on ima siromasne obrasce igre, tj. ne zna se funkcionalno igrati s predmetima, vise ih proucava, nema pokaznu gestu, kontakt ociju mu je sad dosta bolji nego prije, motoricki je dosta napredan, ali nekako taj motoricki razvoj bas ne prati psihomotorika. Ne razumije puno, zna da za njam njam treba ici jesti, zna znakovati svjetlo kad ga pitas, tu i tamo mahne za hej, hej, emotovno je toplo dijete, voli se mazit, citat price, vozit u kamionu, kolicima. Nesto malo sam vozi autice, pali one igracke na sviranje, ali slabo emitira kopira, sve neki sitni pomaci. Radimo dosta vec 6 mjeseci i bas sam iscrpljenja. Sve je podredjeno tome. Ako ne radim osjecam griznju savjesti, a kad radim i ne vidim rezultate svako malo padam ko kruska. Za sada svi govore da je on u nekim sirim rasponima normale, da poticemo i bla..bla... Vidim ovdje da je bilo svakakvih prica, dakle drage majke kako ste izdrzale?

---

Ovo je tema o autizmu, pa možda moderatori presele i pitanje i odgovor. Jeste li dobili dijagnozu autizma? Nije neobično da dijete s teškoćama slušanja ima malo sporiji razvoj, jer ima smanjenu količinu ulaznih informacija. Mislim da se to zove slušna deprivacija, ali nisam stručnjak, pa oprosti ako sam napisala glupost. Dakle - mozak ne dobiva poticaj osjetila sluha ili ga ne dobiva u dovoljnoj mjeri, pa je zakinut za taj dio informacija. To je moguć uzrok kašnjenja u komunikacijskom razvoju (namjerno ne pišem govornom razvoju, jer za djecu s oštećenjem sluha nisu ista očekivanja kao i za djecu bez smetnji). Vjerujem da je ovo dijete već uključeno u neki program rehabilitacije (slušni aparatići i slično, vježbe... ).

Evo odgovora na tvoje pitanje - roditelj sve izdrži kad mora. Neke teškoće su rješive, a one koje nisu rješive moramo prihvatiti. Dijete nauči živjeti s tim. Kad dijete ima teškoće, roditelj se silom prilika tome mora prilagoditi - život se ne dijeli na vježbanje/odmor, nego je kompletna dnevna rutina podređena tome da se dijete stimulira na odgovarajući način. Jednostavno sve organiziraš tako da bude u funkciji poticanja razvoja. Eh sad - kako - to ovisi o teškoćama. Nema nekog univerzalnog rješenja, osim što stalno treba imati na prvom mjestu potrebe djeteta. Osim toga, standardne razvojne tablice za takvu djecu ne vrijede. Treba pitati stručnjake koji prate razvoj kakav je NAPREDAK, a ne kakav je status u odnosu na djecu bez teškoća. Treba pitati i što možemo i trebamo očekivati + što trebamo raditi da potaknemo razvoj.

Moj stariji je imao usporen neurološki razvoj od rođenja i to je izazvalo kašnjenje u razvoju motorike i govora. Imao je sužene zvukovode i tešku nagluhost, pa je s dvije i pol godine imao fond od dvadesetak riječi i to iskrivljeno, onako kako je čuo. Dodaj tu još probleme s vidom (ambliopija, strabizam), kasno prohodavanje, motoričku nespretnost itd. Mi smo proveli puno godina kod fizijatra / otorinca / logopeda / oftalmologa u centru za strabizam. Uz to, doma se nije samo vježbalo, nego se živjelo na način koji je osiguravao odgovarajuće poticaje. Rezultat - nagluhost je riješena rastom glave, kako je otorinac i najavio - zvukovodi su se proširili i nakon njegove desete godine više nismo morali ići svaka dva-tri mjeseca na ispiranje i propuhivanje. Dijete je sa 7,5 godina upisano u redovnu školu uz IP, iako je pedijatrica smatrala da treba ići u Suvagovu. Logoped je dao odobrenje da može u redovnu i tako je i bilo. S redovnom logopedskom terapijom završio je negdje do kraja nižih razreda OŠ, a na kontrole neurologu, psihologu i po potrebi logopedu išao je do mature.
Tijekom godina išao je na plivanje, gimnastiku, atletiku - bez pritiska, onako za razgibavanje i održavanje koordinacije. Smetnje sluha su relativno dobro riješene, osim problema koji su neurološki, a koji se odražavaju na sluh, vid i motoriku. To je ostalo (blaga govorna smetnja, kratak interval slušne i vidne pažnje, relativno loša motorika ruku zbog čega ima prilično ružan rukopis, nosi naočale i kontrolira vid) ali je sve to prilično dobro kompenzirano. Što da kažem - eno ga, trenutno ide u autoškolu i redovni je student druge godine fakulteta koji je odabrao. Koliko mi se čini, za sada je postizao sve što je poželio.

***
Kolega ima djevojčicu sa kohlearnim implantatom. Sad je negdje u dobi za školu, ali mislim da su dobili odgodu. Pamtim što je rekao: Moja kćer će postići u životu sve što će moći, kao i svatko od nas.

Peterlin,lijepo si to srocila, no cini mi se puno teze to ciniti nego to izgleda kako je napisano. Ne nema dijagnozu, iako kako kazem ne briljira, razlicita su misljenja strucnjaka, no niko se ne nece konkretno izjasniti do 3 godine. Pogotovo za gluho dijete, gdje kako si rekla moze biti i jezicna deprivacija. Medjutim, neovisno o tome gluhi dobro komuniciraju neverbalno, pa eto tu zbilja postoji zabrinutost da ima jos koju teskocu, sto je meni samo po sebi tesko za prihvatiti jer ja uvijek gledam u neku buducnost koja je nepredvidiva, zamaram se njegovim nedostacima, a ne uzivam u njegovim mogucnostima. Imam osjecaj da svaki dan nalazim na neke bombe, nove izazove koji su mi nepoznati, kojima nisam dorasla, i da mi se cili zivot vrti oko toga da on bude sretan na ustrp cijele obitelji. Neke stvari koje smo prije radili, tipa setat besciljno po gradu ili slicno ne mozemo vise raditi jer stalno nad glavom visi to nisi s njime danas radio to i to. To me uzasno opterecuje, pogotovo jer vidim da su ti pomaci milimetarski. Nekad razmisljam sto ako nikad ne bude razumio, di idemo, sto radimo i slicno, a da ne kazem da cemo ga mozda morat drilati oko jednostavnih stvarcica. Kazem sad to izgleda zbilja zabrinjavajuce, mozda cu dogodine u ovo vrime bit mirnija ili barem prihvatit, al nekako ne vidim kako zadrzati sebe u tome svemu.

Prestani sve raditi i budi -mama.
Ako ti se baulja po gradu s djetetom-bauljaj. Odmori. Radi ono sto bi radila da dijete nema poteskoce. Nadi nekog da radi terapiju, a ti probaj biti samo mama. Plati ako treba.
I ne radi dugorocne planove i prognoze . Biti ce sto bude.

Citiraj:

---

stellesel prvotno napisa

Peterlin,lijepo si to srocila, no cini mi se puno teze to ciniti nego to izgleda kako je napisano. Ne nema dijagnozu, iako kako kazem ne briljira, razlicita su misljenja strucnjaka, no niko se ne nece konkretno izjasniti do 3 godine. Pogotovo za gluho dijete, gdje kako si rekla moze biti i jezicna deprivacija. Medjutim, neovisno o tome gluhi dobro komuniciraju neverbalno, pa eto tu zbilja postoji zabrinutost da ima jos koju teskocu, sto je meni samo po sebi tesko za prihvatiti jer ja uvijek gledam u neku buducnost koja je nepredvidiva, zamaram se njegovim nedostacima, a ne uzivam u njegovim mogucnostima. Imam osjecaj da svaki dan nalazim na neke bombe, nove izazove koji su mi nepoznati, kojima nisam dorasla, i da mi se cili zivot vrti oko toga da on bude sretan na ustrp cijele obitelji. Neke stvari koje smo prije radili, tipa setat besciljno po gradu ili slicno ne mozemo vise raditi jer stalno nad glavom visi to nisi s njime danas radio to i to. To me uzasno opterecuje, pogotovo jer vidim da su ti pomaci milimetarski. Nekad razmisljam sto ako nikad ne bude razumio, di idemo, sto radimo i slicno, a da ne kazem da cemo ga mozda morat drilati oko jednostavnih stvarcica. Kazem sad to izgleda zbilja zabrinjavajuce, mozda cu dogodine u ovo vrime bit mirnija ili barem prihvatit, al nekako ne vidim kako zadrzati sebe u tome svemu.

---

Poslušaj sirius i probaj se opustiti. Dijete ima tek 15 mjeseci. Stignete sve.

Ma hodamo na 4 terapije tjedno, al ono kako kazu sve je u ovoj dobi na vama. Volila bih biti mama, al onda on pobaca sve igracke meni isred nosa bez da uopce pokusa napraviti bilo sto sto bi dijete te dobi napravilo. Frustrira, na najjace...

"Mislim se ponekad hoce li ikad ovaj rad prestati, hocu li ikad provesti normalno i opusteni dan?"
Kao majka djeteta s autizmom najiskrenije savjetujem da ne postavljate ovakva pitanja. Vjerujte da ne želite čuti iskreni odgovor.

"Vidim ovdje da je bilo svakakvih prica, dakle drage majke kako ste izdrzale?"
Moje dijete ima 15 godina. Ne mogu reći da sam izdržala jer rad i borba su i dalje svakodnevni. Što mi je pomoglo? Crni humor i zajednica roditelja koje sam upoznala po raznim Forumima i na FB koji se nalaze u istoj situaciji i razumiju svakodnevne probleme s kojima se suočavam.

Citiraj:

---

stellesel prvotno napisa

Ma hodamo na 4 terapije tjedno, al ono kako kazu sve je u ovoj dobi na vama. Volila bih biti mama, al onda on pobaca sve igracke meni isred nosa bez da uopce pokusa napraviti bilo sto sto bi dijete te dobi napravilo. Frustrira, na najjace...

---

Moraš naći nešto što dijete voli raditi i što mu zaokuplja pažnju. Od toga počinješ, a ne od onoga čemu dijete pruža otpor.

Za dijete sa smetnjama sluha preporučujem literaturu koju smo i sami koristili dok nam je dijete bilo mlađe od 3 godine, ali sam je proslijedila dalje kad nam više nije trebala.
Tri su knjige u kompletu, a serija se zove PROGOVORI http://www.knjigolov.hr/katalog/Ivan...ovori-1-3/6115
Nisam sigurna ima li toga sada za kupiti, ali vidim je u katalogu Knjižnica grada Zagreba: https://katalog.kgz.hr/pagesResults/...ctedId=5000224

Osim toga, sad sam na internetu pronašla i ovu brošuru za čujuće roditelje djece sa slušnim teškoćama, pa vidi ima li tu kakvih korisnih savjeta: http://www.dodir.hr/images/content/u...0igru%20sm.pdf

Što se tiče tvojih frustracija, možda ne bi škodilo kako MBee kaže - potražiti informacije u udrugama roditelja djece sa sličnim problemima. Samo da napomenem, frustracije su sastavni dio roditeljstva, bez obzira ima li dijete teškoće ili nema. Mi odgajamo dijete, ali isto tako i dijete odgaja nas :-) :-) :-)
Sretno!

Pel i MBee hvala. Narucila sam neku knjigu na tu temu. Upravo citam Djecaka koji je volio prozore. Ko da sam ga ja pisala u ovom pocetku, ne po tome kako moje dijete napreduje nego kakvi me osjecaji drze. Vjerovali ili ne, kontaktirala sam vise udruga u svom podrucju i fakat nema niti jedne koja organizira grupne podrske roditeljima, nesto malo psihiloga koje i imaju vise su za djecu ili su mladi i neiskusni pa drze neke teoretske radionice. U glavi mi uglavnom odzvanja "Nisi sam", a fakat si sam uz poneke dobre ljude koje sam iskopas.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Da.

---

Citiraj:

---

FerralTri prvotno napisa

Pozdrav svima još jednom. Javljam vam se nakon proteklih vise mjeseci. I dalje sam zabrinuta na neki način jer on još uvijek ne priča, zna proći i par dana da uopće ništa ne kaže. Znao je govoriti mamama i nene, al sve češće niti to. Inače osim toga nemamo nekih problema, komuniciramo gestom, i ako nesto treba odvede nas za ruku. Slikovnicu i dalje lista, al neće pokazivati. Vozanje autića mu je glavna preokupacija. Logoped kaže da osim kašnjenja u govoru nema nikakvih elemenata pervazivnog, savjetovao nam je pregled sluha. Ne znam kako to može pomoći, on uglavnom čuje, odaziva se i razumije dosta toga (ono što mu odgovara). Bliži nam se drugi rodjendan, pa sam sve više zabrinuta, sto nam je činiti?

---

Mogu pitati nakon čitanja postova kako napreduje dijete???? Imam isti slučaj sad sa mojim sa 17 mj pa sam zabrinuta