U Njemackoj su po parkicima same Turkinje, tako da.moze zaboraviti socijalizaciju s Nijemcima, nazalost. Treba gledat druge opcije...
Printable View
U Njemackoj su po parkicima same Turkinje, tako da.moze zaboraviti socijalizaciju s Nijemcima, nazalost. Treba gledat druge opcije...
Ja sam u T. poglupila kao i na porodiljnom, jednostavno sam postala sporokužeća i iako sam tip koji pršti od energije, dok sam imala bebu i bila trudna (starije dijete je imalo 9mj)ja sam osjecala taj nesnosan umor, koji nije prestajao.
Da mi je netko tad rekao idi na kurs, na sport, bavi se necim sta volis rekla bi mu samo mi daj mira da legnem i odmorim.
Ja sam tada trebala ODMOR a ne dodatne aktivnosti.
Inace to smatram izuzetno zdravim, baviti se sobom i svojom hobijima, jezik, sport, sta god ali u takvim okolnostima vrlo tesko izvedivim.
Kad se rode blizanci, jos tezim.
Svakako odvojit svaki dan za sebe bar sat vremena,al to moze biti i obicna setnja samo da je odmak od rutine i ku ku ba ba...tad nek muz preuzme.
Pa kako moja seka je upoznala tamo dosta nekih svojih. Mozda ovisi o gradu.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Doduse nisu sve Nijemice, al su zene koje zive jako dugo u Njemackoj, od svukud ih ima i naravno pricaju njemacki.
Samo kazem da je meni ostalo nerealno.
Po pitanju energije, a i volje.
Ove sekine nisu Turkinje.
Mozda najbolje krenut s tecajem njemackog u popdnevnim satima dok si jos trudna, ako ti mozak funkcionira po pitanju usvajanja novih znanja.
Moj je tad "stao" i nakon povratka na posao nakon god dana se povratio.
super su Jelenini savjeti (slažem se da je jezik jako bitan), ali možda (možda!) kad će blizanci imati godinu dana. Intenzivni tečaj jezika, sport, vlastiti interesi ... pa to može zaboraviti s troje djece mlađe od 3 godine, ako nema osiguranu pomoć kod kuće (možda će imati?).Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Dianula, želim ti sve najbolje, probaj prihvatiti da u ovom periodu života tvoj profesionalni život / karijera ostaju on-hold ili se kreću puževim korakom, to je jednostavno tako kad imaš bebe, you can't have it all (mada nas na svakom ćošku uvjeravaju u to :roll:). Ali bebe odrastu iznenađujuće brzo i tvoj život/karijera/hobiji/interesi se opet vraćaju tebi, to je sigurno. Been there, done that :mrgreen:
Drž'se :heart:
Pa zato mora inzistirati da muž preuzme potpunu brigu o djeci kad dodje s posla. On je vec dulje gore i ne trosi toliko energije na sam početak. Nek se vec sad raspita za pedijatre, zubare, ginekologe, dr obiteljske medicine, to je jako bitno da odaberes kako treba. Ja sam jako lutala sa zubarima npr. Ginekologicu sam odabrala jer je znala engleski i netko mi ju je preporucio, ali je žena totalni nečovjek bila i skoro me ubila na kraju s krivom dijagnozom i terapijom, a kad se otkrilo zbilja u klinici sto mi je, jos se ljutila na mene i bila bezobrazna. Obiteljsku sam super potrefila. Bitno je dobro se raspitati na vise strana. Sa zubarima sam isto imala zabavu - svi te poslikaju na rtg odmah i krenu s popravljanjem zubi. Tako je meni prva, onda me naljutila zbog neceg, popravila sam 14! karijesa sto je ona "otkrila", ali sam onda promijenila i otisla kod drugog jer su me ovi nervirali. Cim sam dosla kod drugog taj me poslikao i ustanovio 11! karijesa, niti 2 mjeseca nakon ove prve. Promijenila sam odmah i toga jer sam oduvijek isla zubaru dvaput godisnje i uopce nemam zapustene zube, 100% ni ona prva nije imala 14 za popravljati. Dosla kod treceg, taj je bio pred mirovinom, vec je spavao. I onda sam konacno dobila preporuku kod pravog i to je bio fenomenalan zubar. Umisljen i antipatican, al odlican. Uglavnom, zabava.
Druzenje s drugim mamama ne bih ful izbjegavala, mogu se dobiti savjeti, al to je ulaznica u "krivo" drustvo. U Njemackoj postoji izraz Rabenmutter, malo je žena koje guraju karijeru, to su Rabenmütter za njih. Mislim da pažljivo treba birati društvo i potruditi se ući u njega, ali to ne ide bez jezika. S go with the flow ce se tesko realizirati u sljedecih 5 godina. Bez turbo podrske supruga, ne moze, tu se slažem, ali s obzirom na njezine ustupke, bio bi stvarno drzak da to odbije.
Po meni je ok krenuti sporo do trenutka kad djeca budu u stanju prespavati cijelu noc. Po meni je za prezivljavanje ekstremno bitno naviknut bebe na ritam, a ne na zahtjev, sto je naravno suprotno main streamu. Ja sam se prilicno cvrsto drzala ove knjige:
https://miss7mama.24sata.hr/beba/raz...jekom-dana-964
Da nisam, tesko bih izdrzala majcinstvo u kasnoj dobi, plus odradjivala kasno popodne stvari za posao. Kod mene testirano, sve je radilo upravo tako kako je opisano. Nisam imala privilegij setati s mamama i pijuckati kave, vec sam gurala kolica i telefonirala za posao. Ako postoji ritam, lako preuzme netko drugi (tata, netko od šire obitelji) u slucaju potrebe.
Ritam možeš postaviti ako su deca zdrava, kod velikog je to bilo potpuno moguće postaviti i biti dosljedan, ali kod klinaca koji su bili i još jesu atopičari, prosto nemoguće iako je bilo posta godina između njih, napose sa pričom o spavanju cijele noći manji je počeo tek s 5 godina kad sam uspjela ispustiti dermatitis.
Jedno su planovi , nesto sasvim deseto -zivot.
Pogotovo sa malom razlikom u godinama, i blizanackom trudnocom. U svakom slucaju sretno i neka sve bude najbolje sto moze za sve.
To je istina.
Koliko znam, radno mjesto predavača u Njemačkoj ni ne postoji, a i kod nas se gase takva mjesta. Radnih mjesta znanstvenika ima, ali uz troje djece je tesko biti znanstvenik jer umor pojede kreativnost. Oko mene nije bilo ni jedne mlade žene s djecom. Muških je bilo, sa zenama domacicama. Meni cak ni ne bi bilo drago imati mjesto znanstvenika u Njemackoj, jer moras mijenjati sveučilišta pa svakiput ispocetka u novom gradu.
Svejedno se treba potruditi da se kvalitetno integriras. Puno vise je onih koji nisu u tome uspjeli, nego onih koji jesu. Vecina ostane zarobljena u getu stranaca. Sad i mi gledamo slicno s nasim Nepalcima. Kada i kako ce se oni integrirati. Nitko od nas ih ne zove k sebi na kavu da ih bolje upozna i da cuje sto se jede u Katmanduu u veljaci.
Bas to citam i ne vjerujem.Citiraj:
sirius prvotno napisa
S troje djece racunat da ce sve ici bas kako bi trebalo po knjigama, no way..mislim super je rutina al nit su djeca roboti, a bome nisu ni svi isti. Ja imam jako lagan san i tek sam pocela spavat kad je mladje dijete napunilo 2 god, sve me budi. Dakle 4 god nekvalitetnog spavanja,a tek s blizancima ni zamislit ne mogu.
Jelena, mozda ti je promaklo napisala je da muz jako puno radi pa putuje do doma i onda dodje mrtav umoran. To mi nekako naginje (mozda grijesim) da nece letit nudit se za pomoć sa troje male djece nego ce trebat "odmor". Daj Bože da griješim.
Dianula, neka je sa srećom!
Jelena, mislim da je puno veća kulturoloska razlika izmedju Nepalaca i Hrvata nego izmedju Nijemaca i npr. Slovenaca/Hrvata. Uostalom uglavnom su to muskarci koji su došli solo. Nisu obitelji s djecom, pa da se mozda djeca upoznaju u skoli i sl. To su iznimke.
No poanta je tu, bez integracije ništa.
Uf, ja si uopce ne mogu zamisliti da se preselim pod takvim uvjetima.
Percepcija prosjecnog Nijemca je stranac=stranac. Uopce ne vide razliku između Albanca i Hrvata, da se ne zavaravamo. Ok, Nepalac izgleda drugacije, ali ce mu s istim "žarom" otvorit vrata svog doma kao Hrvatu. Vidjet ce razliku između obrazovane osobe koja govori Njemacki i neobrazovane koja ne govori. Drugo su stranci međusobno. Zato je puno lakše ostati u getu stranaca. Ulazak u tu skupinu je jednostavan, a razgovori često budu dosadni za intelektualca. Upravo to izbacivanje frustracija kroz razgovore - "a kod nas je drugačije, mi ovako i onako" je totalno zatupljujuce. Da bi se Nepalac integrirao, morao bi pratiti vijesti, imati stav o Milanovicu ili politici zapošljavanja mladih, o nedostatku premijernih predstava u nacionalnom kazalistu i uvođenju novih tramvajskih linija. Malo karikiram naravno, u svom stilu, ali hocu reci da je bitno pratiti svakodnevne teme i uciti jezik. Ali ako suprug ne cini isto, opet je banana, jer su ipak par i mogli bi zaglaviti među strancima.
Sve je točno, aliiiii bratemili s malim djetetom i uskoro blizancima teško je i u idealnim uvjetima i doma, a pogotovo ovako... Jednostavno - čini mi se da nije trenutak za napredak u karijeri. Istina, takvi prekidi često uspore, a ponekad i zaustave karijeru u usponu, ali štaš... sirius je u pravu kad kaže da ti se dogodi život. To je tako.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Iz vlastitog iskustva (a imala sam samo dvije trudnoće jednu za drugom, bila u gradu u kojem živimo, tj. nikakvo inozemstvo nije u pitanju) život stvarno ponekad uvjetuje neke odluke. Nakon povratka s porodiljnog dobila sam zahtjevno radno mjesto u upravi jednog društva. Izdržala neko vrijeme, aliii kad su mom starijem detektirali razvojne poteškoće (teška nagluhost, kašnjenje u razvoju neurološkog sustava, a dodatno i slabovidno oko) koje su tražile angažman roditelja, otišla sam u svoju staru firmu do koje imam 5 minuta pješice, bacila se na koljena pred direktora (figurativno, pitala sam ga može li me zaposliti na obično nezahtjevno referentsko mjesto) i to je bilo to. Nikada do danas nisam požalila tu odluku. Imala sam puuuuno sreće da sam to uopće mogla organizirati i da su me htjeli i mogli mi dati taj posao. Ne znam kako bih to danas, vremena su se promijenila.
Moji sinovi su odrasli (drugi je također imao određenih teškoća), a mm i ja smo odlučili da je puno važnije uložiti vrijeme u njihovo zdravlje nego u svoju karijeru. Odsustvo iz struke u trajanju od nekoliko godina ostavilo mi je rupe koje nikada nisam uspjela zakrpati, ali se otvorilo drugo područje i opet dobro. Pouka priče - kad ti život zalupi vrata, obično se negdje otvori najmanje jedan prozor i kreneš dalje.
Ne slažem se da ne vide razlike među strancima i razlike u razinama želje i truda za integracijom.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ne bih išla dublje u ovu temu jer je tu za mene previše snobovštine i diskriminacije a to mi ne sjeda nikako.
Normalan čovjek će se uvijek nastojat integrirat, naučit jezik i sl.
Ne volim kad se visokoobrazovane prikazuje kao nadrasu, to mi je snobovski.
S ovim boldanim se uopće ne slažem. Zašto bi netko morao imat stav za svaku političku temu? Nemam ni za zemlju u kojoj živim (ne zanimaju me sve teme, kako vrijeme prolazi pokušavam što manje pratit medije i upijat njihov negativizam). Ja se dapače volim družit s apolitičnim ljudima, bolje rečeno ne želim izgubit društvo meni dragih ljudi samo zato što ne dijelimo svjetonazore.
Nedostatak premijernih predstava u nacionalnom kazalištu..jel ti to ozbiljno? Pa masu Nijemaca nije upoznato s tim ako ne idu često u kazalište. Ne znam nemoj me krivo shvatit Jelena, meni ovo ne vuče na integraciju nego snobovštinu.
Može se čovjek puno jednostavnije integrirat: učenjem jezika, pokazivanjem poštivanja pravila ponašanja te države, plaćanjem poreza, pokazivanjem interesa za njihovu povijest, kulturu... i naravno ne nametanjem svojih priča o običajima svoga kraja, ali ni ne sramit se svoga podrijetla. To mi je dno dna, čista malograđaština.
Potpis na Peterlin.
Slično je bilo i kod mene ... nikada se nije više ponovio onaj zamah u karijeri kao prije trudnoća.
Kada su bili mali, odbijala sam sve što je tražilo putovanja, neki veći angažman ... djeca i njihovo zdravlje imali su veći prioritet.
Slično je bilo i sa suprugom, i on je hrpu poslova odbijao ... sve zbog brige o djeci.
Sada, sa 50+ godina (iako su djeca odrasla) neki napredak u karijeri, zanimljive poslove a pogotovo povišice plaće mogu zaboraviti. To je rezervirano za mlađe.
S druge strane, otvorili smo neke nove interese i aktivnosti u kojima svi skupa uživamo (a nemaju veze s našom strukom).
Eto, nije nam žao :-)
Pozdrav, nadam se da se niste odrekli karijere i da je situacija sad bolja....
Baš to jelena ne možeš biti stranac igdje i živjeti u svom balonu. Znam nekog tko čak nije nepalac već zapadna europa ("čak" jer se nećemo praviti da ne postoji rasizam prema tamnijima) i govorio je osam godina da njemu ne treba hrvatski u Hrvatskoj. Ove godine je izgubio svoj posao od doma u IT-u i sada je išao na ispit za vozača Ubera (zapravo za upravitelja vozila) i jasno da je ispit na hrvatskom vezan za hrvatske zakone i može se slikati. Nije se htio integrirati, nije mu kao trebalo.
Kaj se tiče Indijaca, teško je i visokoobrazovanima koji rade kod Rimca. Kažu da ih mi svi gledamo isto, još im je gore ako idu u grupicama pa se sada izbjegavaju i sami svoje.
A karijera, da se dotaknem i teme... troje djece i sama, huh...
Edit: tek sad vidim da je tema nekako vraćena iz pepela... zanimljiva mi je tadašnja diskusija