Ne-jedenje mesa i naš tata koji ga jede...
Bok! :)
Imamo malu djevojčicu od 9 i pol mjeseci.Tata nema neko znanje (što i priznaje) o prehrani, jede, kao što je tu već netko rekao, po navici.
A ja ne konzumiram ubijene životinje već više od pola života. Razlog: suosjećanje.
I naravno da ne želim da naš mali miš jede meso.
Tata je rekao da prihvaća, samo da ona mora biti zdrava. U suprotnom, će kao on preuzeti brigu o njenoj prehrani.
To sve nije tak dramatično.
Ali, ljetos, u samo 2 dana, kako su me iznapadali njegovi! A ja baš ko ovaj :( , tužna jer ne razumiju. Ili bolje, ne osjećaju. Jedna rečenica je išla doslovno ovako: "Di bi ja došla da razmišljam o nekoj glupoj kokoši u kokošinjcu?! Pa baš me briga za nju!!!"
A meni...koma, srce me boli jer je njihovo tako okrutno.Kako to može bit?
Ja imam onda neku grešku : mene je za sve briga! Sad ovo možda čudno zvuči, ne znam...meni ne - ali ja tu sreću da osjećam brigu za sva živa bića ne pripisujem sebi.Ne. To mi je dato. Doslovce sam se jedno jutro probudila i znala da odsad više ne jedem meso. I to je bilo to.
Zato kažem da mi je to Dar s Neba, Božji Dar.
S našom majuškom će tek krenuti priče, objašnjavanja. Ali mislim da je neminovno da će ih biti. I znate već koja dječja pitanja mogu uslijediti."A kaj onda moja sestrična ne voli životinje kad jako voli hrenovke?", "Kak ona ne zna da se gica morala ubiti za to?" itd
Molim vas, vi iskusniji, kako to nekako,relativno glatko, izvesti da ne zaratim cijelu obitelj?
Hvala :)