Printable View
Ne.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Moja kolegica je u 12. mjesecu imala carski rez u spinalnoj, i odmah je išla u normalnu sobu, a s njom i bebica. Žene koje su imale carski sestre puno više obilaze i stalno su im na raspolaganju.
Ona je imala prvi carski u općoj anesteziji prije 4 godine, i ni onda nije bila na intezivnoj, isto je bila 24h s bebom.
Naravno, isto je morala mirovati (ne znam koliko dugo) i imala je kateter. Rodila je ujutro oko 10, a sutra popodne je prvi put dojila bebu.
hera je bornu odmah uzela k sebi na svoj krevet :love:Citiraj:
Ne znam kako bi vidjela bebu, jedino da je bila na plafonu
sestre pomažu, a imala je i mene u sobi da joj ga "dodam".
Moje iskustvo....
Imala sam jako težak porod, Davida su odmah prebacili na intenzivnu. Vidjela sam ga tek sljedeći dan, stalno sam plakala jer nije bio pored mene.
Imala sam epi....bolilo me užasno ali sam svaka tri sata nosila svoje mlijeko na 5.kat a bila sam na 3.katu
Svaki put sam plakala kada bi pomislila da David plače a ja nisam pored njega da ga smirim, najgore mi je bilo kada je jednom plakao i sestra mi ga dala da ga poljubim i on se smirio, čim ga je uzela nastavio je plakati.
Kada su me napokon premjestili na intenzivnu kod njega (svaka mama je sama u sobi sa bebom) nisu mi ga dali još neko vrijeme u sobu nego je i dalje bio sa drugim bebicama.
Na svaki plač sam se dizala jer sam mislila da David plače, a rana od epi boli..... ali to me nije spriječilo da se još jednom dignem i vidim da li David plače. Kada sam inzistirala da mi ga daju u sobu ispala sam histerična mama, ali su mi ga nakon dugo nagovaranja ipak dali (nisu mi ga htijeli dati jer je još primao infuziju,ja sam bila udaljena dvije sobe od njeg a između staklo tako da je to bila samo dobra volja sestara da li će napraviti par koraka više )
Ne moram ni reći kako je on odmah pokazao napredak nakon što su ga doveli kod mene u sobu....ne znam da li to ima veze sa tim, ja vjerujem da ima :heart:
ma ne, daleko od toga! trebali su ti pomoci i izaci ti u susret.Citiraj:
k200 prvotno napisa
ja sam htjela samo primjerom reci da mozda niste bile zajedno da bi mozda danas osjecala neku prazninu, nesto bi ti nedostajalo, prisjecala bi se bola, ali ne one na savovima vec one u grudima.
Deaedi, i ja sam imala 2, u jednom trenutku i 3 infuzije (primala sam i inzulin na infuziju), kateter i dren i Leu u zagrljaju u svom krevetu kada bi mi se smilovale sestre i donjeli mi je.
Ana :love: i naravno da ima.
meni je ta razdvojenost nepojmljiva. u zivotu se nisam osjecala tako nemocno. i izigrano. (npr. slusam kako pedica i sestra razgovaraju ispred moje liste i komentiraju kako je primala kisik, kako je poplavila. i kako je bila omotana pupcana oko vrata. ko da ja nisam tamo. ko da to nije moje dijete. ko da nemam pravo znati. i na pitanje sta se dogodilo da sam cula da se na porodu spominje pupcana, sestra je prokomentirala: spinalna, bila je budna. a pedica, ma nije to nista, drugo da je bio vaginalan porod. a kisika? kakav kisik? ma malo je ostala bez zraka, prilagodba, pa je poplavila...i ode...ode, a ja vezana za krevet....a Lea sama.) i L. je dobila zuticu i krenulo je nabolje kad su je prebacili k meni. da ne spominjem kako smo napredovali kad smo dosli doma. kad smo bili nas troje. mislim da to nije slucajnost. L. je prepoznala tatin glas 6 sati nakon sto se rodila- plakala je i tata se nagnuo nad nju (nedaj boze da ju je primio!!) sapnuo njeno ime i pricao joj i ona se smirila i zaspala. nema tog argumenta koji ce me uvjeriti da je bebama svejedno, da sta one znaju, one su male, zaboravit ce....nece. ja necu, ti neces.....
O da, to je i moje mišljenje! :heart:Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Ja sam rodila u Rijeci i bila sam u apartmanu. Ne mogu baš reći da sam imala pravi rooming in. Rodila sam u 17,35, došla u ap oko 8, a bebu su mi donijeli sutra u 6 ujutro. Nisam ga vidjela skoro 12 sati :(
Tijekom ta tri dana su ga još par puta odnijeli za pregled, kupanja itd.
Iako mi je užasno falio tu prvu noć, možda je bolje da i nije bio sa mnom jer sam se osjećala tako slabo da se nisam mogla dignut iz kreveta.
E sad kad gledam unatrag, mogao je spavat sa mnom pa se ne bih trebala dizati....
Idealno bi bilo kad bi i tatama omogućili boravak u tim apartmanima.
Neznam zašto ne!
Svi bi bili skupa i imala bi pomoć.
To bi, po meni, bio idealan rooming in!
Priznajem da te krevetiće na SD nisam vidjela. Ali u Sinju su isto s rešetkama. Rešetke ili pleksiglas - e ovo je jedna stvar za koju stvarno mislim da bebu boli briga. (Nije pms. Neki prikladni smajlić koji kaže da mislim što mislim, ali sam prijateljski raspoložena.)Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Inače, ja uopće ne mislim da je bebama svejedno. Međutim, činjenica je da je bebin kut gledanja poprilično podložan slobodnoj interpretaciji.
Priznajem majčinski instinkt i on je najbolji vodič u brizi za novorođenče. Ali, primjećujem da je i taj instinkt i te kako podložan vanjskim utjecajima, pa će tako mame koje prije poroda puno vremena provode na forumu biti očajne što beba nije s njima (naravno, generaliziram), dok će one koje se nisu previše informirale ovdje ili iz drugih izvora biti mahom sretne da imaju priliku par dana odmoriti se u rodilištu.
Što to znači? Nemam pojma.
Možda su utjecaji okoline toliko jaki da zatiru svaki prirodni instinkt.
A možda je i instinkt ovih drugih majki na mjestu. Možda su one tako mirne, jer im instinkt govori da ništa što se u ta tri dana rodilišta dogodi nije nepopravljivo ili nenadoknadivo. Ili im govori da nikakva ozbiljna šteta i nije načinjena.
Zaista ne zastupam ni jedno ni drugo mišljenje, niti neko deseto, nego se jednostavno pitam.
I apsolutno dozvoljavam sebi da preispitujem ama baš sve što mi se prohtije, pa čak i vezu mame i bebe.
ja nisam bila na forumu.
nisam bila educirana.
nisam procitala ni jedan clanak ni jedan tekst.
nisam s nikim pricala.
ali sam lezala skoro 4 mj. sa prijetecim prijevremenim porodom na listi i sa Leom u trbuhu cekala dan za danom da prodje i da doguramo do kraja. i kada je dosao kraj odnosno pocetak, nisam se osjecala potpunom da ga ne zapocnem zajedno sa njom.
i u ta tri dana dogadja se nesto sto cesto zna biti nepopravljivo- los start u dojenju. nastitis. depresija....
no postujem sve osjecaje i izbore, ali kako postujem osjecaje majke, tako postujem i osjecaje bebe :)
Što sam mislila pod pitanjem stava?
Uz dužno poštovanje prema svim mama koje su rodile carski ili imale težak porod i trebale se odmoriti i oporaviti od operacije…
Ja nisam mogla zamisliti da mi bebe nama kraj mene. Govorim iz svojeg iskustva. Moj stav je bio da beba bude kraj mene, bez obzira na druge okolnosti, koliko god je to u mojoj moći. Kraj mene je bila mama koja je rodila nedonošče, pa se izdajala i nosila mlijeko da se njen dečko nahrani, i koristila tu priliku da bude s malim. Nosila je mlijeko tri puta na dan. Tamo je bila pola sata. Koliko puta je mali dobio majčino mlijeko ne znam (možda su ga pohranjivali u frižideru, možda su ga hranili nečim drugim, ne znam). Ona je ostatak vremena u sobi čitala novine, imala posjete, spavala…što već. Beba je došla k njoj u sobu nakon dva tjedna. I bila je mama sretna, naravno.
Ali, ja bih na njenom mjestu trubila sestrama da budem kraj bebe koja je u inkubatoru, znam da bi naišla na otpor, ali ipak…možda bi se koja smilovala, mami je mjesto uz dijete.
Kako po noći spavati, znajući da ti je dijete negdje tamo i plače neutješno?
Zato, pliz, nisam nikoga mislila uvrijediti, svaka je situacija i osoba različita.
Ovo sve govorim iz svoje perspektive.
:)
Valjda su onda u VŽ kreveti širi. Ako sestre pomažu, to je onda druga stvar. Ili cure iz sobe. Na Sv. Duhu sam ležala na intenzivnoj, kraj mene mama u teškom stanju, a ostale pacijentice su bile na drugim gin. operacijama i nisu se smjele pomaknuti. No ključno je ovo što kažeš: sestre pomažu - toga kod mene nije bilo.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Ali ja nisam vidjela po postovima ovdje da bi netko izabrao da ne bude s bebom. Sve smo za rooming in. Izbor je svima isti.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Jedino oko čega se vodi rasprava je što neke smatraju da med. sestre trebaju više pomoći rodiljama, a druge da su mama i bebe dovoljne same sebi, bez obzira na stanje i sposobnost mame da odmah po porodu preuzme 100% brige za dijete. Barem sam tako ja shvatila vecinu postova.
prve dvije kceri sam rodila u petrovoj, davno. dakle, tamo dijete mora plakati da dobije sto mu treba jer sestre ne stignu gledati jel se neko dijete samo budi i meskolji. najcesce su mi dolazile site i tesko smo se uhodavali s dojenjem.
trecu kcer sam rodila na merkuru, 24 satni rooming in, prije 6g. kad bi se promeskoljila, uzela sam je i dojenje je islo super.
prve dvije su se mjesecima tj. godinu iza toga redovito budile uz plac, bez iznimke.
pa sam bila zapanjena kako je moja treca kcer "dobra" i znala se probuditi i smjeskati i gledati okolo. nisam to povezivala s rooming inom do nedavno, nase kampanje o neodvajanju, ali sad kad razmisljam cisto mi je logicno da moze biti povezano. kad od pocetka moras plakati da bi nesto dobio, normalno je da to nastavis, usvojis neki obrazac ponasanja jer si na samom pocetku isprogramiran za to.
isti princip su djeca koja ""zlocestim"" (dupli navodnici da naglasim da ne mislim da su zlocesti) ponasanjem izazivaju paznju jer je inace ne dobiju. jednom krenu s tim obrascem, kasnije se sve samo vrti u krug.
a sto se tice rasprave treba li osoblje pomoci - naravno treba. to sto se zalazemo za prirodniji porod i 24satni rooming in ne znaci da trebamo roditi same u divljini i ostati 3 dana same s djetetom.
:love:Citiraj:
renata prvotno napisa
Deadi :*
(iako ima komentara, svaki dan, oko nas: joj, jedva sam cekala posjete da ju odnesu da se mogu malo odmoriti :cry: )
valjda je onda problem u našem (mojem) nespretnom izražavanju. jer med.osoblje treba (s naše strane što se tu i ima raspravljati) pomoći mamama.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
a i malo je teže razumijeti situaciju drugih koja je neda i teža od vlastite.
zato, ponovno velim, ako sam koga uvrijedila - oprostite - nisam namjerno
:love:
Vidiš... jako logično.Citiraj:
renata prvotno napisa
Od tu možda potječe ""zločestoća"" mog sina i ""dobrota"" kćeri, zaista...
ma ne bihja to tako direktno povezala sa svime kasnije, postoji 100 razloga zasto je neko dijete zivahnije, mirnije, prvo geni pa sve drugo....
ali taj obrazac u prvim mjesecima plakanje-hranjenje mozda stvarno ovisi o pocetku.
Ma, nisam ni ja to uzela kao karakternu crtu, već sam baš pomislila na te prve, plačljive mjesece života, a kako zaista mogu reći da sam kćer dojila na zahtjev kada bi napravila grimasu, jednako tako odgovarala na druge njene potrebe, tako mogu reći da je sin bio odvojen u Petrovoj od mene 24 sata prije nego sam ga prvi puta dobila ( :shock: ) a koliko se tamo straha nauživao i suza "prolio" sam Bog zna. Ni kasnije ga nisam držala uz sebe, (mislim na zajedničko spavanje, trenutačno odgovaranje na potrebe) odrastao je u svom krevetiću. I uvijek glasno i šokirano plakao.Citiraj:
renata prvotno napisa
Bilo to usko povezano ili ne, zvuči mi vjerojatno.
U svakom slučaju, klupko bih raspetljala s trećim.
nou sam u sobu dobila tek 5. dan, do tad je bio sam
kad bih došla k njemu nikad ga nisam našla da plače
ni poslije, ona 2 dana koja je proveo sa mnom u sobi u rodilištu nikad nije plakao kako to bebe znaju, glasno, grlato
bio je valjda jedino dijete koje se nije čulo
pa ni doma, jednostavno je bio "low maintenance" beba
i jako sam sretna zbog toga, pogotovo zbog tog njegovog stresnog početka života
ali ni ja tih prvih dana nisam bila baš sva svoja pa nisam dramila zbog naše razdvojenosti, prihvaćala sam ju jer sam vjerovala da je to jedini način da on bude dobro
sad imam osjećaj da takav početak s drugom bebom ne bih preživjela i ostala normalna
valjda je i ta moja smirenost pridonijela da se on osjeća dobro, a ne da upija moju brigu i nervozu
sve su to moja neka laička razmišljanja
Prije nego sto sam ostala trudna mislila sam kako je rooming in ustvari uveden samo kako bi medicinsko osoblje imalo manje posla. Kad sam rodila cekala sam preko 8 sati da mi donesu dijete. Isto tako, tesko mi je padalo kad bi ga nosili na kupanje, stalno sam se pitala kad ce ga vratiti.
Koliko god bila umorna i neispavana, nikad ne bih pristala da dijete ne bude sa mnom. Medjutim, bilo bi mi puno lakse da su ga sestre presvlacile prvi dan kad sam stvarno tesko ustajala iz kreveta kao i da su dolazile pomagati oko dojenja.
Pamtim jedan detalj, prvu noc sam bila budna do 4 sata i onda sam zaspala od iscrpljenosti. Probudila sam se u 6 i vidjela da nema bebe! Ulovila me panika, odvukla sam se do sestre i pitam je jesu li mi uzeli bebu, a ona cinicno: "ne, sam je otisao".
Čuj, kako ti bebac brzo napreduje ne bi me začudilo da je to stvarno i učinio. :lol:Citiraj:
upornamama prvotno napisa
Ja sam prošla i bez i sa rooming inom. U prvom mi je slučaju bilo užasno dosadno za vrijeme dok sam čekala da mi donesu bebu, a ne mogu reći da sam se uspjela odmoriti više nego sada kada je bebac bio samnom. Ionako, ukoliko nisu gladni, spavaju, a tako je slatko zaspati s njima u neposrednoj blizini. Ja sam za IN.
meni prvu noć u rijeci nisu donijeli Sunčanu iako sam inzistirala i ja i primalja je sve sestre s odjela za babinjače informirala više puta o mojoj želji...čekala sam cijelu noć jer su mi stalno govorili da će mi ju donijeti samo da ju pedijatar pregleda....čitavu noć čekanja... :cry:
u 7 donose druge dvije bebe...ja pitam gdje je moja beba, odgovor "još ju nije stigao pregledati pedijatar". tek u 9 ju donose....
tu prvu noć nisam uopće spavala i bilo mi je užasno.
kad su mi ju donijeli, slatko sam spavala s njom na meni :heart:
ja sam definitivno za 24satni rooming in, doslovno.
Mislim da je kod k2007 bio problem što samo to što nije imala krevetić za bebu. Da je imala stavila bi bebu u krevetić i ona bi se naspavala jer bebe u tim prvim danima puno spavaju. Kod nas je bilo tako. Glupo je što tamo nemaju krevetić.
Sori cure, nemam vremena iscitavati 3 stranice, ali bila sam i ja na SD prije godinu dana pa bih voljela komentirati.
Rooming in treba izricito traziti (pise tamo na zidu isprintano, zboldano, kraj one njihove kajjaznam recepcije, sto li). Ovo o cemu prica k2007 nije rooming in, vec je to tako u SD (ja se raspitivala, pa sam upravo zbog toga zeljela na SD, nisam naime znala za rodu ni sto je uopce rooming in, a bilo me strah da mi nece dati bebu vise od par sati dnevno).
dakleIzmedju ostalog i meni je to bilo koma. A jos veca koma mi je bila sto ga nisam imala prvih dva dana :evil: uopce pored sebe.Citiraj:
Luna R prvotno napisa
Krevetici su bas kao mali kavezici, u nasoj sobi ih je bilo 2 ali kako ih nitko ne koristi, mogli su ih i posuditi. Ja sam jednom morala na wc dok je Patrik spavao. Pricuvala mi ga je cimerica.
Svakako podrzavam pravo izbora svake mame da ili bude s bebom u roomingu ili ne. Zao mi je sto ja nisam...
Pred 6 dana sam rodila u Rijeci i od poroda do odlaska kući beba nije bila sa mnom 15-tak minuta nakon poroda radi pregleda, sat vremana kada su nas selili na odjel i još jedno 2 sata jer je tako noću plakala da nitko na katu nije spavao. Nije mi bilo pravo što su je odnijeli, ali sestra je spasila i mene i cimerice i rodilje iz susjednih soba. Za to vrijeme je nisu hranili ili ja to barem nisam primijetila.
Ovakav full rooming-in je super za majke koje su pokretne, mogu ustajati, sjediti, hodati i brinuti o sebi i bebi. Srećom, nisam rezana, pa sam sve to mogla, ali da mi je tako bilo nakon prvog poroda kada nisam mogla brinuti o sebi 5 tjedana ne bih to mogla izdržati. '93. je u Rijeci također bio rooming-in, ali su bebe odnosili 3-4 puta dnevno na presvlačenje i hranjenje. Moj sin je u sobi, onako sit, stalno spavao i bila sam zahvalna na tome jer je mi je dizanje iz kreveta bio projekt, a do WC-a sam išla držeći se za zid.
U Karlovcu su bebe 24 sata roaming in... ali ujedno moram napomenuti da je to jedina dobra stvar ovog rodilišta već godinama.... Roaming in je od 1992. godine i bebe imaju svoj krevetić... Rodilje su dvije ili tri u sobi... Ali zato je jedna kupaonica koja donekle funkcionira na cijelom odjelu i to u katastrofalnom stanju....
Isto sami porod je ok ako se dođe sa svojim trudovima, ali ja sam recimo obadvije trudnoće prenesla tjedan dana i oba poroda su mi inducirana, a nije bilo razloga jel mi je voda bila ok i po UZV terminu mogla sam još čekati svoje trudove....
Tako da stoji ona stara za svako dobro neko zlo... :cry:
E da i sada se sjetih.... Moja Sara je spavala jedino kada sam ja bila uz nju... Kada sam znala ići na wc ili mi je netko došao u posjetu, obavezno me sestra zvala "Mama beba vam plače!!!" A vani sam bila svega 2-3 minute.... Iskreno sada ne mogu si zamisliti koliko bi plakala da nije bila samnom?????
E da i po noći je obavezno bila samnom u krevetu, tj. pored mene na strani koja je bila do zida.... ;) :)
Ništa nisam čitala, idem sad kad ovo napišem - jedva sam dočekala. I ja nisam za rooming in! Rodila na SD, čovječe koje je to mučenje bilo. Dizanje u 5 ujutro, a beba do navečer u 12, za krepat. Tebe boli, nemreš se uopće ispružit na jednom krevetu ti i beba, a da ne pričam da ti je sve novo... Koma, ne bih imala niš protiv da sam ju dobivala svakih par sati po sat vremena :mrgreen: Doma mi se vak i onak nije skidala s cice -ni to ne bi više ponovila :mrgreen: Eto, baš lijepo da sam to izbacila iz sebe :mrgreen: Ali, ko voli nek izvoli!
Pa na Sv. Duhu je rooming in kad su bebe cijelu noć i dan s tobom. Ja sam to tražila s Janom, i dobila krevetić, poplun, pelene za prematanje. Ono što mi je bilo teško je to kad smo spavale i po noći bi se čule bebice kako plaču u sobi sa sestrama, a mene sve nešto i sad stisne u grudima. Pogledala sam svoju Janči i pomislila: Super da si samnom anđele. :heart:
tako je i meni bilo u Vž-u, jednu noć su bila 3 carska ....Citiraj:
LeaB prvotno napisa
Moja mama je bila odvojena od mene ta 3 dana, i kaže mi da svaki put kad bi čula bebu da plače mislila da ja plačem .. a ona ne smije me utješiti :( , nije se naspavala ta 3 dana, jer se plač beba čuo i noću
Jesi i sa prvom bebom imala rooming in?Citiraj:
LeaB prvotno napisa
Ne jer sam rodila na carski i u Petrovoj. Zato sam ovaj put išla na sv. Duh.
Kakvo je sada stanje na SD? Jesu bebe zajedno sa mamom u istom krevetu, ili su bebe u "kavezu"?
Što kad mama treba na wc- tko ona pazi na bebu?
ja kad sam išča na wc,kao cimerice su mi trebale paziti djete,a obje su nepokretne jer su bile na carski kao i ja rodile :(...
Citiraj:
Mercedes prvotno napisa
U "krevetiću" su, a od cimerica se očekuje da paze na bebu kad mama ide na WC i kad ima posjete.
a šta se bebi može desiti da ju se treba paziti u one dvije minute što je mama na wc-u? :?Citiraj:
Mercedes prvotno napisa
Ja sam imala rooming in. Bio je carski.
S time da je bitno ono što Deaedi kaže: da moraš imatu nekoga da ti pomogne prva dva dana. Ako je pored tebe rodilja koja je također imala carski... :/ a i ne mora biti carski- drugi put sam imala cimericu koja je rodila vaginalno i bilo joj je teže nego meni.
A razdvojenost u početku :(
Kad su već svi vidjeli tvoju bebu, samo ti nisi. A rodila si je...
MM ju je čak i sikao i donosi mi fotić. Ja ne mogu gledati u fotić, okrećem gavu, ali krajičkom oka vidim čupavu crnu kosicu...
Bila sam na intenzivnoj 24 sata, infuzija, kateter...
Drugi put nisam išla na intenzivnu i dobila sam bebu nakon par sati :)
pa naravno da bi pomoc trebala postojati, cak i kad je zena vaginalno rodila. ja prvi dan nakon poroda uopce nisam mogla stajati, jer sam se rusila, sestra me vodila na wc, posjete su mi dosle u sobu, bas bi ja mogla sama s djetetom.
I hoće li mama i doma ići na WC, dok će tata npr. biti na poslu :?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Meni nema ništa normalnije i prirodnije od toga da beba od rođenja bude s mamom, ma kako mama iscrpljena bila. Poslije poroda sam jako krvarila, morala sam primati transfuziju krvi, rušila sam se nakon svakog pokušaja dizanja na noge... a beba je bila stalno uz mene i zbog nje sam imala snage hodati okolo s krvnom slikom na granici živog i neživog. Uvijek je tu netko tko može prebaciti bebu iz krevetića na maminu ciku :)
Tuširanje ne traje dvije minute i ako nemaš odgovor onda se ne treba ni iščuđavati na pitanje..cure su u ovom topicu pisale da su bebe u istom uskom krevetu sa mamom..Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Pa dok je tata na poslu mama neće bebu ostaviti na visokom uskom krevetu samu nego na neko sigurnije mjesto.. I zašto se pouzdavati da "je uvijek netko tu", kad se "tu" radu o ženama koje su rodile isto kao i ja, i kako će ona iz svog kreveta pazit na dijete u mom krevetu..gledajući? Napominjem da su cure napisale da dijete nije u svom krevetu nego u maminom. I ne znam zašto imate napade na zabrinute trudnice..Citiraj:
Pcelica Mara
I hoće li mama i doma ići na WC, dok će tata npr. biti na poslu... Uvijek je tu netko tko može prebaciti bebu iz krevetića na maminu ciku
Pod "uvijek je netko tu" sam mislila i na druge rodilje, ali i na medicinske sestre na odjelu, nama su uvijek bile na raspolaganju i spremne pomoći.
Istina da tuširanje traje duže od 2 minute, ali bojim se da bebe koje se odvoje od mama imaju stalni nadzor, 1440 minuta dnevno. Čisto sumnjam da netko stalno motri bebe i ne skida pogled s njih :/ Uostalom, dijete nigdje nije i ne može biti (i ne bi smjelo biti) sigurnije nego uz roditelja(e). Uz to, tek rođene bebe i nisu baš previše pokretne tako da je vjerojatnost da će pasti s kreveta stvarno mala (što nikako ne opravdava nedostatak krevetića). A to da bebe nemaju svoje krevetiće je stvarno tužno, pa mislim koliko mogu koštati krevetići... U usporedbi s cijenama medicinske opreme.
Nisam nikog htjela napadati, pisala sam općenito o rooming in-u (ja sam rodila u Dbk). Od bebe se nisam odvajala od poroda do otpuštanja iz bolnice (a i sada rijetko :mrgreen: ) i bilo kakav drugi tretman u rodilištu bi mi ustvari bio - neprihvatljiv.
Evo još jedne "friške" sa Sv. Duha i njihovog rooming in-a.
Bila sam u izolaciji, znači sama u sobi, i nisam se mogla oslanjati na pomoć cimerica.
Puno stvari bi obavila ujutro kada odnesu bebe na kupanje (ne bi je bilo nekih 2-3 sata). Za to vrijeme bih se otuširala, došao bi doručak, došla gin. pa i pedijatrijska vizita, i taman tu negdje bi vratili malenu.
A kada bi trebala na WC, ostavila bi bebu u krevetiću ... i nastojala biti što brža :)
Ovakav rooming-in mi je odgovarao najviše jer nisam bila rezana, već popucala površinski, tako da sam odmah mogla sjediti i kretati se po sobi bez većih tegoba.
Ali vjerojatno bi bila potpuno druga priča da sam imala porod kao prvi ... rezana, nepokretna, ovisna o cimericama i sestrama, ... uf, ne volim se ni sjetiti.