I ja ću biti tata, ma, u stvari, tata, prekrasno! Zaista se osjećam kao da dijelim vašu sreću :)! Ostvarno posvojenje je stvarno nešto posebno, neka vam je sa srećom, uživajte vas troje :heart:!
Printable View
I ja ću biti tata, ma, u stvari, tata, prekrasno! Zaista se osjećam kao da dijelim vašu sreću :)! Ostvarno posvojenje je stvarno nešto posebno, neka vam je sa srećom, uživajte vas troje :heart:!
Tata :heart: , izmislite neko bolovanje dok se ne sredi posvojiteljski dopust, vjerujem da će vam svaki liječnik izaći u susret. Mi smo malenu dobili nakon 10 dana doma, a papiri su bili gotovi tek za više od 3 tjedna (ja dobila bolovanje zbog istegnuća tetiva :mrgreen: - profesionalna deformacija).
Uživajte u uzbuđenju i ljubite malog princa :heart: !
Sad će još 2-3 posvojenja u rujnu...znate da uvijek dolaze u valovima 8)
Tata,uživajte u svakoj minuti od srca vam čestitamo :heart: !
Čokolada nadam se da si u pravu,i želim ti čvrsto vjerovati! :D .
super vijesti... čestitam od srca i uživajte... :D :heart:
Tata, :heart:Citiraj:
malezija prvotno napisa
:D Tata :D
:heart: :heart: :heart:
Otvorim forum nakon par dana nesurfanja i prvi topic koji sam otvorila bio je upravo ovaj, stvarno sam mislila na vas i BINGO :D :D :D ,
prekrasne vijesti.
Tata, najiskrenije vam cestitam, svim troma. Sada ste TROCLANA OBITELJ!
Zaista se radujem od srca i cestitam vam na prinovi ;)
riječi ti se 100 puta pozlatile :saint:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Tata, još jednom čestitam. :heart:
cure drage MŽ je danas pričala sa našom SR i rekla joj ona da sutra kad donesemo papire, ako su OK dat će nam da limača preko vikenda uzmemo doma!!! :preskaceuze:
Nama bi to super odgovaralo, jer mi smo iz jednog grada, centar u drugom gradu dosta udaljen od nas, a limač je u trećem gradu ( i bez obzira što smo debelo zagazili u minus-financijski, ne možemo odoljeti a da bar na sat vremena ne odemo do njega.)
Današnji susret s njim me posebno fascinirao jer je u par navrata imao takve "provale" da smo MŽ i ja ostali šokirani.
jedna od njih je bila da mu je MŽ nešto objašnjavala o tome kaj ga čeka kod nas doma, a on je ko veliki onako zamišljeno rekao "AAAHA", a kad smo odlazili teta mu je rekla reci PA-PA mami i tati, a on ju pogleda, onako ozbiljno i veli "pa-pa teta, "limač" ide pa-pa i traži da ga uzmem u ruke.
Do sada nismo imali bliske susrete sa malom djecom i sve ovo nam je nešto novo i fascinantno i zaista nešto posebno. :saint: :heart:
Držite fige da bu sve OK i da će vikend provesti sa nama. :joggler:
Čestitke i od mene! Jako, jako lijepo. Nadam se da vas neću udaviti svojim impresijama, ali mislim da vam naša iskustva mogu pomoći u ovom periodu slatkog iščekivanja. Mi smo pred devet mjeseci usvojili curicu koja je kad smo je upoznali imala nešto manje od 4 godine. Od kad smo bili na razgovoru u CZSS(kada su nam odmah dali i potvrdu s kojom smo je mogli isti dan upoznati u domu - CZSS je bio u jednom gradu, dom u drugom - srećom u istom u kojem i mi živimo), u dom u posjete smo išli doslovno svaki dan u periodu od nešto manje od 2 mjeseca koliko je trebalo da se riješi sva papirologija, a koja nije uključivala samo naše prikupljanje papira, već i čekanje da rješenje o usvojenju postane pravomoćno. Koliko mi se to tada činilo dugo, toliko sam danas zahvalna što nam dijete koje je već formirano (jer klinci od 3-4 godine to zaista i jesu) i koje u domu ima uspostavljene emocionalne veze nije došlo doma odmah (čitaj: u roku od desetak dana) jer bi to bilo kao da ga je netko doslovno iščupao iz okruženja koje je zasigurno voljelo i bilo vezano uz ljude tamo. Tako smo prošli i fazu njenog totalnog oduševljenja prema nama, i prve pasivne agresije, i bunta i ponovnog oduševljenja... U prvih par naših posjeta nije niti znala da ćemo joj biti mama i tata obzirom da su socijalne radnice i psihologica preporučile da se to ne komunicira dok se vidi kako ćemo međusobno kliknuti. Zatim se nju se počelo pripremati da će dobiti mamu i tatu, a onda smo je prvo dobili jednu nedjelju na poludnevni izlet, a onda nakon toga smo do završetka postupka dobili priliku provoditi s njom doslovno svaki vikend kada je kod nas doma redovno i spavala. Sve u svemu, odnos se gradio i zaista u dva mjeseca smo joj prirodno postajali sve više mama i tata, tako da je k nama došla jako dobro pripremljena, već je poznala i ključnu širu obitelj i sve to joj je pomoglo da nas danas zaista smatra jedinim roditeljima (termin za biološkog roditelja koji je sama smislila - teta koja me rodila). Sigurna sam da vas čeka jako uzbudljivo razdoblje i preporučam vam da u njemu jednako uživate (mislim na čekanje), kao što ćete uživati i u roditeljstvu. A kad malecki dođe doma, tek onda kreće pravi show (u pozitivnom smislu - naravno). I nemojte se opterećivati izgledom, jer u ovom tipu odnosa dotiču se duše. Puno sreće pravoj novoj obitelji od naše male obitelji!
Drzimo fige da vam vikend bude u punom sastavu :D
Naravno da držimo palčeve :D !
I kod nas je bilo tako: centar, dom i naše prebivalište u tri grada. Mi smo se na tjedan dana bili "preselili" u blizinu doma kako bi dijete mogli svakodnevno posjećivati, a onda smo dobili dozvolu da ga povedemo kući gdje smo dočekali i pravomoćnost rješenja, tako da se više nismo razdvajali.
Držim palčeve da što prije budete na okupu! :heart:
:D :D :D :D :D
Nemrem verovat, odem na GO, vratim se i gle divnih vjesti!
Čestitam TATA, šaljem najbolje vibre ~~~~~~~~~~da što prije budete u punom sastavu kod vas doma i to za stalno.
Čovječe kak sam sretna ko da se to nama događa. Sva sam se naježila kad sam čitala, a suze ne treba niti spominjati.
Baš si razmišljam kaj da radim sad je vrijeme GO, zvati ne zvati? :?
Ma zvatiiiiiiiii!!!! Kaj ću dobiti čekanjem?
:D :heart: :D :heart: :D :heart: :D
Tata iskrene čestitke!!!!
Čitavši ovaj topic od početka konstantno su mi se izmjenjivali smijeh i suze! :heart:
Želim vam svu sreću ovog svijeta,uživajte u vašoj maloj ljubavi!On vam je bio suđen od trenutka kada se rodio,a sad vas je pronašao.
Pronašao je svoj put kući. :heart: :zaljubljen:
papiri i dokumenti predani :D . Sad čekamo da oni to pravno riješe.
Dobili smo dopuštenje da sutra od 8 u jutro smijemo limača uzeti, ali na žalost do navečer ga moramo vratiti :( .
Drugih novosti nema. Današnje druženje (nama je opet bilo posebno), šetnjica u pratnji "odgovorne" osobe, malo smo se fotkali, papali sladoled ( obažava jagodu ) :) , pričali ( na njegovom nama još nerazgovjetnom jeziku ), no s vremenom ćemo ga naučiti; do sad smo već neke riječi pohvatali. Fasciniran je sa kosom Mž i konstantno ju draga, mota oko sebe, "slaže frizuru" ( mora da će biti frizer :lol: :lol: - već sad ima potencijala ). :heart:
Mogao bi ja još puno, jer nama je svaki trenutak dragocjen i poseban, al bit ću pristojan i neću vas " :shykiss: gnjaviti"
Ma kakvo gnjavjenje,topim se :heart: .Uživajte sutra!
ja uživam u tvojim postovima, pa te MOLIM, daj još malo....malo više....ma najviše kolko možeš...
:cekam: :cekam: Priča je zaista prekrasna...
Sagres, ja sam danas aktivno počela zvati centre ( ovih dana sam si uzela GO po tom pitanju ), istini za volju ništa se nigdje ne događa, ali moj savjet ti je ZOVI :klap:
tata :heart:
:heart:
Tata, tvoj avatar.... jel to limač?
Preslatki je :heart:
Kako je prošlo subotnje druženje sa limačem? :saint:
I ja ću biti tata, tj. TATA, :D :D :D Čestitam!!!
Kako je prošao vikend?
tata,iskrene čestitke :D :D :D
S nestrpljenjem očekujem izvještaj s vikenda! :heart:
tata, pričaj nam.. :)
Tata ne :cekam: samo ja... :D :D :D
kao što sam neć na pisao, u subotu u jutro nešto prije 8 otišli smo po limača. Teta mu je spakirala neke njegove stvari, objasnila nam kada i kaj jede, kada ide na spavanje i sl.
Vožnja je protekla mirno, sjedio je u AS sa MŽ( nije ona bila u As, već na zadnjem sicu sa njim) i promatrao svijet oko sebe, aute, drveće.
Kad smo konačno stigli, unjeli ga u stan, složio je neku grimasu i počeo plakati.I to je trajalo nekih dobrih pola sata, jednostavno ga sa ničim nismo mogli utješiti, samo je stajao i plakao.Kad se konačno smirio. počeo je polako i nesigurno promatrati novu okolinu i sve ovo što ga okružuje. Za jelo također nije bio zainteresiran, a kad je došlo vrijeme spavanja, i kad smo ga stavili u kinderbad-opet je počeo plakati, tako da smo na kraju svo troje legli na krevet, i tada je uspio zaspati.
Kad se probudio, bio je ko novi limač, prvo je došao u kuhinju i tražio papati, kasnije je počeo razgledavati i dirati sve stvari u stanu (jedini problem je što on ne zna kaj znači riječ NE ili to se ne smije dirati, tako da smo ostali bez keramičke figurice, koja je završila na podu u 1000 komadića).
Ne znam koliko trogodišnjaci pričaju ali naš limač zna dosta riječi, ali ne zna složiti rečenicu, tako da su njegove rečenice nama jako fascinantne i zanimljive, al moram se malo pohvaliti-ono što mi je bilo preslatko za čuti bila je njegova izjava MŽ " Ti moja mama", a kad nešto želi primi mene za ruku i kaže " tata, to....i uperi prstičem". Prihvatio je nove riječi "mama i tata" u svom riječniku, al vjerujem da će morati proči malo vremena dok shvati njihovo značenje.
Sve u svemu bilo je to jedno zanimljivo druženje.
Još puno toga moramo jedni o drugima naučiti, al siguran sam u to da je ovo privikavanje, tj. povremenno druženje u našem stanu, puno bolje za djete, nego kad ga se odmah odvede iz doma ili udomitelja i stavi u novu sredinu. Mislim da djeci treba vremena da se naviknu na nešto novo.
pahuljičica je napisala:je limač je :heart:Citiraj:
Tata, tvoj avatar.... jel to limač?
Tata, :heart: !
Tata :love:
Ovo plakanje se nama događalo tijekom noći, tj. kad su spavali. I trajalo je nekih dva - tri mjeseca. Trebalo im je vremena da se priviknu na novonastalu situaciju, a mislim da im je i godila pažnja (konačno im netko posvećuje pažnju i "skače" na njihovo plakanje). To je način na koji nas klinci testiraju (barem sam si ja to tako protumačila :mrgreen: ).
Sve one fore - joooj, razmazit ćeš ih, ... cendraju bezveze ... i sl. - sam stavila na ignore i ravnala se prema svom instinktu.
Kada su postali sigurni da ćemo ih zagrliti i tješiti, i noćno plakanje je prestalo (priznajem da sam odahnula jer sam prestala razlikovati dan i noć :mrgreen: ).
Jedva čekam nastavak :D
:heart: :heart:
nemojte ga ni stavljati u kinderbet, u svojoj glavici povezuje ga s domom. Zato uživajte u zajedničkom uspavljivanju na velikom krevetu , čitanju priča i sl. (bez brige, neće do gimnazije spavati s vama :mrgreen: ).
A . i nakon 2 i pol godine s nama ima ponekad napade 5-10 minutnog noćnog plača (doduše isključivo ako se jako premorila taj dan ili kad je bolesna).
:heart: :heart: :love:
plačem od sreće, jao kako je sladak :heart: :love:
K. je plakala (pogotovo noću) u prvim danima/tjednima kod kuće. Smirila bi se dok sam je nosila i pričala joj.. Njima je to ogromna promjena.
Sad ponovo ima povremeno noćne strahove i more.. al ne mislim da je to povezano sa Domom.
I mi uživamo u zajedničkom spavanju. :heart:
A riječ "ne" klinac neće tako lako usvojiti. :) Odnosno, shvatiti će što znači, ali to ne znači da će je i poslušati. :)
K. jako dobro sve razumije, ali isto tako stalno "probija" granice.. i ako joj prođe jednom (jer smo preumorni, ili već nešto da reagiramo), poslije proba još 100 puta.
Baš mi je ljiepo čitati vaše događaje.
tata, razvesele me ove vaše male zgode i nezgode. Znam da uživate u svakom trenutku. Mi smo svi srcem uz vas. :love:
Naš je miškec došao prevelik za zajedničko spavanje, napadaje plača i utjehu nunanjem. Već se ponašao kako je mislio da treba i da se od njega očekuje. Zato je u početku bilo teško otkriti kad ga nešto muči, tj. to se još vidjelo po smrknutom licu, ali što je to nešto, i kako da ga prestane mučiti... Dragocjeni su ovi vaši prvi dani kad možete pokazati svu ljubav i pružiti utjehu bez zadrške.
:heart:
od srca Vam čestitam!!
bebač je skrooooz zgodan čovac 8)
super mi je vaša priča jer ste vrlo brzo uspjeli doživjeti ono kaj mi svi s nestrpljenjem očekujemo! bravo za vas troje!
Tata, i moj M. je plakao, danju ne, ali noću. Nismo forsirali da bude u kinderbetu. Uspavljivali smo ga na svom krevetu, uz čitanje i mažnju, a poslije bismo ga ili ostavili ili prenijeli u kinderbet (jako nemirno je spavao). Kada bi se u noći probudio dotapkao bi k nama i tako sve negdje do 4. godine. Sada dolazi samo ujutro. Puno ga mazite, ulijevajte mu sigurnost, neka osjeti da je vaš, da je siguran i voljen. A "ne" mora biti - to je važna riječ pomoću koje dijete uči granice. Da ne biste previše "nenekali" odlučite koji su vaši prioriteti i toga se držite. U nekim stvarima i vi morate popustiti (primjerice, zaboraviti porculanske figurice ili ih skloniti na sigurno na jedno 15 godina).
Ovo s govorom, ne brini, to je uobičajena pojava kod domske djece, s kojima se nedovoljno razgovara. On će vrlo brzo nadoknaditi, vidjet ćeš kako to samo poteče.
Uživajte u vašem preslatkom limaču! :heart:
uživam u tvojim dogodovštinama..... :)
A mali Limač je ..... :saint:
tata...limac :heart: