Kako naučiti dijete da zaspe samo u krevetiću?

E da, zašto bi trebalo bebu naučit zaspat?

Meni je bilo nevjerojatno kad mi je poznanica rekla da joj beba plače jer joj se spava?!? Mislim se ja: "pa šta onda ne spava ako joj se spava?".
Sad, kad imam svoje, znam da kod beba to i nije tako jednostavno. Oni jednostavno ne znaju zaspat kao odrasli i ako su preumorni postanu grintavi i još teže zaspu. Zato je, po mom iskustvu, najbolje uspavljivat bebu metodom koju inače koristite čim ona pokaže prve znakove da joj se spava (znači gledat bebu, poštovat njen ritam). Nema tu učenja bebe, mi smo ti koji trebaju učit što bebi treba i kad joj zapravo treba spavanjac.

Citiraj:

---

Pokušavam naći onaj članak koji kaže da su istraživanja pokazala da se djetetu doslovno oštećuje mozak u situacijama kada ga se pusti da plače, ali ga ne mogu pronaći

---

nismo se razumijele... ti si prije toga izjavila da je svejedno jel dijete samo place il netko pored njega stoji i smiruje ga (al ga ne dize iz kreveta), da je ta zlatna sredina samo smirivanje roditeljeve savjesti. pa ne vidim nista lose u tome da se pokusava naci kompromis. izmedju roditeljovih zelja i bebicinih. ne kuzim ?! tj. tocnije receno ne vidim nista lose u tome da dijete samo zaspiva.

Citiraj:

---

apricot je napisala/o:
a sa 3,5 mjeseca... pa kako da se uspavljuje nego na rukama?!


Fino
Ima beba koje uzmu dudu ili prst u usta, u drugu ruku lancunić, prislone ga na lice i laku noć.

---

tocno. moja mala nikad nije zaspala na mojim rukama, a kamo li da sam ja jos pri tome hodala. znaci nema sanse da sam ja bila spremna takvo sto uciniti. a prvih godina zivota je bas ovako zaspivala: duda u usta (mada je bilo svejedno jel je ima ili ne) i okrene se na stranu, pusa za laku noc i zaspi u sekundi.

a ako cemo o ekstremima. poznam zenu ciji je mali prvih godinu svog zivota zaspivao i spavao na materinim prsima (ne dojeci, nego lezeci)... znaci zena je ko kip u polulezecem polozaju sjedila na krevetu dok bi on odspavao svojih sat-dva preko dana i cijelu noc. meni iskreno receno nije jasno cemu to :? sto se time zeli dokazati ?!? :?


a i da se pohvalimo. ovih veceri moja zxuja ide sama spavati... :saint:

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

nismo se razumijele... ti si prije toga izjavila da je svejedno jel dijete samo place il netko pored njega stoji i smiruje ga (al ga ne dize iz kreveta), da je ta zlatna sredina samo smirivanje roditeljeve savjesti. pa ne vidim nista lose u tome da se pokusava naci kompromis. izmedju roditeljovih zelja i bebicinih. ne kuzim ?! tj. tocnije receno ne vidim nista lose u tome da dijete samo zaspiva.

---

Još uvijek stojim kod toga što sam rekla. Ne znači svaki bebin plač da beba ima potrebu da ju se diže (iako kod malih beba obično znači). Ali, ako beba plače i roditelj zna da će ju smiriti samo dizanje i nosanje, tj. roditeljeva blizina, a ne diže bebu, nego sjedi kraj nje, daje joj ruku,....(što bebu NE umiruje), onda mislim da takvim načinom roditelji umiruju svoju savjest jer očito da bebi ne ispunjavaju potrebu i očito da bebi ne znači baš puno što roditelj sjedi kraj krevetića ili daje ruku ako ona ima potrebu za zagrljajem ili nošenjem (kao da imaš potrebu za vodom, nisi 2 dana ništa pio (bebini osjećaji su puno intenzivniji od naših), a netko ti nudi jaknu da ti ne bude hladno ili ti daje vodu na kapaljku). Dakle, pričamo o svjesnom "treniranju" beba da se ponašaju onako kako mi želimo, tj. očekujemo od njih, da ih kroz nekoliko dana/tjedana istreniramo tako da se same uspavljuju, a sve pod izlikom samostalnosti i sprječavanja razmaženosti beba od mjesec, dva, tri, svejedno koliko, dana. Tu se jednostavno radi o vlastitoj komociji, a svi ovi "viši" ciljevi su izlika za to.

MC, ja sam sa #2 usnulom na ramenu odgledala hrpu serija a ponešto i pročitala, telefonirala, ispijala kave... i uopće ne mislim da sam prinijela nekakvu žrtvu, meni je ponekad to bilo lakše nego riskirati da mi se razbudi kad ju stavljam u kinderbet... #1 je spavala sa mnom dok nije došla #2...
sve u svemu, naspavala sam se bolje nego prosječna cry-it-out mama, brak je hvala na pitanju dobro :) ...
mislim da nisi u pravu kad co-sleeping smatraš a priori lošim / rezerviranim samo za specijalne situacije

(ako tvoja poznanica zaista noću sjedi s bebom na ramenu, to je malo ekstreman slučaj i nema baš veze s ostatkom co-sleeping populacije)

Beba za tri dana nauči sama zaspati, po onoj slavnoj metodi, da je ostavljaš par minuta, pa se vratiš. pa malo više minuta...
Možeš i zatvoriti vrata i pustiti je da plače, za tri dana će naučiti, i to zato što će odustati i prestati očekivati da joj udovoljiš. Ali to mi nije baš...
To sve u kontekstu zapadnjačke kulture, da djecu čim prije osamostalimo. I da nađemo vremena za peglanje i pranje suđa. Ili malo odmorimo. Nije mala stvar dobiti koji sat vremena dnevno, ja sam se uvjerila da iscrpljena, bolesna ili živčana mama nije baš najbolje rješenje-kao ono, uspavljuješ bebu, nosiš je, dojiš, budiš se svaki čas... i onda pukneš. Zato poštujem svaki odabir.
Ima smisla objašnjenje da je dobro da beba može sama zadovoljiti neke osnovne fiziološke potrebe (sad sam to ružno napisala, ali kad sam čitala imalo mi je smisla)-kad joj se spava, nek zaspe, bilo gdje i bilo kad.

Moj je neko vrijeme bez problema sam zaspao, čak bih rekla vrlo zadovoljno i spokojno, kao da mu je bilo olakšanje kad bih ga konačno spustila u krevetić i pustila na miru. Kad god bi zaplakao ja bih došla, nakratko.
Sad nakon nekoliko godina situacija se promijenila i obožava zaspati kraj mene, a obožavam i ja. Mislim da ću poštovati tu želju jer mi se čini da trenutno zbog nečeg ima pojačanu potrebu za time (naravno kad me nema doma cijeli dan). Barem dok mogu.
Gledam s njim onog Bambija po tisućiti put, kako se sakriju u svoje grmlje i skutre čim bliže jedno drugom...

Citiraj:

---

moja mala nikad nije zaspala na mojim rukama, a kamo li da sam ja jos pri tome hodala. znaci nema sanse da sam ja bila spremna takvo sto uciniti.

---

Stvarno? Čak ni kad je imala mjesec-dva? :? Oprosti što se iščuđujem, ne želim biti bezobrazna, ali ovo mi je fascinantno. Je li to znači da ona nije imala potrebe za tim ili da ti to ne bi napravila ma koliko dijete vrištalo, nego išla na druge metode?

Citiraj:

---

duda u usta (mada je bilo svejedno jel je ima ili ne) i okrene se na stranu, pusa za laku noc i zaspi u sekundi.

---

Ako sam dobro skuzila, ona ti nikad nije pravila probleme oko tog načina uspavljivanja. Ali što bi napravila da jest? Da se nije okrenula i zaspala nego plakala, trgala se i (kasnije) ustajala iz kreveta?

Na primjer, moj mali (ima 5 tjedana) počne urlati čim ga spustim, a budan je. (A nekad i kad zaspe, ali to je rjeđe.) I starija bi cura odmah negodovala u ležećem položaju, bez obzira radilo se o krevetiću, kolicima ili ogradici za igranje. Kod starije smo nosanje prekinuli s oko godinu ili godinu i pol, kad sam joj mogla verbalno objasniti da treba ležati dok zaspe. Ali do danas (2,5 godine) budem uz nju tih 10-15 minuta koliko joj treba da usne. U mom krevetu :mrgreen:

Dakle, nema ni govora da bi zaspali u svom krevetiću. Jedino da sam ih pustila da ispuste dušu plačući. I to nije stvar "navike", odnosno mog inzistiranja da ih uspavljujem na rukama: takvi su bili od prvog dana. Nisu se mogli umiriti i uspavati čak ni sisanjem, nego samo nošenjem.

Možda sam u krivu, ali duboko sam uvjerena da sve ovisi o pojedinom djetetu. I oprostite ako sam oduljila.

Zanima me, ali nikad nisam našla na odgovor, kako uspavljivati dvojke, trojke, itd... od rođenja pa nadalje?
Zamislite da je osoba, tj. majka, sama, ima još jedno starije dijete koje ide u školu, i eto bebe treba uspavljivati. Kako, na rukama? Zamislimo da ta majka nije hobotnica, a bebama se uvijek spava u isto vrijeme....
I onda majka počne učiti bebe da same zaspivaju. Zamislimo da je pokušala na sve moguće načine, jednu staviti na sebe, leći, drugu staviti pored sebe, pa pjevati, pa nunati, ali ne, bebe plaču i plaču... spava im se.
Pa i sa 3, 5 mj, nije ih moguće nosati...
I što sad? Moja će djeca imati oštećenja mozga i imati psihičke probleme zbog toga? Šta sve ostalo što radim za njih, koliko se trudim i pružam im bezuvjetnu ljubav, pada u vodu :?

mislim da je ipak drukčije s dvojkama i trojkama, oni se poznaju od prvog trena, nisu sami
jedna beba zna samo svoju mamu

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

mislim da je ipak drukčije s dvojkama i trojkama, oni se poznaju od prvog trena, nisu sami
jedna beba zna samo svoju mamu

---

ovo mi ne djeluje baš realno, ali ok, možda je moguće.

Ni slučajno Suzyem, pazi na sebe, da se ne razboliš. Kad je mama bolesna onda je tek panika, a to niko ne vidi unaprijed.
Nije isto imaš li jedno ili više djece, jesi li još doma ili već radiš, imaš li neku pomoć ili si solo, pa kakvog si inače zdravlja...Nekom je naporno dojenje, nekom noćno buđenje, nekom nošenje djece... neko ima problema s kralježnicom... a bebe opet lijepo napreduju i važno je da imaju maminu blizinu i ljubav, kako god da im je možeš dati. A ono što ne možeš dati svakome ponaosob kad ih je više, nadoknadit će im to što će uvijek imati jedno drugoga. Što npr. moj još nema. I mislim da je to jako ružno od mene.
Ne možeš nikad biti savršena mama, po svim kriterijima. Potrudi se biti dovoljno dobra mama...

Citiraj:

---

ive prvotno napisa

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

mislim da je ipak drukčije s dvojkama i trojkama, oni se poznaju od prvog trena, nisu sami
jedna beba zna samo svoju mamu

---

ovo mi ne djeluje baš realno, ali ok, možda je moguće.

---

Kak nije realno?
Njima je čak i u maternici gužva :mrgreen:

Oni možda žude za malo privatnosti! :lol: :lol:

E pa Ronin :lol: :lol: možda u tome ima nešto!!!!

Citiraj:

---

vitekova mamuška prvotno napisa

Ali, ako beba plače i roditelj zna da će ju smiriti samo dizanje i nosanje,

---

otkud to? mozda ju smiruje voznja autom oko kuce ? ima i takve djece. a sto ako mi nemamo auta?

Citiraj:

---

jer očito da bebi ne ispunjavaju potrebu i očito da bebi ne znači baš puno što roditelj sjedi kraj krevetića ili daje ruku ako ona ima potrebu za zagrljajem ili nošenjem

---

imam cijeli dan ispunjavati djetetove potrebe za mazenjem i nosanjem, vece je - nakon vecernjeg rituala koji nagovcjescuje odlazak na spavanje - za spavanje.

Citiraj:

---

Dakle, pričamo o svjesnom "treniranju" beba da se ponašaju onako kako mi želimo, tj. očekujemo od njih, da ih kroz nekoliko dana/tjedana istreniramo tako da se same uspavljuju, a sve pod izlikom samostalnosti i sprječavanja razmaženosti beba od mjesec, dva, tri, svejedno koliko, dana. Tu se jednostavno radi o vlastitoj komociji, a svi ovi "viši" ciljevi su izlika za to.

---

pa i da izbacimo sve te "vise" ciljeve. ja nisam od svog dvomjesecnog djeteta ocekivala da bude samostalno niti sam se bojala razmazenosti, al smatram da je odlazak u krevet vrijeme za spavanje, a ne za nosanje. i od prvog trenutka kad je rodjena sam tako postupala. a u prvo vrijeme djeca jako puno spavaju, pa cemu ih uvijek dragati i navlaciti ako trebaju spavati ? cak gle cuda sam je prvih dana stavljala u djecji krevetac u bolnici, po noci. i dijete je mirno spavalo. naravno, mogla sam je staviti i pored sebe na uski krevet, al cemu to?

Citiraj:

---

Je li to znači da ona nije imala potrebe za tim ili da ti to ne bi napravila ma koliko dijete vrištalo, nego išla na druge metode?

---

mozda mi je tesko sve ovo shvatiti, jer moje dijete se u toj dobi nikad nije deralo niti plakalo kad bih je stavila spavati. jednostavno bi spavalo. zasto bi dijete koje je mazeno i pazeno i najedeno i suho tokom dana toliko vristalo kad je ionako umorno i samo sto ne zaspi? pa djeca u toj dobi ionako "zive" po nekom unutarnjem satu. spavati, kakiti, jesti, igrati se, spavati, kakiti, jesti,... cemu bi zadnje spavanje predstavljalo problem ako poslijepodnevno spavanje ne predstavlja?

u svakom slucaju bih isla bih na druge metode. imam bolesnu kraljesnicu i ne smijem (dugo) tesko nositi. naravno da sam i ja znala ponijeti svoje dijete i nosati, al ne vise od nekoliko minuta i naravno da sam je vise nosala dok je bila manja (laksa), nego sad. jedno vrijeme je UOPCE nisam smijela podici (prije skoro godinu dana), al uopce nisam smjela podignuti svoje dijete. i gle cuda, dijete ZNA da mama ne smije i ne pita i ne zeli, dapace, zna mi sama reci: mama, al ti mene ne smijes nositi.

znaci, kad bi moje dijete lezalo u krevecu i zaplakalo, onda bih je digla ili stavila negdje drugdje il sto god, al kad je bilo vrijeme za spavanje nisam vidjela vise razloga dizati dijete. niti je ona ikad u takvim trenucima znala zaplakati. kad je bila starija, drzala sam je za ruku, fino objasnjavajuci da je sad vrijeme za spavanje. kad smo ucinili tu "fatalnu" gresku da smo je prebacili u nas krevet - e od tada je i ona odjednom razvila "potrebu" da mora zaspivati u nasem krevetu, drzeci mene oko vrata i igrajuci se za mojim zlatnim lancicem. eto sto ti je djecja potreba. :mrgreen:

naravno da sam mogla nosati dijete dok mi kraljeznica ne pukne i onda jadikovati kako sam pozrtvovana majka i hvaliti se kako su mi znala pucati ledja dok sam je po 3 sata nosila i da sam imala podocnjake do poda od umora, al ja sam u tom pogledu sebicna i nije mi tesko to priznati.

Citiraj:

---

Možda sam u krivu, ali duboko sam uvjerena da sve ovisi o pojedinom djetetu

---

ne znam, moze lako biti, eto ja sam imala neproblematicno dijete u tom pogledu. cak i u kolicima se voza, a u AS nije ni kmeknula. nisam vidjela potrebe te njene fine "navike" mijenjati. :mrgreen:

Citiraj:

---

Ailish prvotno napisa

mislim da nisi u pravu kad co-sleeping smatraš a priori lošim / rezerviranim samo za specijalne situacije

---

ne smatram ga losim, al ne vidim ni tolike pozitive u njemu da tome moram teziti, kao nekakva "must do" lista... sto sve moras uciniti kao roditelj da budes dobar roditelj (po rodinim kriterijima, tj. po kriterijima koji se ispisuju na rodinom forumu). tj. ne vidim nista lose u tome da svatko spava u svom krevetu.

Citiraj:

---

(ako tvoja poznanica zaista noću sjedi s bebom na ramenu, to je malo ekstreman slučaj i nema baš veze s ostatkom co-sleeping populacije)

---

navela sam ovo kao esktreman slucaj, mada ga ne bih navela kao slucaj co-sleepinga. ne znam ni sama kao primjer cega bih ga navela.... :? ma nebitno...

mama courage, i ja sam primijetila ovo s nastajanjem dječje potrebe čim se pruži prilika.
do tri godine je spavao u svom krevetiću, (od jedne godine u svojoj sobi), zaspao bi veselo i smireno i rekao pa-pa (i brbljao sam sebi kad bi ja izašla iz njegove sobe). moram naglasiti da je prije toga uvijek bila i još jest "rutina" od bar sat vremena, nakon kupanja, kad svi troje na velikom krevetu čitamo, pričamo, pjevamo, škakljemo se i mazimo. znači nije da bi ga samo spakirala u krevet. općenito, cijelo popodne nakon posla bih bila uglavnom s njim, a pospremala kad zaspe.
onda sam JA počela pjevati neku pjesmicu kad sam ga nosila u krevet, otpjevala jednom, dvaput, treći dan je već bila MUST. onda sam uz to sjela na fotelju s njim u krilu, dan, dva, treći dan OBAVEZNO. pa tako par mjeseci. tu se ja razbolim, ne mogu govorit od grlobolje, i JA ga uzmem na svoj krevet da mu budem blizu jer eto ne mogu pjevat. ne moram više ni reći da je nakon tri dana i to postalo OBAVEZNO. I još uvijek je.
naravno, uživam u tome svim srcem, i prelijepo mi je, i tako prirodno, a tek kako smirujuće i uspavljujuće.... Eto, sad uglavnom svaku večer zaspim kraj njega, ništa po kući ne napravim, tuširam se ujutro, muža ni ne vidim, on zaspe na kauču pa dolazi usred noći i prebacuje malog u krevetić...i naravno, ljut je...
Sve je to tako relativno...i tako se brzo mijenja...

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

Citiraj:

---

moja mala nikad nije zaspala na mojim rukama, a kamo li da sam ja jos pri tome hodala. znaci nema sanse da sam ja bila spremna takvo sto uciniti.

---

Stvarno? Čak ni kad je imala mjesec-dva? :? Oprosti što se iščuđujem, ne želim biti bezobrazna, ali ovo mi je fascinantno. Je li to znači da ona nije imala potrebe za tim ili da ti to ne bi napravila ma koliko dijete vrištalo, nego išla na druge metode?

---

Moja isto nikad nije zaspala ni na cici ni na rukama

Na cici nije jer smo imali seanse drečanja posli svakog podoja (što je priča za sebe).
A na rukama, ponekad bi izmorena zaspala na ramenu dok bi je ja držala da sve podrigne i izbljucne, ali nikad je nisan uspavljivala na rukama.

Ja jednostavno nisan tip koji će nosit bebu okolo, takva san i nema šanse da ću je ja nosat jer je njoj dosadno sidit/ležat.

Ispočetka problema nisan imala jer je stalno spavala (budila bi je za jest), a kasnije san otkrila da, ako plače u krevetiću, dizanje iz krevetića ne pomaže, nego nam je pomoglo duda, lancunić i nešto u šta će se zagledat. Sad je izbacila predmet za gledanje, dosta je duda i lancunić, a ponekad ni duda ne treba.

Kad mi plače, onda joj skrećem pažnju. Igračke, igram se s njom, pričam, smijem i da vidiš kako oni plač bez suza kojim želi pažnju postaje osmijeh.
Nosim je baš kad počne nekako znakovito dizat rukice i kad vidin da baš to želi.
Friška san mama pa pokušavan pogodit jel joj dosadno ili me treba. Koliko san uspješna, neznan :)

A to je i ok, svi smo mi osobe za sebe kao i naše bebe i svatko treba bar pokušat nać što njegovoj bebi odgovara. Ne valja odmah skakat na svaki mig, ali ni zapostavljat, mjera je bitna.

Uh, oduljila i ja :saint:

Citiraj:

---

mozda mi je tesko sve ovo shvatiti, jer moje dijete se u toj dobi nikad nije deralo niti plakalo kad bih je stavila spavati. jednostavno bi spavalo. zasto bi dijete koje je mazeno i pazeno i najedeno i suho tokom dana toliko vristalo kad je ionako umorno i samo sto ne zaspi? ... cemu bi zadnje spavanje predstavljalo problem ako poslijepodnevno spavanje ne predstavlja?

---

Aha... MC, nismo se skroz skuzile. Moji klinci (sad govorim o tome kad su skroz mali, ono par mjeseci) su uvijek vristali kad bi ih se spustilo. Bez obzira je li trebalo spavati ili ne. I uopce su bili teski za spavati, tj. niti jedno nije odspavalo vise od 12-13 sati dnevno i to kad bih zbrojila sva 10-minutna spavanja. One price o djeci koja jedu i spavaju po 20 sati meni je :lol: Tako da si u pravu: to zadnje spavanje ni po cemu ne razlikuje od ostalih... oni jednostavno ne vole biti polegnuti u bilo koje doba dana.

Napominjem samo da se to kod starije vremenom promijenilo, ali tek otkad sam joj dopustila da spava sa mnom u krevetu (nakon 8 mjeseci stalnih budjenja i plakanja!). Otada spava vise ili manje po cijelu noc u komadu i ne pravi nikakvih problema oko odlaska u krevet.

Mi smo do 6 mj ljuljali i onda odlučih prestati. Dva dana se malo naplakao i onda je naučio sam zaspati.
Ali odošmo mi na more i tamo je uvijek neko kraj njega ležao jer nismo mogli drukčije.
E od tada nema ljuljanja nego uvijek neko legne kraj njega dok ne zaspi.
A već su nm dvije.

evo nas
vau koliko različitih iskustava i mišljenja.
Moja Lorena sada ima punih 6 mjeseci, već dulje vrijeme ima svoj ritam hranjenja, spavanja i dojenja. Ništa joj nije nametnuto, sve je sama odredila i hvala Bogu u nekim normalnim je razmacima. Nekada čak i sama zaspe u krevetiću, ali rijetko. Netjeramo je na to, ali si ponekad pomislim pa kako onda nekada sama zaspe.
Međutim, nepaše joj uvijek naše nosanje, pjevanje i maženje, a spava joj se. Onda smo mi ludi jer je nemoguča i ona sama ne zna šta bi. Pa ju spustimo u krevetić, ona malo knjavi, vrti se, i sama zaspe.
Sad dok su joj izbijali zubići spavala je s nama u krevetu jer mi se nije dalo svaki sat dizati je i stavljati na siku. Sad se malo navikla na to, ali ja je uredno vraćam u krevetić i ako se ne buni ostane u njemu.

Shvatila sam da nekada dijete ne zna šta bi i da koliko god ti njemu u tom trenutku udovoljavao postaje sve gore pa je nekada dobro skrenuti pažnju na nešto drugo. I tad se umiri.

Također želim reći da sam s mojim djetetom cijeli dan, igramo se skupa, papamo, a bome i spavamo. Rijetko plače, pa čak ni kad je gladna, nego počne sisati prstiće. A kad joj se spava počne pjevati aaa aaa.

Svaka majka poznaje svoje dijete i nadam se pruža mu najbolje šta može. Nego, čitam ovdje ima majki koje po cijele dane nosaju dijete , što smatram da nije tako dobro jer se dijete brzo navikne na to. I onda dođe period, vrlo brzo kad majke krenu na posao, te se vrlo brzo iscrpljuju.
Želim vas pitati da li iscrpljena majka može pružiti najbolje za svoje dijete? Jer djeca razumiju majčin govor ponašanja pa nekada i sama postaju nervozna jer je i majka takva.

Niko od prvog dana spava u svom kreveticu, nikada nije trazio nekakvo ritualno uspavljivanje, a danas uopce, naime igra se dok se totalno ne izmori, a tada u kreveticu sam zaspe zagrljen sa svojim jorgancicem za koji je od 1. dana iznimno vezan.

Nikada, ama bas nikada ga ne ostavljam da vristi ili place vec ga uzmem, ali on tada nije za mazenje ili uspavljivanje vec za igru pa ga pustim da se igra, a kada mu je dosta sam odseta do svog krevetica, kroz "resetke" od kinderbeta povuce jorganic i cucla, tada znam da je zaista vrijeme za spavanje, stavim ga u krevetic, dam mu mlijeko i zaspe kao beba, tako je zapravo oduvijek, rijetko smo imali problema s njegovim spavanjem.

Nemam nista protiv toga da spava s nama, da ga uspavljujem, ali on od 1. dana voli svoj krevetic, svoj jorganic, toliko voli jorgan da u slucajevima kada je na pranju i dam mu drugi nema sanse da spava, eto to je njegova tjesilica.

Inace sam protiv toga da dijete vristi u kreveticu, a roditelj sjedi i ne reagira jer ce se kao umoriti od placa i zaspati, Boze sacuvaj, tako nesto nismo nikada prakticirali.

Nešto švrljam po forumu i naišla sam na ovu temu, pa da malo komentiram...

Moja Emilija zaspi nekad meni u krilu sjedeći, a nekad u krevetiću gdje i odspava dio noći. Nakon buđenja, ukoliko ju ne uspijem uspavati u krevetiću selim ju k sebi u krevet. Baš mi je lijepi osjećaj imati je kraj sebe, iako se baš ne naspavam. A kako vrijeme brzo juri, vjerujem da će i taj period buđenja brzo proći i onda će mi biti žao što više ne spava pored mene. Baš kao što kaže mim u svom postu na prvoj stranici.

Emilija je prospavala nekoliko noći bez buđenja i to one noći kad je bilo po danu 40C ovog ljeta. Možda se moramo preseliti u trope :mrgreen:

Fairy je napisala/o:

Vjerojatno smo i mi plakali,pa smo danas normalni, odrasli ljudi.


Frida:
Misliš?

Koliko "normalnih, odraslih" ljudi poznaješ, a da nemaju manjak samopouzdanja i/ili samopoštovanja, nekvalitetan odnos s roditeljima, strahove i tjeskobe?

Hm da, baš me zanima zašto sam ja tako bojažljiva i lako se rasplačem. Iz priča tate, bake i mame znam da sam plakala kad sam bila beba i - eto postala sam "normalna". Već nakon pročitanih oprvih 20-tak stranica Juula uočila sam gdje je moj problem - u odgoju.

ja ako ne spavam po noći poludim, ali ozbiljno, ne mogu se kontrolirati ujutro..također, smeta mi da me netko dira po noći, izrazito me smeta hrkanje, imam nevjerojatno lak san itd..znači, ako ne spavam, puknem, naravno ne nakon jedne, dvije noći, ali ako to traje neko vrijeme ne mogu to podnijeti, ni psihički ni fizički

od te postavke je sve krenulo, da ja imam dijete koje je najvažnije na svijetu, naravno, ali i da si ne mogu dopustiti da godinama noću ne spavam

pa sam već od samog njenog rođenja krenula je učiti da sama spava, sama se uspavljuje i da to nije nikakva drama..nakon prvog mjeseca smo počeli uvoditi rituale kupanja pred spavanje (kupam je bez izuzetka svaki dan do današnjeg dana), maženja, kasnije čitanja (već od malo prije nego što je navršila godinu dana)

prvih šest mjeseci smo je naravno uspavljivali gotovo isključivo na rukama, nikad je nisam ostavila da plače u krevetu i nikada nije sama plakala u sobi u krevetu jer mi je to najpodlija stvar koju roditelj može učiniti, da maleno dijete samo ostavi da plače..al za to skužit mi ne treba nikakav Juul ni savjeti s foruma jer valjda mogu osjetiti što osjeća moje dijete

i tako krajnjom upornošću i svakodnevnom dosljednošću počela je spavati i uspavljivati se sama već dosta rano bez ijedne prolivene suze jer drugačije opcije nije ni bilo i ta naša rutina joj je bila jedina poznata

par puta sam je stavila spavati s nama, ali valjda stvar navike, nitko se nije naspavao pa smo odustali

u ovoj dobi (3,5 godine) počela je manipulirati s tim odlascima na spavanje iz jedinog razloga da ne ide spavati jer joj se naravno ne da..ali budući je ujutro za vrtić sva nikakva i kad je očito da se nije naspavala onda ja za takvo ponašanje nemam milosti..ide se spavati (+-pola sata tolerancije) i to je to..nekad kaže da se boji i da neće sama spavati pa onda zajedno spavamo u sobi, ona sama u svom krevetiću..međutim, nakon tri noći to zna isto krenuti u čistu manipulaciju, a ja ne mogu ići spavati s njom u 20,30 svaku večer jer imam svog posla..onda se lijepo dogovorimo da će spavati sama..isto nema suza, tj. ima malo cendranja, ali bitno je da na kraju sama pristane da će spavati sama

također, spava cijelu noć, nema noćnog jedenja, pijenja, ustajanja, šetanja i sl., ne u smislu da se to ne smije nego da se to ne radi..par puta je iz nekog razloga došla k nama u krevet i bez ikakvog dodatnog pitanja ili objašnjenja se samo 'ukrca'..mi svi smatramo da se noću spava i to je to

meni je na ovom forumu malo bed da djeca koja uredno spavaju cijelu noć u svojoj sobi u svom krevetiću ispadaju emocionalno zakinuta..strašno se forsira taj co-sleeping, spominju se nekakva oštećenja mozga i sl..svatko ima svoj ritam pa ako netko ne može/ne želi spavati zajedno s djetetom ili ga želi naučiti da se samo uspavljuje i spava, ne znam zašto mu se uvijek servira da to nije dobro i da se strpi do djetetove 12 godine kad će to sve ionako prestati..možda netko želi samo savjet kako da do toga dođe, a da dijete nije ni u kom pogledu zakinuto

da,i meni se jednom jedna žena žalila kako joj je kćer kao dijete bila nevjerojatno zahtjevna i naporna i da je isključivo spavala na njoj do svoje druge godine, a ona se nije smjela pomaknuti pa sad ima neka oštećenja kralježnice..ak se još dan danas sjeća s jezom tih prvih godina života svoje kćeri onda ja ne znam koja je korist tog coo-sleepinga i podilaženja baš svakoj djetetovoj potrebi ili bolje rečeno želji

naravno, sto djece sto ćudi

Naše uspavljivanje je do sad imalo raznih faza. Prva dva dana je spavala doslovno na meni, tj ja bi ležala na leđima a ona na mojim prsima.
Onda smo prešli na uspavljivanje na ciki i prebacivanje u kindač, ali bi preko noći opet dospjela na ciku i obe bi tako zaspale.
Preko dana je u to vrijeme uglavnom zaspivala na cici i većinu dana je spavala (nismo se nosali).
Prvi i zadnji put kad je moje dijete plakalo a ja ga nisam podigla je bilo kad smo došli u dječju bolnicu. Dali su joj klistir, a mene poslali van da čekam. Nisam ju čula da plače, a i bilo mi je nezamislivo da su je ostavili samu u suzama (imala je mjesec i pol, bolesna i gladna). Kad sam nakon sat vremena na silu ušla na odjel našla sam ju kako jeca u snu natečenih očiju i trese se. :cry: :cry: Nikada si to neću oprostiti. :cry:
Provela je 4 dana u bolnici (po noći bez mene) ali nije plakala previše (osim kad bi mame morale izaći van za vrijeme vizite). Nadam seda nikad više neću morati bespomoćno slušati svoje dijete kako plače. U to vrijeme je nekih mjesec i pol provodila doslovno na mojim rukama jer je bila bolesna (nekako sam blokirala ta sjećanja a sad mi opet dolaze :cry: )
Da skratim. Mišica se sada po danu uspavljuje u kolicima (naprijed-nazad, prsti u ustima), a navečer uglavnom zaspe na cici za vrijeme obroka. Probali smo ju uspavljivati bez cike i nije to uopće neki problem, može ona i tako, ali kad već zaspe na ciki pa neću je buditi da bi je ponovo uspavala. :mrgreen:
Inače spava uglavnom u kindaču (ne zato što ne želim da se navikne spavati s nama nego zato što nam je svima tako udobnije - mali nam je krevet).
Trenutno smo kod mojih u stanu već 2 tjedna i mišica je skužila valjda da ja nju uspavam pa odem iz sobe u dnevni još malo gledati tv (inače smo doma u garsonijeri pa ne mogu baš otići nekamo). Nakon što se par puta probudila sama u sobi u mraku neće više da spava u kindaču pa je s nama u krevetu već 3 noći (kičma me rastura). Ne smeta mi, ali tako se ni ona ni ja ne naspavamo. Nadam se da će se stvari vratiti na staro kad se vratimo doma.

Htjedoh reći - nije nužno da se beba uspavljuje na rukama - moja nikad tako nije zaspala), ali NIKADA više neću svoje dijete pustiti da plače.

Moj nema jos tri mjeseca ali od prvog dana spava na rukama.Kad je budan lezi sam i guci,ljubi ruke svoje i gleda u luster...ali kad je vrijeme spavanja moram ga uzeti jer pocne kmeziti a ja ne dozvoljavam da zaplace :mrgreen: pa ga odmah dignem i sjednem,stavim ga na koljena i ljuljam,dok ja ljuljam on spava,cim prestanem probudi se,ako ga nedaj boze spustim,oci su odmah otvorene,ali ne smeta mi to.Navece spava super,zaspi na ciki i prebacim ga u krevetic dok ne ogladni spava tamo poslije opet pored mene i super nam je. :love:

Citiraj:

---

svojevremeno sam odlazila u nazorovu, dok sam pripremala jednu malenu za usvojenje. kroz staklo me gledao bebač, negdje između 10 i 12 mjeseci....

ustao je iz kinderbeta, gledao kako ja držim tu djevojčicu u rukama - a niz lice su mu curile kruuuupne suze.... bez glasa...

nikad neću zaboraviti to maleno biće... i sad plačem kad se toga sjetim...

---

Moj sin je proveo u domu svojih prvih dva mjeseca života. Od trenutka kad sam ga uzela u svoje naručje godinama ga nisam spuštala. One suze koje je isplakao tih svojih prvih dana kad je došao na ovaj svijet nisam mogla više vratiti :cry: ali novima nisam dopuštala da padaju.....Svog sina koji je sedmogodišnjak, prvašić, uspavljujem još i sad, naravno sad čitamo, pričamo se i mazimo, dok je bio mali pjevali smo, nosili ga, ljubili ga sve dok ne bi siguran na našim rukama zaspao.Sad on ima svoju sobu ali često dolazi u naš krevet. I dolazit će dok god on to bude htio i osjećao potrebu. Zbog naše posebne priče ne mogu nikome ovdje dijeliti savjete šta da napravi i dali da uspavljuje dijete i kako ali drage mame, uživajte u svojoj djeci, uživajte u tome da vam dijete zaspe dok ga dojite, nemojte pustiti bebe od tri mjeseca da plaču, bebama je dodir važan koliko i hrana ...Nema tog posla/filma/prijatelja/rode ili dr. važnijeg od vaših beba. I da, bebe stvarno brzo odrastu :bye: .

Leonessa, suze su mi potekle.

Prekrasno :heart:

I meni....

L :*

Citiraj:

---

traktorka prvotno napisa

Nadam se da smo mi najgori primjer i da će ti se javiti netko sa boljim iskustvima i savjetom,jer ja ga nemam !

---

Mi smo apsolutni rekorderi po tome koliko nam treba da se uspavamo.
E baš me interesuje kako naučiti dijete da se samo uspavljuje. Mislim da je to u našem slučaju nemoguća misija i ma koliko knjiga da sam pročitala, teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo.
Naše uspavljivanje i inače spavanje polako se pretvara u agoniju. Sinoć sam spavala 1 sat (slovima-jedan sat) i danas bauljam po kući kao zombi.
Prosječno uspavljivanje nam traje oko sat vremena (rekord nam je 4 ipo sata, od 22 do 02i30) uz neprestano pjevanje, ljuljuškanje i ritmično lupkanje po guzi. Sad cura izvoljeva i koje će pjesmice pa onda traži jednu, čim je počnem odmah traži drugu, pa treću...ne stignem ni od jedne pjesmice otpjevati ni tri riječi....
Kad konačno zaspi, spava oko 2-3 sata, a ja od adrenalina (jer sam već propisno iznervirana) ne mogu dugo da zaspim. Kad počne da me hvata san ona se probudi i od tada se budi svakih 10-15 min. sve do nekih 5-6 ujutro kad konačno čvrsto zaspi i onda je jedva razbudim u 11.
Noćas se probudila u 3 i zaspala tek jutros u 8. Na rubu sam živaca. Tješim se da je to samo faza i da će proći, ali ovo traje već mjesecima.
Eto morala sam to istresti iz sebe. Sory na malo dužem postu!

Leah neznam točno što bi ti predložila. Možda mala nije dovoljno umorna navečer, pokušajte pomaknuti odlazak na spavanje. Jeli spava dobro popodne? Sve to utječe na buđenje. Nemoj dopustiti da se razbudi navečer kad se probudi, odmah je kreni uspavljivati. A možda je i gladna navečer pa joj daj malo mlijeka, a ako dojiš tim i bolje. Ima puno stvari koje možeš pokušati promjeniti, možda upale a možda i ne.
Sve u svemu želim ti sreću i da se napokon naspavaš. :*

bfamily nema tu lijeka, samo čekati da faza prođe. Ksenija je hiperaktivno dijete i nju je jednostavno nemoguće umoriti. Uveče rijetko ide u krevet prije 23, a nekad je pustim i do ponoći,što mislim da je krajnja granica. Pri tom sve vrijeme neumorno trči po kući. Možda je upravo ta hiperaktivnost razlog zašto slabije spava. Dnevno spavanje je ok, nekih sat-sat ipo, rijetko dva i to je to.
Jedino kad sam je gledala umornu je ljetos, kada smo dva puta dnevno išli na plažu ili bazen, pa u šetnje, bili smo stalno vani i tada bi se uveče uspavala za minut i spavala cijelu noć bez problema.
I ovo će proći, samo treba izdržati. U krajnjem slučaju čekamo ljeto :mrgreen: ! Živjelo ljeto!

Leonessa :heart:

Mi se trudimo raditi po "no cry sleep solution" i zbilja je tesko dobiti bebu koja ne zna sama zaspati da to uspije.
Malci sad imaju 4 mjeseca i napredak je velik, ali jos uvijek treba puno raditi na tome.
I moze nekome biti nejasna zelja mama da se bebe nauce zaspati same i super zvuci da to beba ne bi ni trebala, ali na zalost (vec je netko rekao) s blizancima covjek ne moze pruziti isto sto moze jednoj bebei i to je tuzna cinjenica.

Meni je jedan od najstrasnijih trenutaka bio kad sam bila sama, oboje su naravno bili umorni u isto vrijeme, oboje naravno ne znaju sami zaspati i oboje su naravno vristali. Uspavljivala sam jednog gledala drugog koji je plakao i samo ponavljla "Molim te, nemoj zaspati sam u suzama, molim te nemoj zaspati ovako sam."
Uzas...

pozdrav svim, i velikima i malima :heart:

mojoj maloj bebi ce uskoro prva godina, ja ju jos uvijek uspavljujem na siki i to mi uopce ne predstavlja problem; vecera, kupanje(zadnje vrijeme tusiranje), odlazak u spavaonicu, malo mazenja, nakon toga dobije siku i dok mama izmoli "Gospinu krunicu" moj andjeo vec cvrsto spava. Nocu se budi, dva puta, doji po nekih pet minuta i tad je vracam u krevetic gdje nastavlja spavati, tako je od prvog dana.
Dnevno spavanje; prvo u 11:00, prije dobije obrok ali svejedno zeli dojiti i u roku 10-ak minuta zaspi (2 sata) sama u kreveticu, drugi put oko 16:00 i tada ne trazi samo siku, nego i mama mora biti s njom u velikom krevetu :mrgreen:
Mislim da je sve stvar navike, ja sam te rituale pocela uvoditi skoro odmah u trecem mjesecu, bez ikakvog forsiranja, kad joj se ne spava ja je ne ostavljm u krevetu nego je malo nosam i pricam i kad pocne trljati oke tad je nosim natrag u krevet.
Moj problem je u tome sto se uskoro vracam na posao i hvata me jeza od toga tko ce je uspavati kada ja ne budem tu? Kako ce moje milo uopce zaspati? Kako cu je i dalje dojiti, ne zelim prestati sve dok ona ne bude htjela prestati, da li ce dojenju biti kraj?
Najradije se uopce ne bih ni vratila na posao! Da li je to rjesenje?

Pa imaš pravo koristiti neplaćeni dopust do djetetove 3. godine. Ide ti staž, posao te čeka (tako bi trebalo biti). Ne znam jedino možeš li si to financijski priuštiti.

2. mogućnost: povratak na posao i dojenje popodne, navečer i noću.

:*

Moja kćer ima 13 mj. i prošli tjedan sam se vratila na posao. Dojim i dalje, tako sam i prvu kćer nastavila dojiti i nakon povratk na posao. Nije ti to problem, samo treba neko vrijeme da se produkcija mlijeka prilagodi novom rasporedu podoja. Ja npr. sad dojim u 17 h pa uspavljivanje na prsima oko 20, noću par puta i ujutro oko pola 7 jer nas čuje kad se spremamo na posao, vrtić pa se probudi.

Čuva je teta čuvalica i bez problema joj zaspi, a vikendom kad je ja stavljam sspavati- obavezno mora sisati. Drukčija je kad je uz mene i kad je s nekim drugim, to je normalno!

Želim vam puno sreće, javi kak je prošlo!

Mislim da staž ne ide kad ti radni odnos miruje

Mi smo imali nekoliko faza uspavljivanja i promene u ritmu spavanja..Kao bebu,do nekih tri meseca,uspavljivala sam ga na rukama..to je bilo jednostavno-pio je moje izdojeno mleko na bocicu(poceli smo dojiti sa puna 3 meseca :D ),onda bih ga podigla da podrigne i nekon toga je zaspao..uvek lagano i bez problema..Spavao je po celu noc u svom kindacu,budio se jednom,nekad dvaput da jede i opet zaspao..
Kad smo(konacno :) )uspostavili ritam dojenja i zamenili bocicu sikom :D -ritam spavanja i nacin uspavljivanja se promenio,naravno..Zaspi dok doji i tada ga stavim u kindac..Prvi deo veceri,dok mi ne legnemo spava sam..Cim oseti da smo mi legli-budi se,opet siki i naravno,spava sa nama..Ova druga etapa mi je puno lepsha i draza..tako i treba da bude.. :)

Citiraj:

---

Zaspi dok doji i tada ga stavim u kindac..Prvi deo veceri,dok mi ne legnemo spava sam..Cim oseti da smo mi legli-budi se,opet siki i naravno,spava sa nama..Ova druga etapa mi je puno lepsha i draza..tako i treba da bude..

Ovako je i kod nas :heart:

---

Citiraj:

---

Zaspi dok doji i tada ga stavim u kindac..Prvi deo veceri,dok mi ne legnemo spava sam..Cim oseti da smo mi legli-budi se,opet siki i naravno,spava sa nama..Ova druga etapa mi je puno lepsha i draza..tako i treba da bude..

---

Ovako je kod nas :heart:

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

a zašto bi tako mala beba trebala sama zaspati u svom krevetiću???????? :? zato da tebi bude lakše?

kikica je spavala gdje je htjela, kad je htjela (dok nije uspostavila ritam spavanja), nosala sam ju koliko god je bilo potrebno, i javljala se na svaki kme...

i ne, nisam stizala ništa napraviti. čak ni jesti. bila sam kronično neispavana. ali sam imala zdravu, veselu i naprednu bebu.

---

Debeli potpis.
Do sad me tako istrenirao da me ništa ne boli i nije mi teško nosati 9kg koliko god treba.
U stanu je krš, jedemo njegove ostatke (jer njemu kuham, a nas tko šiša) i svi smo sretni.