Daj, napiši ti ti svoje! Ja sam lani toliko htjela pročitati iskustva iz pulskog, ali ih nema previše. Možda pomogne nekome!
Printable View
Daj, napiši ti ti svoje! Ja sam lani toliko htjela pročitati iskustva iz pulskog, ali ih nema previše. Možda pomogne nekome!
Zuska, jesu ti dali tabletu Bromergona? Sjećaš li se možda?
Što je to Bromergon i kad se daje? I zašto ti je to palo na pamet?
A-ha, prosurfala, to je za zaustavljanje mlijeka. Joj, ne sjećam se naziva, ali nekako mi se čini da se nije tako zvalo. Dali mi pola tablete. I bilo mi ok.
Napisala si da su ti dali pola tablete koje se inače daje kad se želi zaustaviti laktacija, pitam ako se je zvalo Bromergon (ako se sjećaš)
OK :) Vidimo se na sljedećem sastanku u Puli? ;)
I ja sam dobila pola bromergona kad su grudi postale kocke
Kad?Quote:
Originally Posted by Danci_Krmed
A sada ja vidim zasto su mi svi bili ok;ja sa ni jednom sestrom nisam komunicirala :roll:
Svoje iskustvo sam bila pisala u mom čestitarskom topicu, pa sam pejstam tekst ovdje. Možda nekome pomogne. Pisano je šašavo, ali takva sam cijela :DQuote:
Originally Posted by Zuska
Još jednom hvala na čestitkama! Htjela sam napisati ponešto o porodu i iskustvu u bolnici, a tek sad našla malo vremena.
Priča je počela 27.12. kad su me primili u bolnicu sa 37+0, na promatranje. Sve je izgledalo OK, osim što sam bila jako malo pokretna, prepona me bolila za poluditi i sve mi se nekako mutilo, bojala sam se preeklampsije, pa sam pristala ostati u bolnici. Napravili su mi masu pretraga i rekli da su bebe visoko, ja zatvorena, da čekamo nalaze i šta će bebe radit u narednih par dana. S doktoricom sam se dogovorila da ćemo pokušat ić na prirodni porod, ali da neka ona odluči šta je najbolje za mene i za bebe. Dan kasnije doktorica je u smjeni popodne, navečer (oko 19 sati) dolazi sestra u moju sobu i šalje me na EKG, spominje neki carski. Meni nije ništa jasno, ali OK, idem na EKG i uzimaju mi još X doza krvi za X pretraga. Ja gledam i čudim se. Oko 21 sat dolazi drica na odjel i zove me na razgovor, kaže da se preeklampsija počela razbuktavati ( ostala sam ) i da sutradan ujutro rade najiskusniji liječnici i da je ona dogovorila sa šefom da on odradi moj carski. Ništa mi nije bilo jasno, dok mi nije pokazala nalaze, proteini skočili u nebo, tlak je dosta poraso u 24 sata, ja sam bila otečena do krajnjih granica. Rekla sam joj OK, vjerujem vam, ona me hrabri i kaže da ako se bojim da će ona doći ranije u smjenu da bude samnom u sali, kažem joj da ne treba, ako se budem ustrtarila zamolit ću sestre da ju nazovu sutra.
Tu noć sam se budila svakih sat vremena, sanjarila o prvom plaču moje djece, o porodu sam malo razmišljala, iskreno, klistir mi je bio najveća briga. Budna sam dočekala 5:30 kad je stigla sestra, pokupila mene i moje stvari i otišle smo u odjel rađaone. Brijanje i klistir su bili očekivano neugodni, ali ležanje gola na krevetu (ok, pokrivena plahtom i dekom) i čekanje dok infuzija kaplje bilo je još neugodnije. Sestra mi mjeri tlak svakih pol sata, ljudi prolaze pored mene, liječnici dolaze u smjenu, osjeti se miris kave, a ja ležim i čekam, tek sam se tada osvjestila da me čeka operacija. Izvrtio mi se film, hej, pa oni će mi porezati trbuh, napraviti rupu i kroz tu rupu izvadit mi dječicu. Blijedim, sestra me pita da li sam OK, mjeri mi tlak, odlazi, vraća se s dvije šprice i uštrcava mi nešto u infuziju. Nisam pitala šta je to, ali nakon toga sam se manje bojala, pa pretpostavljam da je bio neki apaurinček. Dolazi liječnik (šef), pa nakon 10 min odlazi uz isprike da imaju hitan slučaj i da se vraća za 20 min. Vraća se za sat i pol, a ja bih najradije da se nije još vratio. Krećemo u salu, kad tamo scena iz hitne službe - puna sala ljudi u zelenom, instrumenata sto vrsta, lampe vise sa stropa, ja umirem od straha, gledam u pod, pa u strop, svugdje samo da što manje vidim gdje sam i šta me čeka. Sjedam gola na operacijski stol i drhtim (/strah a ne hladnoća), daju mi spinalnu (jedna divna teta me pustila da ju zagrlim prije uboda, sve dok igla nije izašla i hvala joj na tome) i priključuju me na aparat koji mjeri rad srca (ona bip-bip iz filmova, svaki zvuk jedan otkucaj) i pitaju me kako sam (taj zvuk je odavao koliko sam umirala od straha) ja kažem dobro sam, sve je OK - svi su znalči da lažem ko pas
Zaista sam se trudila iskopčati, a bilo je teško znati šta se događa, samo sam na dječicu mislila. Nakon cca 10 minuta osjećam drmusanje, zaključujem da se bliži naš susret i onda začujem najljepši zvuk kojeg su moje uši ikada čule - moj sinek je zaplakao - a i ja s njime. Kroz suze sam rekla "Moja beba", sestra dolazi i pokazuje mi Damiana - "Kako si lijep sine" rekla sam mu kroz suze i odmah se zabrinula gdje je drugi malac. Nakon najduže minute mog života začujem i drugi plač, stigao je i Sven, sestra mi pokazuje i njega, i on je prekrasan. Govore da je gemini 1 težak 3300 grama, a gemini 2 2780 grama, da ih idu oprati i srediti, da su jako veliki i lijepi. Svi u sali gledaju moje sinove i dive se kako su veliki, čestitaju mi, hrabre me, ja im govorim da sada mogu i umrijeti, ono najvažnije je dobro prošlo. Smiju se, nastavljaju prtljati po meni, a ja lebdim. 6 sati sam ležala na odjelu, došla je i moja doktorica koja mi govori da su im dali APGAR 10/10, da su krasni i da mi nije htjela govoriti procjenjene težine i veličine beba sa UZV-a jer ni sama nije vjerovala da je to moguće, ali bilo je točno. Priča mi o ljubavi, o djeci, kori sestre zašto mi u tih 6 sati nisu donijeli djecu da ih opet vidim, a meni sve cool - kažem joj da ćemo cijeli život biti zajedno, da sestre imaju posla, neka se ne ljuti na njih.
Kasno popodne smještaju me na 3. kat na odjel babinjača, pored mog kreveta dvije kolijevke, donose moje sinove i stavljaju mi Svena u krevet. Damian je bio u kolijevci. Nagovorila sam tetu koja donosi večeru da mi i Damiana stavi pored mene, sretna grlim svoja dva sina, mirišem svoje smotuljke i sretna sam, izvan sebe od sreće. Tu noć nisam spavala, malo od bolova, malo od uzbuđenja.
Slijedećih par dana u rodilištu bilo je teško, prvo je bolilo zbog carskog (carski nije piece of cake, tko god tako misli gadno se vara), bilo je teško brinuti se za dvije bebe, nisam mogla spavati jer su plakali ili moji dečki ili druga djeca u drugim sobama, 31.12. mi je naglo zaostalo mlijeko u grudima, doslovce u jedno popodne moje su grudi došle sa veličine 2 na bogatu četvorku i upalile se, pa sam NG dočekala u suzama i bolovima jer su mi sestre pomagale da se izdojim (ručno, pumpicom, dojenjem beba - sve smo pokušale) dobila sam i oksitocinon da mlijeko lakše poteče. Narednih par dana sam bila na rubu depresije, em su grudi bolile, em su hormoni divljali (plakala sam bez razloga, izluđivala MMa koji me samo hrabrio i bodrio preko telefona) em sam bila neispavana, a još sam umišljala da me i medicinske sestre ogovaraju, Damian je bio pod lampom zbog žutice, a mlijeka nije bilo dovoljno za oboje pa sam im davala nadohranu - ludilo. Otišla sam kući ranije na vlastitu odgovornost jer više nisam mogla podnijeti tu bolnicu. Kući je bilo bolje, obitelj na okupu, ljubav u zraku, pomoć i prihvaćanje - idealna dobrodošlica za nas 3. Sad smo super, naša 4-člana obitelj + djedovi, bake, tete i barba uživa u našim malcima sve u 16
javit ćemo ;)Quote:
Originally Posted by Zuska
Ja i princ smo već dva dana doma, kad uhvatim vremena napisat cu detalje s poroda. Al ukratko iako mi porod nije bio lak, čak teži i bolniji od prvog apsolutno sve pohvale svom osoblju u Puli, i odjelu babinjača, svim sestrama u 3 dana koliko se smjena promjeni, toliko da pobijem informaciju koju sam smjenu potrefila.... svi su bili od pomoći, pristupačni, ljubazni....sve sam dočekala s osmjehom i dobila isti nazad i bila sam i zahtjevna i dosadana, ali sve što sam tražila sam dobila.
Sad netko to nek zove srećom ja mogu samo reći, u Pulu mogu roditi ponovo i ponovo, u Split nebi nikada.
žao mi je što ovakvo osoblje i tim ljudi koji radi nema materijalnu podršku koju su u Splitu imali prije 8 godina a kamoli sada a opet je sve urednije i čišće koliko može biti.
beba od 4150g uz sve bolove pri izgonu i trudovima da sam mislila da neću moći, da cu pasti u nesvjest, par površinskih šavova i sjedila odmah iza poroda. ni jedan zahvat nisu napravili bez mog pristanka i savjeta samnom, potpuno savjetovanje i forsiranje prirodnog poroda, dojenja i bliskosti s bebicom, bez mučenja, nalijeganja na trbuh, rezanja pupkovine prije vremena... ja sam osobno pristala na prokidanje vodenjaka, i u jednom trenutku na sredstvo protiv bolova (više narkoza nego protiv bolova :) )... bez uzimanja bebice.... ja i MM smo bili sami s bebom..poslije u sobi mi je moga doći i otac u posjetu, a curi samnom i 2 djece.... eto toliko za sada...
uglavnom ovo iskustvo s MM i ekipom u Puli mi je potpuno prominilo viđenje poroda, osjećaj vezanosti uz bebu, i dalo totalno jednu novu dimenziju roditeljstva :zaljubljen:
beba spava, trudimo se oko dojenja, treći dan iza poroda smo već bili kući... to bi bilo to
Nine, iskrene čestitke! Baš mi je drago da vam je sve prošlo kako treba i da se osjećaš drugačije nego nakon prvog poroda. Sretno cijeloj obitelji, uživajte što više.
cmoljim.... baš mi je drago zbog vas sve, ako ti treba pomoć oko dojenja imaš broj.Quote:
Originally Posted by nine
baš sam mislila na tebe sinoć.... kako nisam stigla ni po dvd, ni na radionicu jer sam tad već rodila pa se sad borim s dojenjem...al ide nekako za sada... svakako te zovnem ;-)Quote:
Originally Posted by Danci_Krmed
javi se slobodno
... a DVD je vjerojatno još tamo, pošalji nekog da ode na kavu da ti donese :)
evo, počinju me lagani žmarci od iščekivanja poroda (za mjesec dana). torba napola spremna, za bebu također. imam jedno pitanje za one iskusne: da se brijem doma ili ne? mnoge cure mi govore nek se obavezno obrijem kući, a ja se jedva saginjem, a di još tražiti ispod trbuha dlake :) nekako mislim da ako to u bolnici rutinski radim, da i nije potrebno...
ima li tko još novih iskustava s pulskim rodilištem? ne ide mi se u rijeku kad živim ovdje, iako većina plaši o komatoznim uvjetima u puli. a ja ipak želim biti blizu svog muža i vjerovati da će sve proteći dobro!
cula sam i ja te price o brijanju i uopce mi nije jasno u cemu je stvar. brijali su me za oba poroda u rodilistu i nemam nikakvo lose iskustvo vezano za to. stvarno se ne trebas maltretirati doma. prije klistira te u par poteza obriju.
Evanoi,
ja sam se sama obrijala doma par dana prije poroda, uz malu pomoć ogledalca. Ako ne možeš, neka te obrije muž, ili mama, ili sestra/frendica...
Ajde, nije Pula tako loša, ja bih opet išla tamo bez beda, samo sam malo pametnija pa me sestre ne bi izbacile iz takta.
Proteći će jednim dijelim i onako kako si u glavi posložiš, a za to je potebno biti informirana i opuštena. To je jedinstveno iskustvo i najbolje mu je prići otvorena uma i srca.
poanta je da je brijanje mnogim ženama neugodno, i da je znanstveni nedokazano odnosno da je ta praksa davno napuštena u sustavima koji redovito unaprijeduju procedure obzirom na nova istraživanja, tzv evidence-based medicine.Quote:
Originally Posted by *meri*
pa mislim da se to moze i odbiti, ako je u tome problem. ili grijesim? cini mi se da su nam na tecaju govorili da sve imamo pravo odbit ako smo protiv toga.
neke žene će se informirati unaprijed i odlučiti se što je zanjih i što nije. neke žene neće, ili ne znaju ili ne mogu ili ne žele. ali ove iz druge rečenice zaslužuju isti pristup utemeljen na dokazima (što ne znači samo "odbijanje ako žele") kao i ove u prvoj rečenici.
Ma neka brijanje bude odgođeno za bolnicu, ja se s ovim trbuhom jedva krećem i ne da mi se još i s tim gnjaviti, ni sebe, ni muža. Još imam 3 tjedna pa će sve biti gotovo. .) Ima li koja friška trudnica s lijepim iskustvima iz rodilišta? Onako, čisto malo pozitive :) Ima li koja twermin krajem mjeseca?
Ja sam cula da su tamo ugl svi ljubazniji dok je muz u blizini...a da losije produ ugl zene koje dodu same...
Nezz
ja obozavam Pulu,moj rodni grad i bila sam na odjelu u 6.mj prve trudnoce zbog upale neke,al kad sam vidjela kako se tamo prolazi i cula iskustva,na zalost i na srecu odlucila sam u Rijeku. Beba bila okrenuta na zadak pa sam morala prije termina u bolnicu i bilo me strah zbog strucnosti u Puli,a cak i gin se slozio da je bolja Rijeka. Na srecu,nisam pozalila,tamo me dr tako rec najvise odusevio,babica mi davala vodu,hodat nisam smjela zbog zadaka,ali sve ostalo za 5 i rooming in. Jedna sestra na odjelu babinjaca je drska,al nju jednu je lakse zaobic,nije cijeli dan tamo.
Evo, rodila i ja! U puli. na porodu je bilo sve super, doktorica bojana i sestre elena i slobodka... bile se zakon, smirile me, opustile i bilo je za 10. jedino kat babinjača je bio tako-tako. ima par dobrih sestra, ali uglavnom prevladava neka hladnjikava atmosfera. :(
Mene zanima da li se u puli moze trazit carski rez ili mora ici prirodno?I u kojim slucajevima ga samo rade?
Da li je U puli moguce trazit carski rez ili epiduralnu?
Epiduralnu je, carski, naravno, nije.
pa sta se negdje uopce moze trazit carski? pa valjda se radi samo ako postoji razlog.
Ima li koja friska rodilja da nam da mali update sto se tice pulskog rodilista?
Kakvo je stanje? Znam da ima par novijih lijecnika,pa se nadam da se stanje poboljsava.
Je li rodila koja nedavno na stolcicu? Kakav im je stav sto se epiziotomije tice?
Imam termin krajem sedmog mjeseca pa se psihicki pripremam. ;)
javim za koji dan, jučer sam upoznala neku novu doktoricu, prvi dojam super.
Da li mogu zatražiti epiduralnu anesteziju ili će izmisliti toplu vodu da je ne dobijem?! Ima li tko iskustva s njom?
sad vidim da sam zaboravila napisati trenutno stanje, kako sam ga ja doživjela.
čini mi se da je bolje nego 2009. ali uzmite to s rezervom jer sam u bolnicu došla 8 prstiju otvorena, nije bilo vremena za brijanje i klistir pa ne znam da li inzistiraju.
primila me neka nova doktorica, sačekala s pregledom dok me nije pustio trud. dobar početak.
poslije prvog poroda nisam dobila dijete odmah nakon poroda, pupčana vrpca nije otpulsirala, ovaj put je. nismo mogle odmah dojiti jer je išla na 5. kat ali sam ju dobila na 10ak minuta da se pomazimo prije.
prvi put su me rezali, sad sam pitala da to izbjegnemo i poslušale su me. malo sam pukla a šivala me još jedna od novih doktorica, zaboravila sam ime. imam ga negdje na nalazu samo mi se ne traži. jedino je komentirala da kako sam se odlučila na to na što sam ja rekla da smatram kako režu i kad treba i kad ne, pa je odgovorila kako imam sreće jer sam samo mrvicu pukla. iskoristila sam priliku i da pitam koliko često koriste stolčić, rekla je da ne previše ali ga neke žene pitaju i dobiju :klap:
o odjelu babinjača nemam što puno napisati jer beba nije bila pored mene pa nisu baš ulazile u sobu. koliko sam ih sretala bile su ljubazne, pitale kako je mala kad sam se vraćala od nje i ponudile pomoć. doduše, oko dojenja mi nisu baš nudile savjete ali možda i zato što su vidjele da izdajam i da mi ide.
trebala sam to možda ranije napisati, sad sam već zaboravila detalje. pitajte što vas zanima.
koliko se sjećam s tečaja, može se tražiti epiduralna. na prvom porodu su me na prijemu pitali da li ju želim. tad sam dobila i loptu, sad nije bilo vremena za to.
mene su pitali da li zelim epiduralnu, prije nego sam usla u radjaonu, dok sam cekala doktora da me pregleda.
to je bilo lani u 2. mjesecu.
Ajde super, barem sad znam ako je zaželim da je mogu i dobiti.Ako tko ima iskustva neka nešto napiše, vidim do sada da se nitko nije odlučio za nju.
Za epiduralnu pitaju cim stignes tako da nema frke...moje iskustvo je pozitivno skroz sto se tice pulskog rodilista...nemam zamjerke osim pomoci kod dojenja za prvorotkinje...
Evo ja sam friškija, pa ću s podijeliti moje iskustvo.
Vodenjak mi je pukao u 9 ujutro, i za sat i pol ošli mi do bolnice. Fino me zaprimaju, rade ctg na prizemlju, ustanove blage trudove i furaju na 4. kat. Tamo me zaprima dr. Gattoni, idi da sam malo oitvorena (ne sjećam se točno koliko), dobivam klistir, ne briju me, odbijam ponuđenu epiduralnu i prihvaćam doniranje matičnih stanica. Trudovi se nisu pojačali, te mi oko 13.30 daju drip, koji je krenuo urnebesno djelovati tek iza 16h, kad mi se pridružuje MM. U predrađaoni imam vodu, rondo c bombone i čokoladu, koje smažem, a kasnije u naletu jednog truda i povratim. Ležim cijelo vrijeme jer nisam u stanju dići de, iako su mi ponudili pilates loptu (koja se nalazi u prostoriji). Smjena se izmijenila i pregledavaju me dr. Perkov i dr. Ambrozić, a jedna me sestra stalno pokušava podjsetiti kako da ispravno dišem. Porod kreće iza 19h i ubrzo rađam svoju prvu djevojčicu :zaljubljen:
Dok me stavljaju na stol za rađanje ih u pozadini čujem kako se iščuđavaju nad dijelom opreme "kao da je iz Austrougarske" :lol: Babice i dr. Ambrozić bili vrlo pažljivi, nisam rezana te sam dobila samo 4 šava na unutarnjem dijelu radi male laceracije.
Bebu nam daju odmah, te je MM s nama sljedeća 2 sata. Onda malu uzimaju da ju srede, i spakiraju nas za 3. kat. Tamo je sve bilo ok i korektno, s time da ja od sestara nisam ništa trebala i tražila. Daju mi prve jednokratne gaćice i uložak, sljedeće koristim svoje.
Ostala mi je u pamćenju manjkavost - nisu imali pelene i plastične čaše (!?!) - naime cimerici pala čaša za čaj na pod i nisu imali drugu, pa sam joj ja uletila sa opranom čašicom jogurta koju sam uzela jer sam čula priče o neopremljenosti odjela po tom pitanju :roll:,
Bebe bile s nama u sobi, s tim da sam ja moju malu stavila na krevet i spavale mi tako skupa :) te mi nitko nije ništa komentirao
Vizite bile kratke i ok, sve u svemu iskustvo je bilo pozitivno, ali napominjem da mi apsolutno ništa od nikoga nije trebalo :)
I da, da ne zaboravim, ispostavilo se da MM poznaje dr. A iz kvarta još od kad je bio klinac...
Slično iskustvo imam i ja kao modra galica.Iako onaj dan kada sam rodila je bilo jako puno rodilja i samo su se redale po boxovima. Toliko je bilo posla da nisu čak stigli promijeniti plahtu na krevetu za rađanje kada sam ja ušla nego sam morala stajati i čekati(u trudovima )da na brzinu srede krevet. Babica je bila dosta hladna i nije se pretjerano trudila da me ne reže,a i ja nisam u onoj strci stigla niti napomenuti da me poštede. Beba je bila samnom cijelo vrijeme,presvlače ih 2 puta iako ih vjerovatno i više presvuku ako ih uzimaju na mjerenje bilirubina, kupanje i sl. Jedino sam bila jako ljuta kada su mi maloga 2 dan uzeli jer je dobio žuticu a meni taman nadolazilo mlijeko, i nisam ga mogla podojiti jer je bio na neonatologiji.Kod njega me nisu pustili od 13 sati (kada su ga uzeli) do slijedećeg dana u 15 sati. I odgovor sestara na sve to je bio izdojite se u umivaonik, jer mlijeko ne možete dati jer nemate sterilizirane posudice i sva neka silna sredstva za dezinfekciju što su nabrajale.Plakala sam ko kišna godina... Rodilište Pula prijatelj djece :nope:
mabo žao mi je što nisam ovaj post vidjela ranije :( Svakako napiši svoje iskustvo UNICEF-u, Rodilište prijatelj djece bi trebalo imati jasan naputak kako se dijete na "sunčanju" doji. Nikako se ne bi trebalo tako dugo odvojiti od mame.
Nego, došla sam sa drugim pitanjem. Iz današnjeg Glasa Istre izdvajam:
"Ako svakodnevno morate premještati rodilje u krilo zgrade ovisno o tome puše li bura ili jugo, ... Apsolutno stojim kod činjenice da naši zdravstveni radnici pružaju maksimalno moguću kvalitetnu skrb s obzirom na uvjete u kojima radimo."
http://www.glasistre.hr/…/od-28-bolnica-pulska-je-tek-na-22…
Jel ovo istina? Ima netko iskustva?