Šteta koliko je šteta što rastemo i starimo. Kad-tad dođe vrijeme kada je teško pronaći win-win rješenje (nekima puno ranije, nama sa školom), a i u tome ima puno učenja za obe strane. Sa zaprekama, nezadovoljstvom, frustracijama se potrebno naučiti nositi. I djetetu... a i nama, ako nismo uspjeli do sad.Citiraj:
lucky day prvotno napisa
Nema tu neke štete, to je sasvim jasno. Dijete želi sve, a ti si tiranin ako postavljaš granicu i kao tiranin više nisi najbolji prijatelj/roditelj kao do tada. Eh, sad, kako se kome teško nositi sa time pitanje je. Ja još uvijek učim. Mi smo imale poseban odnos i imale sve ono što nisam u svojoj okolini vidjela. Ono što i ti lucky day imaš s Lukom... ono što imaju mame koje se daju u cjelosti. To smo bile, to smo imale.... i sad je to negdje iza granica jer ja više nisam najpametnija, već je to učiteljica, ja više ne razumijem sve, već to čini bolje prijateljica, jer ja ne znam što je c-dur ljestvica jer je učitelj rekao da ide onako, pa iako ide ovako, dok ga ne pita ponovno, ja sam tu manje relevantna. Koji fakin udar na moj ego... i to još na ego majke koja je u svojoj auri imala djetešce i nas dvije koje smo zajedno pjevale, plesale, stvarale, igrale se, maštale, čitale, letjele.... eto.... čak i uz sve to moje je dijete odraslo i ja sam shvatila da iako ovisi od osobe do osobe, toliko ovisi od dobi do dobi... i ipak smo naletjeli na šablonu baš kao i svi drugi roditelji kojima nikad nije palo na pamet toliko se snažno posvetiti djetetu.
No, time sam otkrila i vlastitu zločestu značajku iliti činjenicu da sam ipak očekivala dobiti više od onih koji su davali manje. A to ne ide tako.
Dijete je dijete. Prolazi svoj put i suočavanje sa pozitivnim je važno koliko i sa negativnim i u tome nema nikakve štete, osim po živce. :mrgreen:
Znam što misliš reći... i ja sam silno, ali silno mrzila kad su mi govorili da me ovo ili ono čeka.... ne volim utrpavanje u šablone, niti generaliziranje... i ne želim to raditi i razumijem tvoj otpor.
Pogledaj, moje dijete i moj odnos s njom je još uvijek divan, u globalu! No, svaki dan ima nekoliko elemenata radi kojih obje pucamo.... i mene srce boli radi toga baš zato što sam, kao i ti, očekivala da to mene neće dočekat, jer moje je dijete dobilo sve i moje je dijete posebno divno, suosjećajno i kooperativno.
Da, točno. I moje dijete danas vjerojatno zna da ja sad trebam naučiti nositi se sa nekooperativnošću, odbijanjem i pravim smislom bezuvjetne ljubavi. Sad je na testu moja bezuvjetna ljubav i definitivno je ona teža što ja više padam.... ali nemoj sa aspekta gdje si sad vjerovati da ćeš moći davati isto. Godine trošenja su ispred tebe, kao prvo, a nakon toga odbijanje djeteta i kad maltene više ne osjećaš da te voli - je pravi test za bezuvjetno voljenje.
Nešto kao brak kad je žena u pms-u, jer moje djetešce je potvrđeno u predpubertetskoj fazi i da.... ne sjeća se naših plesova i letova iz njene 2.godine života... ne sjeća se dugog dojenja, ne sjeća se izleta, igranja.... ljubavi... Vidi samo ono što je sad... a sad vidi ponekad toplo lice, a ponekad povrijeđeno..... joj, kako je drugačije.... i ako postoje ljudi koji preskoče periode frustracija u svojem životu, svaka im čast! Ako to bude tvoj Luka, unaprijed ti čestitam! :love:
