savršene mame

Citiraj:

---

emanuela100 prvotno napisa

Drage moje vaš je problem što dajete ljubav a ne postavljate granice.
A djeci je potrebna ljubav i granice.
Granice su njima potrebne a ako ih postavljmo od ranog djetinstva nama je lakši odgoj a oni postaju bole osobe.

---

nije točno
prejake granice stvaraju ili destruktivne ili autodestruktivne osobe
ali je lakše odgajati, lakše je biti roditelj ... nije poanta u tome šta je lakše, nego šta je kvalitetnije
a pratiti razvoj dijeteta i omogućavati mu da razvija samostalnost nije baš lako niti jednostavno

ne možeš nekog prisiliti na samostalnost, niti se samostalnost uči, samostalnost se stječe, dakle kad je dijete dovoljno staro ono preuzima samostalan korak
prisiljavanje na samostalnost je kao hodalice: ako je prerano onda može biti štetno jer je preveliki stres

odgovornost i poslušnost ne mogu postojati skupa
jer jedno drugo potire
odgovornost znači preuzimanje odluke i posljedice, poslušnost znači provođenje tuđe volje - nema odluke i preuzimanja odgovonrosti za posljedice
a meni je jako bitno da odgojim odgovornu osobu

Emanuela, nitko tebe nije optuzio da ne dajes dovoljno ljubavi djetetu. Ali, ti si sebi uzela za pravo stvarati zakljucke o ljudima koje poznajes preko ponekog procitanog posta na forumu. Znaci, sama si se dovela u polozaj da se pravdas i da trazis tudja pravdanja jer su ti neke stvari bile ili nerazumljive ili neshvatljive. Ja bih rekla da si stekla krive dojmove i krenula odatle. Steta. Jer bilo bi puno bolje da si otvorila temu s pitanjima koja te zanimaju i cure bi ti dale sasvim konkretne odgovore tipa koliko tko kome dozvoli da mu skace po glavi itd. :mrgreen:
Meni se stvarno cini da si pokrenula lavinu nizasta jer iz nekih tvojih recenica iscitavam ono sto svi mi mislimo. To sto se netko po forumu pita koji sampon za bebu kupiti ne znaci da je automatski opsjednut samponima i da u zivotu nema nista drugo na umu.
Ovo je ipak samo forumska komunikacija koja nas puno puta moze odvuci u krivom pravcu. :love:

čekaj zbunjena sam draga slažemo se izgleda ili...
Ne možda za tebe ali drugi su me na neki način kritizirali što moje djete ide samo spavat tj okupam je, nahranim je, dam joj pusu i stavi je u krevet.
Kako ti djete možes naučit da ide samo spavat ako ga ne ostaviš da plače tjedan dana tj prva dva dana je plakala 20min ja sam je svake 3 min pomazila, treći dan po 10 min, i tri dana pet minuta. Sada sama spava već 8 mjeseci bez ikakvih problema.
Dosta njih mi je reklo da sam monstrum karikirano što imam srca ostavit djete da plače nemam srca one to nemogu jer vole svoju djecu.
to je po meni jedan primjer tog odgoja koje kao svo podržavate.
Ona je naučila sama spava a sada nekada joj se desi da plače jer joj rastu zubi,boli je stomak, začepljen joj je nos ona plače ja dođem napravim sve što mogu da joj pomognem mazim je.
Kasnije kada joj nije ništa ona opet zna da ću doć ako joj bude potrebno i njoe nije problem opet sama zaspat ili se igrat u krevetiću dok nezaspe.
Zar dva sata uspavljivanja znači da si dobra majka i voliš djete??????

Čekaj pročitaj maljo bolje kada sam rekla da moje djete samo spava i kako je to naučilo ni jedna mama mi nije rekla:
Super i ja ću probat.
Super je što si dobila slobodno vrijeme i ja bi to htjela ali nemogu ostavit djete da plače.
ili sl

Svi su imali neke negativne komentare na to sto sam na pisala, kako da ja nevolim svoje djete i jedino ga ja imam srca maltretirat.
Kako nije bitno slobodno vrijeme djete je na prvom mjestu i sl.

ona se nije naučila sama uspavati
ona je bila prisiljena sama zaspati
šta je u stvatri naučila: da se na tebe ne može osloniti, jerbo tebe boli briga zbog čega ona plače i čega ju je strah
i odustala je da te zove, jer ti nečeš doći
pomirila se sa situacijom
i to će biti zapisano u njenoj podsvjeti
a kad će to postati bitno?
kad uđe u pubertet ...

ja sam debelo protiv toga, pa i znanstvenici su potvrdili da ostavljanje bebe da plače je ravno fizičkoj boli ...


[/b]

Emanuela100 - Da li ti ustvari žeiš našu potvrdu da voliš svoje dijete? Pa, pobogu zašto bi ti to uopće bilo važno? Važno je ono ŠTO TI misliš o sebi. Činiš najbolje što možeš i nemoj se radi toga opravdavati. Svi imamo različite kapacitete, to ne znači (najčešće) da imamo manje srce.

Meni osobno je prestrašno puštati dijete da plače. Ja to ne mogu. Ja sam zato ponekad žestoki otrov za svoje starije dijete. Nisam savršena. Ali nikad, nikad i nikad moje zvjersko ponašanje neće proći bez isprike i nikad neću misliti da je to nešto što je u redu i što bi i kako trebalo biti.
U tome je jedina razlika.

Kad griješim, ja priznam. Ne tražim da me drugi utješe kad imam loše mišljenje o sebi. Ja samu sebe popljujem dok ne dođem do trena kad sam si napokon spremna oprostiti.

Ako misliš da si trebaš oprostiti nešto, to učini. :love: Ako misliš da si savršeno ispravno postupila, ne traži tapšanje po leđima od drugih, ne treba ti, zar ne?

Citiraj:

---

Dvoje harvardskih istraživača preispitali su američki (i ne samo američki!) sistem odgoja puštanja djece da plaču (CIO – crying it out). Oni tvrde da nereagiranje na dječji plač može dovesti do još više strahova i problema u starijoj dobi.

Roditelji bi trebali uvijek biti blizu djece. Trebali bi ih utješiti, a ne pustiti da plaču. Trebali bi ih povesti sa sobom u krevet, gdje će se osjećati sigurni. Tako tvrde Michael L. Commons i Patrice M. Miller, znanstvenici na Harvard Medical School, Odjelu za psihijatriju.
Commons je od 1987. godine predavač i suradnik u istraživanju na Odjelu za psihijatriju na Medicinskoj školi u Harvardu. Član je odjelnog Programa za psihijatriju i pravo. Miller je od 1994. godine suradnica u istraživanju u Programu za psihijatriju i pravo, i profesor suradnik psihologije na Državnom koledžu u Salemu od 1993. Doktorirala je na proučavanju ljudskog razvoja.

---

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=157&Show=1892

Gledaj, to sto ti radis je tvoj izbor. Iz tebi poznatih razloga si odlucila ne uspavljivati dijete i to tako kod vas funkcionira. Netko drugi misli da djecu treba uspavljivati i tako to funkcionira kod tih nekih drugih. Svi mi volimo svoju djecu, ali drugaciji stavovi ne bi trebali biti razlog za netoleranciju. Moj stav je samo stav. Danas je takav, sutra mozda nece biti...Na forumu se prica o puno toga. Ukljuci se, doprinesi raspravama, mozda se na kraju predomislis i uvidis da je nekad dobro ne padati pod utjecaj tih prvih dojmova.
Meni osobno je npr. bas cudno to sto netko ne zeli uspavljivati djecu. Ali, necu ti zbog toga "zalupiti vrata". :)

Drage moje meni netreba potvrda da volim svoje djete da vi napadate nekog ko ima drugačije mišljenje a po meni ispravno.
Šta recimo kada djete voli kidat cviječe vi mu nedate i ono plače. Zar mu treba do dopustit i reć da je uredu nek to i dalje radi da nebi plakalo?
Ili recimo super je da ode i uvalja se u baru vode na ulici, pustićemo je samo da neplače i sl.

Citiraj:

---

Najnovija istraživanja koja uključuju i skeniranje mozga djece u različitim situacijama, ukazuju znanstvenicima da tzv. kontrola plača ili tehnike "kako naučiti dijete da spava samo ostavljajući ga da plače" ne samo da uništavaju djetetov mozak već mogu postati osnova za stvaranje kasnijih psihičkih problema.

Psiholog Abraham le Roux predstavio je svoje istraživanje u kojem tehnike samouspavljivanja kroz plač izravno povezuje s problemima kojima se odrasli susreću u odrasloj dobi – prekomjerno jedenje, uzimanje droga i alkohola i sl. Sve su to nezdrave tehnike kojima se odrasle osobe pokušavaju utješiti, a koje dovode do pojačane anksioznosti i osjećaja ljutnje.

Margot Sundreland, znanstvenica Centra za mentalno zdravlje djece u Londonu kaže: "Ako ne reagirate na dječji plač, govorite im da zašute ili ih smjestite u drugu sobu, tada možete djetetu nanijeti ozbiljne posljedice – oštećenja mozga koja kasnije u životu mogu dovesti do pretjerane anksioznosti i drugih psihičkih poremećaja."

Jednim je istraživanjem utvrđeno da je čak 70% žena koje nitko nije tješio dok su plakale u djetinjstvu u kasnijoj dobi imalo probavnih problema.

---

[/b]

Citiraj:

---

emanuela100 prvotno napisa

Drage moje meni netreba potvrda da volim svoje djete da vi napadate nekog ko ima drugačije mišljenje a po meni ispravno.
Šta recimo kada djete voli kidat cviječe vi mu nedate i ono plače. Zar mu treba do dopustit i reć da je uredu nek to i dalje radi da nebi plakalo?
Ili recimo super je da ode i uvalja se u baru vode na ulici, pustićemo je samo da neplače i sl.

---

mješaš potrebu za sigurnošću i želju za istraživanjem

Nera je pokidala cvijeeć
, i? narasti će dogodine
sad zna da kad pokidaš cvijeće, više ga nema
da je cvijeće mekano, a neko ima i trnje
nauči svašta o cvijeću i da ima brdo latica
moje dijete mi je važnije od nekog tamo cvijeća (kojeg okopavam, zalijevam, presađujem, čistim od korova ... kupujem..)

nije se još uvaljala u blato, ali hoće jednog danan
i onda će se suočiti s poslijedicom: kako je biti blatnjav, kako je kad se blato počne sušiti , kako se treba ići kući presvuči ....
i?
anije toliko glupa da ne zna da to nije baš ugodno i da nbosi komplikacije (moramo napustiti igralište, bude zima, blato...)

nema to veze da li se ja "bojim" njenog plakanja ili ne
meni je bitno da ona uči
jer ima inteligenciju, ima pamet .. samo nema iskustva
a jedini način da saznaš kako od zemlje da napraviš blato je da pustiš vodu

Emanuela, ti nas uporno krivo shvacas. Nitko od nas nece pustiti da dijete radi ono sto ne zelimo da radi. Ok je da dijete place ako je frustrirano ili ljuto jer mu ne dozvoljavamo da npr. rastura vazu s cvijecem.
Ono oko cega se mi ovdje ne slazemo, konkretno u slucaju uspavljivanja je to da ti ne mislis kako je roditeljska blizina u trenucima prije nego sto dijete zaspe nebitna ili nevazna, a mozda cak i stetna. A neke od nas kazemo da je roditeljska blizina, konkretno uspavljivanje, vazna i potrebna. To je sve.
Sad bi se o tome dalo raspravljati...sto, kako i zasto. Ako probas svoje dijete gledati kao osobu sa svojim potrebama, onda ces vidjeti da ni nas pristup nije pogresan. Dijete trazi da ga se uspava, treba mu to...ok, zasto ne? Dijete trazi da ga se uspava,hm...ako moram leci pored djeteta kako ce onda ista nauciti samo? A ni meni se bas ne citaju price svaku vecer. Osim toga, da bi dijete postalo samostalno, treba samo nauciti zadovoljavati svoje potrebe. A zasto bi npr. dvogodisnjak morao sam nauciti leci u krevet i zaspati? Sto ima tako lose u tome da bi zelio osjetiti mir i spokoj u tatinom zagrljaju? Mislis li da ce traziti milovanje po glavici i sa osamnaest?
itditditd :mrgreen:

Postoji plač iz frustracije kad ne dobije ono što hoće. Moja mala uporno hoće paliti i gasiti televiziju. Moje rješenje je
N0 1 ne dovoditi je pred tv
No2 ako dira gumb glasno joj kažem: Ne! Ne želim da diraš tv.
naravno još je premala da skuži, ali vježbamo
No3 uzmem je u ruke i odemo iz sobe i igramo se u kuhinji

emanuela, sve se meni čini da ti tučeš u kupe, a druge u špade. :?

tebi je ok to što tvoje dite samo zaspe. super, bravo, tapš, tapš, odlično si to izvela. (može li tako)

ja ti prosto zavidim jer moje dite ne želi samo zaspat.
mogu je pustit da urla do ujutro, izgubit živce, dobit čir na želucu i opet na kraju leć kraj nje i uspavat je.
i čemu onda dozvolit da ona urla. :?
niti pomažem njoj, a još manje sebi.

pobogu ako joj je potirab da ja budem uz nju dok zaspe, pa to je najmanje što mogu napravit.
ako se osjeća sigurna dok je držim za rukicu a ona tone u san, najmanji problem.
hebo robu, suđe, peglanje.....niti će mi roba bit zahvalna, niti će mi se pegla razveselit, niti će mi se suđe smiješit.....a u isto vrime će mi dite bit zadovoljno, sigurno i sritno što sam ležala uz nju dok je ona pokušavala zaspat.

istina, nekad i ja u sebi izbeštiman sve živo, i tlaka mi je, i imam posla priko glave, i ne leži mi se u krevetu i ne čeka da ona zaspe.
ali kad se promislim: pa neće me tražit za 15 godina da je uspavljujem. a ja bi tada možda dala sve na svitu da mogu vratit sat unatrag i doć u godine kad sam mogla leć kraj nje i uspavat je, ali eto nisam jer nisam želila odgojit malog tiranina ili sebi uskratit sat vrimena večernjeg odmora.

dok je trajala prva godina njenog života, nosanja po rukama, plača, nespavanja i svega što prati tu prvu godinu mislila sam kako ću poludit i da taj period nikad neće proć. uf kako sam se privarila. prošlo je dok sam dlanom o dlan udrila.
i danas je gledam, skoro 3 i po godine i već vidim kako joj ja povremeno nisam potribna. sve prođe tako brzo.
pa će proć i to uspavljivanje i ispunjavanje želja i potreba.

samo mi nije jasno jedno: zašto ti uporno sebe pokušavaš opravdat i dokazat kako je tvoja metoda uspavljivanja najbolja i najpametnija i drugima nabit osjećaj debilnosti i robovanja ditetu????

Ja bih rekla zato sto joj je duboko u sebi zao svog djeteta. Vjerujem da ni jednom roditelju nije svejedno dok slusa djetetov plac u ime nekih visih ciljeva.

Svako odgaja djete kako želi to mu je izbor. Ja sam svoj odgoj bazirala dosta na čitanju knjiga iz psihologije i meni je to uredu.
Meni je dovoljna potvrda kaka dođu moji prijatelji i oduševljeni su mojim djetetom i našim odnosom, kaja se želi sa svima igrat, nikoga se ne stidi, ako nešto jede uvjek ponudi drug, nije joj problem ako drugi uzmu njene igračke. Svima se smije. U jaslicama se super prilagodila i tete kažu daje jako dobra i zna komunicirat s drugom djecom. Jako rijetko plače kada nešto nemože dobit.
Super mi je kada čujem od njih kako bi volela da je njihovo takvo.
Ja sam jako zadovolnja i uživam sa svojim djetetom.
Obožavam njen smješak kada napravi nešto ljepo i svi joj plješćemo onda je jako ponosna.
Kada recimo uzme nešto sto nesmije pogleda u nas nasmije se idonese to i da ti.
Super mi je što ja nemam potrebu da se derem na nju nego smo stvari koje nesmije dirat od prvo dana kada je to uzela govorili nono i sada ni ne obraća pažnju na njih.
Jedino što sam jako zahvalna Bogu što imam djete koje je zadravo i hvala bogu od kada se rodila nije imala ni temperaturu nikada.
To me ispunjava i čini sretno i zato sve ono što su moji roditelji pogrešili u odgoju želim ispraviti i ne odgajati svoje djete tako.
Nekada mislim kako mi je žao sto tako brzo raste i što uskoro njena rukice neće biti tako male i meke, što uskoro neću moći uživati u njenim nespretnim koracima, nevinom smješku.
Jedan od najljepših trenutaka u životu mi je kada odem u vrtić i ona me vidi na vratima i trči raširanih ruku uz smiješa, kada me zagrli svojim mali rukama osjeti da mi u životu ništa više od toga nije potrbno.

Citiraj:

---

emanuela100 prvotno napisa

nije imala ni temperaturu nikada. .

---

da baš :roll:

:love:

da ni sama to nemogu vjerovat da nikada nije imala temperaturu
Jednom je kašljala vodila sam je kod doktora i rekala je da imitira na najvjerovatnije jer je muž bio bolestan i na bolovanju.
U vrtiću je sada dobila konjuktivitis i nekada joj zna curit nos ali to rješavamo aspiratorom koji se priključi na usisavač

Citiraj:

---

emanuela100 prvotno napisa

Svako odgaja djete kako želi to mu je izbor. Ja sam svoj odgoj bazirala dosta na čitanju knjiga iz psihologije i meni je to uredu.
Meni je dovoljna potvrda kaka dođu moji prijatelji i oduševljeni su mojim djetetom i našim odnosom,

---

A zašto tebi uopće treba ičija potvrda? :/

ja se još pitam što je bio smisao tvog otvaranja ovoga topica :?

samohvala - super, drago mi je što ti je dite takvo, što ste obje sretne odnosom i uzajamnom ljubavlju

"pljucanje" svih onih koji nisu bili tako pametni i čitali knjige iz psihologije nego dozvolili sebi da im dica diktiraju tempo života.

"otvaranje očiju" svima onima koji su uvjereni kako ditetu triba pružit osjećaj sigurnosti u trenucima plakanja, naročito prilikom odlaska u krevet.

pitam se, pitam :?

Pošto već pričamo i vidim da dosta vas odgovara na ovu temu, 80% mene napada nema veza meni ok.

ŽELIM VAS PITATI NEŠTO ALI KONKRETNO ODGOVORITE ZAŠTO?

Ukucajte u pretražniku abortus i izaće vam tema s tim naslovom. Majka dvoje djece kaže da je imala abortus i pita kako dalje.
Komentari tipa kontracepcije uglavnom i kako ona ima problema glupa što se nezna zaštitit.
Nigdje nisam čula pitanje:
Kako se osjećaš?
Sirgurno je teško poslije toga.
Potrbani ti je razgovor.
Da li si dobro.


Kada se postavi pitanje koji je šampon najboli za djecu svi odgovaraju zainteresirano, nadaju se da je majka našla najbilji.



Mislim ponekad da je nama teško i da nam trebaju savjeti oko bitnih teških stvari u životu kao što je pobačaj. Često ljudi u svojoj okolici nemaju potporu od drugih i nadaju se da će je ovdje naći. Toj ženi misli da je bilo teško i možda je htjela čuti neku ljepu riječ. Koju nije dobila.

A kada neko pita za mene glupost o šamponu svi se trude dati najbolji savjet i ono kao nadam se da ćeš uspjet nać najbolji.


ZAŠTO?

zato što je tema o abortusu toliko osjetljiva i intimna stvar da ponekad čovjek ne zna kako bi reagira.
šampon ili brokula za doručak, na sreću, to nisu. čista banalnost.

:roll: od tema u kupus, a nije ni bila bog zna što :bye:

od = ode

Citiraj:

---

ŽELIM VAS PITATI NEŠTO ALI KONKRETNO ODGOVORITE ZAŠTO?

---

evo ja ću ti odgovoriti - pročitaj ponovno taj topic, posebno prve dvije strane. Žena koja je pitanje postavila je odgovor dobila i vi še puta joj je savjetovan razgovor i nisu zanemareni osjećaji. nakon toga se tema razvila dalje pa je otvoren i novi topic da se nastavi..

Eto, a ostalo je zbog onoga što ti je napisala apricot.


A ajde sad ti odgovori zašto, više smo te puta pitale koji je smisao tvog topica

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

ja se još pitam što je bio smisao tvog otvaranja ovoga topica :Confused:

samohvala - super, drago mi je što ti je dite takvo, što ste obje sretne odnosom i uzajamnom ljubavlju

"pljucanje" svih onih koji nisu bili tako pametni i čitali knjige iz psihologije nego dozvolili sebi da im dica diktiraju tempo života.

"otvaranje očiju" svima onima koji su uvjereni kako ditetu triba pružit osjećaj sigurnosti u trenucima plakanja, naročito prilikom odlaska u krevet.

---

emanuela 100-koliko ti djete ima godina?

Meni se čini da je emanuela otvorila topic u afektu, u trenutku ljutnje, zbunjenosti ili frustracije nekim događajem, što se jako često događa na Forumu, a i većina nas je barem jednom to učinila :mrgreen:
S vremenom njeni postovi su neutralniji i dam glavu da će se, ako već nije, na kraju ispostaviti da se ona slaže s nama i mi s njom samo eto trebalo je svakakvih reakcija da se iskristalizira da svi mi volimo svoju djecu i trudimo se činiti dobro u njihovom interesu, te da su sva djeca različita i da nema pravila.

Koliko su djeca različita tako smo i mi sami različiti i svi odgajamo djecu onako najbolje kako znamo i umijemo.
Kako imamo različita mišljenja oko ovoga ili onoga, kako različito volimo/ne volimo stvari, tako isto različito pristupamo djeci što se tiče ljubavi i odgoja.
Tako da ne mora značiti ni da je moj pristup loš niti da je njen pristup loš, bitno je da smo mi i naša djeca sretna i zadovoljna, a šta drugi kažu i misle to je manje važno.
Ali u svakom slučaju dobro je čuti i poslušati bilo kakav savijet bio on dobar ili loš i onda procjeniti i raditi kako ti misliš da je najbolje za tebe i tvoje djete. Jer ćete time biti vi sretni kao obitelj a to je najvažnije. :love:

Malo sam se i ja pogubila o cemu se ovdje u stvari razgovara? :?

Cak vidjeh da se insinuira da nasa djeca nemaju postavljene granice.... Oooooo da imaju. Moj ima vrlo dobro, iako nikad nije ostavljen da place kao beba, dojen 100x na zahtjev, nije udaran itd. A sad sa svojih 5 god jako dobro gdje je granica.

Brkaju se na ovom topicu razni pojmovi koliko ja vidim :/

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Malo sam se i ja pogubila o cemu se ovdje u stvari razgovara? :?

---

Hm, ima nas više izgubljenih! :/

I meni se čini da je ovo topic otvoren u afektu.

Citiraj:

---

domy prvotno napisa

Koliko su djeca različita tako smo i mi sami različiti i svi odgajamo djecu onako najbolje kako znamo i umijemo.

---

odgajamo kako hoćemo
ja sam navela 4 znanstvenika koja su dokazala štetnost metode pusti-da-isplače-dušu uspavljivanja
nisam dobila nikakav komentar

moji navodi su u potpunosti ignorirani

nisam dobila niti uzvratni komentar o tome da ta metoda nije štetna ...


ja preuzimam potpunu odgovornsot za svoj način odgoja
i uvijek ću poslušati šta mi ima netko reči, pogotovo ako ima čvrste argumente
a neki nisu spremni čuti kontru

Itekako se brkaju. :/

Uostalom, i moje dijete je veselo, otvoreno, samostalno onoliko koliko može s obzirom na dob (skoro 2 godine), a i dalje ju uspavljujem, dok se broj noći koji je prespavala u komadu može nabrojiti na prste jedne ruke.

Svi smo mi različiti i imamo svatko svoje poimanje roditeljstva, pa tako i svi radimo po svom. Ja, recimo nisam pročitala niti jednu knjigu o odgoju djece, ali mi moj način nekako dođe kao jedini ispravan, jer ja to tako OSJEĆAM.

Ponekad pucam, i sigurno nisam savršena majka/žena/domaćica/zaposlenica, pa što onda. Bitno je da se trudim biti što bolja mogu i da su mi prioriteti čvrsto posloženi u glavi. A ako to znači da ću imati brdo neopranog veša i dvodnevnu zalihu prljavog suđa zbog toga što sam provela više vremena s djetetom, a nakon toga se (pa makar to bilo i u 23.00) posvetila mužu, a kućanske poslove zanemarila, so what.

Ne trebam nikoga da me uvjerava kako je njegov način o.k. a moj nije.

Vjerojatno se netko osjeća bolje u svojoj koži radeći upravo suprotno od mene. Na volju mu. :raspa:

Mislim, pojmovi.

Spora sam. :oops:

Brkaju se pojmovi, tema je do kraja skrenula u drugom smjeru i uporno se inzistira da se netko "mora" 100%tno sloziti sa autoricom. Zasto? Namjerna provokacija drustvu za koje se jako dobro zna da drugacije misli? :/

Ako ti i dalje treba potvrda da je dobro odgajati dijete na nacin na koji ti to cinis, predlazem ti da se javis negdje drugdje... ovdje su mame koje osluskuju potrebe svoje djece i na njih odgovaraju instinktivno....

kad si već toliko zapela za odgovore - izvoli:

Citiraj:

---

Zar ste vi sve savšene mame, nije mi jasno kako vam se čitav dan dan igrat s djecom,uspavljivat ih satima, opterećivat se oko šampona za kosu,kreme za guzu,što nekada neće jest....

---

osim što se igramo, uspavljujem ga koliko je potrebno, ušuškavam po noći kad kmekne, to radi i mm, a zajedno se opterećujemo oko šampona, kreme za guzu, pelena, robice, detergenta za veš, i hrane koju voli/ne voli...
istovremeno se mm i ja stignemo pos.x.ti i uživamo jedno u drugom i našem djetetu...

Citiraj:

---

Zar i vi nemate neke svoje potrebe za slobodnim vremenom a ne cjeli dan biti opterećeni djetetovim potrebama

---

imamo - i slobodno vrijeme upražnjavamo već navedenim (s.xom, gledanjem tv, ispijanjem kave, pijuckanjem pive (mm alkoholne, ja bezalkoholne)

i ne mislim da je naš život podređen djetetu, jer kad bih tako mislila, dijete bi mi bilo opterećenje, a ne uživanje...

i da, stignem i kod frizera, i dotjerujem se svaki dan, i kuham svaki dan (nisu gozbe, ali je skuhano), i pečem kolače vikendom, pazim da mi je stan više-manje uredan i čist...
jedino što ne peglam veš, ne perem prozore... ;)

ali ni ja, kao i ostali, ne shvaćam svrhu tvojeg topica, no to uostalom nije bitno, zar ne?

Istipkala sam brdo i zaključila da nema smisla.
Studiram, dojim, uspavljujem, čistim, izgledam pristojno, družim se sa MMom, imam prijatelje, mazim se sa Tiom, ljubim je sto puta na dan i ona zna da je volim, - sve stignem. Kako? Jer postoji red i veoma fleksibilni raspored.. Ali nikad nije bila puštena na plače. I ne, ne radi sve što hoće, zna gdje su granice (iako se ne bi reklo da je to sposona sa 11 mjeseci).

Nekome je čudno što je i bit će do daljnjega lakto vegetarijanka.
Meni je čudno kako netko može svjesno puštati dijete da plače. I ne pomoći mu. Da bi sebi olakšao život. Svatko ima svoje načine. Eto.

iskreno da li sam savrsena majka znacu tek za nekih 20-25 godina, kad vidim kakve ce osobe postati. tek tad cu znati, a i shvatiti gdje sam grijesila i gdje sam mogla bolja biti.
dakle pitaj me tad da li sam savrsena majka.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Ja bih rekla zato sto joj je duboko u sebi zao svog djeteta. Vjerujem da ni jednom roditelju nije svejedno dok slusa djetetov plac u ime nekih visih ciljeva.

---

ja znam mamu koja je primijenila metodu "cry-out" na djetetu od 7mj., muža je angažirala da ga tješi jer se ona sva tresla slušajući plač i upravo je, kao što gore piše "u ime viših ciljeva" provela nešto (što je btw na kraju super uspjelo) zbog čega se ipak danas kaje i ne bi ponovila, a s drugim djetetom sigurno i neće.

hoću reći, svaka majka ima bogom danu (ili čime već tko hoće) intuiciju za vlastito dijete, samo ju treba osluškivati. nikakve ti knjige tu ne mogu bolje pomoći od toga, one su samo neki smjerokazi- i, mislim da što ih više pročitaš, na kraju shvatiš da si upravo sama nakompetentnija za vlastito dijete...

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Znaci, svi se slazemo? :mrgreen:

---

Ja se nekako ne mogu s nikim složiti, pa se odlučih javiti :mrgreen:

Možda će nešto od ovoga biti OT, ali potaknuto je ovom temom...

Prvo bih komentirala sam naslov - savršene mame. Ja sam svoje stavove o savršenstvu skoro pa "zabetonirala" čitanjem nekih članaka na http://www.enjoyparenting.com/. Ukratko, autor osvještava mogućnost da njegujemo roditeljske ideale, a istovremeno ne podležemo zamci perfekcionizma. Roditeljski ideali nam daju fokus, osjećaj smjera na našem putovanju. Suprotno, perfekcionizam pred nas postavlja nemoguć zahtjev: da stignemo do cilja bez putovanja ("If you can't do it right, don't do it at all!"). Drugim riječima, perfekcionizam nas često sprječava da uživamo u idealističkom roditeljskom putovanju. I zato, kad god nisam zadovoljna nekim svojim postupcima, sjetim se ovoga: "Anything worth doing, is worth doing poorly at first." I, otvorenog srca idem dalje... :)

Čitajući "brzinski" vaše postove (žao mi je ako sam možda nešto propustila, krivo shvatila...) stekla sam dojam da se većina slaže oko toga da roditeljstvo (do neke mjere) uključuje "odricanje" i "žrtvovanje". Meni se takvo shvaćanje čini kao tipičan produkt našeg materijalističkog društva koje nam, s jedne strane "servira" vrste vrijednosti koje nas čine sretnima, a s druge strane ohrabruje stav da "jednome neće svanuti dok se drugome ne smrkne" :lol: A sad ozbiljno: takvi nas stavovi, po mom mišljenju, ohrabruju da toleriramo neugodna stanja (poput dosade ili ograničavanja naših sloboda). Ta stanja, po mom mišljenju, ne osjećamo bez razloga kao neugodna - ona crpe životnu energiju iz nas. Ja to nisam potpisala kad sam odlučila imati djecu. I ne potpisujem niti sad. Time što sam odlučila postati roditelj, željela sam u svijet (i svoj život) donjeti više veselja i ljubavi. Iako nisam formalni pripadnikom niti jedne vjere (ako ne uzmem u obzir da sam odlukom roditelja primila sve katoličke sakramente), na ovom sam polju nenadmašivi vjernik! Ono u što vjerujem jest da ćemo moje dijete i ja pronaći način kako da potrebe i jednog i drugog budu zadovoljene. Najčešće nemam blage veze kako će to biti, ali ostajem otvorena prema nadolazećim inspiracinjama i nepokolebljivo vjerujem da ćemo prije ili kasnije pronaći win - win rješenje (i uživam u njemu već i unaprijed!)! (Evo primjera da ne bude samo blabla-tanje: bez obzira na porodiljnom naknadom (dodatno) osiromašen kućni buđet, odlučili smo izdvojiti novac za pomoć u kući čime sam ja dobila malo vremena za sebe, a da to nije išlo na štetu djetetovih potreba za mamom. Drugi primjer: dijete želi zajedničku igru, a ja trebam odmor - rješenje: igramo se uspavanog diva...).

Citiraj:

---

emanuela100 prvotno napisa

Ja sam svoj odgoj bazirala dosta na čitanju knjiga iz psihologije i meni je to uredu..

---

Iako prednost volim dati srcu, nisam ni ja zaobišla knjige iz psihologije.
Najveću inspiraciju našla sam u:
http://www.amazon.de/Unconditional-P...2740320&sr=1-1
i
http://www.amazon.com/Hold-Your-Kids.../dp/037550821X
(uvijek ću ih rado posuditi, može pm ako ima zainteresiranih)

--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005

P.S. Moji mjeseci i mjeseci u komadu neprospavanih noći (kao ni skoro sedam godina kontinuiranog dojenja..) NISU žrtva. Oni su moja odluka temeljena na znanju da mogu izabrati.