Printable View
tako sam nekako shvatila, mislim da onda stvarno shvacam da se mozes osjecati emancipirano i mirno u vasem suzivotu i vasem dogovoru kako zivjeti zivot vase obitelji.
meni osobno placa i financ. neovisnost nisu prvi razlog zasto radim, ja se osjecam ispunjeno na svom poslu i zadovoljno, super je da me za to i plate. bio je period mojeg volontiranja...kad smo zivjeli na placi mm-a, nisam se tada osjecala nista manje emancipirano nego sada.
Zato se meni čini promašeno govoriti o potrebi financijske neovisnosti u braku, bilo čije (osim u praktičnom smislu - za slučaj teške potrebe). Jer to onda stavlja u brak dvoje ljudi koji bi trebali poduzeti mjere da se zaštite jedan od drugoga...i ja tu više ne vidim brak ni intimni odnos dvoje ljudi, već ispunjavanje nekakvih unaprijed zadanih društvenih normi. I gdje je tu onda emancipacija, bilo čija?Citiraj:
flower prvotno napisa
mislim da je više ovo razlog zašto se zorana može osjećati emancipirano i mirno
jer, kad radiš posao iz nužde, samo za plaću, kako si prije rekla, ne znam iz čega možeš crpiti tu žensku snagu? iz djece? koja su još npr, u pubertetu i po defoultu im ideš na živce i jedva čekaju da se osamostale?Citiraj:
Zorana prvotno napisa
sve sam sa zanimanjem pročitala,sa svakim dijelom nečijeg posta se u biti slažem,pisala zorana ili MC,razumijem ih obje
Nije da sad otkrivam toplu vodu,ali to majčinstvo je isključivo i jedino ono što našu vrstu produžava i radi njega još uvijek postojimo.
To je baš ono,gola ,iskonska činjenica.
Ljudi u dalekoj povijesti su bili toga svjesni.Prvi oblik društva nalik današnjim ljudima bio je klasični matrijarhat.Žena i njena uloga One koja rađa novi život se mistificirala i glorificirala.Žene su bile spiritualna bića,svećenice,one koje komuniciraju sa svijetom duhova,muškarci su pak u toj formi društva imali ulogu skrbnika koji je dužan pobrinuti se da ženi i njenoj djeci ništa ne pofali.Zanimljivo je da u to vrijeme nije još bilo ratova ni osobnog posjedovanja zemlje,znači muškarci su prvenstveno bili lovci-hranitelji.
Žene su se gledale poput božanstava,umjetnici su izrađivali kipiće golih,trudnih žena s izraženim oblinama koje su simbolizirale plodnost i majčinstvo.
Iz toga se otišlo u drugu krajnost,u društvo svima nama znano kao patrijarhalno,kada je fizički jači spol prestao samo loviti,nego su počeli voditi osvajačke ratove,sve više i više podčinjavajući ženu i pretvorivši je u podložno biće,njegovo vlasništvo,nekoga koga muškarac može otjerati ili ubiti,uzeti mu djecu.
Pa,tko bi se normalan u 21 stoljeću uopće poistovjećivao s tim???
No,nekako imam osjećaj da smo u toj svojoj borbi za ravnopravnost s muškarcima svoju ulogu majke,koja je u biti povlastica,pretvorile u nešto što nas kao obrazovane i samostalne žene degradira...sve pod teretom povijesti i podčinjene uloge žene u njoj.A to je pogrešno,tu ulogu ne treba potcjenjivati,nego se njome ponositi.Ako uz to imaš i završen faks u koji su uložila puno truda,super.Ako si uspješna u svom poslu,mrak.
Da završim svoj faks uložila sam dosta truda i vremena,izgubila odličan vid čitajući puste knjižurine,neke što sam morala,neke u kojima sam guštala.Ta diploma koju imam je rezultat nekakvog truda koji sam uložila i neće nikad nestati.
Ipak sam sad full time mama,i biti ću to po svom odabiru sljedeće tri i po godine.Dok su mi moja djeca mala,dok me trebaju više no ikoga na svijetu,za mene osobno nema tog posla koji bih radije obavljala.
prije nego što sam sad zatrudnjela treći put i tako završila kod kuće,uz najbolju volju osjećala sam da,makar to nitko živ na ovom svijetu ne bi primjetio,ne dajem sve od sebe 100% što se posla tiče.Kao da sam svaki rezervni postotak svojih misli i energije čuvala za one koje sam rodila,koji su još mali i ja sam im još centar svijeta.Bolovanje mi nikad nije bilo problem,mama mi je u mirovini i nisam nikad ni trebala uzeti bolovanje,no našla sam se u situaciji da me dok mi bolesno malo dijete doma leži ja NE MOGU raditi jer me srce vuče kući,i to je bio osjećaj koji je prevladavao nad svim ostalim.
Tek sad mi je srce na mjestu.Trenutno sam mama...za par godina ,kad poodrastu (ne mislim sad baš na punoljetnost,jel :mrgreen: )ja ću vjerojatno doseći svoj profesionalni maksimum,jer ću se poslu moći više posvetiti.Perfekcionist sam i to me strašno mučilo,osjećala sam se u posljednje vrijeme kao da što se posla tiče,varam.
Kako se osjećam u toj svojoj ,ajmo reći novoj ulozi?odlično.Ne zakidam se ni na jednom polju,a ne moram više gledati čeznutljive poglede svoje djece onog tjedna koji mrzim iz dna duše,kad radim popodnevnu smjenu i dolazim kući iza 19 sati,a njih ne vidim cijeli dan.Ne dok su još tako mali,nisam se stime mogla nositi.
I na kraju ovog malo predugačkog posta :oops: ,htjela sam reći da žena 21.stoljeća,ako joj to naravno okolnosti dopuštaju,nikada ne bi trebala smatrati da je na neki način omalovažena jer je samo majka...to je ,posebno dok su djeca malena,njena najvažnija uloga-zašto bježati od toga????S druge strane uživamo povlastice borbe koju su još od kraja 19 stoljeća počele odvažne žene,u 20. je nastavile...da bi tek sad počela dobivati pravi zamah.
Pa jedno ne isključuje drugo.
a da se osvrnem malo i na evu herman,povezati majčinstvo sa dobom Trećeg Reicha mi je prilično klimavo,mogla je uzeti bilo koje razdoblje u povijesti,možda manje bombastično,kada je uloga žene bila svedena isključivo na domaćicu.Bila bi po mom mišljenju i vjerodostojnija da nam je te poruke slala iz vlastite kuhinje kuhajući blitvu i perući muževe čarape nego kao novinarka koja visi na televiziji od-do,al dobro....
Ja sam se u dijelu majcinstva psih-duhovno-emocionalno razvila tek kad sam postala majka. Prije toga nisam o majcinstvu razmisljala niti se ikako pripremala za to, niti imala sliku kako ce to izgledati, samo sam znala da zelim biti i majka, jednom, kad osjetim da je vrijeme. Kad je doslo (trudnoca), pocela sam o tome razmisljati.Citiraj:
ja sam recimo prvo psih-duhovno-emocionalno odrasla i sredila svoje "poslove" pa onda postala majka, mene roditeljstvo u tom obliku nije rodilo, dapace ja sam se prvo izgradila, a majcinstvo je doslo kao tresnjica na torti.
xxCitiraj:
Zato se meni čini promašeno govoriti o potrebi financijske neovisnosti u braku, bilo čije (osim u praktičnom smislu - za slučaj teške potrebe). Jer to onda stavlja u brak dvoje ljudi koji bi trebali poduzeti mjere da se zaštite jedan od drugoga...i ja tu više ne vidim brak ni intimni odnos dvoje ljudi, već ispunjavanje nekakvih unaprijed zadanih društvenih normi. I gdje je tu onda emancipacija, bilo čija?
naravno da za majcinstvo odrastes tek kad postanes majka, ja sam govorila opcenito kao osoba.
mene majcinstvo nije preplavilo, zauzelo svaku moju poru, ono je samo sjelo na neko svoje mjesto.
zato mi je dobra ona podjela na razlicite tipove zena, ja jesam majka s velikim M i jako se tim djelom sebe ponosim, ali se ne osjecam kao natural born majka, ta mi je uloga vazna, ali nije dominantna i ne preplavljuje sve druge moje uloge. mislim da se razlikujemo u tome i...it's ok da je to tako :)
Zbunjujuce :)Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Precesto se podrazumijeva da je ljudska povijest zapocela prije desetak tisuca godina, zaboravljajuci da su se nasi prvi preci odvojili od drugih primata prije mnogo milijona godina, i da su postali ono sto danas nazivamo homo sapiens prije otprilike dvjesto tisuca godina. Eto, o tom se iskonskom radi.
Pa cak i mnogo kasnije, bilo je drugacije:
Citiraj:
ronin prvotno napisa
ja se pitam, i jos mi nije jasno sto ta rijec 'iskonsko' smeta? :?
al ajde...
a zasto jest mene majcinstvo osnazilo i kao zenu - zato jer sam se do tada potpuno ok osjecala kao zena, nigdje nisam osjetila ni potcinjenost, ni spolnu diskriminaciju - do kad- do poroda....lezi, siri noge, suti, ne pitaj vode, ne pitaj hrane - osjecala sam se kao nikad u svom zivotu bespomocnom....i bila sam uzasnuta koliko zena oko mene smatra da je to ok (cak i sada, cak i na forumu) pa izdrzat ces tih 3-4 dana u rodilistu, nemas sta traziti svoja prava, ne pitaj, ne talasaj...
ma skoro sam postala feministkinja :mrgreen:
i sto, ta borba za zenska prava, za prava rodilja, za humani odnos prema rodiljama - sto, ne smijes se boriti, lijecnici valjda znaju najbolje a ne kumice s placa... ;)
al veselim se tome sto su nas i b.a,b.e, prepoznale i pridruzile nam se na nasem lanjskom prosvjedu...
E, pogodila si me gdje sam najtanja, ravno "u sridu". Potpisujem rukama i nogama, najdeblje sto mogu.Citiraj:
zrinka prvotno napisa
Opsirnije cu sutra.
Sorry na fontu, nisam mogla drugacije
cure, čim me nema jedan dan na forumu ispadnem iz koncepta. preumorna za pisanje, pročitala sam sve vaše postove s velikim zanimanjem.... :*
da skratim.... zamislite da sam ušla u flower account i pisala postove :mrgreen:
upravo ovako. :heart:Citiraj:
ja sam recimo prvo psih-duhovno-emocionalno odrasla i sredila svoje "poslove" pa onda postala majka, mene roditeljstvo u tom obliku nije rodilo, dapace ja sam se prvo izgradila, a majcinstvo je doslo kao tresnjica na torti.
...
mene majcinstvo nije preplavilo, zauzelo svaku moju poru, ono je samo sjelo na neko svoje mjesto.
zorana, ne znam što je tako, možda potpuno iracionalno, jer sam od početka zbog zdravstvenih razloga spadala u rizične trudnoće, al iako sam to sve pregrmila, i nakon poroda imala više od godinu dana ozbiljnih zdravstvenih problema - ne znam... nekako ne mogu za sebe reći: baš sam ponosna što sam rodila. a možda bih baš trebala :? eto, ne znam zašto je to tako... al, je. ja s tim nemam problema, i uopće nije sporno da sam presretna što sam uspjela roditi zxuju i da bih bila duboko nesretna da to nisam učinila.
ovo o financijama - tu sam radikalna (pravnica :mrgreen: ) i mislim da bi svaka žena trebala zarađivati. koliko toliko. dzaba sva ljubav i "podjela poslova". clara pacta, boni amici.
Vertex je fino napisala ono sto mislim o financ. neovisnosti. Ali, svatko po svome. :)
Evo jedne redovne posmatračice.
Odrastanje i slaganje prioriteta se u mom slučaju dogodilo nevjerojatnom brzinom, zatrudnila sam sa 19 i svojom voljom odlučila zadržati T. U ponekim situacijama osjećam na nama prijeki pogled okoline jer se nisam afirmirala, završila fakultet i ... ne znam, udala se uz veliku pompu. I to mi ne smeta, dapače.
Sam čin poroda me osnažio i to zahvaljujući okolnostima koje bi mnoge majke opisale kao nepovoljnima, no meni je samoća odgovarala. Dašak iskonskog :).
Krenula sam na fakultet (iako štrajkam zadnjih par mjeseci), brinem se o T. i o kući, forumiram i uopće, ali uopće se ne osjećam manje emancipiranom.
Činjenicu da mi je teško ostaviti nju samu opravdavam njezinom dobi. Kada odraste i budem joj manje potrebna, nastaviti ću sa izlascima i društvenim životom.
'prostite na zbrkanosti, just look at the time :zijev:
:heart:
S obzirom da dolazim iz obitelji gdje su žene bile te koje su tragičnim slučajem ostale bez supruga-hranitelja obitelji, u dvije generacije zaredom, itekako mi je od malih nogu bilo usađivano da trebam završiti fakultet, i trebam raditi i imati svoj kruh u rukama - bez obzira bila u braku ili ne.
Tako da su za mene, i mama i baka, bile i ostale pojam te ženske snage, jer su sva veselja i nedaće podizanja djece, osiguravanja njihove budućnosti, nosile samo na svojim plećima, bez pomoći sa strane.
Nisam jednostavno navikla živjeti u stilu - e sad mi je dobro, zašto bi se brinula oko ovih i onih stvari. Uvijek postoji onaj dio u podsvijesti "šta ako". Tako da mi je, bez obzira na to što me posao razdvaja od malenog, drago da primam plaću koju imam, jer mi daje jedan veliki osjećaj sigurnosti. I na kraju, možda i najvažnije od svega - obje plaće nam rješavaju životne troškove, i ne bi mogli povezati kraj s krajem samo s jednom.
Ja odbijam tako zivjeti jer mi to jako zagadjuje zivot, osjecaje i atmosferu. Takav sam tip.Citiraj:
Uvijek postoji onaj dio u podsvijesti "šta ako".
To ne znaci da zivim suludo, ne razmisljajuci ni o cemu, nego odluke donosim na temelju onoga sto znam da je sad i sto sadasnje stanje pokazuje kako ce biti, a ne na svim mogucim scenarijima koji bi se mogli dogoditi. Imamo backup plan koji bi osigurao meni ili MMu ili skrbniku djeteta da se snadje, ali ne krojimo cijeli zivot po tome sto bi se moglo dogoditi.
Takvo bi me razmisljanje kocilo i ometalo.
Zrinka, mislim da je ovakav sramotni i ponižavajući odnos prema pacijentima generalni problem KBC-a Split. Nije baš vezan samo za žene; mi smo ga s tatom i bakom, na žalost, doživili i na drugim odjelima.Citiraj:
zrinka prvotno napisa
I mene živcira taj stav - neš ti tih 3-4 dana, to se zaboravi, prođe ... a eto, ja se uvijek prije sjetim poroda negoli vjenčanja.
Ali, takav stav su prije imali i lijecnici mnogih drugih zemalja. Nije lezeci polozaj i sve sto ide uz njega iskljucivo vezan uz tretman koji dobijes u Hrvatskoj.
Zorana, nisam mislila na ležeći položaj, nego da nedostaje neki ljudski odnos prema pacijentu, kultura komunikacije.
Tamo gdje sam rađala, u Petrovoj, sve je išlo prema uhodanoj proceduri - drip, rezanje, ... ali nitko nije bio osoran, bezobrazan. Sav bi mi tok poroda daleko teže padao da je osoblje bilo nepristupačno, i da su me tretirali doslovce kao objekt.
neću se nadovezivati na prethodne postove, iskreno nosam ih baš sve ni stigla pročitati, ali sam došla reči da prije mog upoznavanja s rodom kao udrugom, nikada ali baš nikada nisam percipirala rode kao feministice...uvijek i isključivo kao roditelje (u akciji)
Ja sam Rodu uvijek dozivljavala kao udrugu koja pokusava roditeljstvu, djetinjstvu i djeci vratiti njihovo izgubljeno mjesto pod suncem.
:heart:
I ja isto.
Ali, svatko ima pravo na svoj stav - to i cini demokraciju. Ipak mislim da u svemu treba biti umjeren, pa cak i u stavovima
Ali - promjeniti kako nas dr. tretiraju u rodilistima - svakako :evil: :evil:
samo ti po svom. a i ako ne bude po tvom, znaš kome se možeš obratiti :aparatic:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Ja cu reci da me drustvo cijepilo valjda jos u mladosti cjepivom stava kojeg (izmedu ostalih) zagovara i MC po pitanju financijske (ne)ovisnosti (u mom slucaju, vise osjecaja da moram financijski doprinosit mojoj obitelji, posebno kad smo u prici bili jos uvijek samo mm i ja) i da mi je trebalo dugo da ga iscistim iz sistema.
Jos uvijek mi je vazno da budem opremljena za financijsku neovisnost (u smislu sposobnosti da imam/nadem posao koji bi familiju mogao odrzavat iznad povrsine) al vise se ne mucim oko toga jel ja osobno (dovoljno) doprinosim obiteljskoj financijskoj stabilnosti (ili, sto bi bolje opisalo moje osjecaje, jel zivim na tudoj, odnosno mm-ovoj, grbaci).
Al trebalo mi je jako dugo da dodem do tog mira i radije bih da nije. Radije bih da sam mogla otpocetka s lakocom prihvatit, ili se cak i slozit s mm-ovim stavom da je lova koju on zaradi zajednicka, ne njegova, nego zajednicka, i da mu ne dugujem nista zbog toga. Al kroz zivot se uci.
ja zarađujem više od MM-a, oduvijek. Da li se zbog toga osjecam neovisnije ili samostalnije - NE - samo su svi su krediti na meni :mrgreen:
Cvijeta, zalosno i tuzno bi bilo kad bi se zenska tj. osobna snaga crpila samo iz ambicija ili obavljanja posla koji zelis. Zenska snaga je za mene duhovna kategorija i moze se crpiti u citanju knjige, razgovoru sa susjedom, radom na sebi kroz raspravu sa djetetom, ucenjem i usavrsavanjem u bilo cemu, pa i poslovno, uzivanju u prirodi....sve ovisi tko se u cemu pronadje.
Ispunjena osoba je ispunjena osoba.
Ja sam taj mir nekako uvijek imala. Al mi strasno ide na zivce i dan danas si ne mogu pomoci kad mi se zbog tog mira imputira da sam u najmanju ruku izdala cijeli zenski pokret i sve zene u povijesti do suksuksukunbabe mi Eve.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
Sad sam se sjetila kako mi je mama rekla, negdje pocetkom mog braka, da su se njene kolegice na poslu cudom cudile kak to meni muz da da studiram i ne samo da ne zaradujem, nego mi jos i on "placa" studij.
Ovo me navelo da pomislim da kod nas u Hrvatskoj barem nije pitanje emancipacije zene u smislu da je zeni mjesto doma us sporet i djecu jer to od zene u hrvatskoj ama nitko ne ocekuje, vec bas suprotno, ocekuje da radi, da ima ambicije, ali da usput i radi sve sto ide sa sporetom i djecom.
Ono, ne valja ako nemas posao, skolu, ambiciju i istovremeno se ne brines za muza, djecu i kuhinju (ili, jos gore, ako nemas muza, djecu, kuhinju).
Kolko je istine u ovom, neznam, al to mi je bila prva pomisao kad sam se sjetila ove epizode s mamom i njenim kolegicama.
o da poznata balkansk a multipraktik žena, e pa to NISAM i neću biti i tko mi što može
ja želim biti slobodna kao žena iz mog avatara i uzimam si tu slobodu svaki dan
:klap:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
To je apsolutna istina, barem za generaciju moje mame. Ja sam odgajana tako da moram imati 'svoj kruh' i biti financijski neovisna, i to je mojoj mami do te mjere važno da je frktala nosom i zgražala se kad sam ja ostala doma sa djetetom do druge godine - i to djetetom koje je rođeno kao nedonošče i sa kojim je do godinu i pol trebalo intenzivno vježbati! Ja npr. imam prijateljicu koja je prestala raditi na nekoliko godina, a inače je potpuno financijski neovisna od muža, no svejedno to što ona ne radi moju mamu tako silno uzrujava da se ne može suzdržati od komentara tipa da je moja prijateljica 'domaćica' čim ju usput spomenem. Toliko ju to uzrujava, da joj iz čiste pakosti ne želim reći da je moja prijateljica ponovo počela raditi :mrgreen:
Od prosječne žene/cure u HR se očekuje da se po svaku cijenu uda i rađa djecu :mrgreen: Posao je opcionalan, nije nužan. Ali treba biti gospođa, jer inače je propali slučaj, bez obzira na ambicije i uspjeh u poslu.
Karikiram, ali nije daleko od istine.
:love:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
ja cu citirati dragog mi Cobaina:
“Never met a wiseman if so it's a woman!”
8)
moja je pak baka, kad sam joj rekla da mi frendica ocekuje bebu, frknula nosom i rekla: dakle, nece je biti na poslu godinu dana!
mislim da smo ipak malo napredovali od ovog...jer nisam te zaguljene stavove već odavna doživjela...ali smo i nazadovali u mnogim drugim stvarima...valjda kompenziramo, vrag bi ga znao :mrgreen:Citiraj:
la_mama prvotno napisa
Ja sam odrasla s ljudima (mojim starcima) koji su se skolovali kad su se vjencali. Prvo je mama zavrsila faks, a tata je radio i donosio veci dio love kuci. Onda se mama zaposlila u struci, a tata je zavrsavao skole.
Tako da je meni oduvijek normalna i jednakovrijedna svaka situacija koja je dogovorena izmedju partnera, tj. ne bih se osjecala manje vrijednom, losom, sponzorusom, ... da sad odlucimo da ja ostajem kod kuce sljedece 3 (bar!) godine, bez izravno mojih prihoda, a MM da privredjuje. :)
ma normalno da je tako. ja sam, pisajući prethodni post, imala samo pred očima moju mamu, sa situacijom u kojoj se našla. i činjenicom da posao iz nužde može biti izvor teških frustracija, toliko teških da ti onda više nije ni do čitanja knjige, ni do razgovora sa susjedom, a bogami niti do rasprava s djecom u cilju rada na sebi.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Slazem se s tim. :)
O, ja jesam :) I to jako često, sve do prije dvije godine (kad sam se udala). Frapiralo me kako sam udajom i trudnoćom, u očima drugih odmah skočila na ljestvici nekih društvenih standarda. Postala gospođa s velikim G :roll:Citiraj:
petarpan prvotno napisa
i ja isto
komentar moje (sada pokojne) bake na to da sam neudata s 25 godina je bio "bar si skolu zavrsila" :lol:
a druga baka je smatrala da moram na fakulet "da uhvatim inzenjera", jer je po njoj to jedina svrha zeninog studiranja
zato sam imala jednog didu :heart: koji je skroz drugacije gledao na sve i srecom je njegova razmisljanja pokupila moja mama te tako odgojila i mene