Da li biste radile kombinirani probir test?

Citiraj:

---

tajuska prvotno napisa

Citiraj:

---

Pink-OS prvotno napisa

čini mi se to je to samo još jedna fama savršenih majki,trudnica,iz ovoga svega i vaših nastupa proizlazi samo da one koje žele napraviti testove su loše majke i tom slično

Možda sam nešto krivo shvatila iz ovih postova ali otvaram svako malo i stekla sam takav dojam :love:

---

ne mogu govoriti za ostale, ali nit ja sebe smatram savrsenom niti druge nesavrsenima zbog nekakvog odnosa prema testu, a niti tako nesto kao sto je savrsenstvo uopce postoji. mislim da je poanta ovog topica kao i foruma generalno vidjeti kakva su razmisljanja, diskutirati, razmijeniti iskustva i dobiti podrsku ili bar razumijevanje. pitanje ovih testova je nesto na sto je svaka od nas morala sama odgovoriti i napraviti ono sto ce njoj najvise odgovarati. glupo mi je radenje ili ne radenje testova svrstavati u kategoriju dobre ili lose majke (jednako kao sto mi je glupo to isto raditi temeljem pelena, dohrane, dojenja, kolica, spavanja, nosenja ili bilo kojeg drugog aspekta odgoja i brige o djetetu). mozda ja predobronamjerno citam postove, ali stvarno nisam stekla dojam da je itko osudivao nekoga tko je radio testove, kao sto nije niko osudivan jer ih je odbio napraviti...jer u krajnjoj liniji sve mi radimo najbolje sto mozemo i znamo...

---

Potpuno se slažem s Tajuskom!

Ja cu ga drugi tjedan raditi.
jednostavno nakon 4 zdrave dijece ne bi zeljela dobiti bolesnu bebicu...
Ako nalazi budu losi ici cu na daljna testiranja, a mm i ja znamo sto bi sa nalazima. Ne zelimo bolesnu bebu...

Ja sam radila svaki put i uvijek bi ih radila. Sva sreca nikad nije trebalo dalje od kombiniranog probira. Bolesnu bebu ne bih rodila.

Citiraj:

---

andiko prvotno napisa

Ja sam radila svaki put i uvijek bi ih radila. Sva sreca nikad nije trebalo dalje od kombiniranog probira. Bolesnu bebu ne bih rodila.

---

Vec godinama oko raznih testova u trudnoci vodimo isti razgovor, a uvijek se sve zapravo svodi na ovo sto je andiko napisala. Ako znaš da neces roditi dijete s nekim od poremecaja koji se ovim testovima mogu otkriti onda testovi imaju smisla. Ali ako znas da ces svejedno roditi, zasto trositi zivce, vrijeme i novac?

Radila sam i završila na amniocentezi. Srećom, nalaz amnio je bio uredan.
Radila bi opet.

Nisam radila jer da ne bi bio lažno pozitivan i ja se brinula bez veze,amniocentezu pogotovo ne bi mogla radit zbog rizika pobačaja,a i ionako nikako ne bi napravila pobačaj,pa nema smisla raditi te testove. Nakon toliko godina čežnje i mučenja sa MPO postupcima nema mi smisla.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Vec godinama oko raznih testova u trudnoci vodimo isti razgovor, a uvijek se sve zapravo svodi na ovo sto je andiko napisala. Ako znaš da neces roditi dijete s nekim od poremecaja koji se ovim testovima mogu otkriti onda testovi imaju smisla. Ali ako znas da ces svejedno roditi, zasto trositi zivce, vrijeme i novac?

---

Ja te testove radim zato sto zivim gde zivim, i zelim da se, u slucaju "neceg", bilo cega, mogu pripremiti na ono sto sledi.

Trenutno sam u 8. tjednu, već sam s ginom dogovorila sve za kombinirani probir u 12.-om tjednu.
Ovo mi je druga trudnoća - prvi put sam rodila s nepune 22. godine. Tad nisam radila nikakve testove, niti sam o njima uopće razmišljala. Cura super zdrava, sve 5 :)

Sad imam 30 god, MM će brzo 39 (negdje sam pročitala da je i partnerova dob bitna, ne samo mamina, odnosno da se godine zbrajaju i ako zbroj prelazi 70 ili se približava toj brojci, treba napraviti test. Ipak, kromosomi dolaze i od tate i od mame podjednako)

A sad - što ako nalazi budu loši ? Ako budu u onom najgorem ''razredu'', ići ću na amnio. Bude li potom dijagnosticiran DS, ili neki drugi poremećaj / bolest, idemo na pobačaj...Zvuči bešćutno, ali tako osjećamo, čemu biti licemjer?

Kada promatram roditelje s bolesnom djecom vidim, naravno, beskrajnu ljubav, ali se uvijek - ali uvijek - pitam što će biti s tom djecom kada odrastu, a njihovih roditelja više ne bude? Kada budu sami, u nekoj ustanovi?

Citiraj:

---

Misericordia prvotno napisa

Trenutno sam u 8. tjednu, već sam s ginom dogovorila sve za kombinirani probir u 12.-om tjednu.
Ovo mi je druga trudnoća - prvi put sam rodila s nepune 22. godine. Tad nisam radila nikakve testove, niti sam o njima uopće razmišljala. Cura super zdrava, sve 5 :)

Sad imam 30 god, MM će brzo 39 (negdje sam pročitala da je i partnerova dob bitna, ne samo mamina, odnosno da se godine zbrajaju i ako zbroj prelazi 70 ili se približava toj brojci, treba napraviti test. Ipak, kromosomi dolaze i od tate i od mame podjednako)

A sad - što ako nalazi budu loši ? Ako budu u onom najgorem ''razredu'', ići ću na amnio. Bude li potom dijagnosticiran DS, ili neki drugi poremećaj / bolest, idemo na pobačaj...Zvuči bešćutno, ali tako osjećamo, čemu biti licemjer?

Kada promatram roditelje s bolesnom djecom vidim, naravno, beskrajnu ljubav, ali se uvijek - ali uvijek - pitam što će biti s tom djecom kada odrastu, a njihovih roditelja više ne bude? Kada budu sami, u nekoj ustanovi?

---

samo budi svjesna da AC iskljućuješ samo minimalan broj eventualnih poremećaja, a još ti ostaje more toga i život sam.
Osobno mi je sasvim ok da osoba kaže da nije spremna roditi/imati dijete sa DS te zbog toga ide na testiranje, samo naravno mora biti svijesna da je DS samo jedan maleni dio bolesti i stanja od kojh može bolovati dijete, te da kombinirani probir i AC nije garancija zdravog djeteta nego samo odsutnost stanja koja se njima testiraju.

kako je sirius rekla testovi isključuju jednu stvar ali ne i milion drugih stvari i bolesti,a tek sama činjenica da i pri porodu nešto može poći po zlu...a tek i spoznaja da testovi mogu dati i lažan rezultat...

nijednom nisam
ne bih
sva tra puta su mi nudili. nisam.
u obitelji imamo jedno DS dijete.
sebe smatram popriličnom mimozom i vrlo komfornom osobom te ne znam kako bih se uhvatila u koštac s potrebama posebnog djeteta. no moje eventualna muka se ne može usporediti s vrijednošću samog života kao takvog.
na amnio ne bi također. između ostalog, moja mama je zbog "poznih" godina (preko 35). poslušala doc i otišla na amnio te nakon toga imala kontrakcije. užas. za taj jedan put sam sigurna da joj je bilo tako, a za drugu trudnoću nisam ziher, al mislim da je i u njoj nakon amnia imala kontrakcije. hvala Bogu pa nije bilokritično, iako bi se moglo svašta pričati. djeca zdrava.
ja? ne hvala.

Meni uopće nije jasno zašto su sada to stavili na popis obaveznih pretraga u trudnoći. Naročito kod žena koje moraju mirovati zbog komplikacija u trudnoći (otvaranje) pa ih još dodatno gnjave sa prešetavanjima (po meni možda i pretjerano). Naravno da idem na te pretrage zato što moj ginić smatra da ih treba napraviti, ali da me ne šalje ne bi ga niti pitala da me uputi. Ipak smatram da je možda bolje se pripremiti na bolesno dijete nego roditi i biti šokiran i okrenuti sve u par sati u glavi.

Bez brige, kad i trudoći znaš da je dijete bolesno, imaš još i ostatak života za okretanje stvari u svojoj glavi i slaganje ih na mjesto. Meni dijagnostika u maternici ima smisla jedino onda kada je potrebna hitna medicinska dijagnostika i intervencija nakon poroda, u svim ostalim slučajevima se ima ostatak života za šok i slaganje kockica u glavi. Pa čak i u slučaju kad ta ista dijagnostika , utječe na život ili smrt, i ti to znaš, znati u trudnoći što te čeka nakon poroda je najteža (i najneprirodnija) stvar na svijetu.

Verujem da je tako sirius, ali sam isto cula pricu iz parka od mame cije dete ima urodjenu srcanu manu. Mama je draga osoba i nije zelela nikog da blati, ali ono sta je ispricala, nacin na koji je saznala sta je s detetom nakon prve krize, nacin na koji malenu lece kasnije, e - to mislim da moze delimicno da se izbegne ako se unapred zna eventualna dijagnoza. Tako je bar ovde gde ja zivim, i vec sam navela da mi je to jedan od razloga zasto sam ja radila testove i isla na uzv kod radiologa a ne kod ginekologa.
AC ne bih radila ni da sam starija, a posebno sam vezana za jednog decaka s down sindromom koji je isao sa mnom od 5. do 8. razreda u skolu.

aMeni su mame koje imaju djecu sa srčanom greškom , a nisu znale tokom trudnoće , pričale kao im je žao da nisu znale da bi se mogle na to pripremiti. Mislim da mi uvijek želimo više i bolje za svoju djecu, ali nekad više i bolje nije "više i bolje" znati prije nego u trenutku kad se može nešto poduzeti i pružiti adekvatna pomoć. Naravno, da čovjek prihvati sve spoznaje koje dobije prije ili kasnije (dobro, neko zapravo nikad, to ovisi o stavu i karakteru)...ali ono što ja znam , meni je ta spoznaja , da dijete u meni raste, da mu je dobro tamo, ali da ga čeka teška borba nakon što se rodi, neizvjesnost , možda i smrt...totalno suprotna sa cijelom idejom trudnoće. Ne znam da li razumiješ, u jednom svježem trenutku nakon što sam saznala za stanje , ja sam sjedila ispred svoje kuće i mislila sam da je možda najbolje da se ubijem jer čemu sve to kad nosim bolesno dijete koje možda neće preživjeti. A ja sam teški optimist i borac, nikad u mračnim fazama. ali spoznaja da ja moram biti 4,5 mj. trudna znajući da djete možda neće preživjeti je totalno suprotna onome što bi ti trebao znati u trudnoći. Da ne govorim da nisam imala podršku od velikog broja ginekologa sa kojima sam dolazila u kontakt (srećom moj ginekolog je bio suzdržan i podržavajući, kao i kardiolog).
Hoću reći, nikada se ne možeš dovoljno pripremiti, a naše društvo (kao vjerojatno i vaše) još nije dovoljnoo zrelo kad su nekakvi dodatni izazovi u pitanju . O psihološkoj potpori unutar ustanova da ne govorim, to je teški SF.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Vec godinama oko raznih testova u trudnoci vodimo isti razgovor, a uvijek se sve zapravo svodi na ovo sto je andiko napisala. Ako znaš da neces roditi dijete s nekim od poremecaja koji se ovim testovima mogu otkriti onda testovi imaju smisla. Ali ako znas da ces svejedno roditi, zasto trositi zivce, vrijeme i novac?

---

Stvarno mislim da je tako. Svo troje sam rodila "dosta" kasno, zadnje sa 36 i nikad nisam htjela ići ni na kakav test. To me ne zanima. To je znao i moj ginekolog i nije me poslije ništa o tome ni pitao.
Da postoje neke bolesti fetusa koje se otkriju pa se mogu liječiti dok je dijete u maternici, to bi bila druga stvar, ovako nisam vidjela smisla.
No, to je osobna stvar žene.
Pretrage imaju svoju svrhu, za neke imaju velike prednosti, drugi uzimaju u obzir i rizike,
u svakom slučaju, to je osobni odabir pojedinca koji se mene zaista ne tiče, niti se moj izbor treba pretjerano ticati drugih ljudi.

U trećoj trudnoći sam sasvim slučajno otkrila da sam zaražena toksoplazom (to ne spada u ovaj probir o kojemu se priča, nema veze s redovnim pregledima) i bila sam sasvim pomirena sa svim posljedicam koje su mogle iz toga proizaći. Zahvalna sam na hormonima koji mi u trudnoći rade u glavi takvo tupo stanje da sam stvarno blažena i sve prihvaćam vrlo mirno.

U drugoj trudnoći mi je ginekolog to 'morao' ponuditi, no odbila sam. Odbila bih i da se odlučim/da mi se dogodi i treća trudnoća

Pristat cu na sve, osim mozda amniocenteze. No i to ovisi o kojecemu.

S nekim rezultatima znamo sto bismo, s nekima (jos) ne.

Nisam radila kombinirani probir, niti double/triple test, jer sam znala da neću ići na AC, jer bih rodila u svakom slučaju. Koliko znam, pretrage nisu obavezne, ali gin. ima obavezu ponuditi te pretrage, a trudnica ih može odbiti. Mene nije nagovarao, čak se složio samnom da je u mom slučaju (40 god) jednak ili veći rizik od spontanog nakon amnioc. nego od DS.
Išla sam samo na dodatni UZV s 20 tjedana i veselila se što je sve OK...

nisam radila kombinirani ni double ni triple. rekla ginu da se ionako ne bi mogla odlučit za pobačaj. gin se složio da onda nema smisla.

Ja sam radila triple test. Ginekologinja je samo predložila, na meni je bilo da pristanem ili odbijem. Drago mi je što je takva, da predlaže...ne volim baš kada mi se sugerira ili nešto navodi kao obavezno...Iako nije pouzdan, nalaz tripl testa je bio super...i dakako da sam odmah bial sva nasmijana. Jak utjecaj na psihičkoj bazi:-)
Bez obzira na sve te testove, samo trudnica može odlučiti želi li ići i na što. Ionako je konačna odluka naša! :-)
POzdrav svim trudničicama!:-)

U vrijeme kada je ova tema pokrenuta ja sam bila trudna s mojom andjelicom, dva mjeseca nakon toga sam zavrsila u bolnici u 30. tjednu trudnoce zbog pucanja vodenjaka i manje od 2 mjeseca kasnije rodila moju Emicu :heart:
Rodila se sa trisomijom 18 i bila s nama 19 dana.
Iako sam tesko podnjela gubitak da sada opet ostanem trudna ne bih radila nikakve testove jer prekid trudnoce ne bi dosao u obzir.

Kada smo u bolnici cekali rezultate s citologije vec smo znali na sto se sumnja i tada sam samo molila da mi dijete ima "samo" DS, nazalost rezultati su dokazali trisomiju 18.

Bez obzira na sve ne osudjujem nikoga ako se odluci na prekid trudnoce ako dobije lose nalaze, svatko ima pravo na svoj izbor.
Ja osobno ne bih nikada mogla prekinuti trudnocu samo zato sto je beba bolesna, to mi je ravno eutanaziji koju ne podrzavam ni u kojem slucaju.

Pronašla sam temu, jer sam opet doživjela gorko razočaranje u zdravstvene radnike.
Nosim blizance, začete doniranom jajnom stanicom u Pragu, i to nakon 15 godina
bezuspješnih pokušaja u RH.
Liječnici su bezobrazni i to do krajnjih granica.
Poduzela sam sve da osiguram uredno vođenje trudnoće, no sve je palo u vodu.
Moj ginekolog primarne zdravstvene zaštite "hvalisao" se sa uspjehom praćenja trudnoća
nakon 40 g, uvjeravala me je da nema smisla da idem na 4D(banka mi je napravila probleme
pa sam kratka sa lovom), znam za rizik amniocenteze kod dvojčeka, i usprkos svega jučer me je
poslala na double test.
Usput, rekla je da nadalje javljam specijalistima u Petrovoj u trudničkoj ambulanti a njoj dolazim
po uputnice i lijekove. Od sinoć kopam po vašem forumu da pronađem liječnika kojemu ću se javiti.
Kolege su me odmah, saminicijativno htjele naručiti kod Podobnika na 4D, čak je i žena sa klinike pitala:
"kakav UZV ima vaša liječnica, ne brzajte sa odlukama, dođite da sve pogledamo, ne srljajte u cerclage itd."
Znam da su tašti, ali nisam nikoga htjela povrijediti, slušala sam svoga liječnika i...
U 18 tom tjednu trudnoće, u zadnjoj šansi da postanem majka moram tražiti tko će me primiti.
Napravila sam TOTALNO NEPOUZDAN test, koji bi mogao pokazati krivi rezultat. Kada sam liječnicu pitala
što misli o double testu kod blizanačke trudnoće rekla je "ne znam kako je kod blizanaca".

Zanima me, dokle će se ovo tolerirati i postoji li bilo kakva institucija kojoj se
neprofesionalno ponašanje liječnika može prijaviti i sankcionirati.
Meni je jako ozbiljna stvar imati djecu ili ne, a nadam se da će i takvim liječnicima
biti veliko pitanje raditi kao doktor ili ne.

Evo ja cu odgovorit vrlo jednostavno - NE

Mislim da su ovakve forumske spike vrlo korisne jer je moja susjeda s mora radila AC iako je bila odlučna da će dijete roditi. Rekla je doktoru doslovno: "Vi napravite sve što morate, ali znajte da za mene pobačaj ne dolazi u obzir bez obzira da li je s djetetom sve OK ili nije!"
Mislim da je mogla onda, ako ništa uštedjeti tih tristotinjak eura, jer u vezi s iščekivanjem rezultata živcirala se nije uopće. I nalaz je bio OK i cura je OK i sve bolje ne može biti, ali eto uslijed neinformiranosti se podvrgla zahvatu za koji uopće nije promislila ima li smisla u njenom slučaju ili ne.

Radila i test i amnio. Simicv, jesu li ti radili kombinirani? Double ima visok postotak lazno pozitivnih rezultata, meni je ispao isto lazno pozitivan, kombinirani je bio OK, AC je bila ok, iako je isto pocetak kao blizanacka trudnoca mutio te parametre za statisticke testove.

Ne razumijem ovu frendicu od ljiljane koja je rekla lijecnicima da rade sto moraju itd. Prenatalno testiranje je odluka koja ovisi na trudnici, moze je prihvatiti ili odbiti, nije stvar "moranja", ako trudnica to ne zeli, plus jos to placanje, ne kuzim, to moze i na uputnicu, i nije obavezno, radi se o preporuci. Valjda je zena mislila da mora na sve pristati? Ali ne kuzim, pa za svaki zahvat se potpisuje suglasnost, kako je to mogla mislit, ne moze te nitko tretirati za bilo sto protivno tvojoj volji, osim ne znam psihijhatrijskih slucajeva koji su nasilni ili tako nesto...

prije trudnoće radila sam dubiozne planove hm...koje sve napredne pretrage ću radti da budem sigurna da je beba dobro..sada kada sam trudna situacija je posve drugačija, NE i NE ništa neću raditi..
u travnju ću navršiti 36 g partner 38, prvo dijete.
Psihički sam paničar...i sve do sada jako emotivno proživljavam, mislil da se nikako ne bi mogla nositi sa nalazima te pretrage.
Osim toga imam autoimunu bolest, i čitajući sve te boleštine moj Chron sam stavila u najzadnju ladicu...a znam da djetetu mogu prenijet svoju bolest, koja nije nimalo ugodna ni bezazlena.
Zar onda nikad ne bi pokušala biti majka, zar da mi cijela trudnoća prodje u grču , u suzama i da tu možda jedinu šansu da postanem majku, taj dobar osjećaj izgubim u doktorskim statistikama i vadjenjima krvi o amnio da i ne pričam..kad u dubini srca znam da pobačaj nikada neće biti moja opcija..sve je u Božjim rukama

Imala sam hrpu pretraga za napraviti, sve su radiografska snimanja i zračenja, imam 5 uputnica, nisam stigla zatrudnila sam, i sad, nije mi baš dobro...trpim bolove u crijevima ponekad, u bolnicu ne idem jer znam proceduru i pretrage ,ali neka..smirim se, napravim nešto lijepo za sebe i obitelj mi pomaže, jer ću sve napraviti da zaštitim ovo malo biće što raste u meni...

Citiraj:

---

Shania prvotno napisa

prije trudnoće radila sam dubiozne planove hm...koje sve napredne pretrage ću radti da budem sigurna da je beba dobro..sada kada sam trudna situacija je posve drugačija, NE i NE ništa neću raditi..
u travnju ću navršiti 36 g partner 38, prvo dijete.
Psihički sam paničar...i sve do sada jako emotivno proživljavam, mislil da se nikako ne bi mogla nositi sa nalazima te pretrage.
Osim toga imam autoimunu bolest, i čitajući sve te boleštine moj Chron sam stavila u najzadnju ladicu...a znam da djetetu mogu prenijet svoju bolest, koja nije nimalo ugodna ni bezazlena.
Zar onda nikad ne bi pokušala biti majka, zar da mi cijela trudnoća prodje u grču , u suzama i da tu možda jedinu šansu da postanem majku, taj dobar osjećaj izgubim u doktorskim statistikama i vadjenjima krvi o amnio da i ne pričam..kad u dubini srca znam da pobačaj nikada neće biti moja opcija..sve je u Božjim rukama

Imala sam hrpu pretraga za napraviti, sve su radiografska snimanja i zračenja, imam 5 uputnica, nisam stigla zatrudnila sam, i sad, nije mi baš dobro...trpim bolove u crijevima ponekad, u bolnicu ne idem jer znam proceduru i pretrage ,ali neka..smirim se, napravim nešto lijepo za sebe i obitelj mi pomaže, jer ću sve napraviti da zaštitim ovo malo biće što raste u meni...

---

Iz sveg srca želim da s malim bićem i njegovom hrabrom majkom bude sve super. Ma, znam da će biti. Zbilja si me ganula.

Citiraj:

---

simicv prvotno napisa

Pronašla sam temu, jer sam opet doživjela gorko razočaranje u zdravstvene radnike.
Nosim blizance, začete doniranom jajnom stanicom u Pragu, i to nakon 15 godina
bezuspješnih pokušaja u RH.
Liječnici su bezobrazni i to do krajnjih granica.
Poduzela sam sve da osiguram uredno vođenje trudnoće, no sve je palo u vodu.
Moj ginekolog primarne zdravstvene zaštite "hvalisao" se sa uspjehom praćenja trudnoća
nakon 40 g, uvjeravala me je da nema smisla da idem na 4D(banka mi je napravila probleme
pa sam kratka sa lovom), znam za rizik amniocenteze kod dvojčeka, i usprkos svega jučer me je
poslala na double test.
Usput, rekla je da nadalje javljam specijalistima u Petrovoj u trudničkoj ambulanti a njoj dolazim
po uputnice i lijekove. Od sinoć kopam po vašem forumu da pronađem liječnika kojemu ću se javiti.
Kolege su me odmah, saminicijativno htjele naručiti kod Podobnika na 4D, čak je i žena sa klinike pitala:
"kakav UZV ima vaša liječnica, ne brzajte sa odlukama, dođite da sve pogledamo, ne srljajte u cerclage itd."
Znam da su tašti, ali nisam nikoga htjela povrijediti, slušala sam svoga liječnika i...
U 18 tom tjednu trudnoće, u zadnjoj šansi da postanem majka moram tražiti tko će me primiti.
Napravila sam TOTALNO NEPOUZDAN test, koji bi mogao pokazati krivi rezultat. Kada sam liječnicu pitala
što misli o double testu kod blizanačke trudnoće rekla je "ne znam kako je kod blizanaca".

Zanima me, dokle će se ovo tolerirati i postoji li bilo kakva institucija kojoj se
neprofesionalno ponašanje liječnika može prijaviti i sankcionirati.
Meni je jako ozbiljna stvar imati djecu ili ne, a nadam se da će i takvim liječnicima
biti veliko pitanje raditi kao doktor ili ne.

---

Možeš sa uputnicom na SV.Duh na anomay scan (ne trebaš 4D) kod dr.Hafnera, ili privatno kod dr.Kosa, radi se oko 20tj. pa sve stigneš.

Citiraj:

---

simicv prvotno napisa

Zanima me, dokle će se ovo tolerirati i postoji li bilo kakva institucija kojoj se
neprofesionalno ponašanje liječnika može prijaviti i sankcionirati.

---

Naravno da postoji. To je Hrvatska liječnička komora (HLK). Oni vode disciplinske postupke protiv liječnika koje se sumnjiči za medicinske pogreške.
U ovom članku ima o tome:
http://www.novilist.hr/Lifestyle/Zdr...skim-dvoranama

Radila kombinirani i sad mi je žao. UZV nalaz dobar (2 odvojena kod dvojice vrsnih ginekologa), biokemijski dio katastrofa. Neki doktori kažu da su mi nalazi loši zbog svih lijekova koje sam primala jer je moja trudnoća iz IVF-a (ICSI), drugi ne znaju da li lijekovi utječu na nalaz. Sad se samo sekiram, a zapravo ništa ne znam. Nalazi su statistički, a ne dijagnostički! Sad čekam 16 tt, da napravim detaljan UZV i odlučim što dalje...

Citiraj:

---

simicv prvotno napisa

.....
Nosim blizance, začete doniranom jajnom stanicom u Pragu, i to nakon 15 godina
bezuspješnih pokušaja u RH.
......
U 18 tom tjednu trudnoće, u zadnjoj šansi da postanem majka moram tražiti tko će me primiti.
Napravila sam TOTALNO NEPOUZDAN test, koji bi mogao pokazati krivi rezultat. Kada sam liječnicu pitala
što misli o double testu kod blizanačke trudnoće rekla je "ne znam kako je kod blizanaca".

....

---

Pročitala sam već prije par dana i mislila da neću ništa odgovarati ni komentirati, ali me zanima što je bilo dalje.

I još nešto. Vidim da ima panike kod dosta žena, puno je tu i liječnika koji odmah ako si iznad 35 prave frku (ja sam ih otkačila s brzim i poslušali su me isti tren, štoviše,rekli su mi i da sam u pravu, noda oni moraju nuditi rutinski), no ovdje mi uopće nije jasno što bi se uopće dobilo nakon 18.tj., što bi se tada radilo...
Testovi su nepouzdani, ne liječi se ništa, sve što se eventualno može "liječiti" ili se bar za to pripremiti vidi se na UZV, ostalo je meni samo i jedino podloga za tešku neizvjesnot i paniku, nemir, jer ništa nije sigurno i još je k tomu rizik izgubiti dijete uslijed amn.

Nakon tolikih silnih pokušaja dobivanja djeteta ići na neka testiranja, ovoliko se živcirati, čemu to?

Ja bih legla ko klada, sretna što su blizanci tu i trudila se da se bez uznemiravanja trudnoće iznese. Bilo bi me strah da taj poklon ne ode s tim silnim testiranjem i stresom.

Dr. Ratko Matijević u svojoj knjizi "Vodič kroz trudnoću" kaže da su "sve dosada poznate metode točne i konačne dijagnoze kromosomskih anomalija ploda nisu u potpunosti sigurne za plod i trudnoću. Najveća opasnost povezana s testiranjem opasnost je spontanog pobačaja i svaka je trudnica mora imati na umu prije nego što se donese odluka"....

...."Na žalost, kako su kromosomske anomalije ploda rijtke, a metode odabira nisu specifične, uglavnom dolazi do pobačaja potpuno zdravog ploda"...


Naravno, spominje da sve obavlja vrlo iskusan i stručan liječnik i onda je opasnost manja, apsolutno.

A što se tiče testiranja iz krvi kod trudnica bilo koje životne dobi, navodi da svaka žena ima pravo znati, ako to hoće, koja je kod nje opasnost od začeća djeteta npr. s Downom, no čak i da se sve trudnice starije od 35 odluče na daljnje invazivne pretrage, samo će trećina djece s Ddownom biti prepoznata prije rođenja.
Imajući naumu učestalost od 1 na prema 384 slučaja,

čak 383 trudnice od njih 384 bit će nepotrebno testirane .

Navodi i taj "skupi test" hormona iz majčine krvi i smatra ga dosta bitnim, ne znam kako se on ovdje kolokvijalno naziva, ali navodi i da testiranje čak ni s njim nije precizno ako se radi o višeplodnoj trudnoći. Najprecizniji su rezultati s 15-16 tjedana trudnoće (je li tada već kasno za neke odluke?), tada se može posumnjati i na defet neuralne cijevi ploda, ako postoji, što je korisno za kasniji uzv.

Nena, oprosti, ali molim te nemoj tumačiti tekst javno ukoliko ga ne razumiješ. a očito je da ne.

prvo treba razlučiti metode probira od dijagnostičkih testova
metode probira su kombinirani probir u prvom trimestru, te double i triple test u drugom trimestru i pri provođenju (vađenje krvi) ne predstavljaju nikakakav rizik niti za majku niti plod
dijagnostički testovi su biopsija korionskih resica i amniocenteza i nose do 1% rizika za pobačaj.

taj skupi test hormona iz krvi jednako je precizan radi li se o jedno ili višeplodnoj trudnoći. i nisu najprecizniji rezultati s 15-16 tjedana trudnoće, jer je to već 2 trimestar, a svi se slažu da probir u drugom trimestru treba polako napuštati i dati prednost kombiniranom probiru u prvom trimestru

u svemu tome najbitiniji je ginkolog koji će odraditi uzv i po potrebi poslati majku na kombinirani probir ukoliko ona to želi i zna što s nalazom

a g.Matijević (svaka čast njemu kao ginekologu) je poprilično zapeo u prošlom stoljeću što se laboratorijske dijagnostike tiče i bolje bi bilo da se malo educira

Dobro, ispričavam se, to sam ionako mislila jer sam tek naknadno pročitala (na drugom topicu) da je IVF specifičan zbog uzimanja lijekova, a to Matijević ne spominje.

Ovo sve što sam izvukla od njega je iz nove knjige (nije mi on neki autoritet uopće, ali to je jedino što sam imala blizu) i citirala sam doslovno, čak i ondje gdje nisam stavila navodniek, zbgo brzine, radi se isključivo o njegovim riječima, ne interpretacijama.
No, zaista nigdje ne navodi precizno nazive testova (ni triple, ni ništa, nego baš ovako- hormona iz krvi) tako da je i samoj meni to postalo onako:?: .
Nisam na ovom topicu to ni skontala jer su žene pisale uglavnom subjektivno- da li biste vi osobno i zašto, no onda, u međuvremenu, vidim na drugom topicu, gdje si se i tijavljala, da se puno preciznije barata postupcima i terminologijom, pa, eto, isprika, ako je ovo bilo ekstra amaterski.

Nisam tumačila, rečenice su doslovne, ali svejedno :oops:

:)
sve pet, samo krivaterminologija, zastarjela mišljenja zbunjuju
kao i grenland na EU topicu :mrgreen:

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Ja bih legla ko klada, sretna što su blizanci tu i trudila se da se bez uznemiravanja trudnoće iznese. Bilo bi me strah da taj poklon ne ode s tim silnim testiranjem i stresom.

---

Možete pričati o terminologiji, o znanju i neznanju, o IVF ili nečem drugom, ali ne možete reći da nije prava bit u ove dvije Nenine rečenice.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Možete pričati o terminologiji, o znanju i neznanju, o IVF ili nečem drugom, ali ne možete reći da nije prava bit u ove dvije Nenine rečenice.

---

To je jedino zdravije za živce, ali ne pruža nikakvu zdravstvenu garanciju.
Što te dopadne, dopadne te... Koliko god se živcirala ili ne...

kombinirani, double, triple-ne.
ili racz ili ništa.
ne vjerujem u statistiku nego u konkretne nalaze.

Ja bih htjela napraviti kombinirani probir u 1.trimestru. Vidim da vas je dosta radilo tu pretragu pa vas molim par tehnickih informacija. Naime, trudnocu pratim kod soc.ginekologinje koja do sada nije nudila nikakve testove (danas bila na pregledu, 9 tjedana trudna). Sljedeci termin pregleda mi je tocno s punih 13 tjedana i koliko sam shvatila to mi je zadnji cas za probir. Zna li netko da li je ja mogu na tome pregledu zamoliti da UZVom obavi sve potrebno za probir ili to moram ici privatno? Za vadjenje krvi se mora puno unaprijed naruciti? Gdje se to radi? Treba uputnica? UZV i vadjenje krvi mora biti isti dan? Molim da mi netko odgovori jer stvarno ne bi htjela da mi prodje optimalni tjedan za pretragu, a pogotovo ako na to imam pravo. Hvala unaprijed!