ja sam rekla, nemojte ju vuci, ne ide kod nas tako.Citiraj:
Anci prvotno napisa
i sad L. se uzruja jos viae jer sam ja reagirala, a teta kad je nakon toga trebala doci i uzeti L. za ruku, nije.
Printable View
ja sam rekla, nemojte ju vuci, ne ide kod nas tako.Citiraj:
Anci prvotno napisa
i sad L. se uzruja jos viae jer sam ja reagirala, a teta kad je nakon toga trebala doci i uzeti L. za ruku, nije.
to je druga teta? ne ona od jučer ujutro?
i mi imamo jednu dobru i jednu ne baš takvu :(
Aha, ti si htjela da ona sama odluči i uđe.
Ja ovako: dok smo same u garderobi, onda se i grlimo i pozdravljamo.
Kad dođe teta, ja je pozovem kad otvorim vrata, onda ja idem. Makar je teta čupala.
Da pojasnim: teta kod nas ne dolazi sama. Čeka u sobi, osim ako je ja zovem. To mi je bolje nego ovo kod tebe.
da druga.
njoj je oba puta plakala.
prvi dan je bila jedna. sve super.
drugi dan druga. sve super, kad sam se vratila nasla sam ju uplakanu.
juce ona prva, utrcala joj je unutra, nije htjela doma.
danas druga. odbijala je odmah uci. plakala dok nisam dosla.
ok, mi imamo garedorbu i predsoblje, da ga tako nazovem.
di da se oprostimo?
Kod nas je garderoba u predsoblju :mrgreen:Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Mi se tamo oprostimo, ono, odi sad u grupu, mama će doći popodne, pa ćemo ići tu i tu i tako...
Onda otvaram vrata sobe, pozovem tetu jer ona ne želi ući sama i onda se još jednom pusnemo i teta je uzima. Jučer je bilo ok, plakala je, ali je ušla. Danas ju je teta odvukla :(
juce opet kolaps na vratima. nece unutra.
urlikala je 2h. sa pauzama.
nakon toga je mala proljev temperaturu 39 :(
srecom, po noci se nije dizala preko 37,5 i nadam se da nece.
uspijela sam pricati sa tetama, sto mi je drago i isto tako im dati uvid u njenu povijest (bivsa vjezbacica koja je to jako jako jako tesko prihvacala i prolazila) pa da im mozda bude jasnije njeno ponasanje.
ono sto me najvise muci, pocela je i doma vikati da ona ne ide vise u vrtic :(
Leonisa, žalosno je sve to, ali i normalno. :( Ali ne traje dugo!!! :D
Mi smo ovaj tjedan napravili značajan napredak! Jučer ujutro skoro da nije plakao kad je došao i zaspao je sam prvi put bez suza. Plakao je "samo" prije ručka.
Izlazili smo van iz vrtića, a on meni priča:"Bio sam danas super u vrtiću. Nisam plakao, samo malo sam plakao. Tete su bile dobre. Spavao sam s vukom i Bobom graditeljom i prijateljima (djeca). Igrao sam se. Bilo je suuper." Danas ujutro je tražio da idemo u vrtić?!!! :shock: Ne očekujem da će u ponedjeljak sve ići sjajno, ali ono što je najbitnije dijete prihvaća sve ovo, napreduje i sve maanje plače, a ja sve dublje dišem i vraćam se sebi i poslovnim izazovima (koji su još veći izazov radi ovolike pauze :/).
Bilo mi je preslatko kad mi je ispričao da ga teta A. poljubi kad dođe na posao (1.teta je tamo od 7.30, druga teta dođe u 9.). A ja ga pitam:"Ona poljubi svu djecu kad dođe?"A on kaze:"Samo mene". I rekla je da ga ljubi kad spava. Uglavnom, ja sam presretna radi tih teta! Samo radi njih nisam odustala prvog tjedna (a bila sam na rubu).
Sve u svemu, ja kad znam da je on tamo, ne osjećam nesigurnost ili bilo koju vrstu straha! Mislila sam da je to moguće samo s bakom, a ovo je još bolje! Jer ne moram brinuti i zvati da li je zaspao na vrijeme (jer o tome ovisi ostatak dana), što je jeo i koliko, da li je uspjela skuhati nešto, da li joj je prenaporno, pa da uletim čim završim posao itd itd...
Razina opuštenosti je viša! I zaaahvalna sam prestrašno na tome.
Leonisa, izdrži ako misliš da je objektivno sve ostalo ok (tete, prostor i Leino prihvaćanje/sviđanje istog)....
Iskreno? Ja ne znam kada mi je bilo teže u životu, nego kad sam ga dala prvi put u ruke teti i vidjela frcajuće suze i moljenje i vikanje "mama, mama", na što sam se okrenula i otišla. Evo i sad mi naviru suze kad se sjetim kako sam se tada osjećala. Jurila sam na biciklu doma zamagljenih očiju od suza, dobro da me nije netko pokupio putem. Došla sam doma i plakala i zvala muža da mu kažem da ništa nije vrijedno slamanja djetetove psihe i da ću radije ostati doma do njegove 5. godine..... Zapravo ni ne znam kako to da nisam odustala, ali mi je drago da nisam! :D
I da!! Leonisa, pa tetama je sve to normalno!! Ne trebaš im objašnjavati teže/lakše prihvaćanje! Meni je bilo predivno što nisam morala osjećati trunku ničega nalik "sramu" što se moje dijete ponaša ovako ili onako, jer su mi one odmah dale do znanja da su spremne na sve i da je SVE TO NORMALNO!
I takav bi stav trebale imati sve tete, zar ne? Pa one bar imaju iskustva sa adaptacijom!
No, moraš im dati povjerenje. Ako ne možeš vidi da li je problem u tebi ili zaista u tetama/teti.
Moja adaptacija (iliti "nepuštanje") trajala je 2 tjedna.
Liamova ukupno 3 i još malo će vjerojatno.
koliko god sam ti to željela, bilo je malo prenaivno očekivati da će proći bez suza i plakanja. nema koje dijete prvi dan dva radosno ne odlazi u vrtić, a onda kad skuži da je to sad to - udri dreku.
već sam puno puta o tome pisala, ta jedna sekunda zna sve pokvariti. i da, bitan je taj rad s tetom. moja je imala recimo potrebu da ju ja točno predam teti u ruke, da je teta uzme za ručicu i uvede u sobu. teta je bila spremna to učiniti, jer bi time dobivala mirno dijete, spremno za igru.
i treba slušati tete. koliko god nam se činilo da su one bešćutne, hladne i da naše dijete zavrijeđuje posebnu pažnju. znaju one o čemu pričaju, a nije im sigurno u interesu imati hordu djece koja plače. jer kad jedno krene cviliti, svi krenu za njim.
sad treba ostati ustrajan, koliko god ti se teško činilo. :*
EVo, potpisujem sve sto je mama hrabrost rekla. :mrgreen:
go Liam go! :D :D
bas mi je drago zbog vas :love:
a kad mi je teta predavala L. vidjelo se na njoj da joj je ono, uf...dosta.
rekla je kako je danas plakala bez suza, da je to inat, da je stalno htjela biti na njoj a da ima i drugu djecu i da zbog njene dernjave cijela atmosfera u grupi nije bila lijepa....pa se osjecam...bed, da.
a ovo sto si opisala za prvo predavanje.....da to je i meni najtuzniji trenutak u ove 2,5godine- treba uci unutra i vristi mama ne idi, mama vrati se, a ja odlazim, bjezim...ne znam kad sam tako plakala i tresla se....cak se ni u rodilistu nisam tako osjecala kad su mi ju prvi put donjeli na 2 minute nakon 6 sati i odmah oduzeli jer "jos ne mogu dojiti pa nema ona sta raditi tamo samnom" a ja sam molila, plakala, pruzala ruke....
ma jos se tresem....i onda to sve zajedno baci sjecanje na strunace na goljaku kad je gledala u mene sa suzama u ocima i pogledom "spasi me, zagrli me" a ja ju ignoriram....
znam, sve je to normalno, ali normalne su i ove emocije trebamo ih odraditi i pustiti ih dalje, a ne zatvorit u sebe da nas ko avet kopkaju godinama....
Anita :love:
hvala anita.
p.s.
i nije loše ni da očevi vode djecu u vrtić. kod njih djeca ne prave takve šizove kao kod iznerviranih majki. ;)
i da, nikako, nikako ne tražiti poljubac ili bilo što, ako je već prešla prag sobe. :nope: to je ta jedna sekunda previše.
MC vdim tvoj post sada, da slazem se sa svime sto si rekla :love:
Slazem se sa svime sto si rekla!! Ovo sto si rekla za tetu fakat nije fora. :/ Teta zvuči malo.. hm.. frustrirano? To se ni meni ne bi svidjelo bas.
Sjecam se tog srama i bada, jer sam ga ja imala s Omi kad je krenula u vrtić. Oni kao da su očekivali da dijete jednostavno mora to prihatiti odmah ili se osjećaš kao da ti nešto s djetetom ne štima. (ona je imala 5. pa mozda zato). Ne znam, bilo mi je tesko i neugodno i bezveze.
I da, samo ti ispolji emocije! Kazem ti, moja adaptacija je trajala 2 tjedna. U njoj je bilo hrpa dilema, preispitivanja, odustajanja praktički, grižnje savjesti i kojekakvih takvih emocija. I onda hop - odustadoh od odustajanja i i njemu je bilo lakše odmah. I da ponovno idemo, što bih mogla promjeniti?Ništa! Što osjećam, osjećam, kvragu.
Biti će to dobro! Vidjet ćeš! Šaljem bezbroj pusaaa!! :love:
__________________________
Da, da!!! Neka tate vode djecu u vrtić malo!!! Meni je to jaaako pomoglo da se opustim!! Dio tereta tog teškog odvajanja nek malo i oni nose!!
citam vas, pamtim i saljem :love: podrske.
jos uvijek nismo krenuli s adaptacijom, dida ne radi pa ga cuva, svaki dan nam je dragocjen, nadam se da ce to jos malo potrajati...
stvarno je dragocjen svaki savjet i iskustvo koje procitam. :love:
jos :love: za pordsku!
Gle, ovisi, naravno.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Kad se njoj ne ide, onda joj se ne ide. Znala sam je tati uvaliti koji put :mrgreen: da je on vodi i opet ju je teta čupala s njega. :/
Mada, ona se i danas, nakon 14 mjeseci vrtića nećka pri ulasku u sobu. Rekla sam joj da se pozdravimo pred vratima, izljubimo, mama dolazi poslije spavanja i to... i onda kad otvorim vrata i pozovem tetu da je primi, da ja idem.
Mislim, ne volim se sto godina opraštati pred otvorenim vratima i pred tetom, a i djeca su unutra, mogu izaći van dok mi luftamo sobu...
Ja još uvijek zovem tetu da je primi za ruku jer ne želi ući sama, ja je onako lagano uvodim, ona se vraća.
Sad joj se više ni ne plače, već samo odbija ući.
I onda rasplače seku koja ne bi inače ni plakala :roll:
Idem sad pregledati post, MC je ovdje :mrgreen: :*
Potpisujem sve sto je Anita napisala, posebno ovo :)Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
Sto se tice teta - one nisu ti. Nikad nece biti. I to je ok.
Tamo je desetero-dvadesetero djece i svako hoce svoj komad paznje.
Mi majke jedinaca smo ponekad sklone pretjerat i skakat na svaki kmek :)
Zamisli da ih ti imas "samo" cetvero ;), koliko bi koje dobilo tvog vremena.
I da - znam da bi voljela da ona otprve zavoli vrtic, a tebi da osjecaj kako radis pravu stvar i postedi te prisiljavanja. Eh da. U snovima, ne u stvarnom zivotu.
I Leonisa, drzi se :love:
nama će skoro 2 mj vrtića i još ujutro plače...brzo prestane (većinom dok ja izađem van) al mene taj plač dotuče.....i imamo boljih i lošijih dana u grupi...
Moja cura za tri tjedna kreće u jaslice (1), a ja čitam sve ovo i nastojim prikupiti što više informacija i iskustava, i pozitivnih i negativnih. već me sad guši jer se brinem kako će to proći, jer mala je "jako vezana uz mene" i dojimo, a vidim da to sve baš i nije dobrodošlo u jaslicama. mene brine i prehrana u vrtiću jer mi mala ima alergiju na kravlje mlijeko. ima li netko iskustva s time?
Mi smo ponovno krenuli u jaslice nakon 10 dana izbivanja zbog bolesti...Po neznam koji put. Uzas! Opet ga moram cupat sa sebe da bi ga predala teti, on place ko kisna godina, nece spavati ali je barem miran ako ne spava, samo lezi, doma je puno nervozniji, ustvari, rekla bi da je ljut. A ja radim za bijednu placu s kojom cu pokrit benzin, gablec i vrtic i stalno si razmisljam jel toga vrijedno... Muz je ovaj tjedan doma ali nekako sam smatrala da nije pametno da malca ostavim doma s njim jer ce mu biti jos teze ako ce duze izbivati, pa eto, muz ide po njega malo ranije, bar nesto...
Ali ipak, bas mi je tesko...
kod nas maleni maleni pomak...jučer došla po njegaa on mi nije dotrčao u zagrljaj i počeo govorit idemo bibi, nego me poveo u grupu i pokazivao igračku što je pala i velikog pesu..
mala mišica ja sam mislila da nećemo imat ovliko problema sa adaptacijom jer je on društveno dijete, ne boji se nepoznatog, a on još plače ujutro...preko dana je sad super..ide na bolje..
što se mljeka tiče donesi im zdravtsvenu potvrdu da je alergična pa će pazit da ona ne dobije mljeko...
Ja sam se jadala na više topica o tome kako nam je teško, tužno i plačljivo. Čula sam i rečenice da to neće ići, od teta da one to ne mogu, da ja to moram riješiti, imali smo problem sa spavanjem koji je izgledao pregolem. A ipak, danas je T. otišao u vrtić baš veselo, rekao je da je tamo lijepo i da ima svasta i da on ide kod tete. Prijašnja jutra je plakao i govorio da neće, ali već desetak dana je, kad bih dolazila po njega, bio tamo sav nasmiješen... gledala bih ga malo kroz prozor, uvijek se igrao s nekim i smijao i baš sam osjećala da mu je dobro. Tete sa čuđenjem kažu da je jako dobro, da rijetko plače, da puno sudjeluje u svemu. Znam da će opet biti jutara kad neće htjeti i kad će vikati da hoće biti doma, ali svejedno, tako sam zadovoljna danas jer mi se čini da smo napravili ogroman pomak. Orijentacije radi, mi smo krenuli 15.09. Onda smo se nakon tri tjedna (tri loša tjedna, naročito taj zadnji) jaslica premjestili jer se oslobodilo mjesto tamo gdje smo željeli i ponovo bili jedan tjedan na adaptaciji, od 06.10.
Ne pišem ovo kao savjet nego samo kao iskustvo - u vezi prvih jaslica ja sam se jako loše osjećala, nisam nikako uspjevala vjerovati tetama. Kad smo dobili ponudu za premještaj, bili smo na sto čuda, je li ispravno maltretirati dijete koje je već naučilo i tete i djecu. Na kraju smo ipak odlučili preseliti se i mislim da je to najbolja stvar koju smo napravili. Bilo je tu i objektivnih razloga - neusporedivo veće dvorište, grupa s više vršnjaka, ali glavni je bio moje nezadovoljstvo. Na stranu sad to je li ono bilo opravdano ili ne jer nisam imala neki konkretan razlog, ali sigurna sam da je sama činjenica što sam ja sretnija s drugim jaslicama puno pomogla adaptaciji.
:D :D :D Tin
i meni je bitno da vidim da se tamo igra, glupira, da se ponaša kao doma ...i ja bi nekad protestirala ujutro jer mi se neda na posao..tako da taj dio razumijem....:)
samo da napsem...danas prvi dan bez suza :D
:D
Super za Leu :D
Da ne kopam sad po onom svom topiku, baš sam mislila ići napisati: moja više ne plače :shock:
Ova velika :)
Tj. tri dana. Uđe veselo u sobu. Danas priča tati kako je prije plakala, a sad je vidjela kako tao ima prijatelje i da je lijepo u vrtiću pa je vesela.... eto, došla je do tog zaključka nakon 14 mjeseci vrtića :mrgreen:
Ali, mali mišić je sad počeo plakati. :( Svaki dan kad se rastajemo. Kaže L da brzo prestane i da se poslije njih dvije igraju :love:
Ja nikako na zelenu granu :roll:
Cure, :D
Bas mi je drago za Tina i Leu i Ancinu stariju... Znam koliko je to olaksanje.
A bude i mladja prestala, sigurno ce joj trebati manje nego seki :*
A valjda.
Ova velika je onako tužno plakala, ova mala baš urla, ali bez suza...
14 mj....ajme nama tek prošla 2...jutros nije plakao tj nije bilo suza...dok sam došla do izlaza nisam ga više čula....živim za dan kad će ući sa osmjehom u sobicu..
:D Lea, Tin i svi ostali koji idu bez suzica
moja cura odlazi u jaslice sa osmjehom na licu, mahne mi i pošalje pusu i nema uopće više suza...suze su bile prva 2-3 tjedna a sada poslje 2 mjeseca sve super :D
Ja sam očajna, totalno očajna, iako sam si prije nego je krenula u jaslice govorila da ću biti jaka. Išla je tjedan dana, super je prihvatila, nije bilo suza, onda je tjedan dana bila bolesna, i sad nakon toga plače svako jutro. Plače nešto i tijekom dana, kako kad. Jedino što je svijetla točka je da dobro jede i bez problema zaspe. Danas kad sam došla po nju, gledam je kako jede užinu, a tako tužna da je to strašno. Kad sam ušla po nju, počela je tako plakat da se nije gasila slijedećih 10ak minuta. A o noćima da ne pričam, trza se svako malo, na cici je non stop. A zapravo je jedno veselo jednostavno dijete. Bojim se da to više neće biti zbog jaslica. Najprije smo mislili nekog naći da je čuva, pa smo odustali. Sad me peče savjest što sam je dala u jaslice, a možda bi joj bolje bilo doma. Ne možemo plaćat te sulude cifre za čuvanje. Ma ne znam, sva sam zbunjena. Uglavnom u ponedjeljak počinjem raditi i ne znam kako će sve funkcionirati.
Svim mamama jedan ogroman :love: , da izdržite.
Leonisa scena iz tvog posta gdje ti Lea vrišti za tobom me prati i to toliko jako da me boli želudac :( .
Točno vidim isti scenarij kod nas.
Kako ste od toga došli do bez suza?
Anci, mozda je tvoja malena tek sad shvatila da vrtić nije samo privremeno igranje. Meni je puno gore ovo tuzno gledanje kako si opisala stariju nego urlanje i protest kako reagira mlađa, to mi je nekako normalna, zdrava reakcija i ako vidiš da je za par minuta sve u redu, super.
T. je isto imao ovakvo vrištanje kako opisuje Leonisa, grčevito držanje meni za vrat, jednom sam mu morala prstic po prstic odvajati, užasno nešto. Mislim da su neka djeca jednostavno takva, intenzivnije sve izražavaju. Rekla mi je prijateljica koja je vrtićki psiholog da je normalno da će oni dati sve od sebe da nas uvjere da ih tamo ne ostavljamo... a opaki su igrači :) Ja sam T. ponavljala da razumijem da to ne želi i da je u redu da se ljuti i da plače, ali to tako mora biti jer drugačije ne može. I objašnjavala da će mu brže proći vrijeme ako se igra s djecom nego ako plače. On sad stvarno veselo priča o vrtiću i ostaje baš nasmijan, no na početku je to izgledalo uistinu užasno. Ne znam ima li kakvog smisla teorija da su neki glasniji, ali se brže prilagode dok drugi protestiraju manje pa to potraje...
U našem mi je vrtiću grozno gledati djecu u jasličkoj skupini. Kad god sam tamo ušla tako su me tužno gledali sa svojim malim okicama vjerojatno očekujući svoju mamu. Ona baš mala djeca su stalno u kinderbetima (iskreno se nadam ne stalno), tete ih jedva stignu presvući, nahraniti (uglavnom je jedna s njima), ma ja sam jako razočarana. Stekla sam dojam da jednostavno ni ne stignu nešto raditi s njima jer su premali i puno ih je. Ja sam odustala, radije ću se još godinu dana natezati s bakama, kad već imamo tu mogućnost.
Ne znam jel to svugdje tako i jel je to normalno, no mene je najviše razočaralo što nisu koristili naše pelene, vlažne, kremu za guzu, iako svatko mora donijeti svoje, nego uzmu jedno pa to koriste za svu djecu. Kupila sam lijepe velike partiklice, na čičak, koje dobro pokrivaju jer znam kako mi beba voli papati i kako se može uprljati, nikad joj nisu stavili bilo kakvu partiklicu, a kamoli našu (a i to smo morali donijeti i ostaje u vrtiću). Dogodilo se još mnogo toga što me stvarno neugodno iznenadilo tako da ipak krećemo u vrtić sljedeću jesen, ništa od jaslica.
Ma što se tiče brige za njih kod nas je sve super, ima ih desetak, a čuvaju ih 3 tete. U sobi za presvlačenje svako dijete ima svoj pretinac u kojem su njegove pelene, maramice i krema. Ruke brišu papirnatim ručnicima, podbradnjake imaju njihove, lijepe i velike. Malo ogledalo sa kutijom papirnatih maramica ispred za brisanje nosa. Takva briga za djecu je i razlog što nisam malenu dala u gradski vrtić gdje je stanje puuuno drugačije.
Mala beba, blago vama! Zar i to što postoji? Stvarno super, u takve bi jaslice sigurno vodila bebu. A ne znam što reći, mi smo pokušali s državnim jaslicama, a i privatni vrtići nisu ništa posebno (čak su mi neki državni bolji od privatnih). Čini mi se da je situacija u Zg drukčija, čak je i velika razlika u državnim vrtićima u Zg i kod nas, a kamoli u privatnima.
Nas je ZG drzavni i ima samo 1 kinderbet.
Nikad vidila ikoga u tome.
Uredno je i cisto, mali puzavci bauljaju okolo :heart:
Tete su sjajne, posebno jedna koja svako dijete doceka sa zagrljajem.
Ugodno sam iznenadjena i jako zadovoljna.
Jedine primjedbe imam na dorucak... lino ovo ono, i linolada.
vidjet cu jos hocu li zanemariti ili se zaliti.
Beta, super sto imas mogucnost baka servisa.
I ja tako mislim.Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
Vidiš da nisam otvorila novu temu za ovu mlađu :mrgreen:
A i L mi kaže da se malena smiri teti u krilu i igra poslije. I vesele su obje kad dođem po njih.