... jednom jako davno bijaše neki topic o dobrom ukusu :raspa: (ne u oblačenju i obuvanju) ...
Printable View
... jednom jako davno bijaše neki topic o dobrom ukusu :raspa: (ne u oblačenju i obuvanju) ...
Ja sam više u kategoriji rasipnica :oops: ,iako imam puuuuuuuuuuno cipela (ja sam stvarno totalni bolesnik što se tiče toga) od kad sam postala mama kupila sam samo jedne (OK, curka ima 4 mjeseca ali da me znate od prije mislili bi da ležim sa strganim nogama vezana u bolnici :lol: ) i svaki put kad krenem s frendicama u neki shopping centar ja se vratim sa dječjim stvarima :)
Raspinica sam ali su mi se promijenili prioriteti.
E mene su baš te pljuge zeznule. Otkad sam prestala puštiti (prije nekoliko godinica) često neplaniranu kupovinu opravdam nagradom za nepušenje. Još uvijek. :roll:Citiraj:
pa zato imam samo "sitniš" za gablec i pljugu...
A di toga ima za kupiti? I pošto je? :joggler:Citiraj:
... jednom jako davno bijaše neki topic o dobrom ukusu :raspa:
armani odijelo od sirove svile kažeš...
ma koje li je samo boje?
Ja bih se bojala u njemu večerati :mrgreen:
adio mare, kapneš ga malo maslinovim uljem i naručiš dostavu novog 8)
mi se nemamo bas s cim rasipat i mislim da jako dobro zivimo unutar svojih mogucnosti.
negdje smo na tragu vjesticice, jos kad bi znala rukama sve sta ona zna :heart: ne bi ni kupovala na rasprodajama ovo sta kupujem, a i to je ono sta nam je stvarno potrebno.
podstanari smo, laptop mi kupila mama, auto svekiji, opremu za dite svi pomalo, mi samo uzeli pelene, svu robicu dobili, do sad samo jedan shoping robice obavili, igracke prakticki ne kupujemo osim dvi, sve ostalo dobio, povrce imamo od nasih, meso vecinom isto tako, jednom mjesecno napravim shopping spize, dojim, ne kupujem kasice, kuham, malo trosim na kozmetiku i na srecu, za sada nam uspije ostat na racunu na kraju mjeseca ali sve manje :( mislim da je to zato jer je sve poskupilo jer ne trosimo nista vise nego inace.
najvise nam novca ode na rezije, gorivo, hranu, kucanske potrepstine, znaci ono sta nam je stvarno potrebno za zivot.
buduci da generalno racionalno pristupam/o trosenju novca s vremena na vrijeme se znam pocastit necim skupljim sto si stvarno zelim npr. parfemom, no to su stvari u rangu jednomgodisnjeamozdanitada.
jos uvijek se divim ljudima koji uspiju prezivjet sa malim placama i cini mi se da i uz svu stedljivost mozemo i mi jos pristedit.
Citiraj:
fritulica1 prvotno napisa
Ha, ha, ovo mi je poznato. Samo sto u nasoj porodici mm pusi, pa ja, kadgod kupim nesto neplanirano kazem mu: "Pa ,eto, ja ne trosim na cigarete, pa zato kupim xyz..."
Ali, moram se pohvaliti, otkako sam pokrenula ovaj topic, bas sam ponosna na sebe - vec sam vise puta doobro porazmislila pre nego sto sam potrosila novce...
A propos dobrog ukusa - cekam dalji rasplet, i mene zanima... :raspa:
Šta, jel pao batak u krilo? :lol:Citiraj:
Vishnja prvotno napisa
Nama se kao dobro pokazalo on line kupovanje, Mercator konkretno.
Poklikćem samo ono što mi treba, ne šećem među policama i trpam :mrgreen:
Kozmetiku ne trošim neku skupu i šminkam se jedva vidljivo.
Ono, krema za 50 kuna, korektor ili puder do 100 kuna koji imam 100 godina (dok se ne počnem osipati :mrgreen: )
Curama od robe kupim ono što im treba- ni najjeftinije, ni najskuplje.
Najskuplje nam je vikendom otići u grad, i MM i ja smo ko djeca- pa palačinke, pa kava, ...
Al ne možeš štedjet na svemu :)
svi kojima lova curi kroz prste, a svjesni su toga i nikako se ne mogu odlučiti na preokret;
Nadam se da ste svjesni činjenice
da nijedan posao nije 100% siguran,
da svaka vreća ima dno,
da nijedan privatnik koji pošteno radi, unutar svih pravnih i moralnih okvira, (plaća poreze, zaposlenike, dobavljače i sl. ) ne zarađuje baš toliko da u toku dana može slupati nekoliko tisuća €.
svaki put kada kupujete nešto što vam stvarno nije potrebno pomislite kako bi ti novci mogli kasnije (u nedajBožesituaciji) značiti mjesečnu ratu kredita za stan ili auto, hranu ili lijek.
Živimo u doba surovog kapitalizma gdje baš nema puno milosti, a biti će i gore!!!!!!!!!!
Inače mm i ja smo privatnici, ne oskudjevamo u ničemu (osim u slobodnom vremenu).
Imala sma priliku vidjeti kako završavaju osobe koje troše novce na gluposti, i kada se dižu krediti da bi se zatvorili oni prethodni, u tren oka (5 god.) se dođe do duga od 70 000€, bez da se kupuje stan ili auto, samo na piz....
Znam, SRETNI SU ONI KOJI MALO TREBAJU, ali i to se tokom vremena nauči.
Jao, Mirta, stresla si mene, bojim se koje bi sankcije nakon tvog posta uveo i inače moj poslovično štedljivi i zloguki muž, sva sreća da ne čita forum. :shock:
Na ovom topicu svako malo promijenim mišljenje, od: "život je jedan" do "ima Mirta pravo" :lol:
Ovo ću zalijepiti u novčanik. :love:Citiraj:
Mirta30 prvotno napisa
Uh ..di sam ja...
Volim trošiti. S obzirom na urođeni shopingholicizam, trebala sam biti rođena kao bezobrazno razmažena bogatašica. A to nisam. Čak niti približno. :cry:
No, s druge strane, dati lovu za Armani odijelo, no, to nije za mene. Ne volim ih. A ne voli niti MM. I definitivno me voli vidjeti u raspadnutim trapericama i bosu. I badave onda sva trošenja... :roll:
No, ja sa ovim svojim topicom u stvari off topičarim i definitivno vodim topic tamo gdje mu nije mjesto.
Stoga, zahvaljujući Sorcie, imamo i link na topic gdje se obrađuje ova tema:
Citiraj:
sorciere prvotno napisa
:lol:Citiraj:
"AdioMare prvotno napisa
Poceh ja da iscitavam gradivo na topicu kod Sorcie, al kad videh 7 strana, ostavih to za sutra...
Mirta30, posve se slažem s tobom.Citiraj:
Mirta30 prvotno napisa
Moji roditelji su uvijek pronalazili balans između toga da nam ništa ne fali i toga da se štedi. Nismo živjeli kao pijani bogataši, ali ni preskromno, zaista mogu reći da su savršeno pogodili zlatnu sredinu.
Kad su došle devedesete i kad su se plaće drastično snizile, pa je došla privatizacija, pa su firme počele propadati... Da nije bilo ušteđevine iz prošlosti, nemam pojma kako bi se živjelo.
Meni je uvijek u glavi njihova rečenica: štedi se kad se ima - kad se nema, bude prekasno. I još nešto: nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino - ili kupi pravu stvar ili ništa.
Ja obožavam kupovati. Obožavam. No, u glavi imam glas koji me sasvim uspješno obuzdava. :mrgreen: Kupujem dosta oprezno i planski, iako mi se povremeno dogodi i neka promašena kupovina. Kad malo bolje razmislim, u zadnjih desetak godina sam jedino tijekom trudnoće, vjerojatno pod utjecajem hormona :mrgreen: kupila neke skupe stvari koje mi nikad nisu trebale. Inače sam normalna. :mrgreen:
ja nisam ni rasipna ni stedljiva, a ni izmedju
volim kad me dopamin obuzme nakon ubodene neke savrsene stvari, ali ne cinim to cesto. sebi svake godine kupim jednu ili max dvije nove stvari. i te nisu jeftine, ali rijetko su preko 1000 kuna (iridiana, ne citaj)
zato jos uvijek nosim robu koju sam kupila prije deset godina. jer mi se tad kad sam je kupila jako svidjala i jednako mi se svidja i sad
kupnje tipa idem se u italiju ili austriju ili avenue mall obuci nikad nisu zavrsile dobro, uvijek sam kupovala na silu i muka mi je kasnije bilo od pogleda na tu bezlicnu hrpu. a od dopamina ni d.
ivaru kopujem robu u dva sezonska sopinga u h&m, nemamo je od koga naslijediti, a ta dva sopinga me ispadnu puno jeftinije nego setnje po gradu. na igracke i knjige mu trosimo puno, ali nije mi zao jer nam se to svakodnevno vraca. ne kupujemo sitnice, to isto pomaze. radije ce se strpiti za konkretno.
kad razmisljam o ugovaranju neceg na redovnoj bazi, tipa dodatne usluge banke ili telekompanije, pretplate na neki casopis, uvijek zbrojim koliko je to novaca kad se zbroji u buducih 30 GODINA i onda odustanem od kupnje, evo neki dan se mislim da zato jer ne koristim prikaz broja pozivatelja u tri zadnje godine ustedila sam za jedne marte. a koja bezvezna usluga, nije mi nijednom u tri godine zatrebala.
i inace mi je logika kod kupovine ta da zbrajam koliko mi je to novaca koje nosim na sebi. zamisljam zalijepljene kune na tijelu umjesto odjece :mrgreen:
pa ako suknja kosta 980 kuna i nosit cu je 5 puta u zivotu, ona stvarno mora biti posebna ili mora biti takva da je mogu nositi najmanje 50 puta u zivotu. tako zbrajajuci dosla sam do tog da su jeftinije stvari najcesce bile i one koje su jako malo nosive, em iz razloga niske kvalitete pa kosulja izgleda ko krpa nakon 20 pranja, em dosade pa ti je muka gledat ih, a kamoli obuc. stvarno nemam puno stvari, imam tri para cipela ukupno, a po sezoni imam ukupno dva tri para hlaca (ispravak, zimskih hlaca komada jedan), dvije suknje, nekoliko kosulja i sest sedam majica i ne mislim da je to malo. grozim se prepunjenih ormara samo zato jer je odjeca danas tako dostupna.
znam zene koje imaju 20 pari cipela po 80 kuna. u svim bojama. meni draze imati dva para marta po 800. a marte nosis 5 godina bez beda, ekoloskije u svakom slucaju.
sto se mirtine price tice, mi smo bili u takvoj situaciji, a vjerujem i dosta drugih forumasa, bez ustedjevine, a rat krenuo, sestra i ja na studiju, mama nije dobivala placu 8-9 mjeseci, a tata nije mogao na brod.
ali snadje se covjek ako je skroman i normalan, a i svatko od nas ima prijatelje kakve je zasluzio. :)
[quote="Vishnja"]Odmah sljedeći mjesec sam počela uplaćivati životno osiguranje u približnom iznosu koliko sam trošila na cigarete.Citiraj:
fritulica1 prvotno napisa
Al zato MM zna nekada - e to je za to što bi potrošio na cigarete.
Imam jedan živi primjer štednje :mrgreen:
Prestao čovijek pušiti i skuplja te novce od cigara
za bundu.
Kad je skupio dovoljno, kupio bundu,
ostavio je pored peći di se jadna zapalila.
Kad je vidio da je bunda izgorila; samo je rekao:
eh, šta je trebalo izgoriti, izgorjelo je :lol: :lol:
Eto, pričala mi baka, sad jel istina :/
Tako i mi: sad imamo praksu da joj u kasicu prasicu ubacimo novac koji bi možda potrošili na gluposti. Znaš ono, šećeš i vidiš novu Barbie časopis :roll: , ona bi to jer se dobije super sjajilo :roll: , pa je onda nagovorim da radije tih 17 kuna ubacimo u kasicu i mic po mic, imat će za nešto veliko.Citiraj:
ne kupujemo sitnice, to isto pomaze. radije ce se strpiti za konkretno
Tako si je u subotu kupila neku super kućicu :)
Ovako i ja mislim.Citiraj:
stvarno nemam puno stvari, imam tri para cipela ukupno, a po sezoni imam ukupno dva tri para hlaca (ispravak, zimskih hlaca komada jedan), dvije suknje, nekoliko kosulja i sest sedam majica i ne mislim da je to malo. grozim se prepunjenih ormara samo zato jer je odjeca danas tako dostupna.
znam zene koje imaju 20 pari cipela po 80 kuna. u svim bojama. meni draze imati dva para marta po 800. a marte nosis 5 godina bez beda, ekoloskije u svakom slucaju.
Sve ono najjeftinije se pokazalo ko bezveze pa sam opet morala u shoping i potrošila više.
Nemam puno robe, dvoje, troje hlače koje nosim i jedne cipele po sezoni.
E sad nakon Mirte i još nekih topića, ja ostajem zadovoljna sa svojm x hlača i x ciipela. Neću tražiti novi Amex :nono: .
Mogu reći da sam se zamislila i usr.....
edit: topića=postova
ajme kakvih rasipnika na forumu, zbilja sam u čudu... dobro da je uletila Mirta inače kamo bi ovo otišlo
Mirta je u pravu (klasa pesimist), ali opet, samo jednom se zivi...Ali zar da uvijek zivimo u konstantnom strahu od neke nevolje i da ta pomisao "biti će gore" uništava svako malo veselje kad si želimo priuštiti neki "luksuz"...(klasa optimist)
dok platim moj dio režija - kredit, vrtić, mobitel, engleski, školska marenda, te izleti, kazališta itd., kupim veliku spizu, dici trenerku, majicu, bičve ili šta je već potrebno, pa šk. pribor i sebi marendu taman mi ostane
za papar...
trošim točno koliko imam...
Meni to "samo jednom se zivi" nikako ne spada u klasu optimist, nego vise u klasu "ne vidim dalje od svog nosa". Upoznala sam i previse optimista koji banka odbije za kredit od "samo" xy tisuca kuna, jer su eto, sveukupno duzni valjda milijun tih istih novaca. Ja bih na to "samo jednom se zivi" dodala jos i da "kad umres, vise te nema", pa tako nema ni tko otplacivat tvoje dugove, osim tvoje djece. A ja nekako ne bih zeljela da se iznenada, prije stote, izvrnem i ostavim djeci milijunski dug unatoc zivotnom osiguranju, samo zato jer sam za zivota veselo i sretno trosila tudje novce pod motom "samo jednom se zivi"...
Moj vjenčani kum je predsjednik uprave jednog mirovinskog fonda i sasvim lijpo živi. Skijanja, brodić, Božić u New Yorku, vozi službeni auto i koristi službeni mobitel. Eto samo svojim radom.
MM ima knjigovodstveni ured i dosta mu dobro ide i mogli bi si priuštiti i više i on isplaćivati veću plaću, ali je još na minimalcu. Za svaki slučaj. Bili smo pola godine samo na jednoj plaći i iako se sada lakše diše, nikako da se financijski oporavim (mislim na minus na tekućem).
I ja nosim cipele i majice po nekoliko sezona. Uvijek planski idem u kupovinu. Mihovilu kupimo što mu treba,osim igračaka i knjiga kojih ima previše, ali i tu polako počinjemo paziti.
Koliko god pazili i štedili, uvijek nam odu obj plaće, pa čak i više. Mastercard već nism provukla nekoliko mjeseci i na to sam ponosna, ali mislim da ću ga ponovo aktivirati. Najviše me boli kada ne znam na što mi je otišlo 200 kn (gablec, neki sok ili sladić za Mihovila). Znam koliko mogu i pazim da ne pređem granicu.
Na ovoj temi poslije svakog posta mijenjam mišljenje.... Ali razum kaže, ispravno je samo jedno (dobro da si prerezala karticu,........mmmmmmmmmm................. prereži još i mužev revolving....).
Ima u Murinoj prodavnici u Sa jedan savršeni mantil (dobro nije baš savršen, ima veliku dugmad, koju ja ne volim) koji snižem košta 740KM (370 EUR). I kad mi je mama rekla za njega, rekla sam joj da sam suviše mlada da kupim tako skup komad odječe, jer bi se tad teško odlučila da ga zamjenim, ikad. Kad sam ga vidjela, odlučila sam da skupljam pare, pa kad skupim da ga kupim. Srerćom, trudna sam, idem uskoro na porodiljno i kreće kredit za auto :mrgreen: Nadam se da će se prodat :lol:
Identično ko Ivarica. Zato sam i napisala da sam neka podvojena ličnost što se tiče kupovine i nemam pojma di bi se svrstala. Ne kupujem puno niti često ali kad kupim onda platim a onda i nosim. Tu nikako nisam mislila na dizajnersku robu jer je meni camper i martens skup ali jednom godišnje kupim taj jedan par cipela kojeg onda i nosim. Isto je i s hlačama.
Definitivno se dugorocno isplati kupiti skuplje stvari. Murin kaput (dugi, eleganti, sa umjetnim krznom) sam kupila 1999g i jos uvijek je kao novi. 2001 sam kupila kaput u H&M (klasican, kraci model), nosila sam ga 1 sezonu, kvaliteta materijala 0. Sandale iz onog ducana Shoes u Kaptol centru nosim od 2001, a jedne iz Morandija su mi se raspale nakon 2 mj.
I ja ovako mislim, ali vec mi se par puta desilo da kupim nesto nazovifirmirano, pa da se istegli i raspadne u kratkom roku. Mi odavde smo odavno postali svesni da se sve "bolje' stvari prave i za nase, istocno trziste, naravno losijeg kvaliteta.
Zbog toga cesce kupujem domace, bar je jeftinije, a cesto i duze traje/pokaze se boljim...
Od 1999. do danas sam ja promijenila 4 konfekcijska broja :/ i to u oba pravca :(
Sandale sam reklamirala, ali nisam imala racun, pa zaboravi...
A u Muri u Sloveniji sam reklamirala jednu zimsku jaknu kojoj se derala podstava, nakon skoro godinu dana, bez racuna, i uvazlili su mi reklamaciju.
Inace, samo jedna off topic napomena. Kupila sam u Muri u SLO jedan sako, cijena oko 110 EUR-a, na 30% snizenju (uz to jos i imam DDV na nekih 16 EUR). Isti sako sam nedavno vidjela u Murinom outletu u Sv. Nedjelji, na 50% snizenju je kostao 1250 kn. :shock:
ja sam totalni NETROŠILAC. Ajd nekad se zaletim pa kupim nešto skroz krivo, tipa nemam čizme, a hlaaaaaaadno, trebaju mi hitno, kupim krive i plačem.Inače...minus me deprimira i trudim se koliko mogu bit izvan istog. A to nije jednostavno s kreditima za stan, auto, namještaj.
Ja se trudim biti zlatna sredina. Fala Bogu imamo svoj krov nad glavom, svoje auto sam prodala jer sam htjela da imamo dugorocno jedan dobar auto i uzasno mi je placati 2 osiguranja, 2 registracije itd.... nismo u minusu, imamo kartice i trosimo za stvari na koje mislimo da su nam potrebne.
Naravno da imamo izleta "glupo potrosenih para" ali tu su stvari koje nas nekada cine luckasto sretne. Mora covjek sebi dati malo radosti...
Drago mi je da je doslo vrijeme kad mogu svojim roditeljima kupiti nesto s cime ih obradujem (bas budem ponosna na sebe)...da vide da smo samostalno neovisni... jer su uvijek mislili da je necu nikada "na zelenu granu" :mrgreen:
Ali da se covjek promjeniti. Nece svijet propasti ako ne kupim novi parfem ili nove cipale koje bajdvej u centru dodju 200 kn vise nego u predgradju..
Kako god okreneš, Martensice mogu biti jedino investicija. Ja kupim svakih pola desetljeća po jedne i nikako da mi se unište. :mrgreen: I Kickersice su mi skoro u toj kategoriji. :DCitiraj:
Tu nikako nisam mislila na dizajnersku robu jer je meni camper i martens skup ali jednom godišnje kupim taj jedan par cipela kojeg onda i nosim
Ja nemam prituzbu na H&M odjecu, tj. cijena je u skladu s kvalitetom. Slažem se s onom "Nisam doboljno bogat da kupujem jeftino" ali ponekad to baš i nije pravilo. Npr. kožna jakna kupljena u Stefanelu za nemalo novaca bila mi je totalno razočarenje (po pitanju kvalitete). Isto tako me kvalitetom nisu odusevile neke stvari iz Sisley-a. Cini mi se da cijena ne garantira bas uvijek kvalitetu.Citiraj:
2001 sam kupila kaput u H&M (klasican, kraci model), nosila sam ga 1 sezonu, kvaliteta materijala 0.
Citiraj:
Mirta je u pravu (klasa pesimist), ali opet, samo jednom se zivi...Ali zar da uvijek zivimo u konstantnom strahu od neke nevolje i da ta pomisao "biti će gore" uništava svako malo veselje kad si želimo priuštiti neki "luksuz"...(klasa optimist)
Ne, ja sam DOBRO informirani optimist
a za one koji se tješe "samo jednom se živi" - sve OK, u svojim granicama, ali nije mi jasno ako netko ima plaću XY 000,00 KN, a u stanju je svaki mjesec potrošiti 30-50% više, meni je to iznimno sebičino, djetinjasto....
malo je takvih, osim toga to radno mjesto je političkog karaktera :mrgreen:Citiraj:
Moj vjenčani kum je predsjednik uprave jednog mirovinskog fonda i sasvim lijpo živi. Skijanja, brodić, Božić u New Yorku, vozi službeni auto i koristi službeni mobitel. Eto samo svojim radom
meni je ovo jako pametno i sukus svega mirta. :)Citiraj:
Mirta30 prvotno napisa
svatko ima naravno razlicite prioritete i mala veselja, ali mislim da je poanta da se pokrijes onim sto imas.
osobno (a valjda tu igra ulugu i moj horoskopski znak ;) ) volim staviti na stranu (onako kako sanja rece) za neke suvisle stvari tipa mirovina, obrazovanje, skolovanje kceri, opcenito imati nesto sa strane ako stvari krenu neocekivanim tonom.
uzimati kredite i slicno za "opcu potrosnju" mi ne bi nikada palo na pamet.
ma koliko lijepe i privlacne stvari bile.
ali visnja je otvorila dobru temu. postoji par knjiga koje pokazuju kako se moze zivjeti istim standardom sa 15-20 posto manje novaca, gledajuci na one sitnice koje je visnja opisala..moras li bas popiti trecu kacu u kaficu i slicno.
mada moram reci da neke sitne stvari tog tipa spadaju i u ono sto ja zovem kvaliteta zivota... a tu si svatko odredi sto mu pase.