JOŠ JEDNA TUŽNA PRIČA...

Draga _anci_do sada sam te grlila samo u svojim mislima,upravo zato sto se nisam usudila bilo sta napisati,tvoja bol je bila tako opipljiva.
I nadam se da ces upravo naci snagu zajedno sa svojom Marijom u srcu i mislima krenuti dalje.Sve sto kazem je glupo,jer znam koliko te boli,ali svaki put kada pogledam dali se javljas nadam se da cu procitati neke ljepe vijesti od tebe.Jer ove divne zene koje su ti se javile,su dokaz da sutra postoji,dokaz koji mi je i samoj ponekad potreban.
Evo skupa sa tobom cekam proljece novoga zivota,nove nade,novo sutra. :love: [/b]

da, nažalost puno nas je tu koje se jako dobro razumijemo...al nadam se da će i tebi i meni i svakoj od nas svanuti sunce...svoje anđele nikad nećemo zaboraviti, oni su uvijek u našim srcima i mislima i uvijek će nam nedostajati al nadam se da će svim mamama anđela doći dan da nas naši anđeli gledaju sretne i nasmijane sa njihovim bracom ili sekom u naručju...

:* svima...

anci ne daj se! mislim na tebe :love: :heart:

Draga anci šaljem ti jedan jaki prijateljski zagrljaj :love:
Tvoja Marija mi je puno puta u mislima, i često razmišljam kako si, iako znam kako, jedino kako i možeš biti. Isto se kao i ti kajem, zašto nisam slikala svoje bebice, slika mi djeluje kao neki opipljivi podsjetnik i dokaz da su postojali, ali istina je sa slikom ili bez nje, tvoja Marija je tu u tvom srcu. A bar se mi mame anđela, nakon ovozemaljskog života imamo mnogo ćemu radovati, ponovnom susretu s našim ljubavicama...

Od kad smo izgubili naše bebe, život i smrt su oboje poprimili skroz druge "boje" i smrt više nije nešto strašno i mračno čega se bojim, nego trenutak koji kad bude dolazio dočekat ču ga sa mirom, jer nakon tog trenutka ponovno ćemo biti skupa...a do tada, moramo skupit snage za živit život dalje, na ponos svoje dječice. Vidjet češ, doći će doba kad će zasjati sunce :heart:

da, lijepo si to rekla, imamo se čemu radovati jer ćemo nakon ovog života biti sa svojom dječicom...

a do tada moramo se truditi bit što sretnije, da nas gledaju vesele a ne tužne...

ja se stoputa nerviram radi gluposti i onda mi moja mama zna reć: Ana, jesi ti svjesna da Marija na nebu plače kad te gleda takvu? al eto, često se teško sabrati, i ja često griješim pa umjesto da plačem i isplačem tugu akumuliram to u sebi i onda pucam radi drugih gluposti koje su mi puno manje bitne u životu...

al borim se i nadam se da će Marija uskoro bit ponosna na svoju mamu...

veliki :* svima...

anci tvoj potpis me uvijek rasplače......

Draga Anci,

pokušavala sam i dugo uspjevala oduprijeti se i ne otvoriti ovu tešku, tužnu i bolnu temu...

Plačem od tuge za tvojom Marijom, za malim anđelom...plačem i molim se da ovaj moj mali pišulinac ugleda svjetlo dana živ i zdrav, da mu nakon toliko godina čekanja MM i ja darujemo svu ljubav svijeta.

Nisam ovako plakala od kako sam trudna, ako ti nešto znači, palim jednu svijećicu za tvog anđelka....

anci samo jedan veliki zagrljaj, često si mi u mislima

anci - ovo je bolno i čitati a ne proživljavati. Strašno, strašno. Tvoj potpis me baca u bed. Neznam šta reći osim nek te čuva tvoj mali anđel.:heart::love2:

ja baš razmišljam o svojoj Mariji i o tome kako mi fali. prošlo je 13 mjeseci otkako sam je rodila i svaki dan mi fali sve više i više...i mislim da kako vrijeme bude odmicalo čežnja za njom će samo rasti a ja se pitam dal ću ikad ostvarit s nekim takav odnos i doć uopće do faze da joj mogu rodit bracu ili seku...

većina žena žele jednom postati majke al mislim da nama, mamama anđela, je ta želja još izraženija. nikad neću zaboraviti sliku svoje Marije kad sam je rodila...prekrasna je bila, kao princeza koja spava i silno mi je trebalo da joj čujem plač i da je onda stavim na grudi i dojim...mislim da mama i beba nisu nikad tako povezani (osim toga dok je bebica u trbuhu) kao kod dojenja. a ja sam tako željela zagrlit svoju Mariju, stavit je na grudi i nikad se ne rastat od nje...

eh, malo me depresija uhvatila...al eto, divno je što nekom mogu napisat sve što osijećam...

cure, sve ste divne...hvala vam što me bodrite i suosjećate samnom...

slavonka, maremama, stellita i sve ostale cure šaljem vam veliki prijateljski zagrljaj i svima koje ste trudne želim divnu trudnoću sa još divnijim završetkom a onima koje pokušavaju zatrudnit da im to što prije uspije:love:

kalimero, i tebi veliki zagrljaj i svima koje me bodrite...s vama je lakše sve ovo proživljavati...

anci draga razumijem te potpuno :love2:. Teško je, jako. Mislim da ta bol nikada neće ni prestati. I mene zna uhvatiti depresija, pa tuga, pa vjera u bolje sutra, pa optimizam i onda sve opet u krug. Tako valjda mora biti... Ja svoje cure nisam vidjela nakon poroda, ali vidjela sam ih dva dana prije na uzv-u i bile su predivne bebice okrenute jedna prema drugoj, ispruženih ručica jedna prema drugoj, ma predivna, predivna slika koju nikada neću zaboraviti. Draga ne znam što da ti napišem osim da te razumijem i suosjećam s tobom.
Dat će nam Bog i naši anđeli snagu za dalje,... za bracu ili seku našim anđelima. Želim vjerovati da će to biti uskoro. Grlim te draga anči i čuvaj se :love:

Bog vam dao neizmjernu snagu da trenutke slabosti proživite..i dao vam još toliko strpljenja i blagoslova da vas jednom i pogladi...u mislima smo s vama

Drage majke Andjela,
Dugo zelim da se javim , nova sam na forumu, ipak odustanem . Evo sad sam pokusala da napisem svu svoju tuznu pricu. Ali ni to mi nije poslo za rukom.

I ja sam nazalost izgubila 2 bebe . Znam kako vam je i sama prolazim teske faze u zivotu.
Prvog Sina sam izgubila s 10 mjeseci zivota u 2007 , a drugog Sina s 4 mjeseca zivota 08.04.09 . Jos nisam dosla sebi niti zelim. Jos sam u fazi negiranja da se desilo to sto se desilo.
Nadam se iskreno da svi mi uskoro opet smognemo snage za novu borbu , koja ce nas kad tad uciniti jednim djelom sretnima . Ono sto smo izgubili niko nemoze nikad da nadoknadi.
Uz vas sam , drzite se ...

:cry: O bub.... nemam riječi
Strašno je to kroz što ste prošli ti i tvoja obitelj

Budite hrabri i dalje

draga bub jako mi je žao :cry: :cry:
želim ti puno snage za dalje :love2:

bub II šaljem ti veliki :love2: i vjerujem da ćeš naći snage da razmišljaš o lijepom vremenu sa njima. Polako, daj si vremena da se snađeš nekako. Meni se i danas čini nakon 4 i pol god. da mi srce nekad želi skočiti van.

Čuvaj se i pridruži nam se, ovdje ćeš naći puno cura koje ti mogu reći nešto lijepo. Nisi sama.

evo i mene,drzi si i znaj da sam uvijek uz tebe :love2:

Drage moje,

Majuska , Tibi , Nenna od srca vam hvala na utjesnim rijecima...

I naravno posebno svojoj Ane 80 ( s kojom sam u usto vrijeme , u istoj bolnici borila se do zadnjeg ) zelim se posebno zahvaliti za sve , i naravno nenog muza nesmijem zaboraviti.

Hvala vam dragi moji i ja sam uz vas :)

o Bože...u šoku sam...bub II, tako mi je žao...strašno je to što ti se dogodilo...strašno :cry:

samo ti znaš kako ti je, al sve mi ovdje suosjećamo s tobom i piši nam kad god smogneš snage...meni ove divne žena ovdje puno pomažu, zato nam slobodno otvori svoje srce i piši kad god budeš imala snage i volje...šaljem ti veliki zagrljaj, nadam se da ćeš smoći snage nastaviti dalje i da ćeš naći vjeru u bolje sutra. mnogima od nas to fali, a vjerujem i tebi...:heart:

ajme bub II, jako mi je žao! strašno je to što vam se dogodilo! :cry:
od srca vam želim da uskoro ipak smognete snage i da nastavite dalje sa životom noseći svoje anđele zauvijek u svom srcu! znam koliko je teško ići dalje, i koliko je ovaj život nekada grub i hladan, i bez priprema nam tako strašan križ stavi na leđa!
ali čovjek nekada nije ni svjestan koliko ima snage u nama tako naizgled krhkim a u stvari jakim ženama!
ovdje među nama uvijek ćeš naći utočište i mjesto gdje sve možeš reći i uvijek biti shvaćena!
šaljem ti veliki zagrljaj, i snage za dalje! :love2::heart:

Nije me bilo par dana na forumu i sad sam jedava dočekala vidjet što je sa Špirom.
Iako mu nisam mama iščekujem ga čeznutljivo
~~~~~~~~~~~

draga bubana II (joj ubit ces me radi ovoga) ma nemas mi se na cemu zahvaljivati kada smo sve zajedno prosle,a i dalje prolazimo:love2: kroz uspone i padove,nekada bolje,nekada gore,a ja se nadam da ce boti bolje:klap:. Bilo kako bilo zelim Tebi i svim mamama koje su morale dati svoga :angel: da se cuvaju i da zive u nadi,jer ipak ja mislim da nasa djecica nebi htijela da mi placemo i da im nedamo mira tamo gdije vec jesu,a sigurno su na puno boljem mijestu nego mi...

pozdrav za sve vas i od :heart: vam svima hvala sto ste utijeha i podvrskla svima nama cija su dijeca mali :angel:

p.s pozdravi S

bub tako mi je žao. Znam da je teško, pridruži nam se i vjeruj mi da će ti biti lakše sve to prebroditi s curama koje su to prošle. Piši ča ti padne na pamet bez ispričavanja.Papir (komp) trpi svašta, a mi smo tu za tebe...

Tužna sam kad vidim da je svaki put više nas mama anđela. To što nemate slike na papiru ne znači ništa. Slika u srcu ostaje godinama i desetljećima ,iako ste svoju bebu vidjele samo tren. Ona su živa dok god uspomena živi u nama. Lakše je prolaskom godina i naročito kad dođu druga djeca, ali nikad bol ne prestaje i uvijek se pitate što bi bilo kad bi bilo. Samo to potisnem i uživam u životu kakav mi je dan, jer ne smijem drugoj djeci nametati moju tugu. Oni su znali, mislim oduvijek da njihova mama je više popustljiva nego druge mame, da samo želi da su sretni i zdravi, da im pruža neizmjernu ljubav. Ne znam kako se vi ponašate prema narednom djetetu. Svi troje su dobra djeca i mislim da im moj odgoj da sam uvijek uz njih nije naškodio.
Možda sam nejasna ali tužna sam zbog vaše još friške boli i promjene u cijelom životu koju gubitak bebe donosi.
Bit će bolje, bit će sve dužih vremena kada ćete zaboravit.Sijede vlasi i strah u novoj trudnoći će naravno ostati. Rođenje drugog djeteta će vam uljepšati sve, neće zamijenit ,ali i mami i tati će bit daleko lakše.

Moja prijateljica je prije tri dana izgubila blizance u 4 mjesecu trudnoce. Neizmjerno sam tuzna :cry: :cry: :cry:

Drage moje,

Tesko mi je naceti temu koja je puna bola i vazda se vracam opet na pocetak i opet prozivljavam se sto se vec dva puta desilo. Imala sam strasna iskustva poslije smrti moje djece:
- jednom mi rece moja rodica poslije smrti mog prvog djeteta " a i jesi se zacudila djetetu, kao da ga niko nema" ona nema djece ali je pedagog u skoli. - drugi slucaj koji me je isto jako povrijedio je od jedne samohrane majke " zasto pravimo grob do groba" a ista ta ima troje djece od tri covjeka.
Nezelim nikog da osudjujem zbog nekih okolnosti u zivotu, ali stvarno sto je previse - previse je.
Puno toga se desilo ruznog, a malo lijepog.
Samo sam se posvetila svojim sinovima i fazi tugovanja za njima. A cesto sam citala vase odgovore i iskustva i meni je bilo tako oba puta.

Jos imam onaj predivni osjecaj kako su mi bebe mirisale , svaki na svoj nacin. I molim Boga da ostane tako dok je mene zive. Kad idemo na grobove ja se kolebam kome prije da proucim molitvu , dali starijem ili mladjem sinu .
Nikad se neponovilo nikom ono sto samo mi dozivjeli ...

Pozdrav svima vama i puno puno srece i snage za dalje

Citiraj:

---

tikica_69 prvotno napisa

Moja prijateljica je prije tri dana izgubila blizance u 4 mjesecu trudnoce. Neizmjerno sam tuzna :cry: :cry:

---

jako mi je žao :cry::cry:
sretna je što ima tebe za prijateljicu :heart:

draga bub nažalost ljudi si svašta dozvoljavaju, neki su zlobni, a neki lupetaju bezveze, a da i nisu toga svjesni. Oooo naslušala sam se ja svega i svačega, a najviše su bolile neke izjave osoba koje su mi bili prijatelji. Kažem "bili" jer netko tko ti je prijatelj ti nikad ne bi rekao - zaboravi na to bit će drugo. Mislim kako možeš zaboraviti na svoju djecu? Ali valjda moraju postojati i takve osobe da još više cijeniš one koji su ti pravi prijatelji...
Draga bub neizmjerno mi je žao zbog tvojih bebica. Nadam se da ćeš uspjeti skupiti snage za dalje :love2::heart:

draga bub, takvi ljudi ne zaslužuju da budu dio tvog života!
nažalost tragedije filtriraju ljude kroz naš život i ostaju uz nas samo oni pravi prijatelji! a takvih je malo, ali oni koji su tu zlata vrijede!
raslačem se svaki puta kad pročitam tako tužne priče!
mi smo pred Božić išli na groblje svojoj dječici, i ja sam bila tako sretna poslije tog odlaska jer sam našla predivan aranžman koji znam da će dugo trajati, i divno uredila grob! poslije smo se skrenuli kupiti još neke poklone i vidim svu tu hrpu roditelja kako s djecom ulaze u trgovine, kako biraju igračke za pod bor, a ja se veselim jer sam našla lijepi aranžman za grob! :cry:
nisam ljubomorna na nikoga i veselim se tko god od mojih bližnjih ili daljnjih dobije dijete, ali nekada se stvarno zapitam: što sam u životu napravila da sam ovakav križ dobila!
i onda od nikud pojavi se mali sitni tračak nade, koji ti nekako da snage za ići dalje i koji nas tjera da vjerujemo u nju/njega da smo ga zaslužili! :heart:

od sveg srca se nadam da ćete skupiti snage za dalje, i da ćemo mi ovdje barem malo pomoći da vam bude lakše!
u mojim ste molitvama... :love2:

draga bub, jako mi je žao i želim ti da smogneš snage za ići naprijed.

vjerujem da je strašno teško, ovdje možeš olakšati dušu, mi te razumijemo. :love2:

o komentarima drugih ljudi...:roll:mislim da svi prolazimo slično.

moja anči tako ista priča kao moja, svih devet mjeseci ok a onada pred kraj šok.Cijeli porord sam prošla, jako mukotrpan i težak (gel, anestetici, sve i svašta) .Također sam je vidjela ,prekrasna crna kosica ista kao moja prva kćerkica.Isto mala Marija.! Nemoguće je opisati kako se tada osjećaš , kada saznaš da moraš proći cijeli porod a što dobivaš? Ali sada znam , dobila sam anđela koji mi daje snagu i čuva moju djevojčicu. Sahranila sam je, odemo svi zajedno , stavimo cvijeće i pomolimo se. Hoću li imati još djece ne znam, u mene je to još sve friško(3 ipo mjeseca) ali znam da moram biti hrabara.
Drži se i nek ti Bog da snagu!

"Dva mala anđela , dvi male Marije na nebu su za nas! "

odavno me nije bilo na forumu, malo sam ispala iz toka al ono što vidim da nam se, nažalost, pridružilo još mama čije su trudnoće završile nesretno...istina, sretne smo jer imamo svoje anđele...ja se zbog toga osijećam posebnom i blagoslovljenom...al opet...fali jako. ja spavam sa Marijinom piđamicom, i nosim je i kad idem ne put...nekad me uhvati jeza i osjećaj krivnje što je barem nisam slikala...al doktori su je tako brzo odnjeli a ja sam bila van sebe i nisam uspjela...

svaki dan se zapitam dal ću ikad imat priliku imati drugo dijete...vjerujem da Marija želi da mama rodi seku il bracu koji će biti s mamom ovdje a ona da nas čuva i prati odozgo...a ponekad me hvata osjećaj groze da mi možda nije suđeno da ikad više budem mama... :(

_anci_ drago mi je da te opet vidim ovdje. Pitala sam se kako si jer, nažalost, znam kako je izgubiti dijete na porodu. Nadam se da će ti se što prije ostvariti želja da opet imaš svoju bebu. Probaj misliti da će biti dobro. Znam da se ne zaboravlja, ali bit će lakše, jednom, :love2:.

baš sam gledala gdje si. ja isto ponekad pomislim da bih htjela imati sliku ali isto je sve bilo tako brzo i ne znam....a onda nekad pomislim da je možda bolje da nemam jer bih često gledala pa bi produživala svoju tugu.
i kod mene je isto, kad god mi je teško a sjetim se na dan često tješim samu sebe da nas ona čuva. Da mi daje snagu, čak ponekad kad legnem razgovaram s njom , kažem joj da je volim i da je zapravo uz mene.
Znam draga da je tebi malo i teže nego meni jer ja bar imam jednu djevojčicu pa sam mama, ali i mene često uhvati tuga da možda neću više imati djece a htjela sam najmanje troje.
Tko zna što nam Bog sprema u životu... Samo On zna šta je najbolje za nas.
Budi jaka i ne boj se zaplakati kad ti se plače, pjevati kad ti se pjeva, radi sve kako je tebe volja.
Naše Marije su sada sretne i ne bih htjele da budemo tužne!
veliki :heart: od mene!

drage moje...evo mene nakon dugo vremena da napišem koje slovce. prvo da vam kažem da iako već dugo nisam ništa napisala da se s vremena na vrijeme prijavim pa sam relativno u toku, znam da imamo puno zdravih bebica al nažalost i mnogo novih majki koje su izgubile svoje bebice :(

ja sam jako sjetna zadnjih dana, često sanjam svoju Mariju ili sanjam da sam opet trudna. snovi su jako intezivni, dok sanjam osijećam neizmjernu sreću zbog nove trudnoće ali i strah da li će sve dobro završiti...

a kad se probudim onda me pritisne golema tuga jer shvatim da nisam trudna i da vjerojatno još dugo neću biti jer sam s Marijom trebala biti samohrana majka, nemam muža i ne znam dal ću ga imati u narednih nekoliko godina :(. a toliko silno želim obitelj da me boli u prsima od želje.

zadnjih dana se često ulovim kako buljim u trudnice ili mame s malim bebama. prošlo je više od 2 i pol godine od gubitka moje Marije i toliko čeznem za drugim djetetom da barem donekle ispunim prazninu u srcu...jako čeznem za bićem kojem ću pokloniti svu ljubav ovog svijeta, često se zamišljam kako dojim i pričam sa svojom bebicom...

kad sam rodila Mariju i kad mi je mlijeko poteklo a nisam je mogla dojiti jer se rodila mrtva ostala je ta jaka želja da stavim svoje dijete na grudi, da mi leži na srcu i da ga hranim...svim mamama koje rode živu i zdravu djecu savjetujem da iako dojenje nekad zna biti problematično NE ODUSTAJTE, mislim da se oko toga isplati neprestano truditi...mnoge od nas mama anđela bi sve dale da su imale koga staviti na prsa kad nam je mlijeko curilo al nažalost umjesto toga morale smo piti bromergon :(

za sada vas sve pozdravljam i šaljem vam tople zagrljaje. nastojat ću se čećše javiti i nadam se da će biti sve više plusića i zdravih bebica...

ljubim vas sve... :-*

anci, vjerujem da ce ti se ostvariti zelje, kada dodje trenutak, a nadam se da ce taj trenutak doci brzo...

drzi se

hvala ti smedja :)
i ja se isto nadam...jer prevelika je želja da budem majka i toliko se vidim u toj ulozi da to ne mogu riječima opisati.onda bi sve kockice sjele na svoje mjesto i život bi dobio potpuni smisao :)

ancija ti to od srca želim...znam točno o kojoj želji govoriš i zaista želim da ti se ispuni

anci, i ja ti želim da dobiješ bebu. Život je nepredvidljiv i možda ti nosi ispunjenje želje i prije nego se nadaš.