Printable View
Naravski da nismo, mi smo sve "sestre po oružju" i mislim da nitko nije ozbiljno to sugerirao, ono "izgubljeni slučajevi" što je mattrixx spomenula, ako sam dobro shvatila, je bilo ironija - zato je i dano u navodnicima. Nitko nije jadan - ni žene bez MPO-a, niti žene koje se liječe, niti žene koje su uspjele, niti žene koje su odustale - sve su predivne i jedinstvene, mislim da nitko nije htio to poručiti, dapače.Citiraj:
pčelica2009 prvotno napisa
Pcelice, zaista zvuci kao da olako sama sudis o uzrocima tudjeg stanja - dopusti da svako ima pravo iznijeti svoje iskustvo.
Matrixx niti jednom nije dovela u pitanje tvoj izbor i tvoje odluke, niko to ovdje ne cini - budimo podrska jedne drugima, ma kako razlicite bile, toliko bar mozemo.
Nećemo se sad ovdje natjecati tko živi sretnije sa svojim mužem. Ono što sam napisala malo sam iskarikirala, da sam u njemu vidjela samo tipa sa lošim spermićima. Voljeli smo se cijelo vrijeme, šalili smo se i mi oko postupka, on mi je davao injekcije, čak smo putovali u inozemstvo na skijanje, sa injekcijama.Citiraj:
pčelica2009 prvotno napisa
Postati mama je najljepše.
Biti sretna je isto najljepše.
Pardon, napisala sam draga Ruzice, umjesto draga Pcelice, prije par postova. Odgovor je bio namijenjen Pcelici.
Samo cu kratko:
mislim da svatko ima pravo donijeti odluku za koju misli da ja najbolja za njega. Nije lijepo osuđivati druge, jer njihove odluke i mišljenja nisu u skladu s vašim. Na koncu svi mi prolazimo različite životne škole, imamo želje, izazove. Matrixx ih je samo podijelila s nama, a vi uzmite koliko vam treba od njene životne škole ili potpuno ignorirajte, odlučite sami.
Ne ispuni li nam se jedan san imamo ga pravo zamjeniti drugim i nastaviti biti sretni!
matrixx, žao mi je zbog tvog iskustva i želim ti svu srecu, da ti se ispune neki drugi snovi koji će te učini sretnom :*
sorry wewa što ja ne gledam sve crno.Rekla sam svoje mišljenje ali sam pročitala jedan letak vjerske udruge sa vrlo sličnim rečenicama.Zato tako reagiram.Na početku je bilo sve ok. i poželjela sam matrixx sve najbolje ali već na ovoj stranici mi se opet čini kao što sam stekla dojam i u prvom postu.Ali nema veze,kako kaže matrixx-tko ne želi čitati nek ne čita-tako odoh ja sa ove teme. :*
Evo još jednog mogućeg gledanja na stvari, iz komentara filma "Put oslobođenja":
"Kad sam prije puno godina čitao "Imati i nemati"... takva nekonvencionalna osjećajnost oduševila me je usred društvene presije koja podrazumijeva kako su djeca najviši smisao življenja. Jer kao ni jedno prije, naše doba izvodi intenzivnu mistifikaciju i mitizaciju djece i ljubavi prema djeci, a u skladu s takvom slikom svijeta parovi bez djece apriori se smatraju bolno uskraćenima ili, u slučaju da je neimanje djece njihov vlastiti odabir, bezočno sebičnima, štoviše, parovima bez djece često se negira i sam naziv obitelji.
Istovremeno, očekuje se istinsko suosjećanje s onima koji djecu žele, ali je ne mogu imati, duboka dirnutost ili čak potresenost traumama žena koje opsesivno žude postati majkama, pa se podvrgavaju napornim postupcima umjetne oplodnje kako bi ostvarile ono što se dominantno smatra suštinom egzistencije.
...Nema tu ni trunka sumnje, ni trunka makar neke formalne svijesti o pluralizmu duša i osjećajnih stremljenja, podrazumijeva se da su djeca najviša vrednota i da je upravo ljubav prema njima najveća i najplemenitija, i da to vrijedi za sve ljude, a kako i ne bi kad oko toga vlada rijetko viđeni društveni konsenzus.
Srećom, uporno i često agresivno nametanje djece kao novih kumira nailazi na džepove otpora, rijetki i tim dragocjenije..."
Ovim citatom (koji ne odražava u potpunosti moje stavove) htjela sam pokazati da postoji više načina gledanja na stvari, i da ima dosta netolerancije kod nekih žena u postupcima MPO, kao proizvod općeprihvaćenih društvenih stavova. To parovima bez djece može stvarati dodatni pritisak.
Nadam se da vi nećeti biti među tim parovima koji će morati živjeti s takvim pritiskom.
Koliko ja znam vjerske udruge uglavnom ne odobravaju MPO.Citiraj:
pčelica2009 prvotno napisa
hop eto mene
vjeru sad ne uključujmo u ovu temu, neka ostane smjer kakav je bio do sada.
Cure draga već 2 dana čitam ovu temu od matrixx i pitam se šta se događa. totalno sam zbunjena sa reakcijama nekih na ovaj post.
Mislim da matrixx pisanjem ovoga posta ništa loše mislila ona je samo iznijelo svoje iskustvo, možda olakšala svoju dušu, podijelila s nama i drugi ružniji dio naše MPO borbe.
Bez obzira na sve mi ne možemo ignorirati činjenicu da MPO ipak utječe na naše zdravlje, pa većina nas u periodu stimulacije izgleda ko da smo šiznule s pameću (barem ja MM kaže da sam nemoguća), ne možemo reći da sve je ok, hormoni su ok. Ali svaka od nas u dubini sebe zna šta joj srce želi, do koje granice želi ići. Neke od nas riskiraju sve, idu iz jedne borbe u drugu, jer želja za bebicom je jača od svega, ne razmišljamo o tome jel nešto ok ili nije.
Ali isto tako poslušajmo i priče drugih, priče žena koje su prošle teška iskustva, pružimo im zagrljaj, a ne odmah misliti da je neko nešto loše mislio.
Slažem se, ne trebamo uključivati vjeru, samo sam odgovorila Pčelici.
Hvala Rozalija. Zbilja nisam ništa loše mislila.
U par navrata sam se pokolebala što sam se uopće javila, ali zapravo mi je drago i puno mi je pomoglo.
Ne znam hoće li se zbog ovakvih reakcija druge žene sa sličnim pričama htjeti javiti, i imaju li se uopće gdje javiti?
Bilo bi mi drago da i mi "izgubljeni slučajevi" (ina je u pravu, ovo je ironično) nađemo neko svoje mjesto gdje se možemo međusobno podržavati, razmijeniti iskustva, pa i izjadati ako treba.
Držim da imamo na to pravo.
a ko gleda na sve crno? ja ili matrixx? zaista ne znam otkud ti takva tumacenja... zar je tako tesko prihvatiti drugo i drugacije?Citiraj:
pčelica2009 prvotno napisa
meni je izuzetno drago da se povela prica i onome o cemu se u posljednje vrijeme na ovom podforumu suti - a to je tzv. exit strategy. bolje klinike na Zapadu ponudice vam podrsku i u toj oblasti, pa makar deklarativno. ako to mogu klinike, koje svoj opstanak duguju naplacivanju postupaka, ne shvatam zasto ne bismo mi zene jedne drugima...
Hvala wewa, nisam nikad čula za exit strategy, ali bilo bi lijepo to imati, a ne biti prepušten sam sebi.
Ženama koje odustanu, ili su prisiljene odustati, ne nudi se nikakva organizirana podrška ili pomoć. Prepuštene su uglavnom same sebi, i nitko ne zna šta proživljavaju.
Tako bi se i žene koje su u postupcima mogle osjećati sigurnije, kad bi znale da će ih, ako na kraju ne uspiju, dočekati nekakva pomoć, utjeha, zagrljaj, razumijevanje.
Poznato je da su američki vojnici puno hrabriji i učinkovitiji od drugih, jer njima u slučaju ranjavanja helikopter saniteta stiže za 10 minuta, bez obzira gdje se nalazili, u džungli ili pustinji. To im pruža sigurnost i samopouzdanje.
Lakše je hodati po trapezu, ako je ispod njega razapeta mreža.
Ja bih rado komunicirala sa ženama koje su odustale, zanima me kako se osjećaju, u čemu su pronašle smisao i utjehu. Gdje da ih nađem?
Da, exit strategy je nešto što svaki priručnik o MPO-u (barem strani) obavezno sadrži, to onda ide dalje u posvajanje (za to postoji pdf na Rodi), ili u prihvaćanje života bez djece i okretanje nekim drugim snovima. O exit strategyju se ne priča puno niti u našim klinikama (barem u državnima, ali kužim to, em je vrijeme užasno dragocjeno pa nema vremena niti za jednostavnije stvari, a posao i motivacija dr-a je dijelom i ohrabriti, a nema psihologa koji bi davali podršku za razmatranje drugih opcija). Rodina brošure (ona od Daniele32 koja je gore na linkovima), a za novu ne mogu sad skužit jer mi javlja neki error, isto o tome progovara. Tako da su žene koje su u međufazama - da li nastaviti, ako ne, što onda drugo, nekako u virtualnom mraku dok se odlučuju na druge stvari. Kužim da je Roda fokusirana na roditeljstvo, možda bi unutar Bete koja je fokusiranija u svom opsegu baš samo na neplodnost bilo sluha za tako nešto, a možda se može pokrenuti neki poseban forum, dovoljno je da se nađe jedan zainteresiran s nešto vremena i informatičkog znanja i pokretačke snage, ja ću biti vjerojatan kandidat za dopisivanje (i) na tom forumu, ako mi vrijeme dozvoli. U svakom slučaju, moja je poruka i onima koji nemaju zasad neko svoje mjesto okupljanja - niste same(i) :love:.
Matrixx, za sada ih ne možeš na hrv. forumima nigdje naći, nema ih u virtualnom svijetu. Evo ti ideje - oformi takav forum :). Inače, od stranih ih ima, ili ih je barem bilo, na fertility friendu, a ukucaj, ako pričaš eng, u google "IVF exit strategy" trebalo bi nešto iskočiti. U stranim knjigama o neplodnosti najčešće ima uvod, dijagnostika, metode, psihološki dio, statistike uspješnosti po dijagnozama i dobnim grupama, nešto o troškovima, pa onda što ako ne uspije. Često klinike i same pružaju savjetovanje vezano za odustajanje, ali je IVF, npr. u Americi ili Eng., bitno skuplji i mislim da nema prirodnjaka pa parovi imaju i relativno organičenije resurse za IVF, tako da je tema odustanka tema koju se relativno normalno dotiče. Postoje i financijska osiguranja i povrat sredstava, do nekog iznosa, barem sam tako čitala. Ako tražiš neko mjesto na engl. siteovima, mogu ti pitati forumašicu pino koja je radila IVF u Americi, ona svašta zna o stranim forumima, možda bude znala i to, forumirala je ovdje, sad je nešto češća na drugom jednom forumu na kojemu smo zajedno.
Bilo bi lijepo da postoji forum za parove bez djece.
Mi smo često od društva marginalizirani. Mene i MM dosta ljudi zaobilazi, neki se ne znaju postaviti prema tome što nemamo djecu, pogotovo ako ih oni imaju. Ponašaju se kao da nam je neko umro, a njima je neugodno.
Nikad nas nitko ne pita zašto nemamo djecu. Svi misle da je to bolna tema, ali meni uopće nije problem razgovarati o tome, ali malo prijatelja naših je u stanju o tome razgovarati. Zato sam na žalost i izgubila neke prijateljice. Dobile su djecu, pa im je neugodno. Kao da je neplodnost zarazna, kao da s nama nešto debelo nije u redu.
Kupovali smo stan, i imali oslobođenje od poreza na prvu nekretninu. Zbog viška kvadrata (službenik me pitao imamo li djece, ja sam rekla ne), morali smo platiti dio poreza. Tada sam bila u postupcima, i plaćala puno i to. Sad trošim dosta na preglede i lijekove. Mislim da smo u dosta situacija diskriminirani.
Moji roditelji žele ostaviti sve mojoj sestri, jer mi nemamo djece, pa šta će nama. Kao da im ja ne bi dala sve što imam. Puno je tu nepravde s kojom moramo živjeti.
Neki koji ne znaju da smo bili u postupcima drže da smo sebični, ili da nas je Bog kaznio zato što nismo vjenčani u crkvi, i živimo "u grijehu".
Vrijeme je da se i javno progovori o tim temama.
pratim ovu temu od prvog posta i nikako da u glavim sročim 2 suvisle rečenice. od samog početka ne smatram ovu temu provokacijom. čak dapače, smatram da je potrebno pisati i o ovoj tamnoj strani mpo-a. srećom pa se ona rijetko dešava, ali dešava se.
matrixx - žao mi je kroz što si sve morala proći i drago mi je što si konačno našla svoj mir jer mislim da je u konačnici to najvažnije :love: :heart: . čitajući tvoje iskustvo shvatila sam koliko sam imala sreće da bez većih posljedica izguram tih 5. ivf-a koji su iza mene. moram priznati da sam u samom početku ulazila dosta naivno u postupke bez prevelikog predznanja o svim mogućim negativnim posljedicama (na žalost u našim bolnicama su prevelike gužve pa liječnici često nemaju dovoljno vremena za svaku pacijenticu). većinu stvari sam učila u hodu na vlastitim grešakama sve dok nisam naišla na ovaj forum. zato smatram da je dobro pročitati i drugu stranu mpo priče. na žalost ne završavaju sve mpo priče sa happy endom.
Evo cijele jedne studije o exit strategijama, odnosno putu iz neuspjeha IVF-a:
http://www.lse.ac.uk/collections/gen...allMeMummy.pdf
Ina je spomenula cijeli podforum posvecen izlasku iz IVF programa, a postoji i more blogova - neke od njih sam redovno pratila (jedan je i http://flotsamblog.com/ - nije prica o odustajanju, ali je definitivno iskrena prica o svemu sto IVF nosi - i srecu i tugu) - nazalost, vecina ih je na engleskome.
Listajuci web stranicu Mb klinike primijetila sam da odjel od nedavno uposljava i psihologa, sto me ugodno iznenadilo - cini mi se da je to jedini takav slucaj na nasim prostorima.
Hvala ina na savjetima, uvijek nešto korisno od tebe. Ne znam kako se otvara forum, ali mogla bih pokušati malo se raspitati. Sigurno bi bilo puno interesa.
Potražit ću i te strane forume, da vidim kako to izgleda. Mislim da su u našoj državi problemi specifični, mi smo ipak u odnosu na Ameriku i Englesku manje liberalno društvo, i parovi bez djece bore se sa puno više predrasuda i diskriminacija (kao i neoženjeni).
I ja čitam ovu prepisku već par dana i lomim se da li da se javim...
Pošto imam svoju biološku decu začetu i rodjenu bez puno intervencija, nemam stručnosti i znanja da o MPO diskutujem ravnopravno sa drugim forumašicama koje su ili su bile u postupku. Ali, smatram da imam pravo da progovorim kao žena, uz puno razumevanje za sve vas - i one koje ste spremne da prodjete kroz svašta da biste držale svoju bebu u rukama i i dalje se borite (ili ste se izborile), a i one koje su, poput matrixx odustale od te borbe. Razlozi su potpuno lični i sasvim autentični i ne treba zbog njih osudjivati matrixx, kao što ni ona nije nikog osudila u svojim postovima. Naprotiv, iz njenih reči provejava mudrost i smirenost, pomirenost sa sobom i svojom sudbinom i srećom i iz tog stava bismo i mi sve mogle učiti.
Stoga, matrixx i ina, a i ostale žene širokih srca i toplih osećaja koje su ovde štošta mudro rekle, svaka vam čast!
Hvala, Vishnja! :*
baš mi je drago što se ovako rasplamsala diskusija i drago mi je (za mene osobno) što vidim da ipak ima dosta tolerancije na ovom forumu.
Kao što sam rekla, uvijek i stalno očekujemo vrlo suosjećajnu okolinu zbog naših situacija, svi moraju imati razumijevanja za nas, zbog nas (uspjeli ili neusjpeli, bili u postupcima ili odustali od njih), ali nama često nedostaje tolerancije prema ženama/parovima koji drugačije misle.
Matrixx, hvala ti još jednom na iskustvima i voljela bih da se sad ne oprostiš iz ovog foruma samo zato što više nisi u postupcima niti planiraš ići.
Ostani među nama, jer vjerujem da kroz sve svoje postupke koje si imala i prošla, nosiš i dobrih iskustava koje možeš podijeliti, naravno samo ako to želiš.
Ja (još uvijek) spadam u kategoriju žena koja se može iskreno radovati tuđim trudnoćama (lucky me :-)). I zbog takvog stava, odnosno stava da žene koje prirodno i bez problema zatrudne nisu krive za to, kao što sebe ne smatram krivom zbog naših tegoba u vezi dobivanja djece, sam na "Rodama" dobila po nosu, ma moju žalost.... Tek su dva postupka iza nas, ali više od 4 godine od kada smo odlučili poraditi na djeci. Ja nisam pustila niti jednu suzu nakon 1. neuspjelog IVF-a niti nakon 2. neuspjelog. Jesam ja zato monstrum? Manje vrijedna? Ili su monstrumi i nesnošljivi oni koji danima, tjednima tuguju. Ne vjerujem...... Samo smo dokaz da nismo svi isti.
Nisam sigurna da li će nam i veza i brak izdržati sve ovo skupa. Daj Bože, but who knows!?
Kad smo saznali da smo IVF-kandidati sam se prvenstveno ja pripremila na dugogodišnju borbu, na puno truda, tuge i radosti, smijeha a da ne pričam o možebitnim nuspojavama lijekova, na svašta sam se psihički pripremila, koliko je to bilo moguće - a opet i unatoč pripremama je ovo borba za koju ja ne znam ishod. Nema garancije za uspjeh, koliko god ja i MM to priželjkivali.
Drage žene i cure, teško nam je svima skupa, teško je i Matrixxu i sad i prije. Stoga nemojmo osuđivati i odbacivati ljude/žene koje drugačije razmišljaju, koje su sebi postavile druge prioritete, koje govore i o nuspojavama lijekova, koje kažu umjetna umjesto potpomognuta oplodnja.
Ja sam na ovom forumu/podforumu jer pruža mnogo informacija, druge su tu da nađu utjehu, treće da nas upozore, informiraju, itd.
Živjela sloboda mišljenja a svakako sloboda iznošenja mišljenja. :)
K.
I ja sam imala 2 jake hiperstimulacije (prvu toliko jaku da od vode u tijelu nisam moglani disati). Prvi put sam u jednom danu dobila 10 kg, drugi put 8. Završila sam na infuziji i vrlo brzo se oporavila i od jedne i od druge hiper. Možda zato sto je razmak između postupaka bio 15 mjeseci jer smo tako odlučili ja i moj MPO doktor svjesni svih mogućih rizika. Bila sam i na jednoj operaciji koje se isto zakomplicirala osim mene u svijetu je postojao još samo jedan slučaj takvih komplikacija koji bi bio poznat u literaturi. I nikada mi bez obzira na sve nije palo na pamet nekoga odgovarati od svog cilja, nazivati MPO umjetnom oplodnjom i navodoti floskule Bog je tako htio (kao matrixx u svom uvodnom postu ove teme). Ako ćemo gledati što je Bog htio, zašto se liječe ljudi oboljeli od npr. raka pa Bog je htio da umru-nemojmo imati dvostruke kriterije i MPO je liječenje. I kemoterapija ima svoje negativne strane pa ljudi ne odustaju. Znam da nije lijep primjer ali to su činjenice. Nikog ne osuđujem, hvala Matrixx što je sa nama podijelila svoje teško iskustvo i upozorila na posljedice, ali moglo se to sročiti i puno drugačije! Eto nek se ljuti ko hoće ali to je moje mišljenje (i da po broju postova ne bi mislili da sam nova u ovome ja sam u MPO priči od 2 mj 2005. g ali sam skužila kako se logirati tek nedavno, al čitam forum od tada)
:? ovo si pretpostavljam mislila na postupak? ne na 1 dan???Citiraj:
amel prvotno napisa
U puno ovoga se prepoznajem. Evo jedne ironije - sada, kada imamo dijete, sad se ipak nađe kod staraca termin da koristimo malu kuću na moru, prije kao mi ćemo se snaći, nije to nama ionako zanimljivo, sad ima puno više sluha. To mi je i drago i žao mi je - jer, to sam ja, ista, njihova draga kćer. Nije tako rečeno, ali sada odjednom nema problema, starci ostaju u ST-u, nama prepuste vikendicu. Dio toga je i vezano za novac kojeg smo prije imali više, ali isto je definitivno vezano i za dobivanje djeteta. A propos veza parovi bez djece-parovi sa, bila sam s obje strane i čini mi se da sam se prije koji put inercijom udaljavala koji put jer nam se putovi nisu sjekli - nas su interesi vukli na neka dalja i manje dostupna mjesta, koja nisu sva "child-friendly". Tako sad pokušavam iznaći načina da se s parovima bez djece družim na "odraslim mjestima", na putanjama na kojima smo i prije bili (tipa kino itd. - evo, baš ono što si spomenula "Put oslobođenja" i meni je odličan baš zbog tih tema), ali toga je ipak manje nego prije, čisto vremenski. Kad sam ostala trudna sam odžalovala odmah jedno krasno prijateljstvo, koje opstaje i dalje, ali znala sam da će ipak biti čisto vremenski ograničenije, jer smo sad malo u drugim situacijama. Ali, i to su faze, sigurno ćemo se opet približiti i intenzivirati druženja. Hoću reći, koji put niti ja ne znam kako - je li nešto što predlažem forsiranje i sl. Nema druge nego s puno ljubavi i uvažavanja, pa će i prijateljstva opstati. Potpisujem i ono - Nitko nije otok. Druge neke predrasude me nisu baš tangirale - ono porezi i razmatranja okoline da smo malo "čudni". Kako smo bili "čudni" prije, isto smo i sad, ali se percepcija okoline mijenja. Samo to me nikad nije baš previše diralo, više me diralo ovo od bližih, od onih što su prošli slično ili od staraca, a opet, možda sada i ja kažem nešto što će nekome drugome zvučati kao slon u staklarni, ali meni i dalje trebaju moji frendovi bez djece. Vjerujem da bi mi virtualno okupljanje bilo zanimljivo kao povremenom sudioniku.Citiraj:
matrixx prvotno napisa
Hvala Kadauna,
i od :heart: ti želim da što prije ostvariš svoje snove!
ne znak da li ce druge cure priznati ali ovako je i situacija sa nama i to me više boli nego neplodnst!!!!!Citiraj:
matrixx prvotno napisa
Ina, ti sigurno imaš kompletniju sliku, jer si bila na obje strane, bez djece- sa djecom, pa vrlo dobro znaš o čemu se tu sve radi.
Mene najviše pogađa stav mojih roditelja, koji su nas na početku braka svime obasipali, jer su čekali unuke, a poslije su se sasvim "prešaltali" na moju sestru, a nas odbacili, ne samo u materijalnom smislu. Od drugih ljudi me to ne smeta toliko.
Ja sam i dalje njihovo dijete. Toliko o tome kako je ljubav roditelja prema djetetu "najveća i najplemenitija". Može bit, i ne mora, kako kod koga. I oni moj život drže "neuspješnim", i nekako se srame zbog mene. Ja ne mislim tako, ali mi je ipak teško što oni tako misle, i što ne možemo imati otvoreniji i bolji odnos.
Čak i mojoj sestri smeta što se oni tako postavljaju prema nama. S njom imam puno bolji i otvoreniji odnos. Roditelji su "stara garda", u njihovo vrijeme vladali su tako neki okrutniji stavovi, razumijem ja to. Ali me ipak boli.
Lijepo od tebe ina, što se i dalje družiš s ljudima koji nemaju djecu.
Ja se rado družim s ljudima koji imaju djecu, i zapravo me djeca jako vole, znam s njima, i to mi pruža veliko zadovoljstvo.
x i meni isto.Citiraj:
matrixx prvotno napisa
Joj, ma ja ne mislim da je to nešto specijalno lijepo, meni je to normalno, to su ti isti ljudi koje sam voljela i prije, volim ih i dalje. Meni je osobno koji put bed što ne znam da li se javiti nekome ko je bio u istim vodama... Moje je iskustvo da se na forumu nekako nađemo i prepoznamo sebi slične, ne samo vezano za pitanje MPO-a, nego isplivaju i slični interesi, slični senzibiliteti... Imam par takvih forumašica koje više ne pišu, imam im se želju javiti jer su mi zanimljive i pitati ono pitanje što ima novo (a pritome sam, najiskrenije, zainteresirana doslovno za sve novosti jer su mi te žene zanimljie po razmišljanjima, po poslovima koje rade i raznim drugim stvarima), ali bojim se jer sam i ja opterećena s time podtekstom pitanja "što ima" da to možda ne bi shvatile kao da ih pitam u kojoj su fazi od postupaka (zašto ne i to, ako o tome žele pričati), a da se trenutno ne žele vraćati na to... Puno puta na njih mislim... ono, šta ima s tim dragim i zanimljivim ljudima, čime se bave, zainteresirano bih slušala, naravno, ne (samo) vezano za MPO... Ako slučajno lurkaju, šaljem im :bye: i :heart:.Citiraj:
matrixx prvotno napisa
moja ivf borba je kratka, ne traje ni godinu dana. ali u ovih nekoliko mjeseci sam dobra naučila da naša država ne gleda blagonaklono na brakove bez djece. prvo izčuđavanje zašto još nemamo djecu, kad ćemo imati djecu, mislimo li uopće imati djecu i bla... kao da je život bez djece nešto po definiciji loše! prijatelji s djecom ne znaju kako bi s nama, roditelji nas se srame... sve to prolazimo!
ja sam imala tetu, koja mi je bila druga mama, čak i bolja i nježnija od majke, a koja zbog svoje srčane bolesti nie mogla imati djecu. umrla je prije 4 godine, prije nego što sam ja odrasla dovoljno da je pitam kako joj je bilo nositi se s tim križem. moj tetak je znao od prvog dana da ona ne može roditi (mogla je zatrudniti i to sve, ali bi je porod ubio) i prihvatio ju je takvu. njegova obitelj tetu nikad nije! a veliki katolici!
i iskreno mogu reći da je moja teta imala ispunjeni život, mnogo prijatelja, predivnog muža! i bila je bogata jer je iz nje isijavala ljubav
sorry žene na off topicu!
Ksena, ljudi znaju biti okrutni marči editirala.
Naš obiteljski poznanik imao je ženu koja nije mogla zatrudniti, i moj vlastiti otac marči editirala je rekao- On je budala, što je ne ostavi i nađe drugu. Šta će mu ona kad ne može rodit!
Tada još nismo znali za naš problem, ali su me takve riječi pogađale.
Kada smo doznali za naš problem, ali nismo još znali za loš spermiogram MM, on je mislio da je stvar u meni. Čisto šovinistički, žena je kriva. Kad je doznao da je stvar u MM bojao se da će me muž ostaviti, pa je bilo i darova i novaca.
Poslije, kad je doznao da je u njemu stvar, darovi su prestali. U međuvremenu ga je prihvatio, ali ne kao drugog zeta, koji mu je "napravio" unuke.
Hvala što si nam opisala priču svoje pokojne tete, vjerujem da je bila krasna i sretna osoba.
Ja isto želim takva biti svojim nećacima.
Znam da te ovi komentari i pitanja nerviraju. Sjećam se svih onih strina i susjeda koje su me prvih godina braka salijetale pitanjima: "šta ima novo?" "ima li šta?" i pritom značajno namigivale, ili pokazivale rukama zaobljeni stomak. Izbjegavala sam da ih susretnem zbog toga.
Nakon 5 godina svi su me prestali pitati, i odahnula sam.
Wewa, bacila sam oko, baš je dobro. Blog ne kužim di je o IVF-u, puno ima teksta, ali ova studija je baš zanimljiva, strukturiana, a opet sa osobnim pričama.Citiraj:
wewa prvotno napisa
matrixx imap pp :* :love:
Napisah cijelu priču i sve mi se obrisalo :(
Ukratko: rasplakah se čitajući ove 4 strane jer iz njih izvire toliko tuge i čežnje.
Ja sam puno sretnija od kada sam upoznala forumašice i našla krug ljudi koji točno znaju što me muči.
Tužno je čitati o podijeljenoj roditeljskoj ljubavi ali ima toga i inače kad nisu u pitanju samo unuci.
Mislim da su sretne i one žene koje uspiju pomiriti se sa činjenicom da možda nikad neće imati dijete i nastave živiti svoj život ispunjen, a ne samo one žene koje dobiju dijete.
Blog je prije 1 god bio o IVF-u, bebica je rodjena iz IVF postupka, kao blizanka koja je izdrzala iako se rodila u 25. sedmici. A nije bio niti prvi IVF postupak, niti prva trudnoca - jedna iskrena prica o jednoj specificnoj sudbini.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Matrixx, i meni je "svanulo" kad su prestali pitati sta ima novo, to mi je razdoblje bilo bas zahtjevno.
A ono sto me i dalje jako smeta je sto "mi nemamo obaveza, imamo vremena, ne shvatamo da su autosjedalice bitne, nismo porodica nego par, itd itd"... toga uvijek ima.
Bas mi je zanimljiva ova tema o neimanju djece, okolini i prihvacanju i smatram da se o njoj treba pricati i mogu reci da u potpunosti razumijem matrixx i podrzavam njenu odluku. Ipak, ova tema se sasvim odmakla od naslova “moji zdravstveni problemi nakon IVF-a” pa bi je mozda bilo dobro staviti u okvir nekog drugog topica ili promijeniti naslov pogotovo zato sto nismo sigurni u kojoj mjeri je kemijski sastav terapije koju uzimamo tijekom IVF-a ugrozio matrixx-ovo/ino zdravlje, a koliko je to bio sam stres zbog cjelokupne situacije. Matrixx je negdje gore napisala kako je svejedno radi li se o hormonima ili stresu. Ako vec govorimo o vaznosti potpune informacije u ovom nasem problemu, onda nije isto radi li se u ovom slucaju o eksplicitnim posljedicama hormonske terapije ili o kolapsu sistema kao posljedici akumuliranog stresa. Kad otvaramo teme ovog tipa na ovom PDF-u, smatram da trebamo biti konkretne.
A tema (koja mi zvuci kao svojevrstan “coming out” :) ) je odlicna i voljela bih da o njoj nastavimo pricati. :love: