IZLAZNA STRATEGIJA-STRATEGIJA PREŽIVLJAVANJA

Pinky skroz te razumijem,mene je na djecu nagovorio mm,ja bi odgađala tko zna do kada,nisam majčinski tip i možda zvuči ružno nisu mi sva djeca lijepa niti znam što bi s njima,obožavam svoje nečakinje i nečaka ˙(sestrine i bratove) ima ih i sa strane mm ali ružno je znam ali dragi su mi i to je to.nakon što me navukao mm je posustao a ja zagrizla ko piranja, iz kojih razloga neznam,jer sam htijela i to odraditi ili su se probudili neki instinkti ni sama neznam,sada nakon godinu i pol stanke naručeni smo na dogovor za par dana i ja malo bi malo nebi,svako malo pitam muža šta idemo ili da čekamo,pa šta nam fali imam 32.god napokon je sve opet u normali, zar da to mjenjam,kud ću ja s djetetom,neću moči ovo i ono,u biti osiječam se sebičnom kad tako razmišljam a najviše kad vidim mm kako svako djete s kojim dođe u kontakt nosi i zabavlja se(postavio je u vrtu ljuljačku za djecu koja dođu) i to nije lijep osiječaj,a opet kad jednom krenem znam da ću gurati glavom kroz zid nažalost možda i iz krivih razloga
tiki_a sretno što god odlučila!

Citiraj:

---

amyx prvotno napisa

tiki_a ja vjerujem da ćeš ti do svibnja već šetati trbuščić i čekati mali smotuljak. to ti želim od :heart: :love:

---

Potpisujem u potpunosti i svim svojim :heart: navijam za tebe draga moja, da te život naljepše iznenadi. :* :* :* :* :* :love:

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Tiki_a, želim ti skoro razrješenje, na ovaj ili onaj način, neka bude pozitivno i optimistično :heart: !

---

tiki_a, junakinjo moja... :love:

Hvala cure :heart: ...ina33, sjećam se tvoje priče vezano za tu ženu, da, ako dođe taj moj dan, vjerujem da ću se dobro osjećati.

tiki_a :heart:

I ja sam definitivno odlucila da mi je ovaj godisnji izlazna strategija.
Uzivam u moru i suncu i ne pada mi na pamet vise uopce ni pomisliti na dijete i trudnocu.
Nema me vise ni na forumima...samo provirim da vidim moje koke iz 39+ jel koja napokon osjetila tu beskrajnu srecu.
Tri godine zivota posvetila sam samo i iskljucivo tome, vrijeme je da nekada i zivim ovaj zivot koji mi je poklonjen.
Srecom pa su nam sanse za prirodno zacece nikakve, pa necu vise ni pomisljati ni na verziju - sad kad odustanem i prestanem o tome misliti, sad ce dijete jer nece uz ovakav spermigram i ovakve jajne stanice.
MM bas nije sretan ovom mojom odlukom, ali ja naprosto vise ne mogu...to je moje tijelo. Cak mislim da cu i Maribor prepustiti nekom drugome (osim ako bas MM nece inzistirati da jos i to probamo) jer naprosto osjecam da cu baciti previse novaca ni za sto i da ih trebam iskoristiti na djecu koju imam a ne na imagirno bice.


Veliko hvala svima koji su me bodrili, donirali sve moguce lijekove, tijesili kad je bilo najteze...
Hvala vam svima i neka vas bog podari onime sto najvise zelite jer to svaka dobra i hrabra zena poput vas zasluzuje! :*

tikica_69 :love: kako god odlučila znaš da uvijek imaš našu podršku.
Sretno u svakom slučaju

tikica_69 ja se svaki dan divim svim curama koja se godinama bore, meni je nakon jednog neuspjelog postupka srušio se cijeli svijet....tikica šta god odlučila uz tebe smo!!!!! :*

tikica_69 :heart: :love:

tikice želim ti da u onom što odlučiš budeš sretna :heart: :love: :love:

tikice :* :* :love: :heart:

Citiraj:

---

thaia28 prvotno napisa

tikice želim ti da u onom što odlučiš budeš sretna :heart: :love: :love:

---

x :heart: !

sretno što god da odlučiš :love:

tiki_a, tikice_69 :love: :heart:

nek svaka od nas spozna mir, ma sta zivot stavio pred nas :love:

tikice_69 :love:

tikice..veliki zagrljaj i beskrajno puno Ljubavi za tebe i sve drage cure ovdje... :saint:

:love: tikice

...evo... pijem kontracepciju i uskoro put pod noge, i Maribor dosli smo i mi...
ALI sto mi se desava,...
Cure moje, strasno nesto...
Izgleda da su me moje tabletice malo vise primile i ulovila me neka trajna depra u intervalima...
Znate da nakon dva postupka u Mariboru kanim odustati, ali nisam znala sto cu prozivljavati cak i sada, na ovom postupku.
Naime, ja jako tesko primam stimulaciju i reagiram jako burno na nju (hiperstimulacije non stop, zatim nerazjasnjiva krvarenja itd, itd..) i nekako mi se razvio totalni odbijanac spram svih tih hormona, fizicki ali bome i psihicki.
Prije dva dana sam se okrenula prema muzu i pred zajednickim frendom (bili na pici, na Krku) izjavila kako odustajem od Maribora.
I frend, a mozete misliti i mm, su skoro pali sa stolca.
Mm me gleda i vidim mu oci, i razumijem taj pogled...
I kaze: ali imati cemo novaca, stedili smo, sve ce biti ok, pa jer se radi toga brines?
A ja: ne, ne radi toga... Ne bi ja to... Ja ne bi bila dobra mama... Ja hocu uzivati, neda mi se sjediti doma... Ne da mi se opet sve prolaziti... (i jos puno toga)
I mm me gleda i gleda.. I kaze: Ali zasto? Pa nemoj tako, pa ajmo probati....
I opet taj pogled...
I meni suze na oci..
I sutim ostatak veceri..
Drugi dan kazem da cemo ipak nastaviti...
I gusi me neki strah, neki ocaj, neka zbunjenost, i bojim se neuspjeha, bojim se svoje ljutnje, bojim se krvarenja, bojim se bolova, bojim se spontanog, bojim se svoje izolacije, bojim se da cu se slomiti, bojim se da cu sve mrziti oko sebe, bojim se pogleda mame i pogleda brata.......

Ali ok, kao sto rekoh idem probati, jos ovo, jos ovaj put....
Sa svim zmajevima u sebi...

Citiraj:

---

martina123 prvotno napisa

...evo... pijem kontracepciju i uskoro put pod noge, i Maribor dosli smo i mi...
ALI sto mi se desava,...
Cure moje, strasno nesto...
Izgleda da su me moje tabletice malo vise primile i ulovila me neka trajna depra u intervalima...
Znate da nakon dva postupka u Mariboru kanim odustati, ali nisam znala sto cu prozivljavati cak i sada, na ovom postupku.
Naime, ja jako tesko primam stimulaciju i reagiram jako burno na nju (hiperstimulacije non stop, zatim nerazjasnjiva krvarenja itd, itd..) i nekako mi se razvio totalni odbijanac spram svih tih hormona, fizicki ali bome i psihicki.
Prije dva dana sam se okrenula prema muzu i pred zajednickim frendom (bili na pici, na Krku) izjavila kako odustajem od Maribora.
I frend, a mozete misliti i mm, su skoro pali sa stolca.
Mm me gleda i vidim mu oci, i razumijem taj pogled...
I kaze: ali imati cemo novaca, stedili smo, sve ce biti ok, pa jer se radi toga brines?
A ja: ne, ne radi toga... Ne bi ja to... Ja ne bi bila dobra mama... Ja hocu uzivati, neda mi se sjediti doma... Ne da mi se opet sve prolaziti... (i jos puno toga)
I mm me gleda i gleda.. I kaze: Ali zasto? Pa nemoj tako, pa ajmo probati....
I opet taj pogled...
I meni suze na oci..
I sutim ostatak veceri..
Drugi dan kazem da cemo ipak nastaviti...
I gusi me neki strah, neki ocaj, neka zbunjenost, i bojim se neuspjeha, bojim se svoje ljutnje, bojim se krvarenja, bojim se bolova, bojim se spontanog, bojim se svoje izolacije, bojim se da cu se slomiti, bojim se da cu sve mrziti oko sebe, bojim se pogleda mame i pogleda brata.......

Ali ok, kao sto rekoh idem probati, jos ovo, jos ovaj put....
Sa svim zmajevima u sebi...

---

i know the feeling - tacno znam. meni se to desilo nakon onog nesretnog prekinutog postupka i kradje pasosa. negdje u toj noci, u tom mjesecu kao da je sva snaga i elan za nastavak MPO price iscurilo iz mene.

sta me natjeralo da probamo jos jednom? kupljeni lijekovi i skupljena lova i zelja da zatvorim i to poglavlje kako sutra sebi ne bih mogla prigovoriti sto nisam. a sta ce biti nakon Mb, pojma nemam... od svega mi se jedino svidja ovaj neki mir, manjak iscekivanja i ocekivanja koji osjecam, nema pritiska i to mi je ok.

meni je sve ovo i izlazna strategija ovog tipa pomogla da sve stavim na svoje mjesto ili tamo gdje mu je mjesto....shvatila sam kako je današnji mentalitet postao užasno kompleksaški...u vezi svega živog nam se nameću i nabijaju komplekli što nemaš ili nisi ovako ili onako....sve normalno i smireno je propast svijeta...svi su zato našpanani, pod stresom..od djece u školi koja se kompleksiraju zbog ocjena, (neš ti nesreće nemat 5), od izgleda, od imanja, naravno i imanja djece...
....zadnji si luzer ako nisi shvatio što je "formula uspješnosti po današki"...jučer kod frizera...banalni primjer...nećete farbati kosu?...ne, neću neka se neko vrijeme vidi da sam (sijeda) luzer, pljuger i da mi baš dobro stoji....

draga martina123 dirnula me tvoja priča
:heart:
teško je bilo što reći za drugog, ja sam stekla povjerenje u svoje strahove kad sam shvatila da mi oni nešto pokušavaju reći iz dubine duše, a to je bilo da "nisam sigurna da znam što radim i da sam zato bila nesigurna i izgubljena"...

Martina, wewa, poznati osjećaji.

Martina, pomoglo bi ti, možda, da uopće ne donosiš nikakve konačne odluke tipa - nakon ovoga kraj ili slično. Doduše, ja sam, čini mi se, za tim čeznula - kad ćemo više stat, ali vjerojatno bi i tad imala problem i osjećaj konačnosti. Meni je kao phasing-out iz MPO-a pomoglo skretanje energije na druge stvari u kojima sam vidjela neku svoju kontrolu tj. da moj trud može dovesti do pozitivnog efekta (obrada za posvojenej, uređenje kuće), a MPO je bio na totalnom auto-pilotu, barem za zadnji, taj dobitni postupak - još je bio jedino u planu zadnja stimulacija na VV-u prije 38.-me i onda ono... vidjet ćemo. Nemoj si zadavat takve ambicije - ovo ili ono, možda ti bude lakše, kreni sa strujom, prepusti se onome što ti život donese, nekako je sretna35 to dobro bila opisala - probaj pa ćeš vidjeti.

A propos Maribora i zadnjeg mog uspješnog FET-a, znam da su me cure zvale kad sam objavila betu kao... sad kad si t nećeš na more? Ja sam iskreno mislila - a zašto ne bih išla? Bila sam baš nekako mirna, što je došlo kao rezultat umora, ono, u stilu - "a, dite moje, ako mi nisi suđeno, a dobro, ja ti više ne mogu živit na svojim trepavicama i odgađat sve, ako mi je suđeno, bit će ok penjala se po Pohorju ili ne, ležala-ne ležala i sl. Ako bude OK dobro, ako ne - opet dobro. Ja sam se bila prepustila, nisam imala nikakvih očekivanja, pače, nerviralo me što moramo silazit s Pohorja da nam u MB-u u facu kažu koji je rezultat odmrzavanja (ja nisam očekivala preživjele), a na Pohorju nam je bilo baš lijepo, predivan dan, mi u gojzericama, nigdi nikoga osim par slovneskih sportista, onda to, meni besmisleno presvlačenje i odlazak u MB da bi čula - nema živih, na žalost. Čula sam da su sva tri preživjela, ali to je sad drugi par postola.

Svi su sve znali (te moje stavove), doduše, moji starci su s olakšanjem dočekali naše prešaltavanje u neku drugu priču, nisam očekivala ništa prije tog transfera, samo odradit jedan checkbox prije ljeta da mogu reć - e, gotova je i ova radna sezona, i sad uživancija.

MM je već odavno znao taj moj stav da ja više ne vjerujem u naš uspjeh u MPO-u, ali sam savjesnon odrađivala sve iteracije na tom polju, kako sam više znala, sve je to postajalo jednostavno, a fizičkih teških posjledica nisam imala, iskreno sam se čudila samoj sebi zašto to radim jer mi je ideja da ostanem trudna bila apsurdna i nezamisliva, ali kao - nešto što se radi. Otprilike nedostižna kao worldpiece, ali kao ono dobro je stremiti worldpiecu, a da vjeruješ da će se jednog dana svi ljudi grliti i biti braća - i ne baš.

Držim palčeve za sve.

pozdrav svima

htjela bih napomenuti da imam zakazan MPO u 12/09, a moguću izlaznu strategiju imam to što sam vjernik i zapravo nisam na čisto da li griješim s IVF il to samo crkva misli..
dal će moje možda netransferirane embrije bacit...

nalazim se u tikicinoj priči jer imam 2 djece i malo ljudi razumije da mi je jednaka želja imati i treće, a nejde...

tješim se da embriji još nisu djeca, da se možda nebi ni primili, al to je sve možda,možda ih bacam u smeće...kako ću onda stati pred Boga a ja sam se davno obratila kao ana i tako se mučim u krug....

Citiraj:

---

wewa prvotno napisa

A ja: ne, ne radi toga... Ne bi ja to... Ja ne bi bila dobra mama... Ja hocu uzivati, neda mi se sjediti doma... Ne da mi se opet sve prolaziti... (i jos puno toga)

---

Ovo se svak na kraju pita, to je onaj destruktivni crv sumnje - možda to nije za mene itd. To ti je svak prošao. To je normalna reakcija. Mislim da sve mame imaju želje uživati itd., a računaj i to da stalni on-go vezano za MPO, stalno trzanje - možda, da, ne, to radim za bebicu itd. da i to nosi svoj danak, jedna mi je rekla - čovječe, ja živim kao da nosim trudnoću već 8 godina - stalno pa ne ovo, možda bih mogla bit trudna, pa ne ono, možda bih mogla bit trudna i tako godinama. Sve ti je to ljudski i Kozmos ti time ne želi poručiti da si ti ovakva ili onakva itd. Na žalost, nema u tome, barem je to moje uvjerenje, nekog smisla, to je čista teorija kaosa - nekome se posreći, nekome ne, upornost u tom smislu pomaže, ali, opet, treba primarno sačuvat sebe. Zato uživanciju shvati kao svoju obavezu, uostalom, ne vidim zašto bi mirovala, nadam se da će ti postupak proći lagodno kao meni - nema u Mariboru nekog ležanja, mirovanja, čamljenja doma ako nema prijeke potrebe. U tom smislu su isto humani, zdravorazumski i praktični.

Ana39... :love:

Ina33.... krivo je shvacen onaj izraz mirovanja doma, naime to sam mislila pod time da kad imas djecu da vise nisi slobodan kao sto si prije bio.
Ali ima nesto u tome sto si mi rekla, zapravo ima puno u tome sto si mi rekla.
Tako sam si ja inace i okrenula citavu pricu, jednostavno stigle su druge price koje su mi bile vaznije, a ako ne i vaznije onda vise interesantnije.
I sada, kada smo ponovno krenuli, ona neka stara vibra "umota" ti se oko glave i neda ti mira...
Potpomognuto sa filanjem hormona, cisti zgoditak!
Nekako sam si vec sredila zivot bez prica o djeci i postupcima, i taj povratak me psihicki kosta...
Ili je mozda u pitanju samo taj grozni strah kojeg se moram rijesiti, biti ce ili nece i to je to.
I u jednom i u drugom slucaju znam sto i kako dalje (jedna od mojih karakteristika - uvijek planiram i planiram, sad vec znam da cemo uz put dok idemo u Mb, svakako skrenuti u Krapine na dobre domace strukle - u tom smislu mali slatki planovi, pa i oni veci u svezi posla idrg..) jedino mi to nekako slaze te moje kockice u glavi (u toj umornoj glavi....)..

Wewa.... draga, izdrzat/prezivjet cemo mi sve!!!!.... :love:

Citiraj:

---

martina123 prvotno napisa

Ina33.... krivo je shvacen onaj izraz mirovanja doma, naime to sam mislila pod time da kad imas djecu da vise nisi slobodan kao sto si prije bio.

---

Dobro sam te shvatila - ono, ti možeš zaranjati i plivati daleko, a mame s dječicom s čežnjom u daljinu gledati :love:. Htjedoh ti reći da probaš ne vrtit toliko what-if scnearije, ne analizirati toliko, svak napravi the best of svoje situacije i vjerujem da je većina nas u stanju uživati u plivanju daleko i ronjenju duboko i u igrama u pijesku. Normalno je, baš sam negdje na beti pročitala kod ono kavica s psihologom što nije zaživjelo, da je sve to analiziranje - možda nisam podobna i sl. - normalno jer odluka imati dijete nije racionalna, nego emotivna, ali ovdje se silom okolnosti dobija (u MPO-u) puno vremena vagati i ispitivati i sumnjati. Moja ti je poruka - stavi si u svoj cilj, ako je ikako moguće, da se orijentiraš na sebe, svoju uživanciju, minimiziraš očekivanja. Doduše, to ti ja pričam svoj trik, nekome je upalila baš mantra da će sigurno uspjeti u tom i tom postupku. Whatever rocks your boat :love:.

Tj. sva ta tvoja pitanja i osjećaji i sumnje su - normalni ako MPO priča traje dulje :love:.

Meni je izlazna strategija-39.godina.Tako smo odlučili(više ja nego suprug) i to je to.Osjećam već polako da mi jednostavno to sve ide na živce,iščekivanje,gledanje wc papira,od huje si sama dajem injekcije premda sam uvijek pri vađenju krvi padala u nesvijest,zvanje mm sa posla svako jutro i pitanje:Kakvo je stanje?Ovo me više izluđuje.A stvarno nam je i ovako život ispunjen i baš nam nikada nije dosadno(ono što me tjera je kada ga vidim sa tuđom djecom).Onda mi nešto stane u grlu i to me ustvari tjera dalje i dalje....

mene uopće me tjera dalje kad vidim mm npr. sa svojim djetetom ili nekom tuđom jer me ustvari zamara pored djeteta imati još jedno odraslo veliko i neuračunljivo...

Citiraj:

---

martina123 prvotno napisa

I sada, kada smo ponovno krenuli, ona neka stara vibra "umota" ti se oko glave i neda ti mira...

---

Kužim, kako ne bi kužila, ali vjerujem da je ipak lakše nego prije. Tj. nadam se i vjerujem da ćeš biti OK, ma što se dogodilo jer nigdar nije bilo da ni nekak bilo, neka te to vodi (to je meni pomagalo).

Mislila sam na to kada dođemo kod mog brata a moja nećakinja umjesto meni trči njemu i grli ga.Ili djeca od prijatelja koja mu se odmah penju u krilo.Ili djeca od sestrične koja kraj svog oca zovu mm da im napravi kulu od pijeska na moru-to sam mislila.Mene to ipak nekako dira(nije on ni neozbiljan niti djetinjast,jednostavno ga djeca vole).

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Citiraj:

---

martina123 prvotno napisa

I sada, kada smo ponovno krenuli, ona neka stara vibra "umota" ti se oko glave i neda ti mira...

---

Kužim, kako ne bi kužila, ali vjerujem da je ipak lakše nego prije. Tj. nadam se i vjerujem da ćeš biti OK, ma što se dogodilo jer nigdar nije bilo da ni nekak bilo, neka te to vodi (to je meni pomagalo).

---

Ina, ma sto da ti kazem na sve tvoje rijeci iz srca!!!! :* :love:
Hvala ti, bile su mi itekako potrebne.

Pcelice.... to je divno sto imas takvog muskarca pored sebe... :heart:

hvala martina,ali mislim da su svi naši muški,bili mi u braku s njima ili živili u izvanbračnoj zajednici divni.Ovo zaista kao što je rekla ksena u Direktu,treba puno ljubavi,razumijevanja.Meni je sinoć dok sam ležala u mraku i tiho plakala da me ne čuje,došlo da odustanem.Međutim,čuo me i opet neizmjerne riječi utjehe i ona famozna rečenica:SAMO NESMIJEMO ODUSTATI! MORAMO BITI UPORNI.I ja to naravno mislim,ali me svaki neuspjeh toliko slomi,da bih najradije otišla u mišju rupu,sklupčala se i ne izlazila danima.Ali,život ide dalje.Ovdje je na forumu lakše nositi se s tim jer te svi razumiju o čemu pričaš.Sinoć sam baš rekla mm-sada opet ona tupava pitanja:Pa kakooo nije uspjelo? :shock: I onaj tupavi izraz lica familije koja nema pojma uopće a čudom se čudi.Preživjet ćemo,do desetog puta ćemo valjda uspjeti. :/

kad smo već na izlaznoj temi da podebljam o situaciji "mm i djeca"...samo hoću reći da kad se već mm rastapaju nad tuđom i inom djecom, jednostavno ih treba čuvati od takvih situacija koje uostalom nisu prikaz relanog života...malo se poigraš s njim a guzu već briše netko drugi....lako je mome mm-u glumiti zabavnog tatu kad zabljesne u kraćem intervalu u kojem je rezerviran samo za nju bez brige i svakodnevnih obaveza koje inače brine bivša žena...
...mene često tješi moja prijateljica s troje djece, tko god priča da je trudnoća prekrasna i da je predivno imati djecu, vjeruj mi - laže! Pa onda slijede detalji kao argumenti...
Oprostite mi na ovoj prizemljenoj strani priče ali može pomoći oko Izlazne strategije svakome tko u roditeljstvu vidi Obećanu zemlju... već se sad može živjeti neka vrsta "majčinstva svemu" o čemu mi je davno pričala moja ginekologica koja mi nije dala da idem na mpo pa sam eto sad opet došla na to da je imala pravo.....nije za prepričavanje ali odkad sam prihvatila da mogu biti "majka svemu" stalno mi dolaze situacije i ideje u kojima brinem za tuđu djecu, danas mi je čak prijateljica povjerila jedan "zadatak" riječima....."evo dajem ti svog sina da ga posvojiš"...ili npr. vodimo nećaku sa sobom na more....itd itd
...evo nisam ovo htjela napisati ali da se zna da ima i ovakvih bisera...ali ovo je moj primjer...meni je vrlo dirljivo kad se neki roditelj mora nečega odreći (materijalnog) da bi dao svom djetetu kako bi djete napredovalo....nerado ovo govorim ali samo kao primjer i ideja nekome...."odrekla" sam se svog skupog frizera kako bi "dobitak" uplatila Udruzi koja financijski pomaže djecu lošijeg imovinskog stanja....eto od te geste se osjećam "mrvicu mama"...
raspisala sam se jer ću se za koji dan pozdraviti s vama na mjesec dan, odmor bez Interneta ali znajte da ćete svaki dan biti u mojim mislima zbog molitve koju imam za vas...da mi budete sretne....

..ispravka: financijski pomaže školovanje djece lošijeg imovinskog stanja...

O, Ana, vrlo je dobar tvoj post, i vrlo je dobar onaj članak koji je sve ovo potaknuo, stvarno ću si staviti u misiju da ga nekako završimo (prijevod, mislim) jer je ovo baš navedeno kao standardna izlazna strategija u tom članku, mislim pod poglavljem "Being fit to mother".

Ne znam ana,možda ću i ja govoriti (ako budem odustala) kao i ti ,ali trenutno sam u ovoj fazi-idemo dalje...,tako da se baš i ne uklapam u temu-izlazna strategija(barem ne za sada).sretno,i lijepo je naći sebe u nečem što te raduje-to je bit svega ali nekako i patnja,jer što smo na ovome svijetu?