Moje dijete ide u glazbenu skolu jer to želi od pete godine. To ne znaci da ja moram skakati od srece jer se moram svaki dan voziti pedeset km i dangubiti.
Printable View
Moje dijete ide u glazbenu skolu jer to želi od pete godine. To ne znaci da ja moram skakati od srece jer se moram svaki dan voziti pedeset km i dangubiti.
lijepo vas je čitati
kod nas je situacija takva da dijete nepunih 9 godina ove godine kreće u glazbenu na svoju inicijativu
audiciju je prošla, sluh i ritam kao početne predispozicije ima
ne bojim se da ona to neće moći, to je dijete koje uz minimalni trud ostvaruje uspješne rezultate
ima neku svestranu crtu da joj leži puno toga -
crtanje, literarna, pjevanje, matematika, sportske aktivnosti i što je olakotna okolnost
sve nam je na dohvat ruke, škola uvijek prijepodne pa je najkasnije do 13 sati kući a često i do 12
(ide na jednu sportsku aktivnost plus školske neke tipa ples i sl.)
i ostaje joj puuuuno slobodnog vremena
previše, rekla bih
pa se gluvari po kvartu, što meni nije problem, volim i malo nesputane igre po zraku
ali kako se radi o višesatnom bauljanju nakon kojeg neminovno dolazi do smišljanja gluposti ili svađa
eh, to mi smeta...
zapravo smatram da mi je dužnost potaknuti je, tj. prihvatiti objeručke svaku naznaku želje da se bavi nečim korisnim, pozitivnim i konstruktivnim što GŠ svakako za mene je
jedino na što trenutno pomišljam kao mogući potencijalni problem jest njena nedosljednost i nediscipliranost
sklona je dramama ukoliko joj nešto ne ide od prve, odmah i trenutačno
sklona je tome da se obeshrabri za tren a mene to užasno smeta
iskreno se nadam da bi joj glazbena mogla pomoći da razvije malo više ustrajnosti i discipline
i ne bih mogla inzistirati da se bavi ičim što joj ne pričinjava zadovoljstvo i izazov, samo da bi mene zadovoljila
no ukoliko bude kriza tipa - joooj ja ne bi danas - to namjeravam sjeći u korijenu
zato i imamo dogovor da ovu godinu ide da vidimo da li je to uopće za nju (naravno ako bi se pokazalo da dijete stvarno pati i da je nezadovoljna pa nema šanse da bih je tjerala na višegodišnje uzaludno trošenje energije i vremena njenog i našeg)
ako se pokaže da pronalazi zadovoljstvo u svemu, unatoč prolaznim krizama, super, tu smo da je podržavamo i guramo
inače smatram da je glazba jako pozitivna i plemenita stvar i da je korisno imati barem osnovno znanje iz iste
onako, ne mora se ona nikad ozbiljno baviti glazbom niti joj ona treba biti profesija ali sveukupno gledano mislim da bavljenje istom daje određenu širinu i otvara neke nove vidike, mogućnosti i jedan dobar temelj za daljni razvoj
i baš se veselim sutrašnjem danu jer imamo prvi sat :-D
Hvala apri, pogledat ću jubito.
Po kojim knjigama ste radili?
Svima sretan početak glazbene godine!
nema knjiga
profesor joj na satu daje kopije kompozicija i onda to ulažemo u gascikl
postoji li mogućnost homeschoolinga u glazbenoj?
odnosno postoji li mogućnost uzimanja privatnih satova i onda polaganja ispita na kraju godine u GŠ i eventualni upis nagodinu u 2. razred GŠ?
Apsolutno. Dođe se pred kraj godine u GŠ i prijavi privatni ispit (samo nemaju sve škole pravo održavanja istih!) iz instrumenta i solfeggia. Po predmetu cijena je bila oko 300kn.
Kod nas ne treba knjiga za solfeggio. Barem zasad (1. raz. OGŠ).
Mi smo u prvom imali Golčića, za instrument nam je profesor dao kopirane materijale.
U krizama mojoj curki najbolje pomaže da sjednem blizu nje i slušam kako svira. Mislim da joj je teško kad se sama bori s kompozicijom, kad se zapetlja u ponavljanjima, kad se iznervira i najradije bi sve bacila u zid. Onda joj prvo pomognem da se smiri tako da joj ukažem na neki napredak, makar kako mali. Pa se dogovorimo da neki kraći teški dio ponovi ispravno recimo 5 puta (pogrešne pokušaje samo preskočimo). Onda obično i sama dobije volju još malo svirati. Kad vidim da je nakon toga iscrpljena, predložim joj da nastavi sutra. Bude tu i drugim malih dogovora, sugestija, dojmova o kompoziciji koji joj pomažu da vidi širu sliku i koji joj osvješćuju da nije "sama protiv nota".
Nije mi cilj ustrajati u neugodnom vježbanju. Ali teški dio je neizbježan, on zapravo vodi naprijed. Želim joj tada biti podrška i navijač, savjetnik i rame za jadanje. Ipak neću, srećom i ne mogu, umjesto nje odraditi posao. Želim da osjeti zadovoljstvo uspjeha nakon napornog rada, mislim da je to neprocjenjiva vrijednost glazbene škole.
ja ne znam koju knjigu iz solfeggia ima, ali je debela :zasram:
kupili smo onu koju je profesorica rekla da kupimo
drže li se prof. termina za instrument ili često odgađaju?
mi ćemo na instrument 60min, umjesto 2x30min (tako smo tražili)..ne znam jel to veliki minus, šta mislite?
to jest povelik minus, osim što se razvažanja tiče
i mi smo čak o tome razmišljali, ali smo shvatili kolliko bi joj to bilo - nedobro
svaki sat nosi sa sobom nove zadatke, nova vježbanja
i između je dobro imati koji dan da to sjedne, da se uvježba
naš profesor u ove dvije godine... možda je dva puta otkazao termin, zbog nastupa/koncerata svojih učenika.
ali, nema tu pravila
Po mojem mišljenju, to je minus, i to veliki.
Prošle godine A. je imao satove srijedom i petkom (dakle, ne blok-sat, nego dva odvojena termina). Od srijede do petka mu je bilo prekratko (jedva bi stigao nešto navježbati), a od petka do srijede predugačko. Ali drukčije se nije moglo. Veći problem je taj što djetetu padne koncentracija tijekom sata, ma on je prošle godine i pred kraj tog jednog sata bio "gotov".
Ove godine će u jednom tjednu imati sat dva dana uzastopce, što je još gore, ali opet, ne može se drugačije. Tješim se da je ipak malo stariji...
Slično ovako... U prvom razredu nije uobičajeno imati blok sat instrumenta. Bolje je ako se to može razvući na 2 termina, jer dijete teško izdrži 2x30 minuta u komadu i jednostavno nije baš produktivno. I predugačka je pauza od cijelog tjedna prije nego ponovno vidi profesora.
Osim toga, ovisi i o djetetu. Mom starijem je dulje trebalo da se zagrije pa je prof. predložila da ima blok sat od drugog razreda i tako je išlo. Mlađi će imati blok sat tek ove godine, u četvrtom razredu (tako je ispalo zbog rasporeda).
S druge strane, ne treba se oko toga puno brinuti. Prof. će vidjeti kako ide, pa predložiti promjene po potrebi. Nastava instrumenta je individualna nastava, pa se kod nas često znaju premještati termini (štajaznam, ako dijete ide na terensku nastavu pa propusti 2 sata, dobije nadoknadu). Znaju se dogovarati i dodatni sati, pogotovo prije produkcija ili natjecanja.
Fala, ona inače ima dugu koncentraciju i spada u one kojima paše neko vrijeme da se uhoda, barem sudeći po ostalim akt.
Jel nosite na sat svoju gitaru ili ne?
Koliko ja znam, gitaristi nose svoje jer prof. treba štimati gitaru, pogotovo ako je nova (ali ne bih pametovala, nek apri kaže kako je kod njih). Moji su harmonikaši i u školi sviraju na školskim instrumentima.
Samo da još kažem - nije samo koncentracija presudna za instrument, treba steći i fizičku kondiciju (sjediti u određenom položaju, pritisnuti žice na određeni način, priviknuti prste na pritisak žica itd... uostalom vidjet ćeš).
ne nosimo svoju gitaru
bez obzira na dugu koncentraciju...
ima i moja
ali...
u prvom razredu je nama sat trajao 15 - 20 minuta
jer je profesor procijenio da joj je to dovoljno
mi smo zbog toga bili ljuti, ali smo nakon razgovora s njime shvatili da je to njegova taktika
onda je povećavao i u drugom razredu je uvijek bilo po pola sata, a nekad i koju minutu duže
kate, gitara je prilično i fizički zahtjevan instrument
orka odmara prste svakih desetak minuta, nije lako tim malim ručicama pritiskati žice
i, potpisujem ovo što je tanja pisala
i orka ima ponedjeljakom i srijedom i u srijedu najčešće dođe nespremna
ali, profesor je četvrtkom i petkom u drugoj školi, pa nemamo izbora
eto, i peterlin je napisala
Ima još nešto.
Često (naročito pred kraj 1. razreda) je A. nailazio na mjesta gdje nije bio siguran kako treba odsvirati, a da mu ni ja nisam mogla pomoći (imam glazbeno obrazovanje, mogu pomoći s notama, ali nisam gudač). A i tamo gdje sam mu ja mogla pomoći, često me nije htio slušati. Ali ono što profesorica kaže - to je zakon i sluša se bez pogovora :-) Kad sve to sagledam, bilo bi super da se vidi s profesoricom i triput tjedno, ne dvaput, bolje bi ga potaknula (samo što to nije moguće).
e, baš tako
nama je super što u takvim slučajevima uvijek možemo nazvati i doći, da profesor naknadno objasni
nismo to do sada koristili, ali lijepo je znati da možeš
ah ništa, onda ćemo s vremenom preći na 2x30min, ako ovako ne bude išlo
pogotovo jer joj ja ne mogu ništa pomoći
joj kak sam ja drevna, meni je Golcic glavom i bradom bio profesor solffegia, a njegova zena Mira mi je godinu dana bila na zamjeni na flauti. eh.
on topic: mi jos nismo imali prvi sat solf. pa nemam pojma trebaju li kakve knjige i kajdanka recimo? da se pripremim?
Sorry na duplom odgovoru (nikako da savladam opciju uređivanja poruke) :oops:
Moja svira violinu i nosi ju sa sobom svaki put.
A što se tiče koncetracije nije samo ona bitna, jednako je važna i fizička pripljemenost koja tek s vremenom dolazi.
brate mili, izgleda da će nam se život vrtiti oko gl. škole
hibiskus bježi dok možeš :-)
1x tjedno je prerijetko za prvašića, to je isto kao da prvašić tek jednom tjedno ima hrvatski.
Ako nastavnik izostane zbog bolesti, bit će organizirana zamjena ili će on po povratku nadoknaditi satove. Satovi se ne nadoknađuju ako se radi o službenoj spriječenosti (odlazak na natjecanje s đakom, sjedanje u žiriju, stručno usavršavanje i sl.), ali to može biti možda 2-3x godišnje). Ako se mora napr.kod liječnika baš u vrijeme nastave jer se tad dobilo termin, onda se dogovori s učenikom nadoknada.
Već imamo odgodu 1.sata, ali ja sam ionako unaprijed definirala zamjenski termin.
I to je dobra prilika da ih pretvorim u 2x30min, ako ne bu išlo.
Možda je ovo pravo mjesto - ako netko treba Golčića 1 i 2, nek se javi!
Peterlin, ja bi ih kupila.
Mame "muzičarke", molim vas, ne ovdje, nego na burzi.