Inesz i Shania hvala.
Shania ja sam daleko od tebe, u Slavoniji.
Printable View
Inesz i Shania hvala.
Shania ja sam daleko od tebe, u Slavoniji.
Shania,Eva drži te se! Ja sam jučer bila na kontroli i za sada je sve u redu! Nemam više bolove i kontrakcije pa ne moram mirovati. Tek sada sam se opustila i uživam u ostatku trudnoće. Jedva čekam da prodje još ovih par tjedana a opet kad rodim falit će mi stomak i karate udarci moje mrvice:-)
Sretno svima!
Mene tek sad pocinju hvatati lagane paranoje, ali na svu srecu brzo prodje. Ponekad se cudim sama sebi kako smo oboje nekako potjerali pod tepih sve moguce crne kombinacije jos na samom pocetku. Pretpostavljam da je to neka vrsta obrambenog mehanizma, s obzirom da ionako ne mozemo napraviti ama bas nista.
Pozdrav!
Nisam čitala cijelu temu jer mi je predugo... ali imam problem koji se ovdje može svrstati. :(
Čekam prvo dijete. Bilo je planirano i željeno je više od ičega. Prvih nekoliko tjedana me držala strašna euforija i sve je bilo savršeno. Onda se pojavilo pitanje kad trebam to objaviti ljudima (prvenstveno na poslu)... Razgovarala sam s jednom jako dobrom frendicom, majkom, koja me totalno zbedirala :( Savjetovala mi je da ne govorim nikom dok ne prođu prva tri mjeseca, jer hrpa trudnoća završi do tada... pa mi je počela pričati što se sve može zakomplicirati... pa je spominjala Downov sindrom i druge poremećaje... Uglavnom, ja sam od tog razgovora ostala u transu i uopće se ne mogu opustiti i uživati u trudnoći. Da se razumijemo, sve su te stvari meni već bile poznate, ali nekako su ovaj put upućene direktno meni :(
Užasno me sram to reći, ali imam problema u povezivanju s djetetom. Teško mi je uopće razmišljati o trudnoći i razgovarati sa svojom bebom i kupovati joj odjeću... kad ne znam hoću li je ikad uopće vidjeti :(
Je li netko imao sličan problem?
Zasto nisam vidjela ovu temu dok sam bila trudna? A ja cijelo vrijeme mislila da se samo ja lose osjecam... :mrgreen: I jos me prala keivnja zbog toga jer sam sa svih strana slusala kako je to najlijepse razdoblje u zivotu zene, a ja iskreno mogu reci da je bilo najgore.
Osim sto sam svaki dan plakala barem 3 puta, sve me izbacivalo iz takta, ostala bez posla (ne znam jeli zbog trudnoce, ali cudno se poklopilo), strah od toga kako cemo bez love... Mislis da te nitko ne razumije, a nije pomoglo ni to da sam bila prikovana iz krevet.
Jedino cega me nije bilo strah je sam porod i nekako sam znala da je s bebom sve u redu, to nisam ni na tren posumnjala.
Mishekica, koliko se da iscitati iz posta, jos si u prvom tromjesjecju. Ne brini, kad se beba pocne micati i ka trbuh naraste, itekako ces se povezati i "osvjestiti" da beba dolazi. Iskreno, ja sam tek pred bolnicu kupila par stvarcica, koje na kraju nije nikad ni nosio, jer mi nekako nisu bile za njega. Ne vidim sto ima lose u kupovanju nakon sto se rodi.
Citiraj:
mishekica prvotno napisa
I ja cekam prvu bebu, ovo mi je treca trudnoca. Potaknuta iskustvom, nisam vijest o trudnoci forsirala. Odmah su znali na poslu jer sam odmah isla na komplikacije. Dalje o tome nikom nisam pricala (cak ni rodbini koja nije bliska, ali kao trebali bi znati.... Bla- bla), jer sam nacula komentar: svako ljeto trudna, nikako da rodi. Sada sam u sedmom mjesecu, i tek sad sam pocela kupovati za bebu, oprala dobivenu robicu nedavno i javila rodbini. Trudnoca je do sada skolska i evo nekako sam se sada uzivila u bebu i cijelu tu pricu, tako da imas vremena da sve sjedne na svoje mjesto i sjesti ce.
Znas, ima zena koje jednostavno vole trudnoci dati tezak, misteriozan i kao neki jako rizican ton. Ovaj komentar ide na tvoju frendicu. Moze se desit hrpa toga, i lijepoga i losega, to je istina. Ali uvijek su puno vece sanse da ce na kraju balade ispasti lijepo, sretno i da ces biti ispunjana kao trudnica i kao mama kad rodis. Nemoj se nicega bojati i nemoj slusati ljude koji samo sire negativne emocije i siju strahove. To sto ti je rekla je bilo sroz neopravdano!
Uzivaj u trudnoci i ako ti se kupuje za bebu ma brate mili kupuj!!!!
Ps. Nadam se da neces fulati boju, da curicu ne doceka bas sve plavo:-)
mishekica..
prvu trudnoću sam prebrzo objavila nakon par dana prokrvarila...
Drugu, ovu sada isto nisam dugo izdržala, na poslu sam otišla na komplikacije odmah par dana nakon testa , momentalno dobila otkaz istekom ugovora.
Kolegama nisam govorila, čemu???? znala sam da kad odem zaboraviti će da sam ikad tamo radila....nova firma..
Par kolegica je znalo, danas se čujemo
Nemoj biti u strahu, poveži se sa bebom u svom miru, opusti se, brzo će sve proći...jako brzo..bude ti falilo..
Ni ja nisam kupovala od straha, pa već 8 tj. mirujem i ne mogu kupovati, sad mi je žao...užasno, što nisam prije uživala i kupovala..zato kupuj;)))
Žao mi je što zbog mirovanja više neću ponosno šetati svoj trbuh, biti sva važna što sam buduća majka, jer je ovo najljepše što mi se u životu dogodilo.
Do problema i komplikacija može doći na samom porodu i na to ne možeš utjecati. Kad bi se barem mogle isključiti i ne brinuti zar ne????
Kao što si napisala, dugo željeno i čekano...e pa mamice uživaj u tome i sretno!!!!
Drage Shania i eva133, pozdravljam vas pred odlazak u bolnicu, žao mi je da morate, ali vidim i da ćete se na neki način osjećati sigurnije ondje, pa vam ja želim da dobro izdržite, da imate sve sjajne cimerice, da osoblje bude ljubazno prema vama, te konačno, da sve prođe super i da nam se uskoro javite s lijepim vijestima! :love:
Inače, šteta da sam i ja tek sad otvorila ovu temu, provela sam bar jednu noć isto kao Shania, bez sna, u strahu i panici što nisam u bolnici :roll:
i sad me nekad uhvati taj strah...
i da, definitivno mi je žao, iako je glup razlog ta nekakva taština, ali tak sam si posebna s trbuhom, i dobro izgledam, ali to nitko ne vidi! :oops:Citiraj:
Shania prvotno napisa
mene trenutno stalno brine jel se on miče dovoljno, ili se miče previše? ljudi, luda sam! ne mogu prestati brijati o tome. kad se ne miče, guram trbuh i čekam da me lupi, a dok me lupa brijem da je to previše... izluđujem samu sebe :-(
Ne volim pisati dok sam na poslu, ali ne mogu dočekati da dođem doma...
Jutros sam bila na kontroli (12. tjedan) i sve je savršeno! Nema indikacije na Downov sindrom (doktor je pitao želim li i double test, no to sam odbila jer se ne želim nepotrebno stresirati, a dijete ću svakako roditi).
Beba je tako savršena!! I tako lijepo skače okolo :heart::zaljubljen::heart: I mislim da sam se sad konačno povezala s njom :-D
Hvala vam, drage moje, na lijepim i ohrabrujućim porukama :love2:
eto, mishekica, baš lijepo! nadam se da će dalje ići bez strahova. :-)
Mishekica, bas mi je drago ,uzivaj sada u potpunosti.
Manal,ne pitaj,u subotu navecer sam odjurila na hitnu,jer mi se maleni nije javio cijeli dan,na uzv u bolnici,vidljivi jaki udarci ploda,bilo me sram...odmah su me ostavili,jer sam ionako imala prijem u pon. Inace sam super,apsolutna mirna,sigurna,zanemarimo vrucine, losu hranu i ostalo,spokojna sam i cekam porod,znam da ako se nesto dogodi tu sam,fali mi dom,ali ovo je jednom u zivotu,za mog sina
nista nije tesko..,pusa svima sa vruce patologije :-)
Eh, draga, znam i to da smiruje. Ja se stalno pitam jel udara dovoljno, pa onda jel udara previše... I taman kad sam se smirila i navikla opet biti kući i opustila malo, evo danas kontrole i... ajmo opet u bolnicu. :-( sad ćemo ručati i idem, da ostanem, kao i ti. ajde, bar imam luksuz klimatizirane sobe... drži se draga! :-*
evo i mene opet na mirovanju. pokusavam se osokoliti i razmisljati pozitivno. bila na pregledu jucer 33 tt i otvorena sam rodni dio za clanak i usce za prst. samoda izdrzim jos dva tjedna i nekako bih rado u bolnicu. dobila sam i uputnicu za polikliniku ali za tjedan dana... sada lezim na lijevom boku i molim boga. bit ce sve u redu zar ne??!
Drži se Optimistična. 33 tjedna je već sasvim lijepa brojka. Lijepo lezi i zaboravi na pospremanja i uređivanja.
Ali, ako su ti rekli da miruješ, onda radi baš to. Neka ti nose jesti i piti. Samo do WCa i oprat se. Za dva tjedna će biti beba puno jača.
Slušaj kako lupa i gledaj sve dosadne serije i čitaj štivo za mozak na pašu, muziku koja te veseli. Prođe to za čas. Ma, prođe sedam mjeseci u ležanju, a kako ne bi sedam tjedana.
I javi se sa dobrim vijestima.:heart:
Optimistična biti će sve u redu. Daleko si dogurala i sad još ovo malo što je ostalo će brzo proći. Odmaraj, čitaj, gledaj TV, kako ti Beti kaže, mozak na pašu.
Ne brini, samo miruj i ne radi ništa što ne bi smjela...koliko god ti sad to strašno izgleda, nije...moja prijateljica je rodila u 33 tt i mali je bio super, bez ikakvih problema...;-)
ja sam sva preplašena i isprepadana jer mi je prošla trudnoća završila u 10 tj tak da nikako da se opustim i uživam....sada sam 8 tj,stavljam utrogestane 2x dnevno..bila na kontroli sa 6 tj sve bilo ok,srce se vidjelo....znam da se trebam oputiti ali kako?? imam curicu od 7 godina koja se (ponovno) jako veseli bebi !
donna sigurna sam da je teško opustiti se i ne razmišljati o tome i brojati i čekati da se približi taj 10 tt. Znaš i sama da je svaka trudnoća različita i da ne mora sve isto završiti.
Imaš već curicu, tu trudnoću si iznjela do kraja, razmišljaj pozitivno i misli kako će i ova biti uredna i završiti kako i kada treba.
Samo hrabro naprijed :love2:
optimisticna... ma 33 tj se jedna super brojka i vrlo brzo ste vi na posve sigurnom terenu, sve će biti super!
donna...pokušaj misli na sretnije kolosijeke skrenuti, budi pozitivna... ne razmišljaj kako bi moglo krenuti po zlu (jer i neće!) već zamišljaj svoju bebicu u naručju kako se mazite i pazite i tako će i biti. neka bebica zna koliko je željena i isčekivana:heart:
ne brini, samo miruj. ja sam u dvije posljednje trudnoće bila otvorena 2-3 cm, valjda od 30. tjedna, rodila u 40. tjednu oba puta, par dana ranije
edit: odgovaram optimističnoj
drago mi je sto si se javila!!!!!!!! trebaju mi takve vijesti. lezim, dosadjujem se, pijem magnezij i spasmex dvaput dnevno i nadam se da ce decko dogurat do 2500 g. sada ima 2134.Citiraj:
aishwarya prvotno napisa
hvala svima ! pukušavam biti optimistična :-) gledam kako se mala veseli bebici....
Ajme,napisem roman prek moba i onda mi ga ne posta,grr.
Na moru sam i jutros nosim lezaljke na plazu te iskrenem nogu na nizbrdici,popiknem se i padnem tak da si zgulum lijevo koljeno,desnu ruku i lijevu natucem. Docekam se u neki zidic.Trbuhom nisam nista takla,ali me brine jesam li ipak nekako mogla nastetiti bebi, izazvati joj neku traumu?sad sam 31+1.bila sam u srahu jer se beba nakon toga slabije ritala nego obicno.ona na meki moj stres obicno reagora jacim lupanjem i bacakanjem,a sad je dopodne bila dosta mirns i slabasnoe lupsla. Dad se opet rits ko veliks. Da nije subota i da nisam na otoku,otisla bih nekom privst.ginu na izv,cisto da se umirim.
Sori na greskama, slova su mi preuska za ove moje cevape od prstiju :-P.
Franny, bice sve u redu, ne brini. Samo se opusti, odmoraj se i skreni misli. Beba oseca kada si uznemirena, zato se i primirila, ali bice sve ok. :love2:
Franny, neće bebi biti ništa, samo se opusti i odmaraj...
Negdje sam jednom pročitala da i kad padneš direktno na trbuh bebi ne mora biti ništa, potpuno je zaštićena u trbuhu.
Cure,hvala vam na utjesi :-*.
Znam da je i maternica neke debljine i posteljica i da ju stiti plodna voda, ali me ipak brine da bebi nekaj nisam ucinila. Umiruje me to da se sad opet uobicajeno rita.
Kako su ti ga tako perecizno izmjerili?! Meni je bila procjena 2.600-2.700, pa se rodio s 2.850. Nadam se da će tvoj mali lijepo rasti i biti veći nego što misle. :-*Citiraj:
Optimisticna prvotno napisa
Cao svima,ja sam se tek prijavila jer cujem da dajete veliku podrsku i pomoc...Kod mene je u pitanju prva trudnoca ali sam veoma rastresena..Da se razumijemo nije me strah biti mama,nije me strah imati bebu i odgovornost...Vec jednostavno me strah mojih ispada,mojih misli i razmisljanja.Mislim da placem za svaku sitnicu i veoma sam postala nesigurna u sebe u moj brak u mog muza...Bojim se svojih misli jer mislim da uticu na moju bebu,tek sam usla u cetvrti mjesec trudnoce a samo se nerviram i placem...Sve mi smeta...Pomozite mi!!!Jel to uopste normalno stanje??Jel to stvar hormona ili psihe??? :(((((
Ivana to ti je definitivno stvar hormona pomiješan sa strahom pred nećim novim, bebom koja će vam promijeniti život.
Probaj ne razmišljati puno, čitaj neke opuštajuće knjige, zabavi se nećim da što manje razmišljaš o tim stvarima koje te muče jer to je samo u tvojoj glavi...Sada si ranjiva, plačljiva i sve te tišti (znam iz iskustva) ali i to će s vremenom proći, to je trenutna faza koju moraš prebroditi.
Želim ti da što prije izađeš iz ove situacije i da ti ostatak trudnoće prođe mirno i s puno pozitivnih misli :love2:
Roditi dijete je nešto najljepše na svijetu :zaljubljen:
ivana dobro došla u klub podivljalih hormona. :yes:
ja ti pol dana plačem na gluposti iz neobjašnjivih razloga, onda me opere red euforije, u idućem trenu sve šaljem k vragu, a onda bi mogla zagrliti cijeli svijet.
nekad si užasno idem na živce jer nemam pojima koji mi je klinac, jednostavno si ne mogu pomoći.
prije par dana me oprao strah da nemam pojima kaj ću ja s bebom kad se rodi. :lol:
kak ću ju znati nahraniti, kak ću znati jel joj nešto treba, onda sam se sjetila da nemam pojima o odgoju djece, i oprao me strah kako će mi djete ispasti kad mi i mačka skače po glavi.
zaključila sam da imam viška vremena jer mirujem, onda čovjeku počnu padati svakakve gluposti na pamet, zato sam posudila hrpu knjiga i bacila se na čitanje.
valjda me bude ova hormonomanija prošla do poroda. ;-)
mistic potpis na zadnju rečenicu. :heart:
Zna li tko šta nam je sa Shaniom???
ivana sve će to proći i poslije ćeš se smijati svojim strahovima! Pokušaj se opustiti i uživati u trudnoći:love2:
Hvala vam mnogo na savjetima :heart:...Vec sam pocela misliti da sam luda i da necu biti dobra majka!!!:cry: Pocela sam se svadjati sa muzom oko sve i jedne sitnice,sve mi je pocelo smetati...Sto mi nikada u zivotu nije smetalo...Lakse mi je sada kada znam da je do hormona i da ce to sve proci kada rodim svog malog andjela!!!:zaljubljen:
P.S.Jedva cekam svoju bebu!!!:zaljubljen::heart:
Hvala vam mnogo...Vec sam pocela misliti da ludim,da necu biti dobra majka.Da cu unistiti i sebe i brak...Takva panika,i stres me hvata svaki dan.Svaki dan placem,i to mi ne treba nikakav razlog...Bojim se za bebu...Sad kad znam da su hormoni u pitanju,lakse mi je!Jer stvari koje mi nikad nisu smetale,sad mi smetaju.Moja bolja polovina mi kaze da se nisam nasmijala :-) tri mjeseca...Da je zaboravio kako se ja smejem!!:cry: Hocu da uzivam u ostatku trudnoce!!!:-D
P.S.Jedva cekam da rodim svog malog andjela!!!:zaljubljen:
Dan!Ja imam isti problem,u 22.tjednu sam i promjene raspoloženja me drže stalno sa naglaskom ovih tužnijih.Na mirovanju sam jer nisko nosim i ovo mi je druga trudnoća.U prvoj sam imala preklamsiju i jučer sam cijeli dan provela u strahu da će se opet ponoviti,puna sam strahova i svjesna sam da to nije dobro,ali kao da upravlja sa mnom.Sve su to hormoni :lol:
Da, baš i mene zanima... Mislim na nju i vibram da je dobro! ~~~~~~~~~~~:heart:Citiraj:
Sonja29 prvotno napisa
Evo me drage moje,manal,nisam u toku,CESTITKE prije svega! Kako sam? Pamtim i bolje dane,vruce je,debela sam,bebo je narastao.oko mene tuga,gubitak beba,majcina tuga je nesto najstrasnije.odem u sobu pa legnem i mantram sama sa sobom..fali mi moj mir,nasi mali razgovori doma,moj muz,moja wc skoljka....nikome nebi pozeljela ovakve zadnje tj. Medicinski SOK! Na uzv.totalna previa se podigla u 35 tt,skoro za prirodni porod,ali ipak nis od toga jer je moj zivot tada u opasnosti ako krene po zlu.sad sam 36 tt sutra (smanjili mi trudnocu prema uzv za tj.dana) vjerojatno u 37 CR.ako ne prije,strah me,jako.jako...tu su mi zivci "stradali" samo da moja ljubav sretno dodje na svijet,samo to zelim, da prodje ta tjeskoba,sto ni on ni ja ne mozemo odluciti kad cemo se upoznati,vec dr.a na sve to tata mi lezi par odjela dalje na mene na kardiologiji,isao k meni u posjet,srusio se i zavrsio na intezivnoj..sto da vam kazem :-( pusa od mene i mog aktivnog djecacica
Samo ti misli na bebu i sebe dr neću ugroziti ni jedno.Bit će to sve dobro.
ja sam u sličnim problemima, ne peru me hormoni, ne plačem, ne zahtjevam ništa, baš sam čak i skuliranija nego inače.... ali razmišljanja strahovi i snovi će me uništit...svako veće kad legnem počmem razmišljati da će se i ovo dijete roditi ranije... da će ga ozljediti na porodu... mislila sam da ću se najviše bojati onih bolova šivanja 2 sata poslije i opravka tek 6mj poslije....al ja strahujem za bebu...
ginekologica (jedina) u novom gradu je užas, bezobrazna, drska, neprofesionalna, viče na mene, moj ginekolog je daleko 520km, ponekad ga nazovem, umiri me, al to nije dovoljno....
gotovo svaku noć sanjam da mi je opet pukao vodenjak iznenada, da rađam nedonošće, da je beba na aparatima i bori se za život...tako realno da mi je kada se probudim loše...
i ne znam uopće kako to da prestane, MM mi nije neka pomoć, ni itko tko mi kaže da će sve bit u redu, jer znam da nije uvik sve u redu i da ni sa čim to ne možemo spriječiti... sutra idem opet u privatnice u drugi grad na UZV, 100€, valjda me smiri malo bar na koji tjedan :(
Hej, Nine...
Da postoji išta pametno što ti mogu reći, rekla bih. Žao mi je što sve to moraš prolaziti. Nažalost, znam kako je kad čovjek sam sebe muči i opterećuje i kad si praktički sam sebi najveći neprijatelj. Da znam kako otjerati takve ružne misli i strahove, i sama bih to učinila :(
Ako ništa drugo, šaljem ti vibrice i iskreno se nadam da će ipak sve biti dobro.
Cure ja sam isto tako svašta loše mislila i da stavrno se porod zakomplicirao, ali meni je pomogla vira u dragog Boga i molitva. Kad ste loše smirite se, povucite negdi di volite biti i zamišljajte najsjajniji porod i svoje zdrave i vesele bebe.