Dok ja otipkam s oje i v3c par posto a napisale idem citat...
Printable View
Dok ja otipkam s oje i v3c par posto a napisale idem citat...
Uh Trina kako grijesis s ovim da treba bit umou umor i umor i nema spavanja danju i nocu. Nemoj se ljutit al to te i dovelo do takvog zdravstv.stanja i savkoga bi. Spavanje i odmor trebaju bit sastavni dio zivota u nekoj fazi zi lvota vise u nekoj manje al mora.
kad se ide potpuno kontra zdravlja, onda sam kontra.
Ajde da jednom potpišem i lili, ja se isto nasmijala i sjetila odmah tahikardije "nepoznatog" uzroka, odmah mi je jasnija i količina kava koja je potrebna za izdurat.... nadam se da je tahikardija bolje.
:mrgreen: Prasice
Ja više nemam bebe, djeca su u rasponu 4-14,5 godina, spavam čitavu noć, odmaram se koliko me volja a kava je dio karaktera a ne umora.
Uopće mi nije bila namjera nekome nabiti komplekse, nego motivirati da pokuša sama jer se može. Bolji je osjećaj. Bar meni. Bez obzira na tahikardiju
he he ja sam tih prvih mjeseci usavršila složence bez ikakvih recepata samo sve ubacim u keramičku posudu za pečenje (bez previše sjeckanja..luk na četiri djela..) pokrijem sa folijom i za sat vremena ručak za prste polizat :)
što se tiče pospremanja kad sam rodila odjednom mi se vrijeme spremanja pretvorilo sa 4 sata na 1 sat a i ne mora se čistiti svaki dan!!! jednom tjedno čisto dovoljno eventualno dva put (rijetkost). jedino kad je krenulo puzanje onda sam pod čistila svaki dan.
prva dva tjedna mi je bila i sveki i mama i muz i sestra na raspolaganju a nakon toga svi su morali raditi po cijele dane, muz na terenu...
posložila sam si u glavi da je od sad na dalje tako i sve je krenulo!! nekad je bilo teže nekad jako lagano i to je to!! sve je super dok nema bolesti!!
jedino što mi je još uvijek nije jasno kako hrpa za peglat i hrpa za prat rastu simultano :lol:
u to ime ina :pivo:Citiraj:
ina33 prvotno napisa
i ja se nadam da je tahikardija bolje, Trina :love2: ne zamjeri, tako pišem jer znam da se ti nećeš odmah nakostriješit ko neke :mrgreen:
I meni je tema super, da sam bar imala prilike pročitati neke od postova majki sa ovog foruma, sam Bog zna koliko bi mi život bio lakši... Svi serviraju pred vas prekrasne i savršene majke čija djeca spavaju cijelu noć, mlijeko dolazi u točnim omjerima, nema grčeva, nasmiješena bebica mirno spava u kolicima... Majčinstvo je prekrasno, zaista najljepši osjećaj kojeg ću ikada imati prilike osjetiti, ali to je i proces, sazrijevanje, upoznavanje, a bome i umor, živčanost, stres... Svega po malo i lijepo da postoje žene koje nije sram reći da su i one proživjele i onaj manje lijep osjećaj koje beba u kući donosi i na tome im hvala:heart:
.
Moja je bila ljetna beba pa je MM skoro dva mjeseca bio doma. Da nije bilo grčeva do duboko u noć, i non stop dojenja mogla bi reći da sam bila na medenom mjesecu 8-) A kad je poceo raditi mislim da je bilo teze njemu nego meni. L. bi zaspala tek oko 2, do 6 bi se jos par puta budila i onda bi do 10 napokon mirno spavala, a zajedno s njom i ja. A on bi ujutro morao na posao.
Sto se tice kuhanja, skuhala bi nesto jednostavno. Spremali smo oboje kad se kome ukazala prilika. S time da je MM puno više u početku obavljao te tehničke stvari jer moja non stop dojila, a dojenja su trajala po 20 minuta.
Pitanje je bilo kad smo skuhale rucak, al daleko od toga da je sve super. Negdje sam na forumu procitala, i to mi je bila mantra, da je cilj prezivjeti dan :) i tako je bilo na pocetku..
s vremenom i ti postajrs brzi i beba mrvu samostalnija i već biva lakse. Budući da ih je dvoje malih plus muz koji dosta radi, rucka treba biti, kakvog takvog, a ovo drugo, kako se stigne. Peglat, sam odlucila kad malo narastu, igracke su nabacane u kutu da bi pod bio bar dio dana slobodan. Moram priznati da u svemu tome sam se najvise izgubila i zapustila ja sama :-(
Spavanje je ok, mlađa se budi cicati 4-5 puta. Dnavno spavanje je luksuz jer starija hahari i ne zeli spavati, a ne mogu je ostavit bez nadzora. Nekad se, al bas rijetko, dogodi da obe popodne spavaju, al onda ja od sreće ne mogu
Kuhala sam odmah, vodila starije dijete u vrtic kad je bebac imao dva tjedna, svaki dan - vodila i isla po njega.
Spremala, setala...
Kod nas ne moze drugacije, sami smo i mora sve funkcionirat :)
:lol: Oo, da, kako mi je samo ovo poznato...Citiraj:
1 Mandarina prvotno napisa
Eto ja se baš slažem s Trinom, samo što je ona u izričaju malo slikovitija... Ono akd ste uspjele skuhati ručak... Mislim kad mi je bilo potrebno... One koje imaju pomoć i ta pomoć je spremna to biti do kraja života, ne moraju nikad uspjeti u tom pothvatu.. Ostale smrtnice postižu te uspjehe dan za danom. Stav da je normalano ne uspjeti skuhat ručak do 6 mjeseca života djeteta meni nije jasan. Ono dođeš kući iz bolnice 4 dan nakon poroda, prvih par dana uleti muž i onda se 7. dan d poroda digneš i skuhaš paštu sa sirom, pa dan iza juhu, pa dan iza napraviš i pire krumpir za uz leše meso od jučer. i nakon dva tjedna kuhaš uobičajen ručak. A ove žalopojke o zahtjevnosti djece.. Mislim kupiš marau/sling ili štoveć i nosiš i radiš što trebaš... Ako imaš mamu ili svekvu koja je spremna kuhat, prat, peglat i tvoji živci su spremni gledat ju po svojoj kući, onda ne kuhaš i odmaraš se... Ako želiš biti izdepilirana, naspavana, nasmijana u čistoj kući gdje se širi miris domaćeg ručka u 6 slijedova kojeg si sama skuhala, onda ili nemaš djecu ili pukneš. Sve ostalo su nijanse.
pitanje je koliko mladih roditelja je prije rodjenja djeteta zivjelo samostalno ili koliko dugo su zivjeli u samostalnom kucanstvu.
ja ne znam, ali gledajuci vristece naslove kako se maldi sele tek s 30 godina, onda mozda jos nisu istrenirani. pa mozda zato imaju takva pitanja.
pripadam generaciji koja je otisla od kuce s 19, a rodila prvo dijete s 33 godine. pa sam valjda imala dovoljno vremena ispraksati se napraviati rucak od nicega u frizideru, jer novaca nisam imala, a bonove iz menze sam ili potrosila ili prodala.
a i pitanje je sta je kome rucak. meni je rucak i tjestenina s makom, a MMu je to desert. ja sam malo digla a on spustio kriterije, pa smo se nasli na pol puta (sad imamo i juhu prije tjesetnine s makom :lool:)
Ovo je sve istina.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Ali istina je i ono što casa kaže - gdje je volje, nađe se i načina...naravno, uz uvjet da si ne postavljamo previsoke standarde. Ja sam i dan danas opterećena s tim da ručak mora biti brzo gotov, još od vremena dok su djeca bila mala, nikad se nisam odviknula od toga da ručak mora biti gotov u pol sata, osim pečenke (a to ne zahtijeva neki posebni angažman osim da netko bude doma).
Bilo je već dosta topica s jednostavnim i nezahtjevnim jelima koja su primjerena za ovakve situacije. Meni je bitno (i danas) da doma imam odličan set za guljenje i sjeckanje, štapni mikser (za odrasle, ne za djecu), dobru tavu u kojoj se ništa ne hvata, ekspres lonac i timer, da me podsjeti kad nešto treba isključiti.
Kod mene je zakon (bila i ostala) i mikrovalna pećnica, da mm može sebi podgrijati jelo u vrijeme kad su svi ostali već odavno jeli.
X na casu.
Sve ostalo su nijanse :)
Napravis sto moras i kad moras. Ako ne moraš, super.
Pa da, ali o nijansama je skroz ok razgovarati.
naravno da ces napraviti ono sto moras. no lakse je ako ti to isto nije neka novost, dakle nesto sto si vec godinama radio, pa se lakse snadjes i okrenes.
Citam vas vec neko vrijeme...
Iako mi sutra izlazimo iz 0-1, da napisem koju o svojem kratkom iskustvu.
Zasad stizem kuhati i pospremati i u zadovoljavajucoj mjeri se baviti djetetom i psom. Ponekad uskace moja mama da npr odnesem prat ves 2 kata nize ili nam skuha neki rucak ako se dan prije tako dogovorimo. Na tome sam joj jako zahvalna jer su to popodneva kad stignem odmoriti - sto takodjer smatram jako bitnim. Oduvijek sam bila organizirana i brza i vjerujem da me to spasilo. Ali - nisu svi takvi. Mojoj sogorici treba 5min da oguli i nareze jedan krastavac i sat vremena da pojede rucak. I djeca su joj uvijek uredna i puno je s njima, ali joj kucu posprema pomocnica, a jedu iz dostave (doduse zdrave, al svejedno). I ne treba se zbog toga gristi. Ona je svoje prioritete odredila, u skladu sa svojim mogucnostima i sposobnostima.
ja sam kuhala dosta prije prvog poroda
ali mi je kuhanje s bebom bio ogroman šok
jer dotad sam bila navikla da kad kuham, imam mir i slobodu da radim što hoću, pravila sam i kompliciranija jela..
sad odjednom, u pola dinstanja luka njemu se više ne stoji u viperu (a spavao je po 5 minuta nakon pol satnog uspavljivanja) i tome slično
ali naravno, prilagodiš se. dotad je bilo: ručak treba bit gotov u 2, treba mi sat vremena da ga napravim, dakle počinjem u 1. A kasnije: počinjem kad dijete spava, dakle u 9. nastavljam kad opet spava, u 11. ručak je gotov jedan dan u 1, drugi u 3 :)
I onda mi se čude kad velim da treba uvest testove za postat roditelj.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Ne kuham otkad sam rodila. Kuha svekrva, pa muž donese od nje ručak nakon posla, muž kad je slobodan, a nekad uskoči i moja mama. Većinu vremena sam oko malog i kad spava po danu (a nema još ustaljeni ritam), onda trčim ja jest, do wc-a, stavit robu, skinit robu sa sušila, opeglat i sl. Uz sve to ne znam kako bi stigla skuhat. Zahvalna sam što tu imam pomoć.
Al zato perem sude, he ,he jer nemam perilicu.
isto ovakoCitiraj:
ribice prvotno napisa
ne mogu zamislit da mi starija djeca cijele dane žive na sendvičima zato jer su dobili brata
jest da je tempo puuuno jači nego prije (jer tu su, iz kuhanje i sve druge kućanske poslove i dječje aktivnosti, škola, vrtić...) al sve mi je to nekako postala normala
i jedna popratna pojava svega toga - svi kg odoše vrlo vrlo brzo :-)
Jos jedan potpis na Casu, od a do z.
Onda nije problem prinova u obitelji nego kuhanje kao takvo ;)Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Kad sam rodila prvo živjela sam sa svekrvom i naravno nisam kuhala u početku, al poslije sam ja bila doma a ona na poslu pa sam naravno kuhala ja.
S drugim sam imala sreću da mi je prvi tjedan nakon poroda bila tetka u gostima, al vec drugi tjedan smo bili sami.
A ruku na srce, koliko traje staviti pile u pećnicu i oguliti krumpire? Juha se sama kuha...
Veeliki potpis!:lol:Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Bliže soma mjesečno. Zg holding je nevjerojatan.
Wtf, kako me prebacilo s teme o režijama ovdje. Molim admine da obrišu post iznad.
A čemu takvo gnušanje prema pomoći?
Ja sam bila bez pomoći, ali ne bih imala ništa protiv da sam je imala, niti manje poštujem one koji su je imali.
Šta fali pomaganju i suradnji? Ne mora značiti da je jednosmjerno, vjerojatno se i uzvraća.
Slažem se. Moja svekrva (86) i danas povremeno skuha nama ručak (1x tjedno, nikad češće - često rjeđe, ovisno o tome kako se osjeća i kako je raspoložena), ne zato jer mi to trebamo, nego je to NJOJ radna terapija. Ne može skuhati 2 sarme ili 1 tanjur ričeta, koliko je njoj dosta, pa kad kuha takve stvari - mm lijepo donese i mi uredno pojedemo. Isto, imamo razmjenu - kad mi pečemo paprike ili puricu, pošaljemo njoj. Isto vrijedi i za orehnjače i slično.... jer ona već dugo ne peče kolače. Vrijedi i za zimnicu - ja ju napravim bome za cijelu obitelj i šire (moj brat je samac, dobro mu dođe) i tako funkcioniramo.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Ponekad dobro dođe da imamo skuhano. Btw. kad smo kod zimnice - domaći paradajz i đuveđ je zakon, često skraćuje vrijeme kuhanja u tjednu na pola.
od kad sam se udala kuham svaki dan,pa tako i sa prvim i sad sa drugim djetetom. ne smatram se super ženom.to mi došlo pod normalno.mm ponekad uskoči. Imam svekrvu koja mi želi kuhati,nudi se peglati i sl.ali ja to ne želim. Kako bi rekla,volim naše stvari držati unutar naše kuće. Dobra organizacija i prioriteti su najvažniji. Sa prvim djetetom sam se možsa malo i preforsirala pokušavajući imati sve savršeno dok sam sad malo opuštenija. I nakupit će mi se veša za peglanje,i neću obrisat glupu prašinu koja mi je pod nosom makar imam sad vremena dok sjedim tu i tipkam.prije toga sam vježbala jer su mi djeca otišla kod mm-ovih.nisam peglala ni čistila. al sam danas sa kikićima usisala auto,bila u dućanu u nabavi,naravno skuhala ručak. Ostatak dana sjedim na podu,hvatam puzavca i izrađujem kaširanu žirafu sa starijim. Sutra će možda biti na redu peglanje.
Prije sam se čudila ovima koji ništa ne stignu,ali što sam starija kužim da jednistavno nismo svi isti i nemamo svi iste prioritete.
Ja ovo sve da potpisemCitiraj:
Cubana prvotno napisa
Ma varira i pocetna pozicija prije rodjenja djeteta. Ja ni prije nisam cesto kuhala, rucak smo oboje imali na poslu a vecera mi je oduvijek bila ok i ako je pizza, cevapi ili sendvic. Tetu spremacicu za 1x tjedno sam imala i prije i nakon rodjenja djeteta. Ali kad se rodila starija odjednom vise nije bilo rucka u kantini a pocelo se gomilati i prljavog vesa, sudja, nepospremljenih stvari i sl. Srecom, kako je teta spremacica dolazila 1x tjedno, onda sam makar za njen dolazak bila prisiljena spremiti posuseni ves u ormare i razbacane stvari, da se zena moze prihvatiti ciscenja :lol:
S drugim neko vrijeme nisam imala spremacicu ali sam i cistila i spremala i imala skuhano2x dnevno, poceli su me s dvoje djece relaksirati ti kucanski poslovi, bolje to nego slaganje kockica :mrgreen:
Zato što puno žena od sebe napravi žrtvu kad rodi. Eto. Meni se to ne sviđa. I više cijenim mater koja ide pišati s bebom u rukama ili gura kolica u wc, onu koja je rasčupana i nenašminkana zbog manjka vremena, onu koja s bebom u ruci pomaže starijem pisati domaći rad, nego onu koja za sve ima vremena jer ima vojsku pomagača. Cijenim takve majke. I ne mora značiti da ona koja prihvaća pomoć, nije na raspolaganju za pomoći drugima. Ja od svekrve nikad nisam imala pomoć, nisam je htjela. Sad ja njoj mijenjam pelene, čistim rane, masiram joj stopala i prošetavam je, kuham joj ručak za u bolnicu jer ne voli bolničku hranu itd.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Ali uvijek ću prihvatiti pomoć svoje matere koja će mi uzeti pola djece da ja mogu izaći vani:mrgreen::mrgreen:
Suđe i robu nek pere sebi i ćaći, meni neće