sojeti-osjeti :heart: :love:
Printable View
sojeti-osjeti :heart: :love:
Draga Ljiljan,
nedavno sam u jednom časopisu pronašla članak o jednoj ženi koja je nakon mnogo uzastopnih pokušaja IVF zatrudnjela, te je nakon graničnog triple testa odbila AC. Svoje iskustvo i osjećaje kako ga opisuje slični su tvojima:"ali sam unatoč tomu slijedećih 5 mjeseci živjela u neizvjesnosti hoću li roditi dijete s DS. Svake večeri sam lijegala s mišlju što će biti, imala sam strašne snove. Bila sam u velikoj tjeskobi, zebnji, anksioznosti... " Mislim da je prestrašno kroz kakav pakao prolaze žene starije dobi bilo da odbiju ili pristanu na AC (moja prijateljica napravila je AC, no ispričala mi je koliko je njen strah bio velik, najviše za bebu). Naravno, sve to bebe osjete. I to je još strašnije. Možda se kroz moje postove nazire isto takav veliki strah, no njega je bilo samo u početku. Presretna sam i potpuno mirna jer se nisam prepustila kao ovca i učinila sam sve i dala si potrebnog vremena da se informiram i prema dobivenim informacijama donesem za mene pravu odluku. Jer da sam slijedila savjet svoje doktorice, (koju ipak zbog ranijih iskustava enormno cijenim) ja bih već bila napravila biopsiju korionskih resica. Uzela sam stvar u svoje ruke i mirna sam jer nisam dozvolila da drugi upravljaju mojom sudbinom. Ovako više nikoga ne mogu kriviti ukoliko što pođe po zlu. I moj hormonski nalaz je u redu, to sam telefonom saznala jučer i iako test nije 100% pouzdan, ja sam sada sasvim mirna. Sve je ostalo do Boga.
Ne misliš li da je dobro što se odnedavno može napraviti taj kombinirani probir, potpuno bezopasan test, koji mnogim trudnicama i njihovim bebema može prištedjeti taj užas od osjećaja koji se javlja kod oba izbora? Lijepo je to što predlažeš, biti miran i pun ljubavi i vjere u dobar ishod. Ipak mislim da to mogu jedino strašno jaki i vjerom nabijeni ljudi, kako kažeš ni tebi nije uspjelo biti mirna. Previše nas pritišću svojim stavovima da AC treba napraviti: kao naglasi ti da je izbor samo tvoj a ipak ti izađe s pričom neke poznate X koja je napravila biopsiju, nađene su nepravilnosti i odlučila se pobaciti.
Voljela bih da mi se jave žene koje su odlučile poći istim putem kao ja, napraviti kombinirani probir. Mislim da vam moj slučaj, gdje sam s 40 godina na testu prošla dobro, može dati mrvicu hrabrosti i vjere da to treba napraviti upravo kako bi se zaštitile od onog košmara opisanog na početku mog posta. Sretno svima!
Drage moje,
upravo sam u ruke dobila kompletan nalaz kombiniranog probira. Ljiljan kaže da se ne opterećujem brojkama, ipak možda će nekoga zanimati. Rizik za trisomiju 21 iznosi 1:2239 dok rizik za trisomiju 13+18 iznosi 1:18486. Ponavlja stajalište da kariotipizacija nije indicirana i u ovom trenutku sasvim sam sigurna da ću AC odbiti.
Bit ću presretna ukoliko sam prolazeći kroz vlastite nedoumice i skupljanje informacija pomogla drugim ženama.
Ispričavam se ukoliko je nekoga uvrijedila riječ "ovca" iz mog prethodnog posta, nije bila namjenjena nikom drugom nego meni samoj jer sam se u jednom trenutku zaista tako i osjetila i tada sam odlučila da se neću prepustiti stihiji.
Još jednom, mnogo sreće svima!
Nisa :love: Sad se opusti i misli na trenutak kad ćeš primiti bebu u naručje.
Da, u pravu si, mene je spasila vjera, iako niti mi vjernici nismo i ne možemo ovakve slučajeve prebroditi bez straha. (Zato te i razumijem tako dobro). Jedina je razlika u tome što kao kršćanka znam što trebam činiti - vršiti Božju volju s ljubavlju. Takav način razmišljanja me spasio prevelike sekiracije u trudnoći koja bi me sasvim sigurno dovela do poslijeporođajne depresije.
Možda i ovo moje iskustvo nekome pomogne, kao što će i tvoje sigurno mnogima pomoći. Zato smo tu!
Jumbina,
dugo nam se nisi javila. pokušala sam s privatnom porukom, no ne znam je li prošla.
Daj Bože nek' je sve u redu s tobom i vašom bebicom.
upravo mu je to i svrha - da iz osobnih iskustava dođemo do informacija.Citiraj:
Nisa prvotno napisa
ja sam u svojoj trudnoći vjerovala u sebe i svog ginekologa i nisam napravila nikakve pretrage iako mi je bilo 40.
možda je to bio ruski rulet, ali nekako sam vjerovala u dobar ishod.
u svakom slučaju, nisa, hvala na informacijama.
Draga Fegusti,
vidim da smo iz istog grada pa ti s guštom odgovaram.
Kad sam rekla "osobne vode", mislila sam na spominjanje svog teškog djetinjstva čime objašnjavam svoj zaštitnički stav prema mojoj djeci koji s godinama sve više raste. Mislila sam da to nema veze s AC.
No nešto drugo, mislim ipak ima, a to je da su obje moje cure, ova mlađa čak i više, naslijedile moju preosjetljivost. Mene je život natjerao da malo oguglam i postanem čvršća, ali moja djeca, izgleda, tek to trebaju naučiti. I kad se sjetim kako je i najobičnija prehlada ili razbijeno koljeno bilo za njih strašno, nisam si mogla ne promisliti kako bi AC djelovala na moju nerođenu bebu. To mi je tek kasnije, nakon svih gore napisanih postova prošlo glavom i dodatno me odgovorilo od pomisli da napravim AC.
No i dalje ne osuđujem one koji se na taj korak odluče. Mislim da je dobro što se može odnedavno napraviti taj kombinirani probir, to je dobar filtar u smislu odluke AC da ili ne. Voljela bih čuti tvoje iskustvo i detaljnije kako se tvoja ginekologica postavila prema svemu tome. No, možda se uspijemo i naći negdje na kavi, da ne opterećujemo forum onime što zaista nije potrebno.
Što se tiče stava da se unaprijed mora znati što s rezulatatima takvih pretraga, kod mene to nekako ne drži vodu. Čini mi se da žene često računaju da je sve, ipak u redu, no ipak žele provjeriti, i ako se nađu u košmaru koji nastane zbog loših rezultata, tek onda počinju razmišljati što učiniti. Znam da se mnoge sa mnom neće složiti.
A neki dan prošla sam UZV i doktorica (ne ona koja mi vodi trudnoću, neću reći koja) nije propustila a da mi ne spomene AC i lažno pozitivne i negativne rezultate i kako ipak cijeni ako je netko spreman preuzeti i određene rizike u svom životu, iako je sada kasno, u 21. tjednu sam. Nekog mnogo labilnijeg sigurno bi uzdramala. Pitam se zar oni, doktori, ne čitaju o novostima, što bi morali. Na nekim stranicama koje sam preporučila jasno se vidi da će ovi novi testovi (kombinirani probir i quadruple test) značajno promjeniti dosadašnju praksu provođenja invazivnih metoda. Pritišću nas zastarjelim stavovima i zato cure, ne dajte se.
Ova tema nešto se bila uspavala na jedno vrijeme. Drago će mi biti ako opet proradi.
evo i moje priče.
s obzirom da sam u 37. godini i trudna ;) i mislim biti još jedanput :mrgreen: čula sam svašta i koješta.... zbog godina i rizika, itd.
nije mi bilo teško da idem kod dvojice doktora za savjet. i jedno i drugom sam rekla da ih imam dvojicu i objasnila zašto. ni jedan se nije ljutio.
jedan je rekao da obavezno moram obaviti i AC, a drugi je rekao da budu li tripple i ostali testovi ok, ne preporuča uopće taj invazivni pregled.
muž i ja smo puno pričali o tome. s obzirom da u samoj obitelji imamo jako loše iskustvo sa time (beba je nakon poroda živjela da mjeseca i zbog ugruška krvi umrla jer je doktor upiknuo pupčanu vrpcu prilikom AC-a) odlučili smo poslušati ovog drugog.
još prije rezultata smo odlučili da ćemo obaviti sve druge testove, samo ne taj AC. budu li testovi pokazivali na mogućnosti anomalije, sjest ćemo i odlučiti što ćemo napraviti.
testovi su bili sasvim ok :D
Bellla 7, koje si sve testove napravila? U kojem si tjednu sada?
Veselim se zbog vas, i meni je kamen pao sa srca kada su mi stigli dobri nalazi i kada sam glatko odlučila odbiti AC.
Sretno!
sada 27 tjedan trudnoće.
evo ovako, prepisujem točno sve do sada obavljeno:
KKS, GUK, jetrene probe, faktori koagulacije, urea, kreatinin, urinsediment i urinokultura sa antibiogramom, testovi senzibilizacije, HBsAg, EIA antitrep. test, tripple test uz dan ranije učinjenu fetalnu biometriju. a nedavno sam uradila i KKS, GUK, CRP i cervikalne briseve sa ABG-om.
za sada sve 5! :D
moram napomenuti da doktor kod kojeg idem svaki puta radi vrlo detaljan UZ. obavezno slušamo otkucaje srca i protočnost pupčane vrpce. i obavezno uspoređuje sva mjerenja koja obavi sa statističkim podacima napretka bebe.
i to je sve 5! :D
sretno i tebi!
:heart:
Draga Bella 7,
Meni je ovo treća trudnoća, 22. tjedan. Drugu bebu dobili smo nakon vantjelesne oplodnje, bila sam godinu dana mlađa od tebe. Tada sam napravila double/triple test koji je bio OK, ali su mi zbog godina ipak u nalazu preporučili AC. To sam tada glatko odbila.
Budući planiraš imati još jedno dijete a bit ćeš tada još starija (možda ovako kako ja, 40 godina), mislim da bi bilo dobro da si pročitaš sve o kombiniranom probiru i quadruple testu, ovdje na istom ovom podformu, ili bilo gdje ako ukucaš te termine u google. Mislim da su tvoji ginekolozi, isto kao i moja ginekologica, još uvijek u starom filmu, i još su uvijek skeptični prema novim testovima pa ih ni ne preporučuju. Osim mene, mnoge trudnice su već napravile kombinirani probir. Ne želim nikoga blatiti, nemoj me krivo shvatiti, moja doktorica je divna, ona mi je radila carski s drugom bebom i zahvaljujući njenoj dobroj procjeni da je zahvat hitan, moja curica je od početka u najboljem redu. Cijenim je jako, no ni ja nisam od nje dobila informaciju o kombiniranom probiru, a budući je kod sebe imala formulare za probir, bila je i te kako upućena. Ovo je nešto novo pa i njima treba vremena da promjene način na koji su do sada radili.
Informiraj se, a ako nešto nije jasno, slobodno pitaj. :heart: :heart: :heart:
Ima doma knjigu Poliklinike Mayo o trudnoći u kojoj se nalazi tablica sa godinama i rizikom za down u trudnoći i pošto imaš 35 taj odnos je normalan. Moja mama je treće djete rodila sa 42 god. i rizik joj je bio (slično kao u tabeli) 1/30. Grozno! To je po meni normalno obzirom na godine. Moja mama nije išla na amniocentezu i rodila se moja divna zdrava sekica. Odluka je uvijek na tebi. Ja ne vjerujem da bi išla, ali da sam u tvojoj koži, možda bi drugačije razmišljala? Što god odlučila, sretno :*
Armelina, ne znam kome si se obratila, meni ili Belli 7.
Ja sam kod treće trudnoće (40) također AC odbila, ali tek nakon napravljenog kombiniranog probira.
Mogu reći da sam nakon toga bila sasvim mirna, no evo jučer na kontroli ponovo sam se malo uzdrmala. Naime, bebica mi u biometriji kasni skoro dva tjedna, i prije ponovljenog uzv doktorica je pomenula kromosomopatije, da treba vidjeti što nije u redu... dovoljno da potonem.
Kad je napravila uzv, po nekim mjerama zaključila je da se ipak radi o mlađoj bebi, tj. da mi je ovulacija bila kasnije pa sam jedno 7 dana kasnije i začela.
Nakon svega, ne mogu reći da sam sasvim mirna kao u početku, nakon kombiniranog, no ne kajem se što AC nisam napravila.
draga nisa,
puno ti hvala na preporukama i savjetima.
meni je tripple test pokazao da rezultati odgovaraju dobi 21. godišnjakinje i čak je i napisano da se AC smatra suvišnim u ovom slučaju.
ne znam ima li saznanja moj privatni ginekolog za ostale testove koje si napisala. no, mislim da ipak ima jer je on sam rekao da AC ne preporučuje, a da ćemo nakon trippla vidjeti što ćemo dalje.
a to sa razvijanjem bebe, nešto slično imam ja, pa je po UZ uvijek jedan jedan -. dakle manje. zato on stalno prati razvoj kompletne bebe i uspoređuje podatke.
a ovaj ginekolog iz doma zdravlja je inzistirao na AC-u. rekao je da su mu svi rekli da jako strog jer je svoju ženu tjerao u zadnje dvije trudnoće na AC. ja sam rekao da mora. jadna žena.
a što se tiče te čuvene kasnije dobi iliti starijih mama i rizika itd. nisam baš sigurna. zapravo, znam jako puno majki koje su rodile svoje prve bebe što bi rekli na vrijeme, znači negjde u svojim ranim 20-ima i rodile dijete sa down sindromom, a drugo dijete ili djecu puno kasnije i one su bile ok. dakle, dalo bi se razmišljat o tome.
a tvoja doktorica bi prvo trebala sve ispitati i provjeriti prije nego ti što kaže. sigurna sam da je divna i krasna, ali bi mogla malo biti taktičnija. ovaj moj je jako pažljiv. šuti i gleda, pa provjerava, pa šuti i gleda i provjerava i tek kad je siguran u nešto onda kaže. uopće nije paničario oko tog jednog tjedna kašnjenja nego je prvo lijepo sve provjerio i usporedio, a onda priopćio stvar kao nešto što je vrlo moguće i što nije propast svijeta. :)
:love: :heart:
Da, Bella7, svakako je trebala biti taktičnija, ponekad imam osjećaj kao da uporno traže da nešto nije u redu, da bi dokazali svoje stavove.
Točno je to da i žene s 20 rađaju djecu s Down sindromom, i ja sam naišla na takve informacije. Zato je taj kombinirani probir postao obaveza ginekologa u zemljama EU, i moraju ga napraviti bez obzira na dob ukoliko trudnice to žele. Pouzdaniji je od triple i quadruple testa, a potpuno bezopasan za bebu. Svakako ti ga preporučam kada budeš čekala drugu bebu.
Nisa 19.06. sam rodila Tinu od 4100 g i 51 cm dugačku i ono najvažnije ZDRAVU. :D :D
MM i ja smo presretni,porod je prošao super i javim se ponovo kada uhvatim malo više bremena.
Pozdrav svima !!! :heart: :heart: :heart: :D
Čestitam :love: hrabroj mami i :heart: za Tinu!Citiraj:
jumbina prvotno napisa
Draga moja Jumbina,
Knedla mi je u grlu i idu mi suze od sreće. Zaista prekrasna vijest. Čestitamo od sveg srca. Već sam brinula što je s tobom i zašto se ne javljaš. Uživajte zajedno punom parom, zaista ste zaslužili. :heart: :heart: :heart:
Draga jumbina od srca čestitam :love:
ja sam uvijek za da , i nakom svih pročitanih poroda i duuugačke priče sa rode :/
Sve je to uredu i svatko ima pravo na svoj stav prema AM i AB, ali dijete s down sindromom nije bolesno, nema ni prehladu ni gripu ni neku kronicnu bolest vec se rodilo s genetskim poremecajem, kao sto sam se ja rodila s frckavom kosom i suhom kozom.Citiraj:
Nisa prvotno napisa
Osobno smatram da se pokrenula protuprirodna hajka na sve sto nije "savrseno" i covjek ne moze a da se ne zapita gdje je kraj tome - dal to znaci da cemo jednog dana abortirat svu djecu koja mozda nisu savrsena?
Ljudi moji, linkam nešto s jednog sprskog foruma, to je stav jedne kanadske liječnice, a glavni highlight teksta je da u ex-Yu zemljama kod stručnjaka vlada konfuzija vezano za prenatalno testiranje te se žene ili nekritički upućuju na sve skupe testove i na amnio ili se ne upućuju ni na što. Njena poanta je na nekom relativno jeftinom skriningu dostupnom trudnicama svih dobnih skupina koji bi onda stvarno mali broj žena upućivao na amniocentezu - jedan od tih relativno jeftinih načina te vrste skrininga dostupan kod nas je tzv. PAPP test, tj. kombinirani probir, na koji je Nisa skrenula pozornost, dostupan je zasad samo u Vinogradskoj u ZG-u i košta 305 kn (ne ide na uputnicu zasad), a bitno je više točan i od double i od triple (PAPP - 85-90%, s vrlo malim brojem lažno pozitivnih nalazi).
Evo tog teksta te kanadske liječnice, stickan je na tom forumu pod naslovom "Ispravni prenatalni skrining u 2007", koji je meni na kraju pomogao u odluci što i kako ima smisla napraviti kad sam vidjela loš double, 38 mi je godina i do trudnoće je došlo nakon 7 godina liječenja (svima koji mogu ići na PAPP, savjetovala bih da uopće ne idu na double ili triple, pogotovo ženama koje su liječile neplodnost jer navodno svi ti lijekovi godinama ostaju u tijelu i utječu na rezultate doublea i triplea), u ovome tekstu je stvarno po meni sve super objašnjeno, u smislu što se može očekivati od prenatalnog skrininga:
http://www.doktor.co.yu/forum/viewtopic.php?t=10486
A evo ukratko o PAPP testu - to je tzv. kombinirani probir ili PAPP test, kod nas se radi samo u Vinogradskoj u ZG-u i to pred nekih godinu dana je počelo, to jest u 2006.-toj. Od 10.-13. tjedna se bebi mjeri nuhalni nabor na UZV i onda se isti dan ili sutradan dođe u Vinogradsku izvaditi krv (hormoni PAPP-A i slobodni ß-hCG ). Po ovome hormonu PAPP-A se onda naziva kolokvijalno "PAPP test". Onda se sve to ubaci u kompjuter i izađu ti rezultati, puno je točniji i s manje lažno pozitivinih nalaza nego double i triple. Zasad ne ide na uputnicu, nego se plaća 305 kn. Na Zapadu (već i Slovenija) se uopće više ne rade double i triple, nego samo taj PAPP i morfološki UZV u 18. tjednu, i eventualno jedan quadruple test - i to sve zajedno čini kombinirani prenatalni skringing, i jako malo trudnica na kraju završi na amnio. Od svojih cura s foruma nisam čula još niti za jednu kojoj bi PAPP bio loš, što nekako odgovara i stvarnosti. Evo i s Poliklinike Harni o PAPP testu:
"Uvođenjem kombiniranog probira u 12. tjednu trudnoće, koji podrazumijeva kombiniranu procjenu prisustva kromosomopatija ultrazvučnim mjerenjem nuhalnog nabora između 11. i 13+6 tjedna trudnoće kada je duljina tjeme-trtica između 45 - 84 mm (3D "mini-anomaly scan"), uz istodobni biokemijski probir - određivanje serumskih biljega PAPP-A i free ß-hCG (pretrage koje se od rujna 2006. godine mogu obaviti u KB "Sestre milosrdnice", Zagreb), trudnoću je s visokom točnošću od 85 - 90% moguće svrstati u skupinu visokog rizika (rizik veći od 1:300) ili niskog rizika (rizik manji od 1:300). Učestalost lažno pozitivnih rezultata se procjenjuje na 5%."
Draga Partyka,
Kada bi znala što mi se dogodilo i kroz što prolazim, vjerujem da ne bi napisala to što si napisala i ne bi bila toliko stroga u iznošenju svojeg stava.
Moja obitelj i ja još uvijek čekamo otpusno pismo i obducijski nalaz za moju djevojčicu koja je preminula prije 12 dana nakon čega sam imala namjeru javiti se ovome forumu, na ovu temu odakle je sve počelo. Bila je samo 15 dana stara.
Ja sam napravila kombinirani probir, rizik je bio nizak, no moja je beba zaostajala u rastu, imala je malformacije na srcu (uvećano srce i sumnja na suženje aorte), nedostatak korpusa kalozuma, dijela mozga koji spaja lijevu i desnu stranu, uvećanu četvrtu komoru. Svi liječnici koji su tijekom moje trudnoće dolazili u dodir s mojim slučajem pitali su me jesam li napravila amniocentezu. Bila sam svijesna da osim trisomija 13+18 i 21 postoje i druge kromosomopatije, no mislila sam da neće baš mene. Dan pred porod spomenut mi je Dandy Walker sindrom. Zadnja tri mjeseca trudnoće bili su mi pakao, nisam htjela vjerovati u ono što su mi govorili. Nikoleta je rođena s 1820 g i 44 cm duga nakon puna 42 tjedna.
Zašto 42 tjedna, ne pitajte me, tek se spremam opisati svoj boravak u Petrovoj na PT-2.
Moja djevojčica, bila je dobro prvih sedam dana. Nakon toga stanje joj se naglo pogoršalo. "Zakiselio" se njen organizam, srce je počelo sve slabije raditi, bila je na respiratoru, dva put oživljavana, punktirana voda oko srca, nisu je mogli hraniti zbog iziritiranosti crijeva. Ja sam na kraju pukla i kako nije bilo potrebe da se izdajam, vratila sam se kući. Malena se na kraju ugasila daleko od mene. Tražila sam zato da je vidim prije pokopa, da bih učinila ono što svo vrijeme nisam mogla: poljubila njenu hladnu ručicu i obrazić i rekla joj da je volim. Krvava ustica i zakrvavljen okovratnik njenog novog odijelca govorio mi je kroz što je sve prošlo to malo tijelo.
Samo meni, molim te, nemoj govoriti o kovrčavoj kosi i suhoj koži.
Voljela bih da naučiš nešto: svi mi imamo pravo na svoje stavove, no nemojmo suditi jer istina je uvijek mnogo. Da ponovo zatrudnim, nakon svega ovoga, sigurno bih napravila AC, iako postoji vjerojatnost da se sve što se događalo s mojom bebom ne bi ni otkrilo tom pretragom.
A ja sam se doslovno zaljubila u to svoje nesavršeno dijete da mi je sasvim svejedno bilo koliko će biti bolesna. I toliko mi nedostaje. No Bog ju je uzeo k sebi, nije dao da prolazi kroz patnje i bol.
Danas me pokušala utješiti učiteljica iz vrtića moje mlađe kćerkice primjerom jedne bake, koja je prava katolkinja i veliki vjernik. Kada joj je ispričala moje riječi kako mi, vidjevši svoje dijete uopće nije bilo važno je li retardirana ili nije, ona joj je odvratila da je to tako samo u početku. Ona ima unuka koji od rođenja nije bio kući, u bolnici je na respiratoru. Čitava je obitelj na koljenima.
Molim te, nemoj suditi, to samo Bog može.
Nisa :heart: :heart: :heart:
Draga Nisa, u pravu si kada kažeš da nitko nikoga ne bi smio osuđivati zbog određenih postupaka.
Ako se rukovodimo onom da svatko u danom trenutku radi onako kako najbolje zna i umije, prihvaćamo i činjenicu da je prostor unutar tuđe kože samo ono o čemu možemo nagađati, nikako znati.
Vjerujem da je tvoj križ pretežak. Nadam se da ćeš se uskoro uspjeti pridići na noge unatoč njegovoj težini, i vremenom naučiti najlakše ga nositi.
Za čitavo to vrijeme, mi ćemo ovdje biti za tebe :heart: !
O, Nisa draga, tako mi je žao, moja iskrena sućut :cry: :heart:!
Svima koji razmatraju amnio, preporučujem dr. Kosa, on je jako informativan, ne gura niti u jednom smjeru niti pro, niti contra, a da svjetsku razinu informacije vezano za prenatalno testiranje koje je moguće u Hrv. napraviti. Ja sam kod njega obavila amnio (isto mi je bio faktor da želim znati točno koji dr. će mi raditi taj postupak), nakon prilično lošeg doublea, jako sam se bojala pogotovo jer je trudnoća (prva) u mojoj 38.-moj, nakon 7 godina neplodnosti, ali zahvat je prošao u redu, hvala Bogu - rezultati su stigli nakon 8 dana iz laba u Postojni. Inače, moguće je i kod Kosa napraviti amnio - rel. je jeftino - i odnijeti plodnu vodu u bolnicu, ako nije žurba - mi prvo nismo mislili ići na amnio, ali smo uradili PAPP tj. kombinirani probmir koji je bio uredan, nuhalni nabor manji od 1 mm, a na double nas je nagovorilo i tad smo dospjeli u totalnu konfuziju čemu vjerovati (PAPP 1:2690; biokemijski dio PAPP-a tj. kombiniranog probira 1:560, double koma 1:84 i u principu indicira amnio). Ako kojim čudom budem opet trudna, ne bih više išla na double, iako nikad ne reci nikad. Pogotovo je navodno double neprezentativan ženama koje su prolazile hormonalne stimulacije.
Dugo sam razmišljala o ovome i što bih učinila da sam opet kojim čudom trudna i došla sam do nekog sljedećeg osobnog zaključka nakon prođenog "cijelog kruga". Napravila bih neki svoj misk tj. prilagodbu kako su svjetske best practices prenatalnog testiranja u godini 2007. i probala bih to prilagodit onome što je moguće napraviti trenutno u Hrv. Evo, da objasnim.
OVAKO JE VANI, prema topicima na stranim forumima koje sam pročitala:
Vani se prenatalni skrining radi na SVIM trudnicama, bez obzira na dob, budući da se samo mali postotak djece s Down sindromom ionako rađa u populaciji 35+, ali radi se ciljano. Od 2000. se razvio INTEGRIRANI PRENATALNI SKIRNING koji uključuje sljedeće:
1) Radi se PAPP test - on je pouzdan 85-90% i njega preporučam svima (i nisam čula da je nekome bio loš, što mi se čini logično s obzirom da su Down dječica ipak rel. rijetka, tj. double i triple su puno više lažno pozitivni nego PAPP). - MOŽE SE NAPRAVITI I U HRV, zasad samo u Vinogradskoj, ne ide na uputnicu i košta 305 kn;
2) Radi se anomaly scan UZV u 18. tjednu - to ionako i većina trudnica po defaultu kod nas radi, dakle - MOŽE SE NAPRAVITI I U HRV, otići kod pouzdanog prenatalnog dijagnostičara s dobrim UZV-om;
3) Radi se četverohormonski test (to se kod nas ne radi, samo u Sloveniji);
4) Sve se to prouči, kao i obiteljska anamneza - i liječnici daju svoju jednoznačnu medicinsku sugestiju - ići ili ne ići na amnio, ali na temelju učinjenog integriranog skrininga (ne napamet).
Double i triple se ne rade, jer nisu pouzdani (i njega ne bih više radila, nesiguran je iovako za starije trudnice, sve tragove hormonskih stimulacija kod liječenja neplodnosti bilježi itd.).
Ja bih sad sve to gore kako je vani probala prilagodit onome što se može kod nas napraviti pa bih možda savjetovala sljedeće:
1) Napraviti PAPP od 10.-13. tjedna - Vinogradska ZG - plaćanje;
2) Narpaviti UZV markere na Down (anomaly scan) u 18. tjednu kod dobrog dijagnostičara, s dobrom mašinom;
3) Ako je to OK i nema nikakve obiteljske anamneze i žena se boji amnioc. i ne želi riskirati komplikacije - tu se zaustaviti.
Sretno svima koji se nađu u ovim teškim dilemama :heart: !
Potpisujem od riječi do riječi. Samo bih još dodala - draga Nisa, nemoj niti sama sebi predbacivati što nisi učinila AC. Pitanje je da li bi i ta pretraga bila u stanju otkriti i predvidjeti sve. A da je i otkrila, opet bi ti bilo teško.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Draga, jako bih voljela da te mogu utješiti, ali znam da u ovom trenutku te riječi ne postoje :heart:
nisa, moja iskrena sucut. :cry: :love:
Draga Ljiljan,
Možda je tako zvučalo, jer sam rekla da bih nakon ovog užasnog iskustva AC napravila, no zaista si ništa ne predbacujem. Dala sam si puno vremena da se informiram i donijela odluku bez utjecaja tuđih razmišljanja, onako kako sam sama osjećala. Moj suprug složio se u svemu samnom.
Pričat ćemo o svemu kad mi stignu nalazi.
Teško mi je i teško se mirim, ali vjerojatno Bog i Svemir za mene imaju neke druge planove. Gubitak ćemo s vremenom odboljeti, no to što je dijete patilo, uvijek će biti otvorena rana na mom srcu.
U Petrovoj je gore na babinjačama ležala samnom u sobi cura koja je zbog svojih godina također napravila AC, s dobrim rezultatima, a morala je roditi mnogo ranije zbog zastoja bebe u rastu, kod nje protoci nisu bili u redu. Moramo shvatiti da ponekad neke jače sile ne možemo pobijediti i jednostavno pomiriti se s time.
Važno je samo da jedni drugima ne predbacujemo ovu ili onu odluku, i toleriramo različite stavove. Što sam starija, to manje osuđujem ljudske grijehe i pogreške, ni ja nisam savršena.
Moje užasno iskustvo možda ide u prilog AC, no voljela bih da svaka od vas pažljivo odvaže sve faktore, i za i protiv, pa tek onda donese odluku ali i da preuzme odgovornost za moguće loše posljedice. Svakako preporučujem praćenje trudnoće kod privatnika (Kos ili Harni), ne žalite novce.
Draga Ina 33,
Zaista lijepo od tebe, dala si sebi truda i napisala mnogo što može mnogima pomoći. Pogledaj i stranicu "Kombinirani probir u 12. tjednu", ovdje se također mnogo pisalo o svemu.
Imaj samo na umu da je Down samo jedna moguća kromosomopatija, ima ih još.
Svima mnogo hvala na lijepim riječima. Meni ovo dopisivanje mnogo znači, neki ljudi lakše prolaze kroz pakao kada pričaju o svemu. Moj suprug je suprotan, on stalno potiskuje i bježi od svega što je teško. Brinem za njega.
Naravno da znam - sve mi je dr. Kos objasnio, bio je masu korektan, sve je objašnjeno i na tom siteu od te kanadske OBGYN - to su samo stvari češće kromosopatije koje medicina u današnjem stupnju razvoja relativno jeftino može testirati. Nitko nam, na žalost, ne može garantirati rođenje zdravog djeteta, to sam shvatila i nisam ni mislila da će me urađena amnio riješiti te brige, jedino sam išla po principu - iskoristiti od medicine ono što može pružiti, uvažavajući sve rizike. Vani se već i sad može napraviti test za npr. Down iz majčine krvi - znači obično vađenje krvi, bez ikakvih invazivnih uzimanja plodne vode - samo proći će još nekih 10-tak godina prije nego to krene u široku uporabu, a nekih tipa 10-20-tak dok ne dođe do nas.Citiraj:
Nisa prvotno napisa
Još jednom ti šaljem :heart: i često ti pošaljem u mislima dobre želje jer si mi nekako osobno "sjela", premda sam te samo čitala dok sam bila "u fazi kombiniranog probira", koliko ti god uopće to znači od jedne virtualne osobe. Volim tvoj način razmišljanja, iskren, i ne crno-bijel :heart:. Želim ti puno snage i mira u ovoj teškoj situaciji.
Ne mogu a da ne potpišem, i isto mi se čini da dolazi s godinama i iskustvom. Jedino bitno je da čovjek stoji iza svoje odluke (onome tko je donosi je bitno, to sam mislila reći).Citiraj:
Nisa prvotno napisa
draga Nisa znam za tešku tragediju koja je pogodila tebe i tvoju obitelj i još bi ti jednom htjela reći koliko mi je žao.
htjela bi također reći kako se moj stav oko AC promjenio sada kad već imam dijete. dok smo bili sami muž i ja oslanjala sam se na sreću i svoje godine i nije mi padala na pamet, sada sam ne samo starija nego i informiranija i što je presudno nečija sam mama i netko u potpunosti ovisi o meni, tako da mi je tvoj stav o AC i AB u potpunosti blizak.
nije to pitanje savršenosti.
da skratim, otišla sam na PAPP probir rezultati su bili dobri, više ne razmišljam o AC.
mislim na tebe, često, i šaljem ti pozitivne misli, vrijeme je blagonaklono izlječi mnoge rane.
Nisa :heart:
Iskreno se nadam da je tvoj mali anđeo pronašao svoj mir :heart:
Nisa,
iskrena sućut. Drži se! :heart:
Dobila sam jučer jednu privatnu poruku forumašice koja se plašila linča ostalih zbog svog stava.
Mislim da se nije trebala plašiti jer način kako je opisala svoje osjećaje i dvojbe budući je i sama kroz to prolazila, nije bio ni približno takav da bi izazvao buru i negodovanje - bez prepotentnosti i obzirno natjerala me da shvatim da ipak svo ovo vrijeme, posebice u ranom stadiju moje trudnoće, nisam baš o svemu dobro i detaljno razmislila.
Kada smo govorile o AC, najčešće smo je razmatrale iz aspekta opasnosti po bebu. Rijetke su na ove 4 stranice govorile o tome da postaješ "ubojica" odlučiš li se na pobačaj. A pobačaj je ključna riječ. Ako se tehnički ne izvodi jednako u recimo 8. ili 12. ili u 20. tjednu trudnoće tada ne možemo koristiti isti termin. Ako to učinimo u 20. tjednu onda to više nije pobačaj nego porod. Toliko je ružno i jezivo o tome govoriti, to ni papir ne trpi. Stalno leti u zraku a nitko ne može to ni izgovoriti, a što kada to treba učiniti. Nisam u stanju govoriti o detaljima.
Ne znam jeste li sve svijesne kako se izvodi "pobačaj" u 20. tjednu?
Ja sam zatvarala oči pred tim pitanjem, nisam željela znati. Ima li još takvih kao ja?
Uvijek sam mislila da kada već postoji ta granica (20 tj.) do kada naš zakon dozvoljava pobačaj, da je to zato što se tehnički prekid tudnoće može humanije izvesti. No, ispada da je jednako pobaciti malformiran plod u 20. tj., kao i roditi u 23. ili 27. tjednu npr.
Poznaje li netko neku trudnicu koja je "pobacila" tj. abortirala u 20. tjednu i način na koji je to izvedeno?
Sada znam zašto je moja ginekologica insistirala na biopsiji korionskih resica u 12. tj. trudnoće, iako vjerujem da je to mnogo rizičniji postupak od AC.
Nije potrebno biti katolik i vjernik, dovoljno je biti samo majka, pa da se od takve priče naježiš.
Znam mnoge žene koje su napravile AC, no uvjerena sam da su sve bile uvjerene da će nalazi biti dobri, i sigurno nisu razmišljale o tužnom završetku priče ukoliko oni to nisu. A takav završetak bacio bi na koljena svaku od nas, svaka bi se osjećala jednako kao i ja sada.
Nemojte misliti da sam promijenila svoj stav, ranije izrečen, no fer bi bilo razmotriti i ovu stranu medalje. Svaka od nas trebala bi o tome promisliti, biti svijesna svega. Ja nisam bila, zatvarala sam oči i nisam željela saznati.
Pravog odgovora na pitanje AC- da ili ne? nikada neće biti. Ima sasvim dovoljno jakih argumenata i za i protiv. Važno je samo da ne sudimo jedni druge, jer samo se naći u toj dilemi dovoljno je strašno.
Da, ovo što navodiš je najveći argument ZA biopsiju korionskih resica u odnosu na amniocentezu, jedino je biopsija nekih par posto rizičnija u smislu komplikacija od pobačaja nego amniocenteza. Ja sam dr. Kosa pitala i ovo gore neizgovorljivo pitanje i dobila odgovor i shvatila što bi to značilo, naravno da sam bila užasnuta i bilo mi je u tom trenu, ali stvarno trenu istinski žao što je do trudnoće uopće i došlo i da me život stavio u situaciju donošenja takvih odluka. Jedno dva dana bila sam u komi, nekako sam se poslije pribrala. U tom trenu mi nije bilo jasno zašto me nisu slali rađe na biopsiju korionskih, ali vjerojatno to izbjegavaju jer je po ishod trudnoće rizičnije pa računaju da se ide na ono što je uhodano i u statističkoj masi povoljnije za ishod najvećeg broja trudnoća. O svemu sam se informirala, MM i ja smo sjeli i donijeli odluku za amnio jer nije više bilo šanse da mi zanemarimo taj loš double. Bilo mi je lakše kad smo nas dvoje to sve prošli i odlučili što i kako, ipak uz nade da će rezultat amnio biti u redu jer je ta nada imanentno ljudska i to je ono što nas nagoni dalje. Strašnih tragedija ima, na pdf-u Potpomognuta pogotovo, ima gubitaka trudnoće u 20. tjednu i žene koje su to morale, na žalost proći, imaju posebno mjesto u mom srcu. I prekrasnih priča, naravno ima. Ja sam tip koji se o svemu informira, i previše, izvrti scenarije od A do Z, ne mogu si pomoći iako to definitivno uvijek nije oportuno, to je način na koji jedino ja mogu funkcionirati. Nisa, :heart:!
Mislila sam gore reći da je to jedini način na koji ja mogu funkcionirati. A Nisinu izjavu "Pravog odgovora na pitanje AC- da ili ne? nikada neće biti. Ima sasvim dovoljno jakih argumenata i za i protiv. Važno je samo da ne sudimo jedni druge, jer samo se naći u toj dilemi dovoljno je strašno." mogu samo potpisati. Moja nada je da će se prenatalni skrining u Hrv. poboljšati u smislu gore navedene suvremene paradigme za up-to-date prenatalni skrining u 2007.-moj (znači PAPP test, morfološki UZV u 18. tjednu, ev. kvadruple, obrada sve zajedno u jedno računalo i onda jednoznačna preporuka za ev. dalje). To bi značilo da će sve manje i manje žena biti u situcaiji da samo zbog godina razmatraju da ili ne i uvjerena sam da će u biti smanjiti broj preporučenih amniocenteza.
Na zalost, ja poznajem jednu. Rodila je inducirano u 21. tjednu zivo dijete, koje je zivjelo nakon svega jos neko kratko vrijeme .... poznanica ju je isla vidjeti, nije mogla izdrzati ... mislim, to su prestrasne, prestrasne stvari, za koje bih zeljela da se ne dogode nikome .... i da Nisa, imas pravo, o tome se bas i ne prica puno ..... ova moja poznanica je znala kakav je "pobacaj" u pitanju, i sve medicinski vezano uz to, ali nije bila pripravna na ono sto je slijedilo. Nitko na svijetu ne bi bio na to pripravan.Citiraj:
Poznaje li netko neku trudnicu koja je "pobacila" tj. abortirala u 20. tjednu i način na koji je to izvedeno?