Ne vidim razlog.
Ja svoje stvari prodajem na Njuškalu, preko Oglasnika.
Ne mora se na rasprodaji.
Printable View
ja se slažem s deadi, možda da se stvarno za velike stvari prepusti izbor prodavatelju koliki postotak želi donirati, nema baš tako puno šifri s tim velikim stvarima a možda netko od kupaca dolazi baš zbog velike stvari i onda kupi i nešto manjih stvarčica
a možda da se naglasi i prodavateljima dodatno da se potvrdom o donaciji može vratiti ionako barem dio doniranog novca natrag kroz poreznu prijavu
tako da taj postotak od 30% može biti puno manji ;)
(osim ako se od ove godine nešto drastično nije promijenilo o priznavanju donacija? :-| )
što se tiče volontiranja, samo da napomenem,
trebali bi malo ažurirati one upute za volontere, i inače svaki put kad dođem na primopredaju, svaki put ima nešto novo za što saznam tek na licu mjesta, nema obavijesti na forumu
i onaj poziv za dežuranje se uvijek samo kopi-pejsta pa do koga dopre-dopre (a očito je takvih sve manje),
možda da se malo oglasite po ostalim podforumima da je rasprodaja i da treba još volontera :yes:
Pa i u bankama, kad npr. plačaš neku naknadu za transakciju, ona iznosi npr. 1%, ali max. do npr. 300kn, tako da to nije neuobičajeno. Mogu razumjeti da je donacija od 600kn stvarno veliki iznos. I naravno da volonteri ulažu veliki trud i da treba obaviti hrpu posla, ali ipak je taj posao isti za kolica koja koštaju 300kn i ona koja koštaju 2000kn.
Inače, donekle je mogu razumijeti da je revoltirana:
Očito je išla od osobe do osobe, no nije baš naišla na razumijevanje.Citiraj:
Rekla sam volonterki da je to neka zabuna, da nisam pristala na donaciju ni preko interneta niti u ugovoru koji sam potpisala. Zatim sam išla od djelatnice do djelatnice kako bi mi vratile novac. Sve su me redom upućivale do jedne starije gospođe koja mi je rekla da je donacija poznata stvar jer “im Grad Zagreb ne daje ništa, a dvoranu na Velesajmu moraju plaćati po tržišnoj cijeni, pa kad ne bi bilo tih donacija, ne bi mogli funkcionirati”. Pokušala je, objašnjava nam uzrujano I. P, objasniti toj gospođi da im može dati 200 kuna, no 588 kuna velik je novac. No, kako kaže, ni nakon opetovanih molbi da joj vrate ostatak nitko više nije želio s njom razgovarati.
mi tamo imamo oko 250 prodavatelja kojima u 45 minuta treba isplatiti novac, saslušati eventualne pritužbe, vratiti neprodanu robu i pregledati je s onima koji to tako traže...
cure jesu razgovarale s njom, ali joj nisu mogle posvetiti onoliko vremena koliko je ona možda trebala/očekivala/zaslužila...
poslije se još razgovaralo telefonom.
tako da je ovo "nitko više nije želio s njom razgovarati" prilično slobodna (čak bih rekla i netočna) interpretacija.
daedi, je, u tom je bila pogreska, u onoj guzvi. i zao je svima ukljucenima zbog toga.
ja kuzim tvoj prijedlog al isto tako vidim i komplikacije - sto ako su dvije stvari od po tisucu kuna? ili cetiri po petsto? ili ...
ili da se ide po broju artikala pa fiksna donacija? al onda isto imas problem.
a da ne velim komplikacije u vodenju racuna o tome kome tko gdje zasto - i sada je to jedan od najintenzivnijih, ako ne najintenzivniji, dio cijelog posla.
na kraju se svodi na to da si ti stvarno sam moras odabrati sam - ulozit svoj trud i stavit oglas ili pokusat prodat na neki drugi nacin, ili pomoci Rodi donacijom ali tako i zavrsit s manje love u dzepu.
Ma Ancice, dala sam dobronamjeran prijedlog, ako nije dobrodoša, ok. Samo kažem da je limitiranje provizije (a o donacija u ovom slučaju i je neka vrst provizije) sasvim uobičajeno. I rješenja za pojedinačne slučajeve ima, naravno ne nužno idealnih, ali isto tako možda su manje loša od postojećih.
Gle, ja ne znam šta je bilo, sam čitam što je žena rekla.
No, ja sam jednom predavala robu na rasprodaji i moram priznati da je bilo, uh...ja i moja kolegica smo ostala isto malo iznenađene nejednakim kriterijima kod zaprimanja robe, onda nepoznavanjem pravila (odnosno, cure su govorile jedno, a u pravilima koje sam ja isprintala sa stranice) je pisalo nešto sasvim drugo. Tako da sam sklona vjerovati (na osnovi onoga što sam ja vidjela na jednoj rasprodaji) da je moguće da je ta gđa u pravu.
Znači po svemu ovome i nekim odgovorima pitanje donacije se nije riješilo do kraja... mislila sam da je s tim gotovo kad su se uvele potvrde o donaciji.
Po meni je najlakše sa strane govoriti kako bi trebalo i što bi trebalo, a nitko ne bi potfrknuo rukave i primio se posla...
Nekako imam osjećaj da svi u ovim rasprodajama traže dlaku u jajetu. Uvijek može bolje naravno, ali svi vide samo ono loše, nakon svake rasprodaje izleti nešto ružno...sad već i u novine. Mislim, iskreno, da sam ja jedna od faca na čelu RODE, baš bih bila razočarana da se ovakve stvari događaju a sve u najboljoj mogućoj namjeri.
Naravno da je svaka kritika dobrodošla u smislu da se nekaj popravi, ali neki stvarno pretjeruju s kritikama....
Ovo ne ide nikoga osobno, lijepo molim da se nitko ne nađe prozvan, govorim o cijelokupnom dojmu svega oko rasprodaje!
Što se novina tiče to ide otprilike ovako (radila pa vidjela)- našli štofa, ajmo eksces, dotična gospođa dala izjavu, sad se čeka da roda da, pa onda gospođa, pa roda, uplest će se još neki... priču razvući na najmanje mjesec dana. Klasična novinarska akrobacija. Ništa strašno.
deaedi, ma prijedlozi su uvijek dobrodosli...
Po meni Roda je puna pametnih članova i žena radilica i jako dobro znaju što, kako i zašto rade tako kako rade :)
Ali isto tako cijenim da su otvorene tu na forumu za pohvale i kritike pa prihvaćaju svaki dobronamjerni prijedlog
iako su već one sve to tako dobro protresle kroz sito, ali ipak vjeruju da uvijek možda može i drugačije.
I navikle su raditi sa ljudima, a znamo koliko je teško raditi sa ljudima i zadovoljiti sve zahtjeve pojedinaca
pa su vjerovatno s vremenom i oguglale na sve te sitne padove i uspone da im je činjenica da rade DOBRO i
za dobrobit ljudi dovoljna da se ne uzrujavaju kod takvih kikseva ili prigovora koji se u životu događaju uvjek i svugdje
i događat će se uvijek pogotovo ako želiš učiniti nešto dobro.
Ova gospođa nije obišla baš sve volontere, jer je mene zaobišla i nisam imala pojma o incidentu. No doista je ovaj put kod predaje novca na mahove bila grozna gužva, svi su se tako gurali oko stolova, kao da vani grmi i sijeva. Nekad me ljuti kako bi neki ljudi sve htjeli "odmah i sad".
Pre par dana sam htjela sve malo prokomentirati i napisala sam post, ali onda mi pukla veza, a nakon toga sam ovih dana ležala bolesna. Vidim da je već rečeno sve što sam i sama htjela reći, pa jedino mogu ponoviti predloženo da bi svakako trebalo osigurati stol na kojem će ljudi kulturno moći pregledati stvari, a volonterke bi morale inzistirati da se ostavljene stvari vrate na mjesto. Baš inzistirati i upozoravati te prekršitelje da su to pravila rasprodaje.
Takvi uglavnom odustanu kad budu par puta odlučno opomenuti.
Jedino sam još htjela prokomentirati ovo novo drastično ograničavanje mogućnosti kupnje za volontere. Nepotrebno i kontraproduktivno.
Stol/kutak za pregledavanje, plus par (tisuca) obavijest da se pregledana roba vrati na mjesto i - sve pet. Mislim, koliko god to moze biti. Osim da netko stvarno stapom natjerava neposlusne.
Pravila ionako nece citati onaj tko ih namjerava krsiti, niti ce ih prestati krsiti zato sto su napisana. Moze ga se jedino (nasilno) udaljiti.
meni je jako drago vidjeti ove vase komentare ovdje, jer su pisani s vasim ocitim razumijevanjem situacije i s namjerom pomoci i podrske, bas to mi je danas trebalo. drago mi je i kad nas zovu ljudi koji su sudjelovali na rasprodajama, zanima ih o cemu se radi, ispituju i na kraju i kazu kako su zadovoljni samom organizacijom.
kod zene koja je nasim propustom i dobila prednost za sifru (a angie npr nije) i kasnije ostala zakinuta slijedom nasih gresaka za tu informaciju o doniranju, dogodila se eto ta negativna emocija, koju opet svaka od nas moze razumjeti, jer i sorcie npr bi je poslala da se na topiku o ZZP javi, ako nigdje drugdje, medijima. a od njih ovakav tretman, prvenstveno naslov (u prvom izdanju u naslovu je pisalo PREVARA, tek je kasnije mijenjan u pogreska), ali i nacin na koji je novinarka razgovarala s nama, roda u deset godina svojeg rada nije nikad ni iskusila a ni zasluzila.
kako i u osmisljavanju svojih aktivnosti, tako jednako i u nacinu fundraisiranja, roda je avangardna udruga, sirimo granice, koristimo tuđa iskustva, hocemo uvijek i bolje i vise. nama se nikad nije dogodilo da neki projekt vise ne odrzavamo zato jer ove godine ministarstvo to i to kasni s natjecajima. roda ce uvijek naci nacina da se projekti nastave i to zahvaljujuci prvenstveno dvjema stvarima, nasa je najveca vrijednost - volonterizam a druga jednako vazna stvar - jer smo uvijek radile na samoodrzivosti. moj uvid u rad udruga je prilican, mi smo u tome daaleko ispred, pa skoro - svih njih. na razlicitim konferencijama zele da prenosimo svoja iskustva, da kazemo "kako mi to radimo". mi ne zelimo biti ovisne o onima koje jucer-danas-sutra kritiziramo. ne zelimo biti u zavisnom odnosu o nikom od onih, mislim da je za dobar dio udruga ustvari problem ta ovisnost o drzavnoj sisi, a da poduzetnickoga duha i ideja imamo svi mi, a ne samo rode, barem onoliko koliko nam je dovoljno za voditi svoja kucanstva. i gdje smo mi tu sad? sa hrpom ideja, sa voljom da same nalazimo nacine i sredstva, a u okruzenju u kojem se ne samo udrugama, nego i pojedincima i firmama, podmecu noge u razvoju ikakve poduzetnicke inicijative.
rasprodaja funkcionira na ovaj nacin, postujuci tako propise i podrazumijevauci da su obje strane u tom odnosu korektne jedna prema drugoj, da obje strane kuze vrijednost koju dobivaju za sebe (jer, budimo realni, rodina misija nije prodaja rabljenih stvari, nismo oglasnik, makar netko mozda i mislio da bi mi trebali prodati sve rabljene stvari u hrvatskoj) i dobrovoljno u taj odnos i ulaze. dosad su nas mnogi ljudi ispitivali o nacinu na koji rasprodaja funkcionira i problema nije bilo. nastao je onog trena kad je izostao zivi kontakt, a sifre smo, iskljucivo zbog unapređenja usluge prema nasim korisnicima, poceli dijeliti putem internetskog obrasca.
sto se tice potvrde o donaciji, ona nije sporna, ne znam tko ju je spomenuo. mi su rodi izdajemo potvrde o donaciji iako po zakonu nismo na to obavezni, ali zato jer je to jedan od mehanizama kontrole našeg rada. zar je niste dobili kad ste donirali novce nekoj drugoj udruzi? ako imate potvrdu o donaciji, tada se moze uci u trag tome jel udruga ta sredstva uopce uplatila na ziro racun i namjenski koristila. kako bi se inace to dokazalo?
na kraju ovog dana, kad smo se sa zenom vise puta i cule i vidjele, vjerujem da nije ni njoj sigurno ista manje stresno nego nama.
samo, ona, za razliku od mene nije u novinama opisana kao "starija gospođa". ako za nešto, za ovo će mi trebati terapija i utjeha.
ivarice, moram odvaliti na stariju gospodju. A joooj.
Ja do sada nisam vidjela ovu raspravu, ali sada jesam.
Bila sam tamo kada je zaprimljena roba (kolica) gospođe.
Ona i suprug su bili vrlo simpatični, ja sam bila ta koja je posplintala cijela kolica izoznačavala ih po svuda, iskeljila sa krep trakama sa svim podacima jer su kolica bila super i bilo mi je žao da ih ne proda. Ta sprtljancija mi je oduzela pola sata, dala sam si truda da sve pospojim i zavežem da se u onoj gužvi ne pogubi, ljepila sam torbu, presvalku za kišu...
Ja sam također mogla tih pola sata provesti sa svoje dvoje djeca, koje sam ostavila u vrtiću i svoj slobodan dan odlučila biti korisna društvu ( stvarno to tako doživljvam), 4 puta godišnje.
Samo dovesti i istrpati stvari tamo, a niti malo se ne zapitati kako to funkcionira i očekivati da će neko brinuti o tvojim stvarima na lijepe oći mi je neodgovorno.
Postoje razni oglasnici gdje se roba bez ikakvih donacija može prodati.
Svjesna sam da gospođa možda nije do kraja upoznata sa radom na rasprodaji, ali ići zvati novine i prozivati rodu mi je bezobrazno, ja sam potrošila za tu udrugu bez imalo žaljenja svoje vrijeme i bila sam tamo za sva njezina pitanja, pa je mogla i spomenuti toj dio o nedoniranju novaca, a ne zvati novine, postoje mailovi udruge na koje bi joj sigurno netko odgovorio.
To je moje mišljenje i kako Ana kaže nije stav udruge.
Gospođi se i ja ispričavam,ali neka drugi puta pita što ju interesira bila je tamo dovoljno drugo i mogla se o svemu raspitati.
ivka :heart:
i superx :heart:, naravno
I da u članku je spomenuta cifra od 1960 kn, nije bila je 1900. Pa neka eto, zašto se gospođa također nije predstavila i u članku punim imenom i prezimenom.
Ja to osobno doživljavam kao gledanje svih nas volonterki koje radimo taj posao i svih Roda koje organiziraju sve kao glesanje svisoka a tako sam doživjela i cijelu situaciju na primopredaji.
Ima divnih ljudi koji donesu stvari, jako mi je žao bilo gospođe koja je donjela kolica za blizance koja se ispostavilo se nisu bila ispravna, ali ona je bila krajnje fer i uopće nije dizala galamu, nego je prihvatila stanje.
A ima roditelja koji sve gledaju svisoka... ma baš sam razočarana.
je, bila je starija gospođa sa suprugom, najvjerojatnije mama od gospođe iz novina, a razgovarala je s njom članica udruge roda koja joj je rekla da "ne doniranje" nije opcija...ja nisam ništa ni komentirala jer samo volontiram 10-tak sati na svakoj rasprodaji i nisam upoznata sa svim tim pravilima, otišla sam po novu vrećicu prodavatelja
možda je gospođa "posudila" kolica u nekom haustoru i lijepo prodala ...
što sam grozna ...:oops:
jako sam tužna što od takvih vijesti (op. to nisu vijesti) novinarčići naprave takav članak
sve što je dobro, oni će zatrti svojom neukošću, neosviještenošću... jednom riječju - primitivizmom ...
ivka:love2:, sry, ali vrištim:lol::lol::lol:
žao mi je cura koje su imale neugodnosti radi cijele situacije
ja sam mislila da po difoltu ide rodi 30%
i to mi je ok
stvarno sve to skupa nema smisla (za udrugu) ako neće dobiti neku naknadu za sav taj radi i trud (mada bi se složila sa deaedi da bi se trebao ograničiti iznos donacije, npr. na 300 kuna)
a za novinare nemam riječi
meni se općenito gadi današnja praksa da se za svaki drek, neka ti netko ne kaže dobar dan na način na koji ti to misilš da bi trebao, zovu novinari
a onda oni "rade svoj posao" i tako zagorčaju ljudima život bez ikakve provjere činjenica
ovaj članak je sramotan, cure na rasprodajama to stvarno nisu zaslužile
Ja gužve ne podnosim, nastojim ih izbjegavati i zato ne idem na rasprodaje. Sve stvari koje moji klinci prerastu, poklonim prijateljicama i poznanicima, a isto na taj način ponešto dobijem za svoju djecu.
Ali mi stvarno nije jasno kako netko može očekivati da će doći u prostor koji je netko iznajmio, gdje radi hrpa ljudi, da mu netko proda kolica za 1900 kn i da ga to ne košta niti kn. Onda su svi oni koji prodaju preko oglasnika, njuškala i sl. stvarno glupi. Možda nekom padne na pamet da vam i auto uvali da ga prodate. I nije mi jasan taj postupak kad netko ne proba nazvati sljedeći radni dan i proba riješiti problem nego otrči u novine.
Mene vjerojatno ne bi opisala kao stariju gospođu nego kao babu jer bi je stjerala u neku stvar.
Kakva su to kolica koja polovna koštaju 1900 kn?
Ja sam samo došla zagrliti ivaricu. :love2:
:lol:
još si ja mislim koja to starija gospođa radi u Rodi :lol:
Nešto dobro iz svega ovoga; mene je recimo ova tema potakla na par stvari. Prvo, da volontiram na idućoj rasprodaji ako ću biti u RH; drugo, da doniram nešto robice za rasprodaju; i treće, da doniram nešto udruzi. Nekad nas treba podsjetiti da ne pada sve ovo s neba i da iza svega stoji veliki trud pojedinaca :heart:
hvala charlie :)
angie, moja obitelj me je odma locirala. svi oni misle da sam prestara za taki poso :mrgreen:
baš sam gledala neke stare topice tu na rasprodaji i vidim da se za subotu zapisivalo skoro pa po 40 volontera, a sad ih dođe koliko vidim, duplo manje
treba animirati ljude da sudjeluju, evo idealne prilike, iduća rasprodaja je jubilarna
trebamo malo reklame, možda da se već mjesec dana prije rasprodaje po forumu postave banneri (onaj gore i onaj dolje na kraju posta na nekoj temi) u smislu:
"Sudjeluj na jubilarnoj 30. Rodinoj rasprodaji:
prodaj, kupuj, doniraj, VOLONTIRAJ!"
i obavezno link na upis u knjigu dežurstava i pravila rasprodaje ;)