juhuhu pre-di-vno! čestitam!:klap::-D:joggler:
Printable View
juhuhu pre-di-vno! čestitam!:klap::-D:joggler:
:preskaceuze: :dancingfever: :heart:
:sing::preskaceuze::tele::fige::mama:Citiraj:
rima11 prvotno napisa
Odlično! Još malo, malo! :zaljubljen:
Uh, super:-D
Rima,
prekrasne vijesti.
jako sam sretna i zbog Vas i zbog Vaše dječice
juuuuuuuuuuuuuuuuuuuupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii !!!!
:-D
Divno! Je li više-manje sve najvažnije spremno za dječicu? Uživate li u ovim danima i pripremama?
Ne zaboravite se fotografirati, koliko god vam bude zgodno!
Iskrene čestitke:9 Još maloo izdržite i onda ćete uživaaaati. Sretno sa malim kikaćima :)
BRAVOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
:mama:
:pivo:
Rima sve najbolje sa dječicom!
Više-manje sve je spremno!Citiraj:
Shanti prvotno napisa
Krevetić za njega i za nju, robica se polako sakuplja,auto-sjedalice kupljene i montirane, ..... sve u svemu je spremno za dolazak dječice!
Fotografiramo se mi stalno..............jest da je polovica fotografija neupotrebljiva, posebice kad D uzme aparat!
:zaljubljen::zaljubljen::zaljubljen::zaljubljen::z aljubljen:Citiraj:
rima11 prvotno napisa
Sve je spremno!!:-):lol:8-)
Krećemo na put (bez povratka!)
nek nam je sa srećom
ne poznam vas, ali toliko sam uzbuđena i sretna!!! predivnoo!! uživajte u svakoj sekundi!! :heart:Citiraj:
rima11 prvotno napisa
Uzivajte u vasoj djecici....sretan put i cestitke sretnoj obitelji.....
ajme draga sutra je TAJ dan..
uživajte,mazite se i volite..i ljubite ih puno,puno!!:heart::heart:
stigao je i sretna petak:-D:-D čestitam!Citiraj:
rima11 prvotno napisa
baš lijep dan...početak mjeseca i početak jedne nove prekrasne priče.
uživajte punim plućima u svakoj milisekundi.
jako sam sretna kad pročitam priču sa happy end-om !!!!
Kako nam je netko sad sretan!!! Preko zraka osjećam vašu sreću!!!
Sjećam se ovog dana prije godinu dana, tad sam i ja bila u vikend posjeti svome sinu, inače nam je lipanj mjesec godišnjica, dođendana i slično.
Kako će vam uzbudljivo biti ovo ljeto.
Naša Rima sad nema baš puno vremena za nas :P i to je baš predivno, zar ne?! :sing::bye:
cestitam!!
Hvala cure na čestitkama.
Dobro kaže moja Sneki da nemam vremena za vas.....ali to je prava istina!
Živim punim plućim sto na sat.
Dan mi je prekratak otkad su stigli!
Nismo ih uzeli doma odmah u petak jer smo taj rezervirali za rješavanje papira, dogovorili smo se za subotu.
Dječica su bila i više nego uzbuđena i pre dobra cijelim putem. Povremeno se zaustavljali, a poebno je našoj curki bilo fora bacati kamenčiće u more i probati more koje je slano! Doma malo slavlje, doček sa nonićima i tetama i barbama (ali kratko). Curka je pre dobra (da ju ne ureknem)- samo što je jako ljubomorna na bracu. Baš smo danas gledali slike i kad vidi da smo na slici brat i ja uopće ne želi pogledati sliku ............... On je nježniji i u šali ga zovemo" plači mačak" jer stalno cendra, a želi samo meni i nikome više....tak da nam je veselo!
Puno Vas pozdravljam i od sad ću se javljati (najvjerojatnije) u terminu iza deset, kad svi pozaspu i kad malo počistim kuću.
Pusa :heart:
Predivno, još jedna obitelj je napokon skupa.
Što se tiče ljubomore vjerojatno će se smanjiti s vremenom, probajte ti i i muž malo odvajati dejcu pa provoditi vrijeme nasamo s jednim pa drugim, da vas dobiju za sebe, oni to nisu imali dosad, vjerojatno su uvijek bili u paketu.
Moja djeca jako vole kad netko od nas uzme jednog i nekud vodi, pa makar to bilo u trgovinu ili tržnicu, ništa spektakularno.
Kako je lijepo pročitati nove događaje!!! :zaljubljen::zaljubljen::zaljubljen::zaljubljen::z aljubljen:
Uživajte u dječici :yes::yes:
rima 11 i ja sam ganuta do suza....uživajte u novoj obitelji :)
Znam da imate une ruke posla al kad stignes javi malo kako kikići, kako ste se snasli.
Evo me!
Ivanas pita kako smo se snašli!?
E, pa plivamo.......ponekad je mirno more, ponekad zna biti valovito, a ponekad prepuno morskih pasa!
Svaki dan je drugačiji!
Upravo smo preboljeli neku virozu, J je imao temperaturu i povraćao cijeli tjedan. Tako da je cendranje, maženje i nošenje pojačano, a također i ljubomora s D strane!
Priznajem da mi je najteže rješavati tu njihovu ljubomoru i to što oba žele mamu samo za sebe! Sretna sam što je tako (s druge strane, ali je to jako, jako naporno). Nadam se da će to polako s vremenom prestati!
Curica mi baš ne voli previše jesti (posebice ujutro) tako da i s tim natežemo.........s druge strane znam da joj je teško dok se ne privikne na moju kuhinju (koja priznajem i nije baš nešto). Tako da kažem da nam nije idealno ali nam je lijepo!
Curica nas od samih početaka zove mama, tata i svih je lijepo prihvatila............neki dan sam ju pitala kako joj je kod nas, a njen odgovor je bio da joj je lijepo. Jako se voli maziti, ljubiti tako da moramo pronaći vrijeme samo za nas jer joj to puno znači! On je manji pa ionako dobije dosta pažnje .......... Svaki ispoljava ljubomoru na svoj način. On doslovno gura seku kad vidi da je blizu mame, a ona kad vidi da mazim njega ode do nekog drugog (bake, tate....) ali prati pogledom što radim braci!
Sada spavaju moji anđelići.........nakon kupanja u bazenu na terasi i nadam se da će tako biti cijelu noć.
Curica jako lijepo spavacijelu noć dok se on još budi (kako koju noć) Za sada, svakog nastojim uspavati zasebno i imati neko vrijeme za svakoga od njih. S njim to ide lakše, dok se ona ne da dok ne pročitamo i otpjevamo sve priče i pjesme koje imamo! Da napomenem da otkako je kod nas curica neće spavati preko dana, iako je umorna ona se ne da! Nadam se da ćemo uspjeti s vremenom.
Toliko za sada, idem na peglanje!
Lijepi pozdrav:-)
:-D preslatki i pune ruke posla :-)
velika :* i čekamo novo javljanje :heart:
Ha, ha, slatke brige, zar ne? :sing:
Drago mi je što uživate Vi i Vaša dječica!:heart::klap:
BAš mi je drago pročitati novosti. Što se tiče ljubomore, mislim da će to trajati, premda s vremenom će sigurno biti manja kad oni skuže da sad imaju svoju mamu i tatu i da je povećanaa količina pažnje u odnosu na prijašnji život trajna. Pun ovisi i o karakteru i osobnosti djeteta, čak i više nego o okolnostima prvih mjeseci/godina života, ali ta rupa iz prijašnjeg života je ogromna i nekako trebaju hrpe pažnje i ljubavi da se ona smanji.
Moja djevojčica je s nama već godinu i pol pa još uvijek se bori i traži maksimum, čak mi se čini da se to i pojačava, trenutno je u fazi da mi ne da disati, dok perem suđe mi se vješa od noge, kad sam ja u blizini nitko drugi ju ne može hraniti, nositi, ili nešto drugo.
Dok dečki nikad nisu bili takvi, čak ni mlađi koji je isto malen posvojen, on je jednostavno super sam sa sobom, treba mu pažnja i sve ali u normalnim količinama i čovjek se uz njih ne iscrpljuje niti približno toliko.
Moraš samo voditi računa o sebi, i redovito puniti baterije, lako čovjek to zaboravi, ogotovo u početku ali ići do zadnjih granica nije za nikoga dobro. A lako je doći do toga, posebno uz zahtjevniju djecu.
Nova sam ovdje, i sasvim slucajno dospjela na ovu temu, ali jako mi je drago sta sam procitala neke price o posvajanju, jer mi se promjenilo misljenje o ljudima za koje nisam znala da mogu biti tako plemeniti i posvojiti 2,3 i više djece i pruziti im dom i ljubav kakvu ne bi imali da su ostali u centru ili domu. U mojoj sredini tj. okolini se o tome uopce ne prica, apsolutno nitko tako da nisam bila ni svjesna sto ljudi prolaze kod posvajanja djeteta niti da je to ucestalo kod nas. U svakom slucaju drzim fige svima koji su u postupku, a rimi11 svaka cast, i puno srece i strpljenja sa dva slatka anđela.
Evo malo novosti i od nas...............
Prošlu nedjelju smo se krstili. Malecki je imao anginu sa temperaturom preko 39 tako da možete zamisliti kako nam je bilo. Ali i to smo obavili ......
Inače već smo zajedno 2 i pol mjeseca i stalno si ga mislim kako će mi biti lakše s vremenom ali ja se i dalje osjećam kao da smo na početku. Naporno, naporno i naporno................
Malecki je nježniji, mazniji i lakše se uvuče pod kožu svima. Počeo je pričati i ima ga posvuda ali zbog svog pozitivnog karaktera nekako lakše izlazim na kraj s njim. On se jako promijenio od kada je došao. Od preplašenog djeteta postao je veseljak i zabavljač.
Sa curom je malo drugačije............. Ne vidim pomaka na bolje. Strašno je tvrdoglava i neposlušna. Lijepe riječi i objašnjenja ne pomažu, na žalost osim kazni ništa ne pomaže! Kad joj nešto nije po volji prestane pričati i to zna trajati neko vrijeme..............Jednostavno da čovjek izludi. Čak sam nazvala psihologicu u dom gdje su bili da vidim kako i što dalje!?
Na prvi pogled izgleda tako otvorena, vedra i komunikativna ali je s druge strane puna strahova. Straši ju sve što joj je nepoznato. Čak se i leptira bojala i to je trajalo nekih mjesec dana, a da ne pričam dalje čega se sve ne plaši. Znala sam da će s njom biti teže i da je dijete koje ima trauma ali nisam mislila da će biti tako teško!
Rima,
nemam neki konkretan savet vec sam samo htela da te ohrabrim - i kod nas je slicno (otprilike je slicno vreme dolaska dece). Ja isto sve cekam neko mirnije vreme a ono nikako da dodje... Jedna usvojiteljka mi je rekla da nastupa tek posle godinu dana, a u jednoj emisiji sam slusala da je devojka koja je bila usvojena kao starija pa se seca rekla da se posle jedno pola godine sasvim adaptirala na novu sredinu. Verovatno zavisi i od deteta i od nas ali pretpostavljam da vreme koje protice donosi sigurnost i deci i medjusobno izgradimo nase odnose a i stvorimo nove uspomene dok se stare polako zaboravljaju. Dotle verovatno nam ostaje da se snalazimo kako znamo i umemo... Pozdravi za vas :-)
Rima, drž se mila :love2: ali sijećam se iz školice da nam je rečeno da što prije počnu protesti to i kraće traju a i to je znak da se djete adaptira i počinje prihvačati svoju okolinu, samo je na taj način ispituje, djete sa 3 god je zbilja već svijesno svega i izgubljeno u svojim osiječajima i treba joj pomoć da posloži sve te doživljaje u svojoj glavici i srcu
šaljem vam veliku veliku :-* da ćim prije nađete sklad
(ovaj tvoj post me je podsjetio na Ježa i na Kulu od kocaka od Katarzyna Kotowska)
rima11:love2:, starija djeca nose u sebi puno više , sati, dana, godina samoće, tuge, straha i nekako mislim da treba barem toliko vremena da im novi život, sjećanja, ljubav donese sigurnost i potisne one stare osjećaje i sjećanja.
Moje najstarije dijete je s jedne strane izuzetn otvoreno i voli isprobati sve nove, a s druge umire od straha. Npr. želi naučii rolati, stavimo kacige i sve postojeće štitnike da se ne može udariti i ozlijediti, krene par minuta dobro a onda počne strašenje, ja to ne mogu, pasti ću i onda stvarno počne padati. A može i savladao je osnovno, nije to samo strah nego i nedostatak samopouzdanja, nesigurnost. Treba hrpa ohrabrivanja i pohvala, ali je jako teško na to cendranje i kukanje ostati smiren duže i hrabriti ga u toj mjeri.
Još se ponekad boji ostati sam u sobi navečer kad smo slučajno negdje, iako obično spava s bratom i sestrom pa se manje boji, može plivati sam bez rukavica i s jednim prijateljem na plaži je otplivao u duboko i plivao tako pola minute dok nije skuzio a je u dubokom, tad panika.
Trenutno tražim granicu koliko u nekim situacijama da ga malo gurnem da savlada strah a da ne pretjeram pa da izazovem novi strah. Cijelo prošlo i ovo ljeto se bojao i s rukavicama u duboko iako u plićaku i roni i pliva, pa sam ga uzela i odvela skoro na silu sa sobom, plakao je dva popodneva, bilo mi grozno i osjećala sam se u trenucima kao mučiteljica, a on poslije ponosno svima priča kako je bio u dubokom i sad pliva samo s jednom rukavicom sam s drugom djecom bez mene i uživa.
Tvoja cura je kratko s vama i treba polako i strpljivo, ništa ne forsirati, ja njega tek sad nakon 15 mjeseci malo guram i ohrabrujem da proba nešto što želi ali se plaši.
Iako je užasno teško i naporno kad je dijete tvrdoglavo i tjera po svom, dugoročno mi se čini ta osobina bolja za dijete, nego npr. moj sin koji je preposluušan s jedne strane, a s druge nesiguran, previše se trudi prilagoditi svima i ugoditi pa se pogubi i ne zna niti sam što želi a što ne. Meni je napredak kad mi se suprostavi ili svađa, to mi je neki znak da je sigurniji u sebe i nas, došlo je i do toga da ima često poseban otpor prema meni kad moramo raditi nešto njemu teško, kao vježbe grafomotorike ili učenje brojeva. Dođe mi nekad za izluditi jer treba hrpa živaca i strpljenja i ohrabrenja da nešto napravi a onda i to svađanje i borba sa mnom, dok s drugima se trudi udovoljiti i pokazati se. pa se onda sjetim da je i to pozitivni pomak, da stvara odnos i pokazuje i svoju lošiju stranu, jer tek kad smo s nekim bliski možemo se opustiti i biti ono što jesmo.
Svako dijete, čovjek je svijet za sebe, čitala sam jučer da je jedan sportaš rekao da je lakše osvojiti olimpijsko zlato nego odgojiti dijete, to je najteži zadatak što postoji, zato jer usput moramo odgajati sebe, djeca nam najbolje pokažu gdje sm tanki, posvojenje ima još puno svojih specifičnosti koje biološki roditelji nemaju, naša djeca imaju barem par dubokih trauma više od ostale djece, moraju puno više raznih ojećaja proživjeti i nosti se s njima.
Ka mi je najteže i želim iz kože iskočiti samo se sjetim ako je meni odrasloj i svjesnoj sebe i svega ovoliko teško, kako li je toj mladoj glavici i srcu koji su tek došli na svijet i uče, a toliko su toga već nelijepoga doživili. Kad se uspijem nekako prebaciti u njihovu kožu odmah me obuzmu neki drugi osjećaji i smiri se i ljutnja i sve ostalo.
Hvala Aradija, Ari Mali i ivanas ..........šaljem Vam veliku pusu!:shykiss:
Naši klinci su s nama godinu dana. Prošli tjedan sam mislila da ću izluditi s njima. Odjednom su počeli odbijati sve naše zahtjeve (tipa - pročitati 2 rečenice teksta, treba mali pročitati Andersenove bajke do škole). Nisam ni znala da klinci, ako ih pustiš, mogu vrištati, derati se i po tri sata!?! Baš smo ih pustili da vidimo koliko će dugo.... Mislila sam da ću izluditi pa kad mi je bilo grozno slušati, izašla bih van! I onda, nakon nekoliko dana (i razgovora o tome tko ima kakvu ulogu u obitelji, grljenja i dr.) - mir. Kao da ničeg nije bilo... Znala sam da će privikavanje dugo trajati, ali još uvijek me iznenadi nedostatak povjerenja i sigurnosti kod njih. Iako, i razumljivo je da ga još nemaju, ponekad. Vjerojatno visi i što se po njihovim glavicama mota. Obično ubrzo nakon takvih ispada izrone pitanaj o mami i tati koji su ih rodili, braći, sestramai slična... I onda im opet i opet ponavljamo 'ostajete s nama, vi ste naši'. I tako svakih nekoliko dana, tjedana ili mjeseci.
Draga Rima (i svi ostali:-)), želim nam svima samo puno snage. Meni ovaj forum stvarno pomaže kad mi je teško i kad ne znam što bih s njima i sa sobom. Drži/te se. :-)