Potpis na Sirius.
Printable View
Potpis na Sirius.
Ovo je sa stranice te Poliklinike:
http://www.poliklinika-djeca.hr/o-po...i/djelatnosti/
Pišu i vrste stručnjaka i vjerujem da oni znaju što je i zašto djetetu i da im je dijete prva briga i možda su nekad i u pravu, jer, mi ne znamo pozadinu slučaja. I ne možemo napadati samo jednu stranu.
Imaju i stranicu o važnosti dojenja:
http://www.poliklinika-djeca.hr/za-r...nosti-dojenja/
Vjerujem da se drže onoga što im je politika rada i da mora biti neki razlog za postupanje poput onoga u prvom postu. Po mome iskustvu, kad se radi o sukobu, nikad nije samo jedna strana u pravu ili samo jedna strana u krivu.
Ne vidim zašto ste tako negativno raspoloženi u svojim postovima. Zato što je riječ o produženom dojenju? Ili samo radi podrške toj mami? Ili ja uopće ne vidim ono što vi vidite u ovoj temi.
beti, citiram početni post:
ajde ti meni reci, koji god da problem dijete ima, što može biti iznimno loše i štetno za dijete u činjenici da - doji? što je bilo loše za moju M što je u toj dobi, eto, voljela tu cicu? iskreno, najmanje za hranu, a više za sve ostalo. koji problem to može generirati? koji je razlog da neko tako nastupi? koliko djece u toj dobi duda dudu npr, a to ti otprilike na isto dođe.Citiraj:
Susrela sam se sa dvije osobe u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba i obje me napadaju sto dojim 21-mjesecno dijete. Smatraju to iznimno losim i štetnim za dijete
sirius, moje naravno učenje iz cijele ove priče je - radi straha od nepoznatih osoba djeteta od dvije godine se ne ide psihologu :mrgreen:
imam i ja pravo na svoje predrasude :mrgreen:
a je li se/može li se doznati imena tih osoba u poliklinici, pa se raspitati kod ravnateljice, npr. zašto pacijentima daju savjete suprotne onima koje poliklinika zagovara kroz opću politiku?
možda je nešto izvađeno iz konteksta, ali zapravo ne znam u kojem bi to kontekstu dojenje 21-mjesečnjaka moglo biti okarakterizirano kao zlostavljanje ...
to sam ja samo tako. ne ide se psihologu i zbog težih stvari, ali šteta zbog toga. jer stručnjaci bi trebali biti tu da nas usmjere u bolje roditeljstvo bez osude (pogotovo ako osuda nema osnove osim predrasuda i osobnog stava ).Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Kao što rekoh nema iskustva sa ovom poliklinikom, ali imam sa poliklinikama ove vrste i ja sam bila osođena kao nekompetentan roditelj zbog činjenice što sam dozvoljavala dijetetu od nepunih šest godina da spava sa nama zbog njegovog straha od mraka i samoće. Najveća činjenica je bila dijetetovo spavanje (njima) , ali to nije bio problem nama , niti urok te potrebe za zajedničkim spavanjem. Dijete je spontano prestalo spavati sa nama nakon par mjeseci od te dijagnostike, a mi smo gubili vrijeme , i tapkali na mjestu ne znajući u čemu je stavrno problem i kao da pomognemao našem dijetetu (u stvarima koje su zapravo bile problem). Srećom da smo nakon par godina našili dječjeg psihologa koji je razumio situaciju i postavio stvari pred nas onako kao jesu zapravo. I hvala mu na tome, jer ja sad znam u čemu je problem i kao da se ponašam prema svom djetetu, a zajedničko spavanje ...taj trn u oku kojeg su na povijesti bolesti napisali sa velikim slovima i sa 6 uskličnika iza, nema veze da dijagnozom i dijagnostikom.
evo, ako vas zanima razvojni put stava jednog psihologa:
uopce se ne mogu sjetiti jesmo li na faksu dojenje i spomenuli, razvojnu psihologiju smo imali valjda dva semestra,sjecam se jedino da smo puno govorili o kognitivnom razvoju djeteta...Nisam nikada profesionalno niti radila s djecom.
Sjecam se dogadjaja iz faze kada jos nisam imala djece - kolegica psihologinja mi je prepricala kako je uzela neplaćeno do djetetove treće godine zivota, dojilaje preko tri godine - ja sam to slusala vrtila u glavi misao: "ona ne samo da je to napravila, ona se i hvali s time" sa zgražanjem...Imam drugu kolegicu psihologinju koja ima četvero djece (svu je po nekoliko godina dojila),svako dijete je s njima spavalo u krevetu gotovo do skole - tek nakon njezinog treceg djeteta sam shvatila da ne da ta žena nezna bolje negoona stvarno ne želi drugačije, do tada sam mislila da ona stalno ponavlja jednu te istu grešku. onda sam rodila prvo dijete, jako sam želila dojiti ali smo uspjeli dojiti jedva dva mjeseca. Da sam tada znala o odojenju ono sto sam naucila par godina kasnije,a sto mogu zahvaliti iskljucivo rodi,sigurno bi i tada znala prebroditi sve probleme s kojima smo se suocavali. Nakon osam godina rodila sami drugo dijete, i eto, dojimo se tri godine i pet mjeseci :) U dojenju jos uvijek uzivamo i F i ja, kraj se ne nazire. U te tri i pol godine nitko, niti od familije niti od profesionalaca s kojima dolazimo u doticaj nije optuzilo nase dojenje za bilo sto, ali to su valjda prednosti cinjenice da rodis u dobi od skoro 40 pa ti se vise nitko ne usudi soliti pamet. F je jednako samostalna kao i nedojeni braco, jede puno kvalitetnije od njega u toj dobi, ne mogu se uopce sjetiti je li ikada imala proljev, samo je nekoliko puta povratila i za to sam uvjerena da je direktno benefit dojenja.
Slozila bih se s time da je dinamika svake obitelji jedinstvena i da je profesionalno površno izvući samo jedan uzrok evidentnih problema pa makar to bilo i dojenje.
čitam već dugo ali se nisam do sad uključivala jer vam je baš lijepo išlo... :)
moram se, ipak, dotaći ovoga... mislim da nitko, kada dođe nekom stručnjaku, ne može mirno prihvatiti savjet ili optužbu takve vrste a da se barem ne strese i zgrozi, jer ipak imamo povjerenje u stručnjake kada idemo kod njih tražiti pomoć... dakle, ako dobijemo savjet suprotan našim očekivanjima/stavovima, ma kako god ti naši stavovi čvrsti bili, osjećaj je jednak kao da te netko ošamario...Citiraj:
I one rade svoj posao kako smatraju da trebaju. Dalje je na pacijentima ( ili su tamo stranke?) da prihvate ili ne savjet koji su dobili.
navest ću ukratko svoj primjer: došli smo sa starijim sinom u Stomatološku polikliniku ili što već na stomatološkom faksu zbog karioznog zubala, a imao je 2,5 godine... nisam stigla ni ispričati kad smo primijetili prvi karijes (kako bi došli do uzroka) nego su me odmah izbombardirali sa špotancijom zbog slatkiša, bočice itd... kada sam objasnila da dijete ne jede slatkiše (do tada ih nije jelo) i da NIKAD nije pilo iz bočice nego je dojen 20 mjeseci, e onda sam dobila odgovor: Pa to vam je zbog toga! Dojenje je štetno za zube kao i bočica... Trebalo bi poslije svakog noćnog dojenja djetetu prati zube!
nisam imala mira pa sam našla hrrrrpu istraživanja koja dokazuju da je, što se karijesa tiče, majčino mlijeko jednako vodi zbog laktoferina u njemu a koji sprječava razvoj karijesa (a da ne spominjem ostale potkrijepe) i samo mi je žao što, unatoč namjeri, kasnije nisam tom stomatologu poslala ta istraživanja da se malo educira... ali taj čas mi je digao živac strašno! njemu moji argumenti nisu bili niti vrijedni slušanja...
nakon nekog vremena smo pronašli prekrasnu mladu stomatologinju (koja je učila kod onog prvog) i našli posve druge uzorke tog karijesa...
da zaključim, postoje brojni dokazi i istraživanja da ono najvažnije iz mm ne nestaje niti nakon 2 godine pa ajmo postati konstruktivni umjesto što se ovdje "raspravljamo" i početi educirati...
svako za sebe u svojoj okolini...
ako bi autorica posta zatražila našu pomoć i da kao udruga reagiramo, morali bi imati neki dokaz toga što je rečeno da se možemo na to pozvati, ali svaki pojedinac za sebe može kontaktirati bilo koju ustanovu koja pruža zdravstvene usluge i obratiti se sa svojim pitanjima/nedoumicama te ima pravo na odgovor...
(mi je možemo opskrbiti s istraživanjima o produljenom dojenju):mrgreen:
sad sam nešto guglala tu polikliniku i na njihovim web-stranicama nabasala na ovaj tekst:
http://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/razvoj-djece/o-vaznosti-dojenja/
mislim da ga je već beti linkala gore.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ja bih taj tekst isprintala i priložila ga u pismu ravnatelju i možda još nekome, gdje bih navela imena tih osoba iz prvog posta.
@beti3: Možda im je posao da se brinu za razvoj i zdravlje djeteta, ali ako oni vide problem u dojenju djeteta mlađeg od 2 godine, onda taj posao ne obavljaju stručno, dozvoljavaju si da svoje predrasude stave na prvo mjesto, umjesto da jednostavno usvoje općepriznate činjenice potkrijepljene brojnim istraživanjima iz područja njihove vlastite struke.
Moji postovi nisu "negativni" zato što je riječ o produženom dojenju niti zbog podrške forumašici koja je pokrenula temu, nego zbog čiste nevjerice da neki (kažem neki, ne svi) medicinari, pedijatri, patronažne mogu bez problema raditi u struci i dijeliti potpuno krive savjete, posebno vezano uz dojenje.
čak i lijepo piše u tom njihovom članku:
ponavljam, sve dok majka i dijete to želeCitiraj:
...trebaju dobivati isključivo majčino mlijeko barem u prvih 6 mjeseci života. S dojenjem treba nastaviti i u drugoj polovici prve godine, uz postepeno dodavanje druge hrane (dohrana). Zatim se dojenje može nastaviti, sve dok majka i dijete to žele.
Točno, sve dok majka i dijete to žele. Oboje.
Možda, samo možda, su one primijetile da u konkretnom slučaju to "i" nedostaje. Ne znam, nismo dobili dovoljno podataka. Pokušavam shvatiti zašto bi zaposlenici poliklinike koja propagira dojenje, reagirali na način iz prvog posta.
Iz vlastitog neznanja?Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
I osobnih predrasuda.
Pa ja se s tim ne slažem, ali nisam stručnjak i ne tupim to ljudima okolo. Ja mislima da roditelj treba procijeniti situaciju, poznavati dijete, biti uz dijete i dojiti dijete do razvojne faze do koje je to djetetu potrebno, ali mislim da je to odluka mame, iako povod naravno mora biti zadovoljavajući napredak djeteta, emotivno, psihički, fizički itd, a ne kalendarska dob, ali ipak mislim da želje nisu nikakav kriterij. Djeca mogu željeti svašta, a na roditeljima je da donose odluke koje su najbolje za dijete, opet ne vođeni željama nego ljubavlju, brigom i odgovornošćuCitiraj:
Beti3 prvotno napisa
Da, pikula, potpuno si u pravu. Mamina je odluka. Mama(i tata) odlučuje o svemu kad je dijete u pitanju.
Podebljala sam "i", jer ako dijete više ne želi da se doji, mama treba prestati, pa makar imala drugačije mišljenje.
ja u životu nisam upoznala majku koja forsira dojenje, iako dijete ne želi više dojiti.
a poznajem stotine dojilja, što osobno, što posredstvom Foruma, što putem SOS telefona.
niti sam ikada vidjela da mama trči razdrljenih njedara i viče: na! na!
ali sam ih vidjela desetine koje trče sa bananom/jabukom/montijem/sendvičem
čudno kako se nitko nije udostojio takva pitanja postavljati po institucijama :tele:
:lol: slikovito, nema što.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Pratim od početka temu.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Nije mi jasno kojim se tačno fizičkim načinom može naterati dete da doji ako neće????
Postoje stranice i stranice tema o deci koja neće da piške, kake, oblače se itd. tj. veoma su uporni u svojim odlukama i malo šta postoji čime bi ih roditelji mogli naterati da ih promene.
Ne verujem da bi drugačije bilo sa dojenjem.
ja se s ovim apsoutno slažem, govorim samo o nijansama u produženom dojenju, produženom nakon dvije godineCitiraj:
apricot prvotno napisa
ali idalje mislim da želje nisu jedini kriterij o kojem bi trebalo misliti kad se odlučuje koliko dugo dojiti
Izrugivanje od osoblja foruma. Baš fino i pristojno. I dostojno.
Hoću li ja konačno shvatiti da se ne tolerira drugačije mišljenje? Ni drugačije iskustvo...
izrugivanje?!
ne mogu vjerovati!
ako itko napiše išta drugačije no što bi ti... ili se drzne izreći oprečno mišljenje, odmah se izvlači "ruganje"... a ako je još tolike sreće da je to nešto napisalo "osoblje foruma"... eto nas na konju!
Beti, želiš li ti nas potpuno spriječiti na na svom Forumu pišemo ono što mislimo?
Reci mi, molim te, kamo da idem?
Na forum.hr?
beti, kad ti se budu brisali postovi (a i to se znalo desiti na nekim vrućim temama, iako nikad od apricot :mrgreen:), onda argument netolerancije stoji. a kad netko, pa bilo to i osoblje foruma, duhovito odgovori na tvoj post - argument netolerancije ti pada u vodu. :-/
e da, pikula, zašto su želje - nepoželjne? i udovoljavanje željama - negativno?
zapravo cvijeta, nisu samo želje u pitanju nego i potrebe (obzirom da dojenje nije samo hrana). naravno da se potreba za utjehom, blizinom i sigurnošću može pružiti i na drugi način , ne vidim razlog da ju dijete zadovolji dojenjem (ako je tako naviklo) ako je to majci prihvatljivo i ona to želi.
e, sad , zašto je nekom prihvatljivo da dijete od tri žvaće dudu i lijepi se za mene za utjehu (npr. moja trogodišnjakinja koja nije dojila) , a dojenje u istoj dobi je neprihvatljivo ponašanje ili čak jako štetno, to mi baš nije jasno.
potrebe, želje, želje, potrebe...
vjerujem da dijete od tri godine nema neku potrebu više cicati. kao ni dijete od sedam godina spavati sa mnom. pa sam lagala na upisu u osnovnu školu. da mu ispunjavam tu želju. :mrgreen:
a pitanje su postavili ko da bi ne znam što otkrili da smo rekli da spava. onako, važno, ispod oka me gledala. :mrgreen:
sve u svemu, slažem se s bubicom.
sve to može biti i patološki, ali ako je spavanje i dojenje patološki, što je tek sa svim ostalim, puno bitnijim aspektima odgoja? već je netko rekao, ako majka spavanje i dojenje koristi kao nekakvu manipulaciju djetetom, tom djeetu teško da može pomoć spavanje u svojoj sobi i cucanje dude umjesto cice.Citiraj:
Slozila bih se s time da je dinamika svake obitelji jedinstvena i da je profesionalno površno izvući samo jedan uzrok evidentnih problema
a i ti si u toj skupini spavača :mrgreen:
nama je psihologica kojaoj smo kasnije išli (zbog drugih stvari) tumačila tu želju kao potrebu za sigurnošću, te kad se dijete osjeti dovoljno sigurnim uz minimalni poticaj će se odseliti u svoj krevet.
ja isto tako gledam i na produženo dojenje.
znaš kako je J nama tumačio tu želju? zašto svi u ovoj kući mogu spavati s nekim, samo ja moram spavati sam? :lol:
dan danas ne voli spavati sam. osim kad je ljut na svih.
ali zato može spavati mjesec dana van kuće bez problema, kod frendova, na skijanje ide sam, taj svaku priliku koristi da spava negdje drugdje, samo ne doma.
jedino ne voli - prazan krevet. :mrgreen:
Ne možeš dojiti ako dijete ne želi sisati.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ja fakat ne vidim u čemu je ovdje problem!
Žena se požali da joj stručni tim poliklinike koja propagira dojenje amputira zlostavljanje djece dojenjem i onda to preraste u čitavu raspravu o tome želi li, treba li, bude li, ne bude, tko želi, tko ne želi, tko bi trebao, tko ne - dojiti i zašto, kako, zbog čega....
ja ni jednog dana svog života nisam dojila svoje dvoje djece iz kojekakvih (više objektivnih, nego subjektivnih) razloga, ali ne pada mi na pamet prodikovati nekome zato što jest, jer je mogao, jer je bio u drugačijim okolnostima, jer je znao bolje od mene...a još manje se zbog toga osjećati ugroženo, napadnuto, izrugivano.....manje vrijedno....
i ne hvalim se time, nego ističem kao prodojeći primjer nedojeće mame
zato još uvijek ne razumijem u čemu je problem
jel možda postoji kakav argument i opravdanje da dojenje zaista jest zlostavljanje?
ja ga još nisam uspjela čuti
isto tako nisam još nikad čula da je ijednoj majci uspjelo dojiti dijete koje to ne želi
uopće si ne mogu zamisliti te metode prisile...iako su ih meni osobno savjetovali ("ostavite ga gladnog, pa će prihvatiti dojku jer neće imati drugog izbora"), ali meni se bilo valjda lakše izdajati skoro godinu dana :roll: jer te metode baš pale kak se netko sjeti
pikula, ajde pojasni još malo kako ti to vidiš? U kojim slučajevima i zašto nije dobro da dijete sisa predugo?
Ja sam nova u ovoliko produženom dojenju, dakle nemam osobno iskustvo nakon dvije godine. Mogu se sjetit zašto bi meni pasalo da prestane dojenje, i ako kod mene prevagnu takve želje krenut ću prema kraju, ali ne pada mi na pamet nijedan razlog zašto bi dojenje bilo nešto s čim se treba prestat zbog djeteta. Misliš da dojenje uzima prostor nekim drugim vještinama/osobinama koje treba u nekoj dobi razvijat, ili nešto deseto?
Da, mislim da u nekim situacijama, metode umirivanja, bilo dudama, sokićima,monteom, crtićima, dekicama, pa i dojenjem mogu popuniti mjesto savladavanja novih razvojnih faza. Onak površno i općenito rečeno, s obzirom da sam velikim dijelom OT.
Bili smo tamo zbog starijeg djeteta, a govorili su o dojenju mladeg djeteta koje je mlade od 2 godine.
Oboje djece sam dala voce sa njihovih 4 mjeseca jer su me trazila, grabili su mi tanjur. Dakle, nisam po preporukama na silu cekala 6 mjeseci, nego sam napravila instiktivno, sto je ispalo kako je rekao i dr. Jack Newmann da su preporuke od tocno 6 mjeseci samo okvirne, a svako je dijete drugacije.
Ne znam da li je gospoda Doc. dr. sc. Gordana Buljan Flander ravnateljica te Poliklinike jer nisam nasla eksplicitno navedeno, a ne da mi se sad traziti, ali moguce je. Ona u onom clanku navodi da se treba dojiti do 1 godine, a dalje po zeljama, a na stranici WHO pise "Exclusive breastfeeding is recommended up to 6 months of age, with continued breastfeeding along with appropriate complementary foods up to two years of age or beyond."
Oboje djece su dojene na zahtjev i preferiraju razlicitu hranu. Starije dijete zdravu, a mlade kruh i krumpir. Oboje imaju dobar apetit.
Moram priznati da me veoma sokirao taj stav u Poliklinici i doista sam ocekivala da su barem toliko educirani, tim vise sto od njih trazim savjet za starije dijete. Sada sam poprilicno sumnjicava u ono sto cu cuti od njih i dobro cu provjeriti prije nego im povjerujem.
Hvala svima na podrsci. Pomikaki, ovdje nije rasprava o dojenju i nedojenju, nego o tome sto zbog zabrinutosti za dobrobit vlastitog djeteta bivam deklarirana kao nenamjerni zlostavljac djece jer ih zelim dojiti kada i koliko im je potrebno i to od strane psihologa u uglednoj i priznatoj instituciji, bez obzira na upozorenja na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. Ne zelim niti znati sto bi bilo da Svjetska zdravstvena organizacija nije eksplicitno navela da je to dobro za dijete. Mozda bih bila upucena na psiholosku obradu jer dojim dijete? Ovako ih pokusavam educirati, iako oni imaju vlast da mene educiraju.
U Poliklinici smo zbog tezeg odgoja i nervoze starijeg djeteta. Taj dan je mlade dijete bilo nervozno jer je rano ujutro nasilno dignuto iz kreveta i stavljeno u auto, bez podoja, kako bimo stigi na termin.
Oni smatraju da su mi djeca razmazena i bez granica, a da je sve pocelo jer dobivaju/su dobivala podoj prema vlastitim potrebama. Smatraju da se vec sa 3 ili 4 mjeseca djetetu treba odredivati kada smiju ili ne smiju jesti. Kazu da se postavljanje granica gradi od dojenja, da od toga sve krece. Kako nema granica u dojenju, tako se veze sve ostalo te dijete odraste bez postavljanja i postivanja postavljenih granica. Mozda sam u krivu, ali smatrala sam da ne biramo kada cemo biti gladni, pogotovo ne tako malo dijete. Mislila sam da se disciplina stvara tako da se djetetu dadu argumenti zasto nesto mora biti tako kako se kaze. Ja nemam argumenta zasto djetetu ne bih dala jesti/piti kada me trazi.
Sirius, molim te, mozes li mi poslati podatke o tom psihologu, jer doista zelim pomoci svojem djetetu?
Thlapsi, molim te za dokaze koje imas da dojenje ne uzrokuje karijes jer moje oboje djece imaju identican karijes. Prijateljica mi je stomatolog i isto smatra da majcino mlijeko tijekom noci unistava zube. Molim te i kontakt stomatologice, jer nisam nasla nikoga tko bi mi pomogao oko toga.
Sto se tice odgoja, slusala sam i o onima koji su ostavljali djecu da placu u sobi, i o onima koji su djecu razmazili i sve im dopustali, cak i da tuku drugu djecu, citala knjige o attachment parentingu, citala i slusala Jaspera Juula, i na kraju zakljucila da mi je starija kcer cudna i ipak krenula kod psihologa. mozda sam preosjetljiva, ali me je taj stav psihologice doista sokirao. Ja sam joj objasnila da svoje misljenje (usprkos njenom misljenju i njenim uvjeravanjima) ne mijenjam.
kod malih beba, pod uvjetom da dojenje funkcionira, pod uvjetom da si od onih mama koje imaju mlijeka na bacanje, ili pod uvjetom da dijete ne doji - jelo, spavanje - sve se to može disciplinirati. druga je stvar da u mom slučaju, da sam dojila svaka 3 sata, dojila bih mjesec dana. i onda bih ponavljala rečenicu - nakon mjesec dana sam ostala bez mlijeka.Citiraj:
molly prvotno napisa
vidjela sam male, dojene, bebe kako su - disciplinirane. zna se kad se jede, zna se kad se spava. do tog su došli jednim jedinim sistemom - plačem. odnosno, ne reagiranjem na plač.
i, za razliku od većine na ovom forumu, ja vjerujem da im niš ne fali radi toga. zaboravit će taj plač i taj očaj i neće im ostati nikakve traume. imaju super roditelje.
al, postoji jedan problem.
djecu ne odgajam kao projekt. da nemaju traume u budućnosti. da postanu ovakvi ili onakvi. djecu odgajam jer mi je to trenutno - život. ne čekam da prođe. nego živim život. svoj život. ja sam kakva jesam. ne mogu gledati očajnu bebu od tri dana kako plače u krevetiću. a tako joj malo treba. ne radi budućnosti, nego radi sadašnjosti.
plač novorođenčeta je zvuk koji se najteže podnosi. i s razlogom je to tako. ovo 5 put jače urlikanje četverogodišnjakinje nije ništa naspram tihog plača nove bebe. mlijeko samo od sebe curi.
znam, jer sam probala. s J smo imali ideju, prije nego se rodio, da mu ništa ne može bit od 5 minuta plača. i ne može. pa smo došli doma, J je prvi put zaplakao, u svome krevetiću, mi u dnevnom. prošlo je valjda 5 sekundi, a ne 5 minuta kad smo već oboje bili znojni od muke i jada i išli ga dignuti. i, mali, 4 dana stari miš se smirio odmah. nisu mi trebale knjige o attachment parentingu da odustanem od početne ideje. :mrgreen:
a što se tiče discipline, tu se ne bih se složila s tobom. ne vjerujem u argumentaciju kad su dvogodišnjaci u pitanju. zato i obožavamo djecu, i divimo se djeci, jer su nerazumna, i nisu poput nas odraslih. ako želim da nešto naprave, onda to na kraju i naprave. starija sam, pametnija i lukavija od njih. želim da to naprave ne iz razloga da postanu disciplinirani. nego što je to u nekom trenutku, po mom mišljenju - potrebno. i mora se.
a ako želiš disciplinu, radi discipline, ako ti je sama disciplina kao takva - bitna, onda, nemojmo se zavaravati - nema majci, imaju one od pravo, od početka treba trenirati strogoću. pa da vidiš discipline.
Postoji i srednji put. Bez plakanja. Razumno u svemu. Bez treniranja strogoće. Samo uz puno ljubavi i potpunog posvećivanja djeci, oni shvate kada je dobro i njima i mami i tati.
Kad znaju da će mama uvijek i odmah ispuniti njihove potrebe i želje, vrlo brzo nauče da ne moraju ni gnjaviti, ni plakati.
Nije uvijek lako sve drugo podrediti djetetovim potrebama u prvim mjesecima i većinu svega u drugoj polovini prve godine, ali trud se isplati, jer se dobije dijete koje je zadovoljno i s kojim je lako proći kroz dan, noć, kroz odrastanje. Pogotovo nije lako kad je dvoje, troje djece...ali može se.
Znam da će opet neki krivo shvatiti, ali ne svi.
sad si se vala zapetljala :mrgreen:Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
:lol:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ne znam jesam li krivo shvatila...
moje vrijeme i moj život su apsolutno podređeni djeci.
ali i gnjave i plaču i zanovijetaju.
i dosadni su, ubi` Bože
a nisam dopuštala da plaču, zadovoljavala sam njihove potrebe čim su ukazali na njih (nisam išla tako daleko da im ugađam iz preventive)
skoro da je i danas tako
pravilo je... da nema pravila.
ni u jednoj obitelji sa više djece, a kamoli sa primjerima iz više obitelji.
Znala sam da neće neki shvatiti. Jednostavno ne želite razumjeti da svi nismo isti. No, nije ni bitno. Ja prekraćujem vrijeme. I zabavno mi je čitati, dok igram farmu na drugoj stranici. Popodnevni odmor.
ja mislim da bi ipak trebalo dobro razlučiti što je zlostavljanje, a što ne - uostalom to je definirao i sam Zakon
isto tako i što je to patologija, a što ne - e to je već pitanje struke koja očito nema ni jednake kriterije ni jednaka stajališta
...jer proglašavati roditelja zlostavljačem ili neko dječje ponašanje patologijom bez valjanih argumenata ili pak čak protivno valjanim argumentima može jedino biti kontraproduktivno
...jer kako može biti dobro roditelja koji je došao po savjet jer misli da mu treba stručna pomoć, popljuvati time da je on jedini krivac za takvo djetetovo ponašanje i da je on svojim ponašanjem i odgojem prouzročio takvo djetetovo ponašanje
onda zaista nije ni čudo što se jako malo roditelja koji bi stvarno i trebali pomoć u odgoju djeteta, odlučuje za bilo kakvo psihološko savjetovanje
nego što. dijete od četiri mjeseca će rezonirati: nema problema, znam da će me mama kad-tad podići i dati mi ciku. jest da sam sad uplašen, usamljen, žedan i gladan, ali trebam se samo strpiti da dođe vrijeme za podoj. evo sad će, još samo pola sata!Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Meni djeca, moja ili bilo čija, nikad nisu dosadna. Odrasli da, ali djeca ne. Puni su ideja, puni volje za učenjem, nema zlobe u njima, ne traže skriveno značenje u riječima, ono što misle i govore, meni su djeca najbolje društvo.