Draga, ja imam 33...:-PCitiraj:
Trina prvotno napisa
Printable View
Draga, ja imam 33...:-PCitiraj:
Trina prvotno napisa
I meni 33 otvara vrata i ne nazire se kraj mojim visokim tonovima.
Doba noćnog gubljenja zbog cicanja je hvala Bogu iza mene i ne želim se toga prisjećati.
Naime, ja kad zaspim, prva tri sata me nitko ne može pozvati i dozvati u svijet budnih.
Obavljam ja hodanja u dječje krevetiće, umirim, dam vodicu..ali ja se toga ne sjećam.
Još je dobro dok sve u miru obavim, ali kad me muž nekako dozove jer se ljutim na djecu, raspravljam sa njima
jer od čvrstog sna (ustvari kroničnog umora) ne kužim što me trebaju, onda bih se pokrila po glavi i nikad više pokazala.
To mi najteže pada i najviše rastužuje, ta nekontrola.
A u ovim lijepim tihim noćnim satima napajam se najljepšim zvukom, zvukom tišine, Bože kako paše!
Ipak, pokušavam se staviti na mjesto, trudim se ne vikati, ali bar jednom dnevno me izbace iz cipela i glas poleti.
Ne znam, važno mi je da sam svjesna da želim svesti takvo ponašanje na minimum, nekad mi pođe za rukom, a nekad
unatoč trudu baš i ne. Ne mislim odustati, ali se sve češće prisiljavam staviti u dječje cipele, vidjeti stvar njihovim očima,
e kad to uspijem samo ih grlim i mazim jer znam da sam pogriješila. I čim ih više shvaćam ljepše nam je, razumijemo se.
Ali nažalost, svakodnevnica nas nosi u tisuću pravaca tako da se vrlo brzo ti konci u rukama pogube i eto nas opet na visokim tonovima.
I tako u krug.
Samo se ti tješi! :-PCitiraj:
mitovski prvotno napisa
Ja sam rekla kako će moje drugo dijete spavati, a kad ono još gore. A cijelu trudnoću sam mantrala kako će s ovim bit sve lakše!
ja bi se složila sa Beti3Citiraj:
Trina prvotno napisa
vjerovatno je tu i narav u pitanju
ali vjerujem da je to i reakcija na novu situaciju
ona nije jedinica
ali je bila jedina cura
sada to više nije
koliko sam shvatila ona je 2. dijete, mlađi brat nije tako puno mlađi, možda se ni ne sjeća vremena kada je on bio beba
živjela je u jednoj obitelji
a sad je ta obitelj potpuno drugačija
sad je tu neka beba koja oduzima većinu majčinog vremena
mislim da ona samo traži tvoju pažnju
na kriv način
ali možda drugi ne zna
jer i negativna pažnja je pažnja
a i možda je problem u tome da svi imaju jednaki tretman
svi smo mi različiti i tražimo različite tretmane
mene je to stalno budenje nocu izludivalo, ali sam pukla tek kasnije, kad se poklopilo s jos nekim dogadajima.
stvarno to nije lako izdrzat. jedino na cemu mogu zavidit drugim roditeljima je to spavanje. moj i sad jako tesko zaspi, ali bar je naucio lezat u krevetu dok se to ne dogodi. ma ne znam kak umoran bio. a u autu zaspi u roku keks. to me pak isto zivcira za poludit, kad zaspe onako oko 6.
Citiraj:
Ivanna prvotno napisa
a ti me sad ubi u pojam s ovim! :lol:
uf kako sam se našla u ovome...Citiraj:
piplica prvotno napisa
do sada sam bila poznata ko osoba koja obožava slušanje glazbe, veliki konzument
sada ništa...
Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
ma ovo ponašanje nije ništa novo, ona je takva oduvijek. Sestra djeluje pozitivno na nju, čak je probudila osjećaje u njoj, njenu nježnu stranu. A pažnju možda traži, ne znam ni sama, možda previše analiziram, možda je jednostavno karakterno takva. ne mogu sva djeca biti mila i draga:p
I ja sam postala ljubitelj tišine. Na poslu več znaju ako je tišina, nema muzike ni ničega, da sama radim.
Ja bi i aninog i Trininu opalila homeopatijom, al to sam samo ja.
Uglavnom, kad sam napisala onaj post da do 35. ima sanse da smirite zivce podrazumjevala sam da radite na tome. Ja sam imala prije totalne ispede deracine i lupanja vratima. Imamo ogronmo staklo na ulaznim vratima koje je mislim triput platilo glavom. Uopce ne smatram da je to nesto sto je dio mog karaktera i da taj bijes koji me preplavi kad popizdim treba na takav nacin rjesavati. Niti da je to sarmantan dio moje osobnosti. Nego nesto sto treba rijesiti.
Mislim da niej isklucivo djecji karakter ono sto nas izbaci iz takta nego kombinacija naseg i djecjeg karaktera. Zato i nemamo jednake konflikte sa svima.
I ja isto ovako.Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
Nije nikad problem u pokazivanju ljutnje, nego u nacinu na koji se pokazuje.
iksam martu
sto se muzike tice to je uglavnom neka blaga mjuza koja smiruje zivce, a ne podrazava :mrgreen:
ovako nesto
a ja glupača izbjegavam ovu temu, jer mi je dosta filozofiranja...a ovdje zahebancija...:klap:
ja sam cool do neke granice, kad nisam..podviknem. pomaze sto je muz cool kad je popiz.... i obrnuto, pa skuliramo jedno drugog...osim kad se mi kačimo, naravno ;-)
meni nije zao kad viknem na starijeg. onda poslusa.
Pričam o ljudima koji nikad ne pokazuju da su ljuti, a takve poznajem.
E ovo je pravo pitanje. Koji je uopće prihvatljivi način pokazivanja ljutnje?Citiraj:
marta prvotno napisa
mikka ovo je genijalno :heart:
a što se tiče manifestiranja ljutnje, ja samo znam da lupanje stvarima, vrištanje i sl. aktivnosti jednostavno nisu nešto što bi pametan i zreo roditelj trebao raditi. najprije mislim na sebe a ako se još neko prepoznje u ovome nek se ne ljuti.
baš mi je to odraz neke nemoći, nedoraslosti.:-(
kad pred očima imam sliku mame kakva bih htjela biti/postati stalno je to neka karakterna, čvrsta a opet topla i emotivna žena
znači ona kojoj nije strana ljutnja niti joj je nepoznata frustracija ali ona tu frustraciju rješava, slomi je nečim konsrtuktivnim
a ne da frustraciju lomi nju...
marta de malo pojasni ovi s homeopatijom..ak ti se da naravno...:mrgreen:
Kod nas je kombinacija kontrolfrik mame i dvoje turbo djece svako na svoj način, kojima je bilo i jest teško postavljati granice. Ispadala sam iz tračnica, derala sam se, kaže moj sin, kao da munje i gromovi sijevaju. Ja jesam temperamentna, ali mislim da deranje ne dolazi iz toga nego iz potrebe da pod svaku cijenu postaviš granice i drugo, još gore, da se istreseš. Kad sam to ustanovila, odlučila sam krenuti od sebe, ne od djece, nastojati promijeniti svoje ponašanje, a ne u prvom redu njihovo. Otpustiti kontrolu, prihvatiti kod njih nešto "što bih ja drugačije", komunicirati na drugi način i prihvatiti da ne može sve biti po mom. S druga strane, naći sebi ventila - zatvoriti se u svoju radnu sobu i zahtijevati malo mira za sebe, uzeti knjigu, prošetati sama. Nisam potpuno prestala vikati (a nadam se da hoću), ali sad je to rijetko. Deranje ne pomaže u rješavanju problema, naprotiv, kumulativno ima samo loše posljedice od kojih je najgora kvarenje odnosa. Da bi izbjeglo deranje dijete će ti nešto prešutjeti, neće se povjeravati, neće uopće slušati sadržaj tvojih riječi. A to nikako ne bih htjela sad kad su na pragu puberteta. Osim toga, kako mi komuniciramo tako će manje više komunicirati i djeca. Ne mogu si zamisliti godine koje slijede u kojima bismo se jedni na druge stalno izderavali.
Sada mi je glavni način postavljanja granica planiranje. Unaprijed razmislim o tome što bi, primjerice, dijete trebalo učiniti danas poslijepodne ili za vikend i postavim to na dnevni red dovoljno rano, čak i prethodni dan ili tjedan. Upozorim ih što treba učiniti i koliko za to imaju vremena, s obzirom na druge planove. Ako se to ne obavi na vrijeme slijedi posljedica na koju sam već ranije upozorila - nećeš moći gledati TV, igrati se na računalu ili ići u kino jer će vrijeme za to iscuriti. Organizacijski plan prepuštam njima, s tim da tražim da kažem ovako: sad je toliko i toliko sati, u toliko imamo ručak, poslije smo isplanirali to i to, sad mi reci kad ćeš svirati ili ponoviti neki predmet. Najčešće ipak stvore taj raspored. S tim je u vezi da sam si postavila odgojne prioritete u ovom razdoblju. Npr. mislim da je za mog sina sada najvažnije da nauči organizirati i strukturirati vrijeme. To mi je dugoročni cilj, pa ako primjećujem da smo na tom putu, neću puknuti ako danas nije bilo onako kako treba. Primjećujem da ih posljedice uče više od mojih tirada - ako sam se lijenio cijelo poslijepodne i ostavio učenje latinskih riječi za 21.30, ne osjećam se baš dobro, napet sam i ne mogu na vrijeme ići spavati. Kad bih ja raspalila tiradu o tome, više ne bi razmišljao o logičnim posljedicama svojih postupaka nego o samoobrani od moje bujice riječi i skliznuo u otpor, naravno.
Najteže mi je kad se svađaju - nastojim što manje intervenirati, jer tako prebacuju odgovornost na mene i ne uče sami rješavati svoje sukobe. Onome koji je stvorio problem nastojim to objasniti na hladno i nasamo.
Zapravo, mislim da se sve svodi na potrebu za strpljenjem u odgoju.
Znam i ja takve, ali u mom slučaju takvi ljudi ne haju ni za što, pored njih su i njihova vlastita djeca sekundarna, nije ih briga ni za što osim za njihov ćef,ne sekiraju se ako im je dijete gladno, bude već negdje jelo, a i ako naklepaju još pokoje, netko će ih već nahraniti, ne zamaraju se režijama, dugovima, netko to umjesto njih rješava...i ne, zaista nikada nisu niti ljuti niti živčani niti zabrinuti, popiju si pivkana, zapale pljugi i ajd bok...Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Ali to ja govorim o ljudima koje poznajem...
bas si ovo dobro napisala. i slazem se. makar sam imala ispada i nekih glupih reakcija. ali sam svjesna bila uvijek da je to lose, i nesto jace od mene i da se mogu kontrolirati nikad to ne bih napravila niti odobravala. bolje pokazati malo ljutnje svjesno nego zivjeti u nadi da do ljutnje nece ni doci pa puknuti.Citiraj:
flopica prvotno napisa
ja samo znam da ako cu imati jos djece nikako necu dopustit to nocno nacicavanje i izigravat savrsenu mamu patnicu jer si to jednostavno necu moci priustiti zbog objektivnih okolnosti.
Rekla bih, bilo koji nacin koji drugi nece dozivljavati kao napad i agresiju i zbog kojeg ti osobno neces imati osjecaj krivnje.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
ana.m nemam sto tu objasnjavati, odvedes dijete na konstitucijski tretman dobrom homeopatu.
Baš dobro si to sažela.Tako i ja, ne uspijevam uvijek, ali trudim se.Citiraj:
flopica prvotno napisa
E da, moram još dodati da se MM jako puno bavi djecom. Puno toga preuzima na sebe, tako da ja imam mogućnost odmaka.
I slažem se sa svima onima koji su zaključili da ne treba previše tražiti ni od sebe - postaviti si nekakav standard savršene majke održavanje kojega nas previše košta.
Cijeli post je lijepo napisan, ali ovo bih prokomentirala...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Prvi dio je itekako dobro napisan, i tocno to djeca rade, znam jaaaako puno primjera..od najmanjih sitnica ''nemoj reci mami da sam pojela kolac prije rucka'' do vecih stvari... zasto skrivaju? Jer bi se roditelji ljutili i jer bi vikali na njih...
Ovo o interveniranju, ja i brat smo se stalno svadjali, razlika je malo vise od 1,5g. I kako je mama uvijek bila zauzeta kad smo ju zvali ona bi samo dobacila u prolazu da budem dobra ili da ga ne tucem i slicno, vjerovala je njemu, pri cemu sam ja ko starije dijete uvijek ispastala, bar ja to tako gledam, jer on jadan mali (koji je uvijek provocirao) nije kriv.....MRZILA SAM TO!!!!!!!!!
Xam i ja...deračina i lupanje vratima mi je jednako prihvatljivo izražavanje ljutnje koliko mi je prihvatljivo zadaviti dijete dok ga grliš iz ljubavi.Citiraj:
marta prvotno napisa
Mikka ko da si me pitala sa onom mjuzom, mrak!
jelda, farid je bog mira :mrgreen:
divno, baš slušam
Jooj ovoga sam toliko svjesna, to je strašno dok se to događa. I još dok si si sam kriv...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Zdenka posebno mi se sviđa onaj dio o strpljenju u odgoju
za mene je strpljivost toliko teško dostići a održati još teže
strašno sam ubrzana osoba, brzo razmišljam, brzo reagiram, brzo hodam
mene to zapravo toliko umori da moram svjesno sama sebe usporavati
i u toj brzini nemam vremena čekati
a u odgoju ne možeš postići sve sad i odmah...
nisam marta, ali ću ti probat objasnitiCitiraj:
ana.m prvotno napisa
na moj način
odavno kad nekom nije dobro, kažu daj mu vode i šećera
promješaš žličicu šećera u po čaše vode
daš uznemirenoj osobi da popije
i bude mu kao bolje
danas se cukar u vodi zove homeopatija8-)
Mene je MM uspio svojim ignoriranjem mojih bijesnih ispada stabilizirati (ja bih vikala, lupala, bacala okolo stvari, a on ni makac, ni A ni B). Postalo mi dosadno da se sama sa sobom svađam pa sam se polako počela mijenjati, počela se kontrolirati i prije nego što sam postala majkom i prije navršene 32 godine (sada 33). Istina, i danas me nekad znaju izbaciti iz takta, a tada isto kao i Koksy ostavim djecu MM kad dođe s posla, odem van na sat-dva ili se samo provozam uz omiljene taktove po kvartu i napunim baterije.
Shvatila sam da se nakon velike dernjave samo ja osjećam loše, a da me moji najbliži u takvom izdanju uopće ne doživljavaju ozbiljno.
Ovo je i meni bilo ključno. Velika dernjava mi uopće nije donjela olakšanje, nego još teže osjećaje. :govno:Citiraj:
laura29 prvotno napisa
Isto tako.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Ne želim vikati, mrzim to, ali kad tlak krene u visine i glas u operu, bubnjići me zabole i istog trena mislim u sebi ' O ne ponovno, uh'
Ma ustvari na kraju ispadne vrlo jednostavno, ali problem je tu glavu ostaviti hladnom. Te emocije koje navru zbog raznih situacija,
a ustvari radi se o djeci, njihovoj igri, želji, a mi u tom trenutku vidimo i želimo sasvim desete stvari...
Aleks :lol::lol:
imam 31. god i znam se zaderati na curku, u zadnje vrijeme sve češće ali imam opravdanje-trudna sam i sve me boli i neda mi se ništa , a ona je puna pitanja i tvrdoglava i naporna...peru me hormoni...
ali isto tako se osjećam ko g...o poslije i obično to završi tako da se ja njoj ispričavam (jer mrzi kad neko na nju viče i odmah se rasplače) i ljubim je, grlim, i mrzim samu sebe zbog gubitka kontrole
Nisam za neku veliku deračinu ali malo deračine mislim da neće napravit nekakvu bogznakakvu štetu.U principu sve ovisi o karakteru.Ja sam vrlo temperamentna i sve što radim,radim s puno strasti...često sam u speedu i kad treba i kad ne treba,MM je čista suprotnost a naša malena (mix moga i njegovoga)ovisi o čemu se radi. Dakle,ne urlam za svaku sitnicu ali kad mi baš dođe podignem ton!
Tako i nju učim,je da je ona još dosta mala ali kad negoduje i izražava svoje nezadovoljstvo zbog nečega,ne sputavam,nego ju puštam da izrazi svoje emocije i dajem joj do znanja da je uredu da bude ljuta neko vrijeme.Naravno da sebi postavljam neke granice jer ne želim da oponaša baš onaj "gori" dio mene ali ne vidim ništa loše u tome da smo svi ponekad malo na svoju ruku ili krivu nogu ili što god.. Svaka čast "zen" mamama ali ja nisam taj tip.Srećom pa moja samokontrola još uvijek štima pa vičem rijetko ali iskreno volim tu živost kod sebe i volim takav tip ljudi,sve dok to ne prelazi u maltretiranje onih koji nas okružuju
.I da, imam skoro 34g i ne vidim neku razliku u nazad par godina.A i dijete mi je još malo,pa stignem jače poživčanit:mrgreen:
p.s.još uvijek se sjećam riječi mog dede (možda je to i najbolji opis) "kad moja A hoda,zemlja se trese",to ja danas vidim u svom djetetu:heart:
Rijetko vičem, bar se meni čini da je to rijetko. Imam ih troje, 10, 2 i 1 godina i izbacuje me iz takta uvijek istih par stvari; igra stolicama na balkonu, odbijanje hodanja po stepenicama uz bacanje po istim, bezrazložno napadanje brata jer sam ljut, dosadno mi je... Uglavnom, pomaže mi da se odem umit u ostalim situacijama. Sama sam s njima većinu vremena i nemam neki osjećaj zatvorenosti u kuću i lijepo mi je. Ali eto gore nabrojane situacije, iako sam po prirodi smirena, ne znam riješiti bez vike. Voljela bih znati, ali iskreno ja nakon vikanja imam osjećaj olakšanja. I možda se zavaravam, ali zdravo je vikati kad si ljut. OK ja ne lupam vratima, niti im govorim ne znam kakve gadosti. Pa ja želim da oni nauče i da je mama samo čovjek. Ono mama nekad pop... i to je to.
Genijalan opis! :lol:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
casa :klap:
u potpunosti se slažem s tobom!