Dugo me nije bilo pa do sad nisam vidjela pitanje.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Dakle...iskustvo koje jednostavno želim zaboraviti. Počelo je dobro. Roditelji su se anonimno izjasnili da su za spomenar, cvijeće i eventualno nekakvu sitnicu (neki su to napisali). Međutim, kad smo se našli prije jednog roditeljskog, određeni klan je potegnuo pitanje, prozvao spomenar smećem :roll: i započeli ponovo spiku o laptopu, biciklu, torbi i sl. Još je bilo svakakvog ponašanja i riječi koje su padale u što sad ne bi ulazila....no na kraju se skupljalo po 100 kn. Dvomila sam se dati ili ne zbog načina na koji su se ponijeli prema cijeloj situaciji i zbog drskosti i .... no na kraju sam dala samo zbog svoje kćeri (da joj slučajno ne bi tko što predbacivao) i zbog svega što je učiteljica uložila u nju.
Kupljen je nekakav buketić cvijeća i poklon bon za Avenue Mall. Ja sam bila u šoku kad sam čula jer mi je to totalno poklon bez osjećaja (po meni). Klinci su voljeli učiteljicu i plakali s njom i za njom na završnoj priredbi, a poklon koji (po meni) ne ostavlja baš nikakvu uspomenu na njih.
Moja kćer je na kraju napravila nešto poput spomenara (na karton nalijepila svoju sliku sa učiteljicom, a na drugo stranu je napisala sastavak "Moja učiteljica" - ja sam se rasplakala kad sam ga pročitala :mrgreen: i to joj je dala zadnji dan škole (priredba je bila 2 dana ranije).
Drago mi je da je to sad iza mene. U svakom slučaju bila mi je to vrlo dobra lekcija za kraj 8. ove kćeri ta za drugu djecu. Da nisam ništa pokušala, vjerojatno bi se još više grizla, ovak mi je nekako ipak savjest mirnija.
