Moraš dobro ciljati i iznenaditi neprijatelja. :mrgreen:Citiraj:
mikka prvotno napisa
Printable View
Moraš dobro ciljati i iznenaditi neprijatelja. :mrgreen:Citiraj:
mikka prvotno napisa
to sam upotrijebila kod šivanja, nesvjesno, nije upalilo...tražili su pomoć da me se drži ;)Citiraj:
sirius prvotno napisa
nine, potpis, pogotovo ovo zadnje.
E pa moram ponoviti da je meni u Varaždinu za kateter bilo dovoljno jednom reći da ga neću i to je bilo to.
Citiraj:
mikka prvotno napisa
Usprkos 2 dobra iskustva smatram vrlo lošim da sam morala o tome puno razmišljati, donijeti odluku oko koje su me svi gnjavili i potrošiti dosta energije i novca da bih rodila u Varaždinu i da bih dobila normalan odnos poštovanja i dobre uvjete za rađanje. Nadam se, ali zaista se nadam da će što prije u svim rodilištima to biti standard koji neće ovisiti o smjeni, ili doktoru pa čak niti o babici iako će uvijek biti manje ili više kvalitetnih kao i u svim profesijama. Ali odnos poštovanja ili ,kako je u nedjeljom u 2 rekla gđa. Krizmanić, uljuđenosti bi trebao biti osnova djelovanja svakoga tko radi s ljudima.
Ajoj, koja tema! Meni je u Ri 2009. bilo tako da ne zelim vise nikad u zivotu tamo uci.. :( Razmisljam cijelo ovo vrijeme da posaljem zalbu UNICEF-u da im ukinu status "prijatelja djece" jer nit su prijatelji djece, nit su prijatelji majki..
2009. je bila kobna i za mene tamo; ja sam poslala pismo na 9 adresa (vidi topic od NeneJabuke Želim prijateljsko rodilište) ali nisam UNICEF-u jer njihova titula se tiće samo postupanje oko dojenja. No, možda bi danas, da neka šalje pismo, bilo dobro i UNICEF uključiti...
Čitam ovu temu jer ja sam iz mjesta gdje se stalno bira - ići u Pulu ili Rijeku. I redovito susrećem jednaki broj zagovornika odn. onih koji su protiv jednog ili drugog rodilišta, ovisno o vlastitom iskustvu ili iskustvu bližnjih. Ja nisam imala nikakvih problema u pulskom rodilištu i uvijek ih hvalim, ali moglo je biti i drugačije. Kao što je netko već rekao, najžalosnije je što uvijek tretman prema rodilji i bebi ovisi o smjeni i o ljudima koje ćemo zateći. A to ne bi nipošto smjelo biti tako! Trebali bismo imati povjerenja u sve medicinske djelatnike koje ćemo susresti a ne nadati se bar jednoj ljubaznoj babici i sl. I u redu je da se o tome piše i u redu je da prvorotkinje čitaju i da znaju šta mogu očekivati, odn. da odu spremne na porod i da zauzmu stav.
A i postupanje oko dojenja im je bilo vrlo šuplje - dobila dijete na prvi podoj tek nakon 24 sata.. :-x Potisnula sam tu traumu za neko drugo doba kad uhvatim više vremena da se posvetim tim žalbama.. Trebam ih tužiti da mi plate troškove psihijatra pa da se riješim te traume.. Hehe.. Bacit ću pogled na topic koji spominješ pa me možda razljuti i inspirira na djelovanje.. :)Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
nije topic za ljutnju, nego topic za djelovanje :) I treba ga pretočiti u tekst za portal pa ako imaš volje... :)
Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
Upravo ove stvari su ono što cijelo vrijeme želim reći. Nisam to još doživjela na vlastitoj koži i nadam se da neću, ali slušam one koje jesu i ne mogu vjerovati kako se sve to s lakoćom zaboravi. Možda su sve te žene bolje osobe od mene :)Citiraj:
Rivendell prvotno napisa
svi se nosimo sa stresom na drukčiji način, ja recimo ne bi nikad u snu rekla da bi se nosila sa stresom kao što sam nakon drugog poroda, ali to mi je bila lekcija ogromna da nisam od željeza napravila, i bome da ne treba baš sve samo trpjeti i šutjeti, nego si dati i oduška, slobodu if you will, iskazati svoje emocije a ne samo ih potaškati.
Odnosno, moja lekcija je bila (između ostalog) da potaškanje emocije i praviti se hrabra i kad te najviše gaze nije znak ženstvenosti, nije znak dobre majke niti znak da sam "bolja" majka od neke žene koja nije bila "toliko hrabra". Upravo kad sam se našla u mjestu gdje sam mislila da neću nikada bit, i nikad više neću se smatrati boljom ili hrabrijom ili jačom od bilo koje druge žene.
Ali eto opet OT
Pogledajte ovo, https://www.facebook.com/photo.php?f...2398200&type=1
i link na događanje
https://www.facebook.com/events/287508848012957/
Planira se akcija ispred bolnice u provinciji British Columbia u Kanadi ovih dana... a ovaj citat, hmmmm:
"You own everything that happened to you. Tell your stories. If people wanted you to write warmly about them, they should have behaved better." A.Lemotte
Nisam imala snage pročitati sve, jadna žena. Došla sam do kad je dr.Petra htjela prvi put upotrebiti forceps i kraj, gdje su ga ipak koristili. Ti liječnici su se ponašali kao da su sami sebi svrha. a rodilja im samo smeta, ustvari služi kao nastavno sredstvo.
Moraju liječnici učiti, i na mom prvom porodu je studentica na meni položila ginekologiju. No, profesor me pitao, nakon što je predstavio sebe i studenticu i točno mi objasnio što će raditi. Vrlo fino, pristojno, i baš mi je dobro došla da mi skrene misli s boli...
Nisam rekla da ne misliš svojim mozgom. Samo to predlažeš drugima. Kao iz nekih emisija i udžbenika... upitajte svog liječnika ili ljekarnika, haha.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Naručite se za mamografiju! Pa ti probaj, vidi kad ćeš dobit termin, nakon hiljadu poziva i na kraju hodanja pješke i čekanja na nekom šalteru.
I da živim 100 godina ne mogu shvatit kako se neko može izderavat na ženu u trudovima. Kako to može njoj pomoći (a oni su tu da pomažu).
Osoblje rodilišta ima posao i plaću zato što mi žene tamo dolazimo roditi. Kada ne bismo, pola bi ih izgubilo posao kao višak.
Reagirala si jer žene "blate" riječko rodilište. A blati ga osoblje, žene samo prepričaju što su doživjele.
I lijepo je da te profesor pitao za studenticu. I to da je tebi dobro došla ta totalna strankinja na porodu. Čak si znala da je ovaj muški profesor, a ova ženska je studentica.
Za većinu nas je to ovako: dolazi doktor (valjda) i još neke dvije (valjda doktorice? studentice? stažistice? specijalizantice? ko bi znao), sad ćemo vas pregledati da vidimo koliko ste otvoreni. raširite noge...ne ne ne, opustite se, pustite koljena! tako... evo. koliko sam otvorena? nema odgovora, okreće se prema tim ženskama i avaj! i one imaju rukavicu! jedna za drugom ponavljaju isti pregled, došao je trud, aaaa (nema veze gospođo, samo prodišite - s tuđim prstima u sebi). ženske baš nisu vične pa prilikom ulaska povlače stidne usne u rodnicu i pregled rade nespretno i bolno. obje. i okrenu se i odu. doktore, koliko sam otvorena? otišli su.
dolazi sestra - sestro, koliko sam otvorena?
kako nama ženama ne padne napamet češće onaj kung fu koji se koristi protiv kateteriziranja:mrgreen: bio bi sasvim opravdan - pa neka se i deru na nas.
Sad si me sjetila i meni su na busenje vodenjaka dosle dvije studentice. Pitao me doktor jel mogu gledati, mislim si tu su vec, zato ne. Kad ono neke studentice iz Trsta! Parlaju oni tako na talijanski cijelo vrijeme, svi se naginju, gledaju, a mene boli to istiskivanje tekucine za poludit... Kad sam malo dosla sebi pitam ih sto su govore (ipak se radi o meni i mojoj bebi), ignoriraju me, nastave pricati, i dalje me ignoriraju i na kraju izadju iz prostorije bez da mi se doktor jednom rijecju obratio. Mislim da ne trebam posebno naglasavati kako sam se osjecala.
Nisam nikad nešto tako doživjela poput vas, yellowkitty i Rivendell. Vjerujem da bih se isto tako osjećala, ali nema šanse da mene ignorira itko, ako ja to ne želim. Valjda sam takva, pa me se boje:lool:. Gora od njih...Previše samouvjerena, nekad je to i vrlina...
Al to je fakat žalosno da nam porod ovisi o tome kako se postavimo. Sram me reći, ali ja sam najbolje prošla zadnji put kad sam imala "vezu", a nakon toga drugi put kad sam točno znala što hoću a što ne i vrlo samouvjereno sam to prezentirala. Samo jbg, dik si preplašen ne mo'š bit samouvjeren...
A za riječko rodilište prijateljica ima samo riječi hvale, prvorotkinja+zadak=u par sati.
Meni je strašno da moramo biti gori od nekoga da bi postigli nešto dobro.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
:(
Beti, nothing personal... samo sam se reflektirala na tvoju rečenicu koja je sažeto opisala ono što su već mnoghe žene rekle.
splet jako sretnih okolnosti (tko je u smjeni, kako su raspoloženi te da porod ide brzo), to nikako nije praviloCitiraj:
trampolina prvotno napisa
:unsure: a ja mislila da je to normala za Rijeku
Rijeka je usudila bi se reči jedna od rijetkih, rijetkih mjesta u Hrvatskoj gdje ni postoji mogućnost vaginalnog poroda na zadak bez da se žena bori za to rukama i nogama, ali mora biti splet super okolnosti da se to zaista desi.
Priče o vaginalnom porodu zadka uglavnom jesu iz Rijeke, pa zato ljudi misle da je to tamo normalno, i jest u nekim slučajevima ali ne sigurno u svim.
već sam negdje pisala - nakon poroda, ukratko i mislila da ću kasnije dodati detalje, ali eto, nisam. dakle, moje je iskustvo ovakvo - tri poroda u ri - sva tri drip, bušenje vodenjaka i epi, rezultat - tri zdrave bebe. svaki put se brzo oporavila i uspješno dojila. gledajući sam rezultat i činjenicu da nisam imala posebne želje ni potrebe isticati neke zahtjeve niti se suprotstavljati navedenim postupcima (nisam dovoljno stručna za procjenu što bi bilo da je bilo drugačije, te jesu li navedeni postupci bili zaista potrebni, a nisam ih ni doživjela tako strašno agresivnim ili štoveć...i svaki mi je put unaprijed rečeno što će mi se raditi, dakle, priliku za odbiti sam imala), morala bih biti zadovoljna. ali, nisam. ostao je neki osjećaj nezadovoljstva, sebični zaključak - sva sreća da ne mislim više rađati - nešto se u ri kreće u lošem smjeru. između prvog i zadnjeg poroda je prošlo 11 godina, a stvari se kreću u krivom smjeru. ni sad nemam baš snage i volje pisati detalje, ali eto primjerice, ove sam godine rodila na "pokvarenom" stolu. nisu mogli dovoljno učvrstiti one šipke za noge sa strane i ja sam zadnje trudove pred izgon "padala" prema njima, a govore mi: gospođo, podignite se gore, past ćete i vi i beba, a ja se ne mogu podići gore jer se nemam o što poduprijeti, da me nije MM držao, zaista bih i završila dole. nakon toga međusobno komentiraju, pa zaista ovo moramo dati popraviti...joj, sad mi se vraća taj osjećaj.
ovo danas pišem potaknuta zapravo mukom koju osjećam od kad sam se čula s prijateljicom koja je u tom rodilištu rodila blizance, i to "kombiniranim porodom" - jedna beba vaginalno, druga na carski - sama pomisao kako joj je bilo i kako je nakon teškog prvog poroda završila na carskom i sad se oporavlja od jednog i drugog, šivana po svuda, izaziva potrebu da nekako reagiram, pa makar i ovako - zaista se nešto dešava u tom rodilištu
joj :(
Riječanka :hug:
Jako mi je žao zbog tvog nezadovoljstva :love2:
Ali ovo:
... je stvarno, stvarno tužno. Jadna žena. Nadam se da je barem s bebicama sve ok. :heart:Citiraj:
Riječanka prvotno napisa
je, sve je s curama ok, dobro i napreduju. rekao joj je doktor da mu se to nije desilo 25 godina, to bi joj valjda trebala biti utjeha ili što?
Moja poznanica je rodila dvoje dječice u Rijeci,muž je bio prisutan na oba poroda,znam da su pričali o puno djece no nakon tih poroda vele da više nijedno,da su porodi bili koma.Žao mi je da su toliko ružno doživjeli,i da im je ostala trauma!
Pitanje točno što im se nije desilo 25 godina, vaginalni porod blizanaca uopće ili jedan vaginalno jedan CR. Koliko sam skužila ne čekaju baš dugo za drugog blizanca (premda nije nužno problem čekati ako je beba ok, a šanse da bude ok su velike), i ako ne izleti maltene u par minuta onda hop ajmo :/Citiraj:
Riječanka prvotno napisa
kako se intezivno pripremam za porod koji izgleda samo sto nije, zanimaju me neki detalji... kako funkcioniraju vizite na petom katu? da li se zenama viri medju noge na viziti,da li su i pedijatri prisutni, da li dijete smije biti na prsima... dajte mi ideju kako to izgleda u ri? ili je to kao na cetvrtom katu : boli-ne-odlicno.
Riječanka je opisala razlog zbog kojeg nisam ni pod razno željela rodit u Rijeci. Znam za još jedan slučaj gdje je porod blizanaca krenuo prirodno, zakoplicirao se, rodilja se onesvjestila, bila je anestetizirana i druga beba je rođena carskim rezom. Rodilja se vrlo vrlo dugo oporavljala. Srećom s bebama je sve OK. Užas! Osim dva liječnika sodjela humane, za ostale nisam čula ni jedne riječi hvale, od nikoga.Citiraj:
Riječanka prvotno napisa
Makar ni naše Pulsko rodilište nije ništa bolje, nikad neću prežaliti što nisam zvala tvoju frendicu (od Danči) da bude samnom. Umirala sam od straha od 5:30 kada sam došla na brijanje i klistiranje, pa do 10 sati kada sam rodila. Nitko mi nije objasnio šta će se događai, dolazili su samo mjerit mi tlak, mijenjat infuziju, mjerit temperaturu. A operacijska sala je HOROR film za nekog tko se, kao ja, boji medicinskih instrumenata. Da nisam večer prije detaljno ispitala anesteziologinje, na odjelu babinjača me nebi pustile na WC do slijedećeg dana (nisam imala kateter) i tjerale bi me da ležim 24 sata. Ustala sam 6 i pol sati nakon poroda. Dojila Palčića 7 sati nakon poroda. Nosila ih po sobi jer su mi ih ostavili i otišli. I kad su se sestre vratile u sobu vikale su na mene, jer ne smijem dizat nešto teško.
Ma nije ni Pula nikakav prijatelj djece, a pravi je neprijatelj rodilja.
Ma laže ko pas. Čisto sumnjam da znamo za isti slučaj. Događa se to njima, ali skrivaju.Citiraj:
Riječanka prvotno napisa
ja sam rodila prije točno 8 mjeseci i stvarno ne mogu naći nikakve lijepe riječi za osoblje u riječkom rodilištu... žene koje rode po drugi, treći put još se i sjećaju nekih stvari u vezi njege bebe, ali da bi sestre prvorotkinjama pkazale poneku stvar ili dale savjet ili čak na lijepi način prišale sa rodiljama - takvo nešto u životu nisam vidjela... ako se odlučim za drugo dijete, sigurno ga neću tamo roditi!!!!!!!!!!! Žalosno.....:no:
Optimistična, ako bude zdravstveno s tobom i bebom sve u redu, doma ćeš već nakon 48 sati ( ma i da je duplo toliko, nebitno). A za to vrijeme možeš pretrpiti i vizite i lošu hranu i neljubaznost i ljubaznost.
Što je dva dana nakon dobro prođenog poroda!
Zanemari ih i samo uživaj u spoznaji da si mama i da imaš BEBU.
Moje osobno iskustvo, mojih sestrični i susjeda je uglavnom dobro, poneko i predobro. Nemoj da te par loših priča uznemiri. Zašto ti ne bi bila jedna od onih kojima je riječko rodilište u lijepom sjećanju.
Mislim da je baš dobro pisati o tome što se događa u RI rodilištu jer se možda nešto i pokrene. Ako su mogli biti dobri, onda to mogu ponovo, a sigurna sam da forum čita bar netko tko tamo radi.
Meni je sam porod bio super, ali toliko sam čitala i pripremala se...
Imala sam plan poroda i željela sam u kadu ili na stolčić - ipak sam rodila obično, na stolu. :cekam: i to zato jer mi prvi nalazi za kadu nisu bili ok, a beba nije htjela čekati dok sljedeći nalazi sitgnu.
Većinu sam trudova odradila kod kuće, u svojoj kupaonioci i kadi te mi je vodenjak sam doma puknuo - baš kako sam i željela - pa sam tada krenula u rodilište.
Prva prepreka: snijeg i led.. To je bilo baš u onih tjedan dana kad je u RI padao snijeg i poslije ponoći je bolnički krug fino zaleđen. Ipak, MM je sve odradio kako treba i ušli smo u rodilište. :klap:
Druga prepreka: teta na šalteru. Ok, znam da ima divnih sestara, ali ova na šalteru je ispalila čak i MM. Mene je uhvatio trud, ono BAŠ i čučnula sam, (sve mi koje čitamo i pripremamo se, znamo da je tako lakše podnijeti..), a ona kaže "Gospođo, nemojte mi sad tu po podu ležati" :-o Ooo, ja kuliram, sve ok, MM skuplja obrve i podiže ton.. Ipak, uspješno prešli preko prijave.
Treća prepreka: pregled. Ok, skinem se i dolazim odmah na pregled kod vrlo mlade i vrlo nezainteresitrane doktorice i nešto starije babice. Doktorica kulira, kaže da sam otvorena (e, sad zbilja ne znam, mislim da je rekla 8cm) i odmah u rađaonu. Babica pita za kllistir, ja kolutam očima, ali šutim. Doktorica odmija, kaže sada više ne treba. Juuupiii!!
I eto mene u rađaoni. Dok su trčali po MM, imala sam još dva jaka truda, a bila sam u tim trenucima sama u rađaoni.
Uglavnom, plan poroda se nije spominjao. Možda nije bilo ni vremena. Jer sam zaprimljena u 00,30 a rodila u 01, 20 ili tako nekako. Porodila me ta mlada doktorica kojoj od srca preporučujem tečaj empatije.
Rodila bih ovako još deset puta, bol nije strašna, rezali su me, ali nisam imala drip niti prokidanje niti epiduralnu. Kako sam htjela.
Međutim....
Ono što me i danas proganja, to je što poslije nisam bila samopouzdanija.
Jer je beba imala prvi apgar 4/10 i nije odmah proplakala a ja i danas ne znam zašto. Jer sam u tri ujutro bila u krevetu, a bebu su mi donijeli oko 13 i dali su joj mlijeko bez da je mene itko išta pitao. Jer sam prema svima bila mila i draga i nitko me nije šljivio dok nisam otišla potražiti svoju bebu na intenzivnoj. Jer mi nitko nije govorio što je s mojom bebom, a meni su glavom prolazili strašni scenariji. Jedan visok, stariji i mršav pedijatar mi nije ništa rekao, samo da se strpim blabla, ali zato je jedan mlađi, zgodni, kad se nisam mrdala s intezivne, odmah donio ultrazvuk aparat i preda mnom pogledao glavicu da vidi je li sve ok. Hvala mu.
Žao mi je što odmah nisam reagirala. Dogodio se neki nesporazum i jedni valjda nisu skužili da drugi meni bebu nisu dali. A svakoga sam pitala kad će mi donijeti bebu, i doktore i sestre i spremačice. :roll: Sretna sam jer je moja beba ok, ali trebala mi je godina da prestanem sebe kriviti što nisam odmah drugačije reagirala.
Voljela bih dodati da ima krasnih sestara i doktora.
Mislim da je glavni problem što mnogi od njih zaboravljaju da to što rade nije samo posao, oni su dio novoga života, sudjeluju u najljepšoj životnoj čaroliji, a odrađuju je rutinski.
Evo cure čitam ovo malo i odlučila sam podijeliti svoje iskustvo sa vama. Inače pišem na temi Anđeli jer sam nažalost u 24.tj. trudnoće imala prijevremeni porod upravo u Ri rodilištu, nosila sam blizance koji su jedan nakon 7 a drugi nakon 17 dana preminuo, to je bilo 2.1.2011. a eto igrom sudbine već 10.12.2011. rodila se moja zdrava curica i moja iskustva isto baš nisu naj naj...
Naime prvi porod i boravak u bolnici prije poroda mi je bio dosta neprofesionalan s njihove strane, uglavnom krvarenje, pregledi od strane barem 8 doktora svaki naravno kopa po meni pa me šalju doma pa opet u bolnicu pa opet doma uglavnom na kraju porod je krenuo rodila uz pratnju 15-ak ljudi u rađaoni jer je naravno svih zanimalo kako izgledaju blizanci u 24. tjednu trudnoće bez da su mi govorili šta mi rade, zašto i kako...da su me nakon toga smijestili samu u sobu usred noći nitko mi nije rekao šta je s djecom di su ni kako su (jedino su ajde pustili muža k meni pa mi je on prenio informacije o bebama) Drugi cijeli dan nitko nije došo u moju sobu osim spremačice nisam imala pojma di sam, di su bebe šta se događa, i onda oko dva dolazi sestra s toplomjerom i ni nakon tri sata ne dolazi natrag po njega i ona sam pukla digla se i išla potražit bilo koga i nosim im taj toplomjer a one ćakulaju na pultu i kao jojjj pa mi smo zaboravili na vas...da ne govorim da sam u nekoliko navrata molila da mi kažu di su mi djeca da bi se na kraju dana jedna udostojila i prstom samo pokazala pa tamo vam je neonatologija šta niste već bili aaaaaa luda sam bila, al onda kad sam tamo došla skroz druga priča na tom odijelu su meni barem bile divne sestre i divni doktori...
I onda iznenada ja opet trudna i na kraju godine ponovno u Ri rodilište, opet naravno čekala pregled sto godina, rekla da želim na stolčić naravno nisam ga dobila uz obrazloženje da neću ja to tako moć bit će bolje da to riješimo na stolu, mm je bio samnom i dobro da je jer većinu vremena sam bila sama babica je došla na samnom kraju, istina bila je gužva taj dan al opet...relativno brzo sam rodila jer sam većinu trudova odradila doma al šivanje od sat i pol i 60 šavova neću niti komentirat...
Uglavnom iskustva mi nisu najbolja al naravno u svemu tome i tamo je pokoja sestra bila super al smijene se brzo mijenjaju preživjela jesam al me strah da bi jednog dana opet morala ić tamo!!
sari1991 možda smo ja i ti isti dan bile tamo jesi rodila 10.12.?
Bebica_2 :hug: strašno nešto :/
Bebice, strasno mi je zao sto si imala takvo ruzno iskustvo. :(
Tuzno je i neshvatljivo da se za malo ljudskosti i pristojnosti moramo uzdati u "dobru" smjenu, da to nisu stvari koje automatski dobivamo kada dozivljavamo najvaznije, najsretnije i najtuznije dogadjaje u zivotu.
Em nije bolje, nije niti TO nego rodjenje djeteta i ne rijesvaamo TO nego zena radja i transformira se u majku.Citiraj:
bit će bolje da to riješimo na stolu
Uzas i sram ih bilo za oba puta. :(
S tim da sam vam to ukratako opisala bilo je tu još puno sitnica koje su grozne i ne bi se smijele dešavati!!
Puno puta si mislim da su me bolje pratili i dali si truda da bi i moji blizanci sada bili tu, ali sad više nema smisla razbijat glavu sa time jer vratit ih ništa ne može...
Al recimo neću nikada zaboraviti i jednu stariju sestru (ko bakica je bila mila i draga) ona me dovela u sobu nakon prijevremenog poroda i baš si je dala truda oko mene i pričala samnom i bila kraj mene al nažalost samo dva sata jer joj je onda završila smijena!
A šta se doktora tiče nema koji me nije pregledo tako da o svakome imam svoje mišljenje i istina nisu svi toliko loši iako mi je dr. sa humane daleko najbolji, a za ostale smo mi tamo nažalost samo broj!