tako si slikovito opisala dramtiku u mojoj glavi....zbog koje se ponekad istom poželim zaletiti u zid...samo da utihne :psiholog:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
al ja nemam dojam da je meni netko to nametnuo. ja sam takva...i bome radim na tome da takva više ne budem...jel...
i uvijek mi izgleda jednostavnije reći, ti si kriv jer moja glava nije normalna...pih...kad znam da nije...:cupakosu:
Ne znam jesam li te dobro shvatila, ali ne bih rekla da se samo na Rodi promoviraju takvi stilovi. Ne mislim na dojenje, dohranu i pelene, nego odgoj, "roditeljstvo" u užem smislu te riječi. Pa što je npr. s CD-om koji ti dilaju gdje god stignu, pa ga stave i u dnevne novine "Prve 3 su najvažnije"? Radionice "Rastimo zajedno" u vrtićima?Citiraj:
anamar prvotno napisa
Tko nije čuo za Juula? U supermarketu mi se kraj mokrih maramica (gle kupujem ih, ali jer trebaju za vrtić :mrgreen:) prodaje "Najsretnija beba u kvartu". Ne čitam ih previše, ali prelistala sam poneki časopis za mame, bebe, lijepe trudnice i ostale... i između "neprimjerenih reklama za nadomjestak za majčino mlijeko" uvijek je tu i neki tekst koji promovita AP. Ja sam npr. na faksu imala predmet "suvremeno roditeljstvo" gdje ti to sve lijepo predaju kako bi to trebalo biti.
Ok, ovdje se možda okupila sva ta nadobudna AP roditeljska bagra 8-).
I ok, do šire javnosti možda često ne dopire ništa što se ne zove "Lara & Jakov", ili "Marijana & Nemeš" (di sam njih iskopala)... ali mislim da se onako u globalu taj stil roditeljstva uvlači sa svih strana po malo, da ga propagiraju, reklamiraju...
veeeiki potpisCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
pogotovo ovo za novinarku!
Nisam stigla iščitati sve što ste napisale pa se ispričavam ako je o dijlu onoga što želim reći već bilo govora.
Najprije moram reći da me uvijek facinira brzina kojom osvane topik na forum čim se pojavi neki imalo sporan tekst o roditeljstvu i količina stranica koja se ispiše u nekoliko dana, pa čak i nekoliko sati. Stječem dojam da zaista ovdje često seciramo drugačije svjetonazore od svjetonazora tipčne "rode" i onda tek ulazimo u stereotipe koji vladaju o rodama (pritom mislim i na članice udruge, ali zahvaća većim dijelom i članice ovog foruma). Ne znam hoći li dobro uspjeti objasniti što mislim.
Meni se članak uopće, baš uopće nije svidio. Iako se čak mogu i prepoznati u dijelu iznesenih činjenica: da samo uzmem kao primjer činjenicu da su mi karijera i posao već punih osam godina na nekakvoj listi čekanja, odnosno pristutni su taman toliko da ne ostanem bez posla. I ne mogu reći da mi je sasvim svejedno što je tako. Ali ne razmišljam o tome kao o žrtvi - ne mislim da sam išta žrtvovala. U trenutku kad sam odlučila imati djecu, svjesno sam prerasporedila svoje prioritete i znala sam što me čeka. Dakle, iako znam da karijera stoji zbog djece, ne mislim da su djeca za to kriva niti da su tirani koji upravljaju mojim životom (što također ne znači da nekad ne njurgam zbog toga što stojim na mjestu). Ne znam ima li smisla. Isto vrijedi i za sve drugo: spavali su s nama u krevetu jer smo tako htjeli, dojila sam dugo jer sam tako htjela (iako mi je nekad bilo dosta svega, pogotovo višesatnih uspavljivanja), platnene sam htjela s drugim djetetom, nisam imala podršku, shavtila sam da se sama ne mogu i s tom vjetrenjačom boriti i tu sam popustila - bilo mi je manje važno. U dojenju i dohrani nisam željela odstupiti. I sad kao što ne žalim niti za jednim danom koji sam umjesto radeći provela dojeći, tako ne žalim ni što sam odabrala jednokratne umjesto platnenih pelena. Da imam još jedno dijete, znam da mi ni ta "borba" ne bi bila teška, jer bi mi danas prioriteti bili drugačiji nego tada. Dakle, sve je stvar svjesnih odluka. I zato niti u jednom trenutku ne osjećam pritisak okoline o kakvom govori autorica članka. Pritisak sam osjećala jedino kad s prvim djetetom nisam nailazila na potporu u dojenju.
Nadalje, znam da smo različite, da svaka od nas ima pravo gledati na roditeljstvo svojim očima. Naučila sam s vremenom da bez obzira koliko mi se nešto ne sviđa, da ne ulazim u rasprave niti da osuđujem. A savjete dijelim ako i kad me se pita (tak očekujem da me osoba pita zato što je na tragu mojega razmišljanja i osjeća da može dobiti potporu koja joj možda nedostaje drugdje). Dok je dijete zbrinuto, tko sam ja da sudim o tuđim roditeljskim metodama. Nema garancije ni da će se moje za 20 godina pokazati naispravnijima, koliko god se trenutačno činilo da je to jedini pravi put.
Gledam prijateljice koje bez ikakve grižnje savjesti grade karijere, putuju, idu na raznorazne tečajeve i seminare po svijetu ili odmore dok bake čuvaju djecu. U redu - ako one tako mogu, dobro za njih. Ja ne mogu. I ne određuje to dijete nego ja sama. Moj je stav da su bake za nuždu i da sam dijete imala za sebe, ne zna njih, ali skroz mogu shvatiti da netko jednako važnim smatra svoj posao ili svoje slobodno vrijeme. Nit bi rado da one meni propovijedaju kako treba pa ne propovijedam ni ja njima. Svatko zna svoje prioritete.
Da probam sažeti, pritisci postoje, ovakvi i onakvi, na nekoga djeluju, na nekoga ne. Odnosno, netko im podlegne, netko ne. A to valjda ovisi o tome koliko smo spremni na roditeljistvo i kakva očekivanja imamo. Teško je bilo što reći, ali meni je članak odraz autoričine nesigurnosti, odnosno takvo mi je razmišljanje tipčno za nekog tko nema jasno posložene prioritete. Vjerujem da svi tu i tamo upadnemo u slična raspoloženja, ali jedno je ako su ona kratkotrajna i trenutačna, posljedica umora i iscrpljenosti, a drugo ako obilježavaju cijeli stil roditeljstva.
Poanta je da se ne dam iznervirati takvim i sličnim člancima: pročitam, ali na principu kroz jedno uho unutra, kroz drugo van. Iznervirao me doduše jedan drugi članak neki dan - članak u kojem autorica, inače majka male djece, zagovara postojanje letova na koje se na bi primale obitelji s malom djecom. Tu je već riječ o diskriminaciji i to me smeta. Ali to je već neka druga tema.
Freja, samo odluka o tome da ti posao bude na listi čekanja- zapravo nema previše veze sa stilom roditeljstva (ako uopće stalno-nažalost, moramo pričati o stilu roditeljstva).
Hoću reći, nema nikakve veze s time što se spominje kao sporno (kao ono što veže majku u ropski odnos s djetetom) - sve je to moguće željeti, biti s djecom i biti "samo mama" ili "uglavnom mama" određeni period - i ako ne dojiš i ako jede dijete kašice i ako ti ne pada na pamet da spava s tobom u krevetu.
A moguće je i ne željeti biti uglavnom mama, pa donekle prihvatiti ove gore stvari (dojiti, koristiti platnene, ...), ako za to postoji adekvatna podrška.
Šta ne?
meni se cini najteze sto actually moras birati izmedu posla i djeteta/djece. jer u danasnje vrijeme se poslovno ne ceka ni na koga. i onda ako odlucis imati djecu kao da si potpisala smrtnu presudu. u tom smislu sam nekako i mislila da je sve orijentirano na muskarce. oni nisu trudni, ne radaju, ne doje.. nema ogranicenja. i onda se takav sistem namece i zeni, ako zeli biti uspjesna mora biti slicna muskarcu. a ne zeni. bome i u ostalim aspektima, kako mi se cini ovako povrsno (nesklonost kompromisima, prevelika odrjesitost.. sve su mi to muske osobine). mozda sam samo zabrijala.
Nisam sigurna da razumijem razumijem što si mislila. Da, odluka direktno možda nema veze sa stilom roditeljstva, ali nekako je sve skupa ipak povezano. Odluka ili ne, bit je u tome da možemo na stvari gledati ovako i onako. Ja se nikako ne vidim u ulozi djetetova roba iako radim većinu onoga što autorica teksta opisuje i po čemu bi se zapravo tako trabala osjećati. Ali se ne osjećam robom. I smatram da je to stoga što sam sama donijela odluku da to baš tako želim. Ne znam razumijemo li se.
Ovo nije sporno. Ali onda je pitanje koliko smo same sa sobom u miru s takvim odlukama. Upravo o tom miru je i riječ - autorica teksta ga nema, jer osjeća da unatoč dobrim odlukama za dijete radi protiv sebe i nauštrb sebe. Barem ja to tako vidim.Citiraj:
A moguće je i ne željeti biti uglavnom mama, pa donekle prihvatiti ove gore stvari (dojiti, koristiti platnene, ...), ako za to postoji adekvatna podrška.
Još detaljčić, ne znam je li bilo dovoljno jasno: mogu shvatiti autoričine osjećaje i ne mislim da se nema pravo tako osjećati, dapače, ima na to pravo. Ali nekako mi se čini da provlači ideju kao da bi se sve koje smo u situaciji sličnoj njezinoj trebale osjećati kao ona ili barem na tom tragu, a ja kažem da ne mora biti tako.
Slažem se s tobom. I priznajem da sam načas zaboravila da imam specifično radno mjesto na kojem se ovo o čemu pišeš puno manje osjeća. Ne kažem da ne postoji, ali je znatno manje izraženo.Citiraj:
mikka prvotno napisa
Moj post je bio šala (onaj dio koji se odnosi na mene kao supermamu), ironičan osvrt na sve one žene koje otvoreno pljuju po mom načinu odgoja a nametljivo guraju svoj. Ja svoj način ne namećem nikome..objasnim što, kako i zašto ako me netko pita..ako me ne pita nije me briga.Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
ja sam pod utjecajem jedne konretne osobe i sve što sam pisala odnosilo se na nju. Daleko sam ja od Rodinih uvjerenja po svemu, ja ni ne težim tome..uzela sam što mi se sviđa od onog ašto sam naučila (ne na forumu, nego općenito u životu) ali ne mogu shvatiti da netko uporno odbija uzeti knjigu u ruku ili bilo što, sjesti za internet...i čitai i usvajati nove informacije. Nezamislivo mi je da je netko toliko ograničen da odbija napredovati iti malo od svoje majke, to mi je totalna patologija. Eto, ma to se sve skupa odnosilo, na konkretnu osobu
bingo, mikka!Citiraj:
mikka prvotno napisa
patrijarhalni sklop razmišljanja po meni nije model po kojem bi se trebala uspostavljati rodna ravnopravnost.
BubiloB, ja doista ne susrećem puno ljudi koji su pročitali Juula. i ako susretnem, to su uglavnom ljudi s ovog foruma. kad ga posudim u knjižnici ima tek tri, četiri, pečata na listiću s datumima povrata. živim u manjem gradu, radionica za roditelje ima malo i mali je broj ljudi koji ih može pohađati, najviše par posto u odnosu na cijelu populaciju.
UNICEF-ov prve tri su najvažnije, dijeli se na tečajevima za trudnice koji se organizira svaka 4 mjeseca, a pohađa ga do 10 trudnica po ciklusu. a godišnje se rodi oko 800 djece. rodinih publikacija, tečajeva ovdje nema. tek prije tri ili četiri godine organizirana je grupa za potporu dojenju.
tako da je moj dojam potpuno drugačiji od tvog.
ja ću opet o Voćnjaku:mrgreen:, svak se češe gdje ga svrbi, rekli bi zlobnici
znači ako sam ja u voćnjaku, gdje i želim biti onda ne možemo tvrditi da je meni" moderno majčinstvo" štogod to značilo horor
a novinarka je iznijela svoja stajališta na način koji ne dovodi u pitanje da jest horor, onako, za sve žene
e pa nije, to smo utvrdili
za one koje žele letjeti u avionu a ne biti u voćnjaku, pa valjda postoji način i da budu u avionu, hebemu
valjda smiju biti ono što jesu i reći, ma ja ću kupiti tu kašicu u dm-u, nek mama flopica bere jabuke i pri tome uživa
ja sam sretna kad letim-pa odoh da mi ne pobjegne avion. i ne treba se gristi zbog toga jer nije roditeljstvo samo pitanje domaće ili kupovne kaše.
jer ni mama flopica kao ni bilo koja druga mama ne radi baš sve po peesu nit misli da mora
zato jer je to naprosto nemoguće, ne postoji neka šablona za roditeljstvo , pa ako obojaš malo izvan, ispadaš iz igre.
stvar je u tome da čovjek treba biti vjeran sebi jer ako nije nije ni sretan, a nesretna mater sigurno ne djeluje pozitivno na djecu
pa onda džabe sve, možeš svaki dan mjesiti domaći kruh bez aditiva i šivati od prirodnog pamuka najprozračnije pelene i dojiti na svaki kme
ako si nesretna to izbija iz tebe i prenosi se na tvoje dijete.
treba znati što su ti prioriteti, stalno ponavljam da se ne može živjeti po knjigi, život je naprosto životan, mijenja se iz trena u tren, ima svoju dinamiku. pa se i mi mijenjamo skupa s njim.
e sad, kakvi su društveni uvjeti u kojima se sve to odvija, pa hoće li mama iz aviona doživljavati napade jer više voli letjeti nego praviti kaše,to je nešto drugo. nadam se da će jednom svaka žena moći biti ono što osjeća da je i da će se odgojiti nove generacje muškaraca koji će to znati ispoštovati i nositi se s tim kao nečim najnormalnijim, jer tako i jest. mada ja u svojoj okolini uočavam da su većinom same žene te koje opstruiraju druge žene po tom pitanju. baš žalosno. kaže mi muž nekidan kad se vraćao s posla da je odbio neki poziv u firmi na cugu uz obrazloženje da sam sama s djecom, mala beba, blablabla. a kolegica veli da mi je to ionako dužnost, žena se čudi što on ima s tim. eto.
pa nema ništa. samo koji dnk i dom.
lijepo pišeš, flopice
ja sam opet samo navratila potpisat, ovaj put mikku :)
Kad ste sve već rekle
To je to, flopice - u tom smjeru je išao moj post, samo si ti puno slikovitije i jasnije prikazala srž.
Meni se cini da je autorica spoznala da postoje i neki drugi nacina roditeljstva koje ona ne prakticira, malo ju je zapekla savjest, pa sad sama sebi racionalizira.Citiraj:
Freja prvotno napisa
Anamar, kužim što hoćeš reći, i slažem se... u globalu, ne ide puno ljudi na tečajeve, radionice, u obiteljske centre ni u velikim gradovima, a kamoli u manjim. I pokazuje se da oni koji idu, uglavnom su višeg obrazovanja.
Moj dojam je iskrvljen, većina ljudi oko mene su ljudi koji su studirali neke društveno – humanističke znanosti, ili imaju visoko obrazovanje... ali s kim god pričam, kolegicama s posla, mamama iz parka, drugim mamama iz vrtića, frendicama... to je nekako ekipa koja zna za „Prve 3“, „Juula“ i sl. Valjda se takve privlače u parku :-).
Ali nisam to htjela reći, nego sam dobila dojam da si rekla da se samo na Rodi promoviraju stavovi o nekom stilu roditeljstva, ali zapravo rade to i mnoge druge institucije, promoviraju što je sad „in u roditeljstvu“. Naravno da nije to toliko „jako“ kao ovdje, ali ovdje samo to i radimo, i ovdje smo „svi takvi“. Ali, miče se to... sve više ljudi prepoznaje i zna kakve su te neke „suvremene smjernice u roditeljstvu“... svi znaju da mora biti „ne po guzi“ i sl., bez obzira daju li oni po guzi ili ne, svi znaju da „treba uvažavati dijete“... pričam o istraživanjima, stavovima... To su već (gotovo) svi naučili, što je „poželjno, i promovirano ponašanje“.
Ne laje pad radi sela, nego radi sebe :mrgreen:Citiraj:
Freja prvotno napisa
Nisam otvorila jer sam htjela reći „gle ovu što piše, pa što samo piše o Rodama...“ Nego jer me štrecnula. Jer sam i ja u zadnje vrijeme nesigurna, ne u „svjetoznator“, nego u to da si ne znam postaviti granice... jer je lako kad na poslu nije gužva, kad je muž više dostupan... ali kad se pretrgam, izgubim sebe, i onda me ovako neki članak baci u gomilu preispitivanja. Pa pitam vas. Pa lijepo pišete, pa skužim da nije problem u ovom ili onom stilu, nego u meni koja ne znam postaviti prioritete, nego hoću sve i s malim, i na poslu, i u kuhinji, a tko to može.
A znam i da nisi htjela samo to reći... nego te fascinira što se izrodi iz reakcije na neki „ne-roda“ tekst... pa baš nam je zabavno... što se sve zna ovdje izroditi iz čega...
"al ko ga briga, važno je da se filozofira i palamudi stoti put o jednom te istom :mrgreen:"
Šalim se, meni ste pomogle da si malo posložim neke stvari u glavi :heart:
Možda, a možda je i urednik mislio da će biti više klikova ako tako nešto napiše... i gle, mi se i zakliktale 8-).Citiraj:
Rivendell prvotno napisa
Kao sto si i rekla - svak se cese gdje ga svrbi, a clanak je preosoban da bi bio po urednikovom nalogu. Uostalom redakcije ne funkcioniraju bas tako. Vecinom novinari sami predlazu teme, a urednik samo daje blagoslov.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
XCitiraj:
Trina prvotno napisa
To ni ja ne kužim, majkemi ne kužim.
Evo modernog roditeljstva: dok tata čisti kuhinju i stavlja suđe u perilicu (nakon ručka koji je on skuhao), jedno dijete spava, a drugo se igra, mama jede sladoled i surfa. :joggler:
ne mogu se suzdržati da još jednom ponovim: feminizam nije ideologija koja želi pojesti muškarce, ni žene, ni djecu. feminizam propitkuje društvo, mnogo je različitih frminizama, a najmanje onih koji pozivaju na nasilje ili odbacuju djecu.
u čemu je onda razlika u odnosu na ono prijašnje?Citiraj:
Ivanna prvotno napisa
samo u spolovilu glavnih uloga?
Slazem se sa dosta toga navedenog u tekstu. Sama sam odabrala prirodno dojenje, sama sam odabrala platnene pelene, ali to je moj licni izbor koji nikome ne namecem. Bas se negativno iznenadim svaki put kad vidim sta sve zena zeni moze da kaze - zena koja i sama zna u kakvom se emocionalnom stanju moze sve nalaziti majka posle porodjaja. Strasno me nervira to insistiranje na prirodnom roditeljstvu. Zasto bi neko ko nema poriv za tako necim bio taj tip roditelja samo zbog pritiska okoline, a onda da se lose oseca u svojoj kozi i to prenosi na dete?
Definitivno treba malo spustiti loptu i ne biti toliko krut u stavovima. Da ne govorim o nekim stvarima koje zaista nemaju naucne potpore - eto recimo na temu dohrane. Ja sam neko kome je hrana struka i zaista sam se svacega naslusala kad je u pitanju recimo atak na industrijsku hranu i jos neke neistinite stvari.
Koje neistinite stvari??
Ne, razlika je u tome što to radimo OBOJE, ponekad ja, ponekad on. Sad sam na porodiljnom pa uglavnom ja kuham i čistim, al inače, kako tko stigne (češće kuha on).Citiraj:
apricot prvotno napisa
I mene baš zanima koje su to neistine, lady.x?
Inače slažem se s ovim što si rekla da ne treba zbog pritiska okoline inzistirati na nekom određenom tipu roditeljstva, zvao se on prirodni ili kako već. Od sveg nabrojanog, ne koristim platnene pelene. Ne da mi se, probala sam al jednostavno nije to za mene. I nemam grižnju savjesti (ma imam, al iz ekoloških razloga, a ne da nisam dobra ili kakvaveć mama svom djetetu).
clanak mi je bezvezan.
cinilo mi se ko da citam post. vec vidjen, vec procitan.
moj muz je nekoliko puta izjavio da mu je zao sto ne doji pa da ju bas taj tren moze on odhendlati, ili sto nemre moje mlijeko smuckat u bocici pa da ja nastavim svoju tusiram-se-meditaciju.
zao mi je sto se ne mogu klonirati ili dva puta zivit ovaj zivot i napraviti dva dijametralno razlicita odabira pa da na kraju mogu reci da li me ispunilo majcinstvo ili karijera.
a sad iskreno...kad su mi se djeca rodila nekako sam bila 100% i samo mama. leonisa je otisla u hibernaciju. kako su rasla, barem ovo drugo, tako je postotak i udio leonise rastao. vracao se.
ne smatram se robinjom izaurom, niti sluzavkom, smatram da se ponasam i radim ono sto mislim da trebam.
robinjom se osjecam kad radim ono sto ne zelim. ono sto moram jer mi je to kao duznost, ono u cemu ne osjecam gust, ispunjenost, srecu...stagod.
ono, osjetim kad mi je nesto nametnuto. onda to ne radim. nisam tuka, staces :D
e da, rob sam svojih navika. narocito onih losih.
znaju mi i djeca ispastat radi njih. a bome i ja.
xxxxxCitiraj:
leonisa prvotno napisa
jesi. potpuno si pobrkala lonce.Citiraj:
mikka prvotno napisa
a možeš li mi reći tko to zagovara takav model?Citiraj:
anamar prvotno napisa
:mrgreen:Citiraj:
smatram da se ponasam i radim ono sto mislim da trebam.
znala sam da ces to secirati i da nisam dovoljno razumljivo napisala. skuzila sam u novom citanju :D
to trebam, ono kad mi tijelo govori. da trebam kao ispravno. ono, meni svaka stanica u tijelu vristi kad radim nesto sto nije ispravno "po mome", kad nije u skladu sa mojim zeljama, prohtjevima, stavovima...znas kaj mislim :mrgreen:
zato neke stvari nisam nikad dovrsila. stanice su mi bile previse bucne :lool:
ma u kontekstu ovoga što piše mikka, pa emsa
mislim da se poslovni svijet udaljio od pojma obitelji-jer je često sam sebi svrha
mada je moj stav da svi radno sposobni ljudi, koji se nisu drugačije osigurali do smrti-moraju raditi
i da je najveći problem na svijetu nezaposlenost
a pošto se udaljio od pojma obitelji, a nerijetko obitelj=žena koja sve vuče-čini mi se da se tako udaljio od žene
riješenje možda nije mijenjati veliku mašineriju-nego možda prvo mijenjati odnose unutar svoje male mašinerije
polako
Sloboda nije ni muška ni ženska. Ona je jednostavno sloboda.
Vrijednosti nisu muške ni ženske. Kao ni nevrijednosti. A uopce ne znam sto bi to bilo ženske vrijednosti?
Ta cijela priča o ženskim vrijednostima nasuprot muskim vrijednostima se već toliko ofucala, te kad zagrebes ispod površine, vidiš da je to postala prazna floskula.
Feminizam ne poistovjecuje ženu s muskarcem. Ravnopravnost nije jednakost.
Bez obzira na objektivne okolnosti zapadnog društva u kojem živimo, koje pocesto ne idu na ruku ženama, u određenom/ovecem postotku žene same biraju podredenu ulogu i nepovoljne pozicije.
Nema to veze sa dojenjem i pelenama. Ali ima veze i sa mentalnom sklopom i stavom. I svjesnim i nesvjesnim.
Sloboda košta. A cijenu nisu svi spremni platiti. Pa ti pelene, dojenje i djecica koju radjamo sebi a ne bakama, nam postaju tako lijepi izgovori. I za sve ono sto nismo, a mislimo da bi trebali biti. Ili sto nismo, a željeli bi biti.
(inače kome djecu dobijaju tate? Svojim suprugama/životnim partnericama? A te tate su naši muzevi. Interesantno. Nemamo moralnu dilemu?)
Inače dijecu ne radjamo ni sebi ni bakama. Niti ih posjedujemo.
seni, to je to. i nema veze s dojenjem i vrstom pelena :)
nema s dojenjem ni pelenama, al ima s maternicom.
nije izgovor, cinjenica je.
meni to ima veze s odlukama.
onda se sve svodi na onu staru tko hoce, nade nacin, tko nece, nade izgovor ili jos bolje onu drugu nemres i ovce i novce :mrgreen:
pa bas i nije.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
poznam dosta privatnika koji sami vele da ce prije zaposliti muskarca nego zenu. iskljucivo jer zena ima maternicu.
XCitiraj:
mikka prvotno napisa
A djelomično možeš i ovce i novce, samo ovisi kolike su ti ovce i koliko bi ti novca. Ne možeš biti "slobodan" kao kad si bio bez djece i istovremeno biti roditelj. Ali možeš biti roditelj i biti slobodan u okvirima koji odgovaraju tebi i tvojoj obitelji (a to ovisi o prioritetima i dogovoru među partnerima/unutar obitelji). Stvar nije crno-bijela, većinom je siva.
To ide mene. I slažem se djelomično. I zato inače ne ulazim u ovakve rasprave jer se secira svaka riječ. Istina je da djecu ne posjedujemo. No ja sam svoje zaista imala za sebe i muža, ne za djedove i bake. Pritom vjerojano ne mislimo na isto kad to kažem. Ja mislim da smo suprog i ja svjesno odlučili imati djecu jer smo ih željeli i onog trenutka kad smo ih poželjeli, preuzeli smo i odgovornost za njih. U tom smo ih smislu imali za sebe - sebi na brigu i odgovornost.Citiraj:
Inače dijecu ne radjamo ni sebi ni bakama. Niti ih posjedujemo.
Ja moram da priznam da razmisljam i koliko je "prirodno" majcinstvo dobro za dete. Narocito u slucaju kad mama ne zivi u skladu sa prirodom, kad mora da radi itd. Ja sam sa svojim detetom sve radila na zahtev, reagovala na svaki plac, ispunjavala na vreme sve potrebe... a onda je doslo vreme da krene u jaslice i ispostavilo se da ce adaptacija ici po cry out sistemu. Ne mogu opisati koliko tesko mi je bilo i zaista sam nekad pomisljala da je moj preterano vezan odnos sa njim mozda uticao da mu adaptacoija bude teza. Stalno se pitam kako ovaj sistem utice na dete kasnije kad se kad tad socijalizuje. Po mom misljenju ona prica o samopouzdanju (samopouzdani su pa nema problema) ne pije vodu, jer za dete mora biti shok suocavanje sa novim okruzenjem u kome ono nije bas centar svega.
Sto se posla tice - svakako da je malom detetu potrebna samo mama, ali kako dete raste, roditelj postaje i uzor kad je u pitanju obrazovanje, napredovanje... tako da mislim da na celu pricu treba malo dugorocnije gledati.
Pitale ste me za dohranu - ima dosta neistina i nekih stavova WHO koji se ovde shvataju zdravo za gotovo... ne bih detaljnije o tome, vec sam pousala da podelim neka svoja saznanja na temama o dohrani pa nisam bas najbolje shvaena :mrgreen: