Ja sam zlopamtilo druge vrste. MIslim da je to ivka definirala kao "zaboravljam, al ne oprastam", tako nekako. Zaboravim vrlo brzo konkretan dogadjaj zbog kojem sam se naljutila, ali dugo zadrzim osjecaj koji se zbog toga javio.
Printable View
Ja sam zlopamtilo druge vrste. MIslim da je to ivka definirala kao "zaboravljam, al ne oprastam", tako nekako. Zaboravim vrlo brzo konkretan dogadjaj zbog kojem sam se naljutila, ali dugo zadrzim osjecaj koji se zbog toga javio.
E, jutros sam se nasmijala. Inače ja i iznosim smeće (ko će njega iščekati, ljeto je, usmrdi se), ali sad sam, kao, nedavno rodila, pa ne bi bilo baš normalno da nosim vreće do kontejnera.
Kažem mu prekjučer -ajde iznesi smeće iz kuhinje i kupaone (unutra pelene i ulošci, potreban hitni transport),
- Hoću! (naravno, zaboravi).
Ja jučer skupim smeće, svežem vreće i iznesem ih ispred kućnih vrata da mora pregaziti preko njih kad ide van. Pregazi nekoliko puta i ostavi ih tu do noći.
Živimo u kući, a u okolici ljudi imaju pse koje puštaju noću da skitaju.
Jutros oko 7 dojim malu u sobi i čujem muža kako je izašao ispred vrata, ide na posao i psuje "Pas vam mater!".
Vrko primjerena psovka, budući da psuje pse :lol:koji su preko noći raskopali smeće i raznijeli ga okolo po terasi i sad je on morao zbegecan za posao prikupljaiti po terasi (jesam spomenula uloške, pelene i ostalo?:mrgreen::lol:)
I ja sam pamtilo i isto tako pamtim loš osjećaj puno više od događaja koji ga je izazvao.
O vezi, braku, partnerstvu mogla bih ispisati romane. Ali sad ne stignem.:mrgreen:
joj, kako bi nekima vama pasao mm
on isto kuka kad ja samo stavim smece navecer ispred vrata jer ce doci susjedovi psi i macke i sve to raznijeti okolo
mene bas briga, ako raznesu lakse mi je pokupit ujutro, nego sad otici do kante
pa on ode...
ne radi se o tome da cu ja napraviti manje, nego cu napraviti u svoje vrijeme
zasto bi u tom slucaju njegov (vas) nacin bio jedini pravi?
Ja nisam zlopamtilo, ali pamtim.
I držim u sebi.
MM ništa ne drži u sebi.
Liječi se preko mojih leđa (da li sam spomenula da boluje od ratnog PTSP-ja?. Sad možda lakše razumijete moje postove.)
Ja se ne liječim preko nikoga konkretno, mada on veli da se i ja liječim preko njega. Hm, nisam sigurna. Ali na kraju krajeva ne mogu objektivno procijeniti. Trebao bi nam razgovor kod psihologa.
Ergo... perem kokošja jaja i držim rekord sa krevetcima na topicu o neurednosti...
Zapravo, otkrila sam svoje liječenje. Pranje kokošjih jaja.
:psiholog:
nemam ništa protiv. ako nema popratnih "neugodnosti".
ljeto je, smeće smrdi u kuću, i kipi iz kante.
on ga zaboravi iznijeti, ja iznesem ispred vrata.
njemu se ne da nositi navečer, ali kad se to razbacivanje dogodilo prije, zadužio je djecu da pokupe.
sad nema djece pa je morao sam ali nije spreman , kao ti, preuzeti odgovornost na sebe, zato što se to dogodilo, nego je bilo "pas mater!".
začudit ću se ako danas ne dođe s posla i na neku foru za to danas ne uspije okriviti mene, tipa, zakasnio je na posao , a nešto je baš danas bilo ključno, nemam pojma šta.
sad sam čak i sama znatiželjna hoće li biti tako ili će prihvatiti tko je krivac:mrgreen:
Ni ja nisam zlopamtilo ali dugo živim s tim ružnim osjećajem. Već nakon par dana zaboravim zašto sma bila ljuta ali ostajem dosljedna sebi pa budem ljuta i dalje. I to traje par dana, dok mi ne dosadi. U međuvremenu, on ne radi ništa po tom pitanju, nema oprosti, ni ajmo riješiti, ni zašto, što kako...nego me ignorira. I onda se nakon nekog vremena sve vrati na staro.
Najviše mi se sviđaju postovi od Beti i Eris, uljepšale ste mi temu i dan:)
Drago mi je da sam otvorila ovu temu jer rijetko se priča o tim nekim stvarima otvoreno, tj rijetko će netko baš priznati kakva je situacija ili je glupo pitati pa sve ostaje na "Muškarci su đubrad":) A i moram priznati da, kad sam pročitala neke odgovore, ipak malo više cijenim ovod svog. Iako još nisam pročitala da je netko napisao da joj muž ne zna kad joj je rođendan. Nakon skoro 20 godina poznanstva. Mislim da je moj pobjednik mjeseca po pitanju važnih datuma
:lol: i :love2: na sve nas skupa, teško je s tim razlikama - meni je kod te stvari, sasvim subjektivno, granica pomicanja relativno neprhivatljiva i onda bi ja mužu rekla to me smeta, nonengotiable, ajmo se oko toga dogovorit, a ja ću tebi nešto drugo pustit, i onda ajmo se toga držat. Sve ovisi di bi te kosti bile, meni je neprihvatljiv potencijal razvlačenja od strane pasa toga po susjedstvu ili balkonu i nema toga... "hoću, samo ne sad". Njemu je neki drugi potencijal neprihvatljiv - neprimjereno postupanje s nečim što je njemu bitno (od knjige, što je meni smiješno, a njemu je svetinja, pa nadalje).
Ja bi mu vjerojatno na nečemu njemu bitnom to probala zorno objasniti primjerom stila ... hoću... samo ne sad... samo ne sad... samo ne sad. Pa da vidi kako bi se osjećao, izbubljen očekivajući the trenutak, koji bi mu došao prekasno, za nešto što je njemu važno.
Vezano za rođendane - ja sam zaboravila godišnjicu braka, veze... koji put i njegov roćkas. On je zaboravio koliko mala ima godina. Nije mi to toliki biggie.
Bitno je nekako međusobno iskomunicirat što vam je bitno, oko čega ima rasprave, što je nebitno - pa još to međusobno uskladit i dogovorit neki kompromis prioriteta.
To ja onako... ko lafo bračni savjetnik, moš' milslit da je to kod mene pošlihtano, yeah right.
A ovo "nezlopamćenje", sve ovisi kako se shvati. Bitno je znati kako umaknuti takvom osjećaju, u smislu dogovora da se to ne ponovi, onda je to produktivno, i nije zlopamćenje.
Trina, LOLčina :). Ti si meni, for what it's worth, baš kompetentna, gormiti gore-dole.
Mislim da je puno, puno produktivnije razmišljati o pozitivnom. Nakon petnaest minuta razmišljanja o svemu onome što vas raduje i usrećuje u braku a direktno je vezano uz ponašanje druge polovice tog istog braka, sigurna sam da će prag tolerancije za ovo što ne valja porasti.
Dobro, ja sam se rastala pa nisam možda najbolji bračni savjetnik :mrgreen: ali dobro se sjećam što sam voljela kod ex-a i što me radovalo.
Kad bi ujutro ustao prije mene da mi skuha tursku kavu prije posla - samo meni jer on ne pije tursku, uljepšao bi mi dan i odmah bi pozitivnije gledala na puno toga što me smetalo kod njega.
No ja sam teška i beskompromisna biljka, koliko god možda djelovala milo i pitomo na prvu :oops: i u partnerstvu za mene vrijedi "sve ili ništa" opcija. Ako neće biti duboko, iskreno i stvarno, ako nećemo bez razmišljanja sve dati jedno za drugo.... onda bolje da niti nije.
Al ste me nasmijale...
A vrijeme i godine su relativan pojam, mm nekad ima 40, nekad je tek u tridesetima(38 ima), klincima kada djeli dužnosti doda im 2-3, kad ih ne želi nekuda voditi oduzme im 2-3.
Za mene kaže da sam tek položila vozački, a vozim 12 godina.
On na kavi nije nikad duže od pola sata,a ja šopingiram najmanje 3-4sata (mada šopingiram samo dok su klinci u igraoni a to je plaćenih sat vremena) i tako dalje...
Meni u nasoj vezi fale razgovori i povezanost koja dolazi s tim. Ne znam jesmo li prije vise razgovarali, mislim da jesmo, jer sam se cudila parovima koji kad su jedno s drugim pale tv, rekoh, pa zasto, o toliko toga se moze razgovarat. Ali sada kao da su se rijeci pomalo potrosile. Jos mi znamo ponekad se zapricati. Ali nekako mi se cini da je to sve rjedje. O svemu mi je puno lakse pricati s prijateljicama. I lakse mi je izraziti im sebe, izraziti im svoje misli i osjecaje. S njim nekako ne dodjem do tog dijela gdje se bas povjeravam, gdje bas iznosim sebe, vise su nam razgovori vezani za neke svakodnevne stvari i dogadjanja, pa cak i neka olajavanja drugih u nedostatku boljih tema (sto majke mi nikad prije nisam prakticirala! skoro nikad)
i meni je ovako,ali mislim da je to tako svim zenama pomoraca...jer naprosto moras funkcionirat ko samohrana majka dok ga nema....
ima,ja mome kupila: http://www.zagrebonline.hr/darujemo-...-znati/...jako zabavna knjiga,i ja sam ju procitala....
I meni moj....jer nam se pojam romantike razlikuje....ja mu stalno govorim:mani se rijeci,lako je nesto rec...DJELA su ono sto je bitnije...
npr. jucer na kupanju...ostra kamenja....MM uzeo malu i s njom izasao iz mora i otpicio na sugaman....a ja iza njega 5 na sat,nemogu hodat koliko me bodu kamenja....
i kad sam konacno stigla do njih rekla sam:eeeee, N. moja,tvoj bi tata prije 3g se sjetio mami donjet japanke da se ne muci preko zala....on ne kuzi da bi meni ta gesta znacila milijun puta vise nego da mi kaze volim te 5x dnevno kao sto govori......
Joooj,masu bi vas jos mogla potpisat ali mi se ne multiquota vise....
Istina da besparica potencira svadjice i probleme,lakse je kad se povrh svega ne brines oces li do kraja mjeseca imat za kruh....
Samo jos,sjetila sam se cestog spominjanja vegetiranja ispred TV-a..nama je prvo MAX TV riknuo,meni dojadilo zvat t-com za popravke pa evo vec 6-7mj ga nemamo i uopce vise ne gledamo TV,MM je kukao da kako ce on bez TV-a a sad kaze da mu uopce ne fali! Provajte prvo smanjit a onda skroz izbacit TV!Mi definitivno vise pricamo,sad npr. ostanemo za stolom nakon vecere uz casu vina ili pive i torokamo a prije bi se premjestali za kauc i gledali TV....
x ko kuća. Na vlastitoj koži osjetila. Za 10 dana će biti godišnjica smrti mog supruga. Planovi za novi stan, drugo dijete, sve je nestalo u 5 sekundi. Imao je samo 33 godine i dobio infarkt miokarda prouzročen najvjerojatnije ogromnim stresom.
Čitam ovaj topic i na momente mi se suze idu od tuge, a na momente se smijem i sjetim se nekih lijepih trenutaka. Uživajte u vašim brakovima, razgovarajte i imajte vrijeme samo za vas, dok još možete.
Alkemičarka, veliki :love2:
<3 Alkemicarki
alkemicarka :heart:
lupnuo i tvoj post i to sto opet osvijestis kako ustvari pojma nemas o ljudima s kojima toliko virtualnog vremena trosis
skulirana, ja stvarno ne razumijem
ok, jes slatka bila ta gesta da ti je on jednom donio japanke
ali da on mora mislit kad ide preko zala - i na svoje noge, i jos nosit malu, i jos na to da taj put ustvari triput predje jer je tebi nosio japanke?
pa to vise nije dirljiva gesta, to je losa navika
tvoja
i mala n., rodjena 8/2011. sigurno nista nije razumjela od tvoje price :mrgreen:
Alkemičarka :love2:
Alkemičarka znam da si tragično ostala bez supruga. To su te situacije koje su, nažalost stvarnost. Kao i rat. Gubitak djeteta. Pa i tako banalna kao propast banke. Ili države.
Ali, da bi mi bilo lijepo da mi dragi donese japanke kad vidi da ne mogu preko kamenja, bi. No, najviše što mogu u takvom slučaju očekivati je to da se okrene, vidi kako nabadam i BACI mi japanke. Ja zadovoljna.
a mozes mu i doviknuti "dobaci/donesi mi japanke"
Ne vidim razlog zašto bi trebalo nabadati po kamenju, samo zato da vidiš hoće li ti muž donijeti japanke ili čekati da on primijeti da ti trebaju. Ja bih viknula: "hej, baci mi japanke" i on bi bacio. Mislim da bi to napravila većina muževa, niko ne voli glumiti vidovitog milana i pogađati kaj kome treba
Ma, naravno da mu se može doviknuti, a mogu i sama doći, nije bit u tome. Bit je da se on SAM sjeti.
Jer, ja se uvijek sjetim. I nosim i njemu i djeci sve što im treba prije nego i znaju da im treba. Ali, naučit ću ja njih svih, kad-tad...ako ništa mogu sanjariti o tome.
Beti, nece jer tebi nista ne treba.
Mene baš briga za japanke, glavno da je uzeo dijete pa da mogu otplivati na miru još jednu rundu. :D
:yes:
Alkemičarka:love2:
Nakon što je par puta uz najbolju volju demonstrirao to da je stvoren za obranu od stranog agresora (izletio s nožem i ganjao provalnike, branio nas od pobjesnjelih turista na magistrali), ubijanje živih životinja (ubio par zmija, spasio me od divlje svinje, uklonio mrtvog psa iz dvorišta...), pomicanje teških predmeta i razumne reakcije u slučajevima strujnih udara, požara i slično, kao i sposobnosti da kao gorila brani moje pravo da rodim dijete u miru, i isto tako da mu kontinuum prostor-vrijeme-kuća-žena-dijete-gaće-godišnje doba-uzrok-posljedica ne leže, ne očekujem od njega da razumije ono što ja razumijem, ne očekujem da iskazuje ljubav kao što ja iskazujem, treniram ga u nekim stvarima koje su mi bitne, i puštam ga u ostalom.
Smeta me samo kad drami, a ja mrzim dramu, pa sam ga naučila ignorirati.