Printable View
I ja sam posla 1981 god u osnovnu ,zar je tad bio vjeronauk u školama?U mojoj nije kod nas je situacija očito bila drugačija kod nas je jos bio "komunizam" i znam da su djecu koja za Božić nisu bila u skoli kaznjavali ili roditelje pozivali.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
upravo sam se krenula prijaviti stormi da ne propuštam vježbanje (a sad sam došla iz kina) kad mi je napamet pala jedna od mojih cimerica iz rodilišta. ona je svako jutro i večer molila s namjerom da joj molitva pomogne da smršavi. za to vrijeme ja sam proždirala kolače. osam godina kasnije ja sam buca ateistica i nemam pojma što će me natjerati da prestanem jesti.
hoću reći da ne vjerujem u ništa, a dugi niz godina čini mi se da bi to bilo instant rješenje za sreću i vedar pogled na život.
odrasla sam u obitelji u kojoj se nije vjerovalo, krenula sam u školu još sedamdesetih i osjećala sam se skroz udobno s više tita i partije i manje boga, osim što sam patila jer sam kitila bor koji dan poslije ( a kupovali bi ga prije božića dok je izbor bolji). moja djeca kite bor i raskićavaju ga kad god požele, može i po ljeti.
evo ja cu ponovit svoje vidjenje definicije :)
opet se definira(mo) u odnosu na vjeru/religiju. meni to ne sjeda. smatram ovo stanje stvari normalom/normom. i ne razumijem zasto smo dosli u situaciju da se definiramo i odredjujemo kao nesto sto nismo.
zato vrlo rijetko i pricam/razglabam o tome. jer se stalno povlaci ta "potreba" da se naglasi, pojasni, doda taj "ne-vjerujem" moment. bilo da je u kontektstu glede and unatoc ili bas kao...
evo se cijela ova tema o slobodi u razmisljanjima (ili kako bi vec rekli) svela na poredbe i usporedbe s vjerom/crkvom/religijom...
:-/
Aha, to mi skroz ima smisla. Mislila sam da ona sama zna vise, tj. da joj je bitan bas taj bog i taj vjeronauk.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Ma nije ni za koga, za svakoga pomalo nešto je i nešto nije. Ali,i nije cilj da nam svijet bude prilagođen, više da se mi nekako prilagodimo svijetu :)Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
ja sam kao Lutonjičina kći :lol:
eto takav je i moj bog
zato mi je teško sebe pronaći tamo gdje je sve determinirani i imenovano
Ja pak nemam problema s "definiranjima" na ovaj ili onaj nacin... Eto bjelkinja, Hrvatica, zena, majka, supruga, zaposlena, SSS, itd itd itd.. sve je puno kategorizacija u nasim zivotima, nemam problema s tim, pa ni napisati ateistkinja u taj niz. Iako u realnom zivotu se u stvari najcesce ne definiram javno kao "ateistkinja" nego frazom "ja ne vjerujem u Boga" ili "ja ne idem u Crkvu" (na direktne pozive/pitanja oko bas odlaska u Crkvu). Mislim, na koji nacin bi uopce to trebala izraziti? Ne vidim da je to imalo manje pogodno za javno izjasnjavanje od "ne nosim suknje" ili "ne idem u kino" - dokle god nije protivno zakonu i mojim osobnim osjecajima o zastiti intime - a eto meni moj (ne)vjernicki stav nije nimalo intimna vec sasvim obicna svakodnevna cinjenica u kojoj ne vidim nista "intimno". S druge strane, ako nekom njegova uvjerenja jesu naravno da ne mislim da se ta osoba treba javno izjasnjavati - onda se o tome ne izjasnjava i sve ok.
jutros me u kaslicu docekala knjizica o Isusu i flayer udruge grozd. frknula sam ih u kutiju za stari papir (odmah ispod kaslica), a sad mi je malo zao jer sam si mogla tlak dici onda i bez prve jutarnje kave. pretpostavljam da je u jeku zestoka kampanja protiv zdravstvenog odgoja?
Mene ne zanima i nikad me nije zanimalo što tko intimno misli i u koga/što vjeruje.
Mene smeta što se u državi (u čijem ustavu piše da je sekularna) većinska vjera sustavno nameće svima na način koji mi se čini neprimjerenim za sve - vjernike, nevjernike, neopredijeljene... Tu mislim u prvom redu na školski sustav (joj, dosadna sam ko papiga). Prema mojim spoznajama, ima dosta vjernika ili bar ljudi koji drže do vjerske tradicije u svom doma, a koji bi radije slali djecu na vjeronauk gdje mu je mjesto - u crkvu. Isto tak mi se nije dopadalo vidjeti svećenike npr. na blagoslovu pri otvaranju cesta (kao da se njima voze samo dobri katolici). Politikantske cirkusarije! I to nema veze s nikakvim misijskim djelovanjem, ima veze isključivo i jedino s vlašću. Država je Levijatan.
Ali ovo je topic o odgoju djece. Kako god bilo, teško možemo mijenjati uvjete u kojima ih odgajamo. Radimo najbolje što znamo u okviru ZADANIH okolnosti. Tumačimo doma svoje mišljenje, a na kraju djeca će ipak formirati neko svoje... Ja se uvijek pitam je li to možda baš dobro da nam se neke stvari ne sviđaju. Tangerina je napisala nešto slično. Ako se ne možemo izboriti protiv vjetrenjača, možemo djeci objasniti što MI mislimo o njima. Danas-sutra oni će ionako misliti svoje.
XCitiraj:
sillyme prvotno napisa
Slažem se sa svime
Ostala sam dužna odgovor leo.
Pa, eto, ako živiš u državi u kojoj se velika većina ljudi deklarira vjernicima-katolicima, onda je nekako u glavama te većine samorazumljivo da i ti prakticiraš isto. Počevši od pitanja "kad ćeš krstiti dijete?" (a ne "hoćeš li?"), već spominjanih križeva u vrtićima, blagoslovima prvog dana škole, blagoslov nove ceste, šoping centra, bilo čega. Nije li to prilagođenost vjernicima?
Samo to sam mislila, ništa drugo.
Eto, i Peterlin je primijetila ove ceste :mrgreen:
ajmo onda do kraja, nesportasica, rokerica, mesozderka, dekoncentrirana, brzopleta, emocionalna, vozacica, blablabla.
meni je jasno da nekom nije intimno nesto u sta ne vjeruje, mislim logicno je. s druge strane ima nas onih kohima je to sve dio intime i jed ostavno i naprosto jesu ja, leonisa. cijeli ormar, ne ladica po ladica.
netko je napisao kako ga smeta ili vrijedja cestitanje bozica na fb...kako te vrijedja cestitanje neceg u sta ne vjerujes? kako mene moze uvrijediti cestitka dsna dobrih vila? moze mi biti samo zabavno :) s druge strane taj isti fb je prepun stranica koje na vrlo ruzan nacin ismijavaju, sprdaju i omalovazavaju vjeru, boga i isusa, stranice koje su na granici dobrog ukusa ili su ga presle i to se shera. pa sad, bacat govno po onom u sta netko vjeruje ili cestitati ono sto netko ne vjeruje, zanima me, onako iskreno s zdravom pameti, sta vise vrijedja ili smeta?
Potpis na Peterlin.
razumijem što te muči, mada iskreno rečeno ovo što sam ti boldala mi nije potpuno jasno. ni meni ne odgovara da svoj identitet gradim kroz "negaciju" tuđeg indentiteta, ali boljeg rješenje za sada ne vidim (a nemogućnost pronalaženja zadovoljavajućeg rješenja govori u prilog toj vjerskoj premoći koja se kao normativ nameće društvu). pokušavam si objasniti na način da ni sintagma "vjernik sam" u biti ništa ne znači, jer ne govori koje je netko vjere i što sadržava njegovo vjerovanje, pa mi izjava "nisam vjernica" ili "ateistkinja sam" predstavlja samo okvir onoga što sadržajno ispunjavam humanizmom, feminizmom itd.Citiraj:
litala prvotno napisa
predsjednik ateista irske je na jednoj konferenciji kojoj sam nazočila pokušao objasniti tu problematiku oko a-teizma usporedivši ateizam sa "ne skupljanjem markica", i da ne postoje ljudi koji se izjašnjavaju na način da "ne skupljaju markice" i da se nalaze na konferencijama gdje se govori o "ne skupljanju markica"... i možda u idealnom svijetu bi to uistinu bilo suludo, ali u realnom svijetu gdje velika većina ljudi "skuplja markice" i gdje se smatra da je pošta stvorila svijet u kojem živimo i gdje se od malena djecu uči da skupljaju markice i gdje naše odluke o tome što je ispravno ili ne (pa i u donošenju zakona), zavise od naših sakupljenih markica... sigurno bi postojali ljudi koji bi sebe nazivali "ne skupljačima markica". :)
Hehe, bas tako. Ne bih rekla da sam ateist jer nisam, cesto se znam moliti svojim rijecima, cesto se u nedostatku istih posluzim i onim krscanskim, jer bitna je namjera.Citiraj:
flopica prvotno napisa
Kad svi pisu svoju povijest i ja cu. Mislim da je moje "odmetanje" od crkve i krscanstva rezultat pretjerane religioznosti u djetinjstvu na koje sam bila prisiljena od mame koja je, koliko se sjecam, bila sasvim normalna osoba dok se nije upoznala s jednim krscanskim pokretom. Isla je ona i prije u crkvu, ali od tada je pocela ici svaki dan i to po nekoliko sati. Svako jutro se ustaje u 6 da bi stigla izmoliti sve molitve koje moli. Rekla bih da barem 3-4 sata dnevno moli, zajedno s misom. Ostalo vrijeme prica sa svojim prijateljima o Bogu, molitvi vjeri... Toliko je fanaticna da smo se nekoliko puta uplasili za njeno zdravlje. Prvi puta sjecam se jos iz djetinjstva kada je odlucila pjesaciti nekih 30-tak i vise kilometara do Medjugorja. Bosa! Ljeti! Kad se vratila stopala su joj bila jedan veliki plik, od hodanja po vrucem asfaltu. Morali smo je u bolnicu voditi.
Prije je po dva dana tjedno postila, bez hrane i vode. Nekako smo je tata i ja uspijeli urazumiti da to smanji na jedan dan tjedno, ali s vodom, jer je nakon toga padala u nesvjest imala uzasne glavobolje itd.
Nas je tjerala na misu, ok, nije to nista strasno. Ono sto je mene ubijalo su njene rijeci. Kad bi napravila nesto sto je po njenom misljenju lose govorila mi je da je sotona usla u mene i slicno. Ne zelim sad u detalje, pretesko mi je.
Sjecam se tog odrastanja s konstantnim osjecajem krivnje, kao da nikad nista ne mogu dobro napraviti, da nista ne vrijedim jer se tako ponasam, a ne mogu drugacije, ne mogu protiv sebe.
Kad sam krenula na faks, vise me nitko nije tjerao na misu niti mi govorio svasta, i zakljucila sam da se puno bolje osjecam od kad ne slusam propovijedi ni s oltara ni od fanaticne majke krscanke koja je u medjuvremenu dozivjela prosvjetljenje i malo olabavila teror prema obitelji, ali sama nastavila istim tempom. Posvadjale smo se jos par puta oko mog (ne)odlaska u crkvu, cak ni za velike blagdane, ali sad smo ok.
Shvatila je valjda da me to ne cini losom osobom. Ja sam njoj objasnila da i dalje vjerujem u boga, ali ne onog krscanskog, nego u neku visu silu.
Jednostavno moje tijelo s gnusanjem odbija uci u gradevinu gdje se poziva na linc homoseksualaca, mpo usporedjuje s Bleiburgom. Svaka cast onima koji to mogu slusati, ja ne mogu. Ne zelim vjerovati da bog ne voli sve ljude jednako, da misli da su homoseksualci manje vrijedni, da ne zeli da i oni budu sretni u zivotu. Ne mogu vjerovati da bog zeli da zlostavljane zene ostanu u braku ili ako se rastanu "od stola" vise se ne mogu udavati. Znam neke koje su se rastale, ponovo se udale i sada pate jer se ne smiji pricestiti...
Ma fuj!
Uglavnom rezultat naseg krscanskog odgoja je da nijedan potomak moje majke ne ide u crkvu.
Svoje dijete bih htjela nauciti nekim "krscanskim" vrijednostima za koje ne mislim da su krscanske nego univerzalne, ali mislim da se to moze i mimo crkve i vjeronauka.
i jos me nesto kopka: zasto vjernici cesto a-teizam konstantno dozivljavaju kao anti-teizam
i ja sam :lol:Citiraj:
flopica prvotno napisa
iliti, ja ne pripadam na ovaj topik, vjerujem da postoji neko dobro u svima nama koje stvara dobru i pozitivnu energiju koja čuva svijet od potpune propasti. To dobro kojem se obraćam da zahvalim na činjenici da su mi djeca zdrava i da imam normalnog partnera i posao-mogu nazvati Bog. I ne moram. Ali ne vjerujem, opet, da niti to dobro, niti samo ja, upravljam svojom sudbinom, vjerujem da je ona "half chance"-rezultat čistog kaosa.
Vjerujem da je Isus i svaki prorok pokušao naći u ljudima i potaknuti tu pozitivu, vjerujem da smrću ne nestajemo, ne nestaje naša energija, ali ne vjerujem u pakao i raj.
Ne vjerujem u ispovijed, općenito ne vjerujem u katoličke vrednote (pozitivu siromaštva niti oprost grijeha, oprost grijeha i nadanje da je to riješenje me čak i vrijeđa na ljudskoj osnovi)
Prema Crkvi imam jako negativne porive, poznajem povijest dovoljno da me samo može rastužiti. Inače prema velikim koorporacijama s izrazitom segregacijom prema važnosti (i spolu) imam problema.
Imam problema s Papinim cipelama, obnovom crkava, a ne škola, ma svime, od materijalnog do ljudskog.
Imam jako negativno mišljenje o onima koji osjećaju superiornost nad drugima, onima koji misle da znaju rješenje.
Smatram da je Biblija zanimljiva knjiga iskustava jednog vremena, kao i svaka njoj slična.
Vjerujem da većina ljudi vjeruje u Boga zbog straha. Žao mi je radi toga.
Imam potrebu povremeno posjetit crkvu, idem i na svete mise, jer je to oblik duhovnosti na koju sam navikla, jer nekad tu pronalazim mir, jer je to tradicionalno bio oblik pripadanja zajednici.
Čitam djeci dječju Bibliju, ali i blagoslove svih religija. Učim ih zahvalnosti. Mada ih učim da stvari u životu treba odraditi sam.
Nisam uvijek bila tako daleko od katoličanstva.
Udala sam se u crkvi, jer sam imala potrebu dati našoj zajednici takvo značenje. Teško mi je i objasniti zašto.
Djeca su krštena, neće ići na vjeronauk, a ostale sakramente će primiti po vlastitoj želji u dobi kada budu mogli o tome odlučivati. Nedavno sam mislila da ću ih ja odvesti, probati mimo vjeronauka, ali sam odlučila da to nije fer prema njima. Ili vjerojatnije neće. Ko zna.
Mislim da više nisam ni vjernik ni nevjernik, ne znam. Zapravo znam da vjerujem, ali ne kako se očekuje da bi pripadao.
Ovo je vrlo intimna izjava, na javnom forumu, možda kad se razbudim bolje postanem toga svjesna. :lol:
dok sam ja natipkala s moba...pisala sam re sillyme.Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
ja ne znam s kim se vi druzite, lol. mene katolika nikad nisu pitali kada cubkrstiti cure :/
jabsam ti duzna odgovor na onaj jucerasnji dio da je i u komunizmu svatk ko je htio mogao prakticirati vjeru. nije. moji su radili u drzavnim sluzbama i bilo im je zabranjeno, pod prijetnjom otkaza. jednom su vidjeli mene kako idem u crkvu i mama je imala sranja na poslu. tako da sam na mise isla obicno s bakom ili s mamom na mirogoj. nas kvart je izgradjen nakon ww2 i shodno k tome, crkve nije imao. crkva je bila u jednoj maloj garsonjeri ubprizemlju zgrade.
ja.ne znam s kim se vi druzite, lol.vmene katolikab
po toj logici bi i topic "odgoj u duhu vjere" trebao biti zaključan, jer tvoja vjera je tvoja vjera. pa ipak među vjernicama postoji potreba za raspravom i razmjenom iskustava, međusobnom potporom. jednostavno tako postoji i među nevjernicama. to bar nije teško za razumijeti ili?Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
ne da mi mob da se vratim na zgradu lol a niti da izbrisem zadnju recenicu.
htjela sam reci da je crkva imala prostor u maloj sobici u kvartu od 25tisuca ljudi. toliko o tome da se islo i smjelo ici.. i od malena niko ne uci onig ko to ne zeli uciti da je bog stvorio svijet. al u skoli ucis darvinovu teoriju o evoluciji.
filmovi za bozic...koja razlikabizmedju quo vadis i lord of the ring? :)
leonisa, pobogu, lord of the ring je definirana fantazijaCitiraj:
leonisa prvotno napisa
quo vadis je definirano kao oblik istine
ja sam odrasla kod samostana, u koji se normalno odlazilo kadgod, posjećenost je bila veća kad je biti Hrvat značilo biti katolik, dotad je isto postojala i nije zanemariva.
i ja se slazem s petrlin.
no ja takodjer dozivljavam crkvu kao instituciju sacinjenu od ljudi koji su po difoltu gresnici.
krumpiric, oblik istine za one koji vjeruju. za druge je lijepa, ili ne, prica.
bas kao ijedan film o vanzemaljcima, nekima je dobar SF, nekima koji vjeruju da postoji i zivot van zemlje, istina.
Leo, znam o kojoj sobici govoriš jer sam bila u njoj, tada. :)
I to zato jer me je odvela tatina rođakinja kod koje sam bila na sleep overu, dok su moji bili na putu.
Odvela me je protiv volje mojih roditelja, jer joj je bilo grozno i strašno da me oni ne odgajaju u vjeri, jer "tako rade svi fini ljudi".
Godina-pa otprilike ta već spominjana '85.
Ne kažem da su tvoja ili magrizina iskustva izmišljena, samo kažem da su moja drugačija.
pa to što ne vjerujem u neku nadnaravnu silu ne znači da je moje vjerovanje manje intimno od tvojeg i da sam ... ladičarka a a ne ormar. :lol:Citiraj:
leonisa prvotno napisa
malo mi je bespredmetno potezati ateizam iz komunističkog vremena, jer današnji ateizam ima jako malo dodirnih točaka s ateizmom tog vremena, koji je, po mom sudu, bio velikom broju ljudi čisto konformistički i nepromišljen kao što je to vjera danas. u današnje vrijeme 2012. valjda smijemo kao društvo očekivati malo veću svijest o ljudskim pravima i slobodama nego što je to bilo tamo nekih šezdesetih godina prošlog stoljeća.
I ja se prijavljujem, ne stignem vas ni pročitati, kamoli nešto napisati.. još lutam, to znaju i cure sa Odgoja u duhu vjere, tražim se, zasada se još nisam našla ali debelo naginjem agnosticizmu, čak i ateizmu.
ne bi se složila
kad se za Božić gleda film o rođenju malog Isusa
gleda se kao oblik istine, zapravo kao dominantna istina, zbog koje se slavi taj dan.
Što je meni OSOBNO ok, jerbo ja vjerujem da se dijete Isus rodilo i da je ok da simbolizira novi pozitivan život, veselje...rađanje u ljubavi. Štagod.
Kad se gleda lord of the ring, gleda se ko Tolkienova fantazija. Mogu ja vjerovat da je to istina, ali nitko me neće podržat. Prije će me institucionalizirat :D
al dobro, ok je da mislimo različito :-)
leonisa, poprilično pojednostavljuješ stvari. taj "oblik istine" je oslobođen poreza i u ovoj recesiji nije doživio smanjivanje svog budžeta. taj "oblik istine" ima 4 međunarodna ugovora potpisana sa hrvatskom državom o podučavanju te istine u školskim klupama. ne znam da li igdje u hr postoji nastava na klingonskom za prvašiće?Citiraj:
leonisa prvotno napisa
cek cek cek...mi pricamo o crkvi ili quo vadis?
ja se s ovim crkva gura nos gdje mu nije mjesto i ne placa porez dijelom slazem s tobom.
al to nema veze s (ne)vjerovanjem. to ima s institucijom.
Meni se iskreno neda previse razglabati niti gubiti vrijeme razmisljajuci kako je to bilo pred 25-i-vise godina... Htjela bih se prvenstveno fokusirati na to kako je sada, nama i nasoj djeci, sto ne valja sada i kako to popraviti... Kao odrasla punoljetna zaposlena osoba nemam nikakvih problema u funkcioniranju u ovoj drzavi - ali shvacam takodjer da je to zato sto zivim u velikom gradu, radim u privatnoj firmi gdje ih samo zanimaju moja strucna znanja i sposobnosti, nemam problema s neplodnoscu i nemam jos djecu u skoli... Ono sto zelim je da i svi oni koji imaju djecu u skoli, rade u drzavnim sluzbama i zive u malim sredinama isto tako zive bezbrizno i neoptereceno zbog svojih (ne)uvjerenja, a vidim da to na zalost nije tako u ovom drustvu.
Evo bila je aktuelna inicijativa oko izjasnjavanja na prethodnom popisu stanovnistva da se svi oni koji su ateisti/agnostici da se tako i izjasne, a ne po nekom tradicionalnom kljucu kao katolici ako vec de-facto to nisu - i sad vec preko godinu i pol cekamo rezultate i nikako ih docekati... Mene bas zanima da li ima promjene spram prijasnjeg popisa.
Razumijem te, ja nekad osjecam potrebu za tim, vise u smislu nekog duhovnog zavjetovanja jedno drugom, sto mislim da ne bi dobila na gradjanskom obredu. Zato se izmedju ostalog i nisam udala.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Ista stvar mi je i sa krsenjem, zato i razmisljam intenzivno o baby blessingu. Htjela bih neku duhovnu dobrodoslicu za dijete, bas osjecam da mi fali. Nekad kad pomislim da bi ga krstila, samo se sjetim onih rijeci koje izgovaraju tipa odricete li se sotone (ne vjerujem u to, i da znam da krscani misle da negiranje sotone znaci njegovu pobjedu :mrgreen:) ili kad na kraju kazu krscanska te zajednica prima...
Bas se nekad osjecam ograniceno u tom smislu, zelim neki obred, ali ne krscanski ili bilo koje druge religije. Iako mi budizam nije mrzak :mrgreen:
E i slazem se s ovim o Isusu kao proroku i ispovjedanju. Imaju oni jos bisera s grijesima i oprostom. Svakih 100 god se na crkvu sv Petra u Rimu otvaraju jedna sporedna vrata koja su inace zakljucana i ako tada prodjes kroz njih svi grijesi ti se brisu. Ja sam isla 2000.te god. Milijun ljudi koji vjeruju u to dolazi.
To mi je ono bas... Ajmo, akcija ljudi! Brisanje svih grijeha! Jos malo pa neeestalooo!
ali upravo ta institucija propagira quo vadis i vjerovanje u tu priču. između "pasije" i "matrix" ta institucija će izabrati prvo.
meni se sviđa ovo s markicama. i, u principu, najbolje opisuje moj stav. ne-skupljač markica sam postala upisom j u školu. tek tad sam osjetila potrebu da se javno, glasno deklariram kao ne-skupljač, kao ateist. tad je to prestala biti intimna stvar, tražili su od mene da se deklariram, da se potpišem, i to u ime mog djeteta. na papir. crno na bijelo.
uostalom, kakva intimna stvar, predsjednik, premijer države se mora deklarirati - jel ateist, agnostik, katolik, we. ne?
pitanje na popisu stanovništva isto postoji. uz potpuno neintimna pitanja oko toga koliko imaš soba u stanu i koza u dvorištu, stoji i pitanje - koje si vjere.
:mrgreen::angel:Citiraj:
magriz prvotno napisa
Što se tiče komunizma, moja mama je bila učiteljica u to doba, jako religiozna, pa smo uredno išli na misu unatoč njenoj partijskoj knjižici (koju je morala imati), otac je iz ateističke obitelji. Mamaje organizirala popravak krovišta srušene kapelice, i to tako da je svako dijete nosilo jednu kupu do nje, a onda su imali izlet na livadi do, i nastavu iz prirode i društva na livadi. Naravno da su je prijavili miliciji i školi, jedva je zadržala posao. Danas ja doživljavam od druge strane rodbine da se moje roditelje i sve ostale koji su radili u komunizmu naziva komunistima s negativnim predznakom, kao neprijatelje kršćanstva i hrvatstva
točno. i nama su tražili da se deklariramo. ne (samo) po pitanju pohađanja vjeronauka ili ne, nego što smo po vjeroispovijesti.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
osobno je javno. je političko. feministička maksima. :mrgreen:
ovo je bilo za litalu.
a sad malo o mom autu. :mrgreen:
meni je ovo totalno strano. više nego krštenje u crkvi, npr. zašto? zato što apsolutno nemam potrebe za tim duhovnim :mrgreen: a s druge strane volim tradiciju. u mojoj mjeri, nekoj ajmo reći nostalgičnoj mjeri. u kojoj mise, crkvu doživljavam kao smoje u malom mistu, ljude koji žive kako žive, najbolje što mogu, sa svim svojim slabostima, ali opet dobre duše, gdje je misa mjesto okupljanja, druženja, mira. gdje je pop simpa tip koji voli te iste ljude i koji živi život s njima.Citiraj:
Ista stvar mi je i sa krsenjem, zato i razmisljam intenzivno o baby blessingu. Htjela bih neku duhovnu dobrodoslicu za dijete
nikad, ni u doba najžešćeg puberteta me ništa od tog duhovnog nije privlačilo. nisam se nalazila u tome, nisam razmišljala o tome.
u osnovnoj školi mi je jedino bilo krivo što ne idem na vjeronauk, jer je dosta njih iz razreda išlo, uključujući moju najbolju frendicu, i to su bile priče kao ove kaaine, stolni nogomet, zafrkancija, zgodni dečki :mrgreen:
kad je riječ o tim pitanjima, imala sam ajmo reć sreću da me nitko nije ugnjetavao, na ništa tjerao. osim none, jedinog vjernika u cijeloj familiji partizana :mrgreen: koja se trudila i trudila, vodila mene i sestru na mise, al nas se nije primilo :mrgreen: to mi je sve bilo - zabava. jedno vrijeme sam, početkom devedesetih, išla i na polnoćke. pa poslije van, u život. da ne propustim jel, nekog vjernika, slučajno.
u principu, kad vas čitam, iako djeluje kao neka fraza, čini mi se da je ipak dosta do sredine, do rijeke koja je valjda tolerantan grad i gotovo. iako, vidim, magriz se vjerojatno neće složiti s time.
Čuj, nemoj mi zamjeriti, ali da učiteljica moje djece danas ovako nešto napravi, ja bih joj skočila u oči, bez obzira na to što moja djeca idu na vjeronauk i u crkvu. U školi nek uče matematiku i hrvatski i ostalo, a ovome definitivno nije mjesto u školi ni danas, niti je bilo onda...Citiraj:
isvetica prvotno napisa