Citiraj:
celeste prvotno napisa
Ja sam se toga setila, zato i pitam to što pitam...
Printable View
Citiraj:
celeste prvotno napisa
Ja sam se toga setila, zato i pitam to što pitam...
Da , do najbližeg psihologa putovat ćemo 100-njak km, nema bliže.
Nisam se niceg sjetila nego mi je nevjerojatno da postoji problem sa svom djecom u razredu, a ukupno ih je troje (3!).
To otvara toliko mogucnisti za dobar fleksibilan rad i individualizirani pristup svakom od njih da mi je potpuni nevjerojatno da spominju probleme.
Mozda bi ih trebalo poslati u neku od zagrebackih skola sa 25+ ucenika u razredu od kojih barem 2 ima IP , a vjerojatno imsju barem jednog sa PP i asistentom.
Naravno, moja cura nije savršena, treba i živaca i strpljenja s njom, neki nastavnici to mogu i žele , neki ne, ljudi smo. Njena prva nastavnica,koja je sad već 3.g. u mirovini , bez problema je to odrađivala, ali od tada promijenili su već 6 razrednika i svakom sam posebno govorila : " Ona je takva i takva, zamisli se , treba je imati pod kontrolom ili kojom se pedagoškom metodom to može odrađivati" Ja je doma kontroliram oko zadaća, podsjećam na učenje, na silu ne ide nikako.
Ti nastavnici ili nisu svi dovoljno stručni za predmete koje predaju ili njima samima treba i psiholog i personalni asistent.
Ja imam utisak da bi sa tri učenika prosečne inteligencije svaki od tih nastavnika imao dužnost da ih spremi bar na opštinsko takmičenje, uz svo vreme koje imaju na času...
Osim ako je to kombinovani razred, ali čak i tako, za 15 minuta se jednom učeniku može objasniti mnoooogo i to možeš birati najbolju metodu za njega...
Možda je u ovome problem, 6 razrednika je stvarno mnogo. Da li su to stalno neki novi ljudi ili se "loptaju" sa njima u okviru tog nekog stalnog osoblja?Citiraj:
celeste prvotno napisa
Ako dete tako često menja nastavnike možda je revoltirana tom količinom prilagođavanja, jer svako ima svoj stil nastave i ispitivanja?
Sa druge strane, ako se nastavnici često menjaju, onda isto nije lako pogoditi šta je i koliko onaj prethodni nastavnik uradio od gradiva. Opet još jedna teškoća za dete, ali i za novog nastavnika.
I hvala vam svima na odgovorima, već sam skoro zaboravila koliko je lakše kad se neke brige podijele s nekim trećim, da nismo u ovom, svom uskom krugu.
HVALA i svaki komentar je dobrodošao!
Troje učitelja koji se "vrte" od razreda do razreda i troje novih-bili po jedno polugodište i odoše. Živi kaos- dvoje nisam nikad ni vidjela-nije bilo prilike. mijenjaju si ponekad i predmete koje predaju , svakako.
Citiraj:
celeste prvotno napisa
Sigurno je deo problema i u svemu tome.
Za jedno polugodište kao nastavnik možda i nećeš sasvim shvatiti da li neko dete ima poteškoće i koje, a možda te nije mnogo ni briga jer od starta znaš da ostaješ samo to jedno polugodište.
Čak i ako shvatiš pa prilagodiš nastavu, nema puno svrhe ako već idućeg polugodišta dolazi novi nastavnik.
Tu bi ogroman deo posla oko praćenja učenika morala odigrati stručna služba škole, rekao bi čovek da sa toliko učenika imaju detaljne podatke o svakom, i uputstva za nastavnike (pa MM to dobije u svojoj seoskoj školi a ipak ima preko 20 učenika u svakoj generaciji, nije da ih broje na prste, u svakom razredu ima bar dvoje po prilagođenom programu i tačno se zna šta i kako se prilagođava).
Naravno da ne pomaže ni to što, ako sam dobro shvatila, jedan nastavnik nekad drži po dva-tri predmeta?
Realno retki su nastavnici kombinovanih smerova (bar kod nas), i retko koji nastavnik je stvarno dovoljno stručan za dva-tri predmeta.
A kada ne vladaš sasvim materijom koju treba da ispredaješ, mnogo ti je teže da smisliš dobar način da je učeniku preneseš, nego u onom predmetu za koji si dovoljno stručan. Takvi nastavnici onda deluju dosadno i nepristupačno, predaju šablonski jer im dotle znanje dobacuje, i tako jednako i ocenjuju, učenik treba da reprodukuje tačno onako kako oni traže jer samo toliko i sami znaju :roll:. Naravno da to neće doprineti da se učenici motivišu za školu...
Inače, baš sam pitala MM-a da li misli da bi se bilo čija ispodprosečna inteligencija zapazila tek sa 14 godina. Složio se sa mnom da je to prilično neverovatno, naročito u tako majušnim razredima. Tim pre što tvoje dete očigledno i čita i piše, i radi školske zadatke, pa on ima u razredu njenih vršnjaka decu koja jedva čitaju i jedva mogu da razumeju zadatke, ali takva deca imaju prilagođen program odavno, još od učiteljica.
Draga Pulinka, pošto mi se čini da je TM prosvjetar, zanima me baš to : da li bi tek u 7.rz. digla se panika da je dijete ispodprosječno? Napominjem da je npr. Engleski jezik njena najača strana, da i bez učenja ima opsežno znanje i da vlada jezikom. Bivša učiteljica nije je mogla nahvaliti, sadašnja , koja joj istovremeno ima i GEOG. već joj pronalazi greškice u ispitima i sl. pa joj smanjuje ocjene. najbolje je što i nije prof. Engleskog jezika nego razredne nastave , ali tako je kako je.
Stvarno ne želim svaljivati sve na nastavnike, niti imam bilo što protiv njih osobno, moje je mišljenje da bi cijeli obrazovni sustav treba reformirati , jer kako moja cura kaže: Mama , zašto ja to učim , kad to nađem na google-u za 10 sec."
Puno je svaljeno toga na učitelje i profesore , naročito na djecu pa nek snađe tko može.
Sad sam se guglajući prisjetila da si o problemima koncentracije pisala od samog početka školovanja. Onda dileme nema, to je prisutno cijelo vrijeme, jedino što se gradivo u međuvremenu zakompliciralo, nju trese pubertet, nije svjesna svojih teškoća, ne zna s čim se bori pa joj se najjednostavnije čini odustati. Investirajte u dobrog psihologa prije nego i sama povjeruje da je "glupa".
Anemija vjerojatno nije jedini uzrok problema, ali jako otežava koncentraciju. Govorim iz vlastitog iskustva. Ja sam godinama s tim imala velikih teškoća. Upravo mi je gubitak koncentracije bio prvi signal da je željezo opet ispod prihvatljive granice.
Nadam se da ćete uspjeti naći dobrog psihologa i dobiti pametan savjet što učiniti. Sretno...
Sad sam i ja isla gledati stare teme, i stvarno pise da dijete ima poteskoce u koncentraciji od pocetka skolovanja.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Puno je vremena izgubljeno , sto prije naci pametnog psihologa.
Ma ne, nikako, to bi svi morali videti puno ranije "iz aviona". (prosvetar je, da :)).Citiraj:
celeste prvotno napisa
Problemi sa koncentracijom, opet, nisu toliko vidljivi - i jako zavise i od nastavnika koliko će se na kom času ispoljiti i koliko će to kom nastavniku smetati - neki lako prepoznaju i mogu da "vrate" dete kad odluta ili detetu odgovara način rada pa drži koncentraciju bez problema, a neki su opet ravnodušni ili naprotiv "ratuju" sa takvom decom.
Ali u tvom slučaju sa tri učenika na času- pa stvarno samo onaj ko neće da primeti, ne primeti da li učenik prati ili ne.
Naravno da nisu svi prosvetari loši, niti ja imam nešto posebno protiv njih (bilo bi malo i čudno da imam :)), ali moram da kažem da je pandemija iz mnogih prosvetara izvukla one gore, a ne bolje osobine, i da ni meni nije sasvim jasno kako i zašto je to tako.
Puno toga je prepušteno deci da se snalaze sama, moja je peti razred i da ne radim sa njom mislim da bi se totalno pogubila iako ih je učiteljica baš navikla na rad i disciplinu. Ili možda baš zato što ih je učiteljica navikla na rad i disciplinu, a odjednom su upali u haos.
Sve u svemu, slažem se da treba potražiti nekog pametnog psihologa, ili možda defektologa? Zar nisu poremećaji pažnje i njihovo polje rada?
Anemija sigurno jako odmaže u koncentraciji, ali teoretski nastavnici su dužni da izađu u susret tvom detetu jednom kad ih obavestiš o tom zdravstvenom problemu.
Na tvom mestu ja bih sakupila lekarske nalaze o anemiji, tražila sastanak i sa razrednom i sa stručnom službom i tražila da se o tom razgovoru sastavi zapisnik ili bilo kakav službeni dokument.
U razgovoru bih tražila od stručne službe da predloži kakve bi olakšice tvoje dete moglo da dobije od nastavnika tokom lečenja svoje anemije.
Jednostavno bi ih naterala da shvate da si vrlo ozbiljna u nameri da se sa tvojim detetom postupa fer. Problemi sa koncentracijom neće nestati, ali anemija je stanje koje se leči, i zbog kog bi detetu trebalo izaći u susret.
Nisam čak sigurna ni da bi dete trebalo da radi neke opsežnije psiho testove dok je ozbiljno anemična, jer pitanje koliko su rezultati relevantni.
Stvarno ste mi predložile konkretne korake i po tome ću postupiti. Rješavamo anemiju, obavit ćemo (još jedan) razgovor s pedagogom i pravac drugom psihologu.
Možda znate nekog dobrog u Rijeci? To nam je najbliže.
Drage moje , koje ste mi poslale PP, ne znam još odgovarati na njih , ali sam ih pročitala i hvala najljepša
Imaš na kraju u stilu
Odgovori na poruku i...... pišeš stisneš
Za koncentraciju meni pomaže i omega3. Baš sam malo prije ugledala bočicu s kapsulama u ormaru i pomislila da to moram ovdje spomenuti.Citiraj:
celeste prvotno napisa
S druge strane, to može ublažiti probleme, ali ih vjerojatno neće riješiti u potpunosti. Osoba koja ima teškoća s pažnjom mora naučiti kako sebi pomoći, razviti vlastite metode učenja. Slažem se da je pomoć psihologa i logopeda jako važna. Nadam se da ćeš dobiti preporuku za Rijeku.
celeste, dok tražite pomoć (drugo mišljenje psihologa, pomoć logopeda) pokušaj nešto učiniti u kućnoj radinosti. Stvari se neće poboljšati same od sebe.
Na tvom mjestu, ja bih prvo pokušala smanjiti opseg gradiva.
Dijete koje ima teškoće koncentracije ne može izlaziti na kraj s velikim količinama gradiva. Treba to svesti na "razumnu mjeru" koje dijete može savladati.
Vjerojatno i sama znaš (a često i dijete to zna) s kojim predmetima ima više problema. Ako je problem velika količina teksta, dijete se često "izgubi". Pomoć: treba napraviti sažetke po kojima dijete može učiti (povijest, geografija...). Jednostavno - neka profesor signirom označi ili podcrta ono što obavezno treba znati. Ako je problem razumijevanje gradiva (npr. matematike ili fizike), možda bi pomogla dopunska nastava, ali osmišljena tako da bude primjerena potrebama djeteta.
Na temelju iskustva svojih sinova (obojica su imali individualizaciju u osnovnoj i srednjoj školi) svojevremeno sam otvorila topic na temu kako poboljšati vještine učenja:
http://forum.roda.hr/threads/92948-N...ge#post3067282
Ovo je temeljeno na preporukama koje smo dobili u Suvagu i našem vlastitom iskustvu.
Dakako, to su opće smjernice, a psiholog i prvenstveno logoped dat će konkretne upute za pojedino dijete. Te upute treba u pisanom obliku predočiti SVIM NASTAVNICIMA I STRUČNOJ SLUŽBI i uporno inzistirati da se te upute i provode.
Sretno!
celeste, pogledaj i ovaj topic: http://forum.roda.hr/threads/90885-K...ksijom-djeteta
Nije tu opisana samo problematika disleksije, ima dosta postova o teškoćama učenja općenito - upravo djeca čija pažnja "odluta", a ne smetaju na satu jer su mirni, ali nisu prisutni duhom nego samo tijelom.
Samo da napomenem da je ovo izvedivo samo ako škola temeljem procjene i preporuke grupe stručnjaka na istoj ustanovi (psiholog/psihijatar, edukacijski rehabilitator, logoped) od Gradskog ureda za obrazovanje zatraži promjenu oblika školovanja (redovni program uz individualizirane postupke, takozvani IP).Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Slažem se, ali celeste je napisala (post br. 115) da osim psihologa koji je dao nepovoljnu procjenu ima na raspolaganju i pedagogicu koja je voljna surađivati.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Osim toga, u timu je još i školski liječnik, a na raspolaganju je i liječnik obiteljske medicine. To su sve ljudi koji se mogu uključiti i dati doprinos, odnosno pomoći djetetu.
Dakle, škola bi mogla pokrenuti postupak za individualizaciju, koji bi vjerojatno dobro došao. Bolje i kasno nego nikada.
S druge strane, iz iskustva znam da nastavnicima treba dosađivati. Moja djeca su imala papire za IP, pa sam svejedno morala kokodakati i gnjaviti da bi školsko osoblje i postupalo po tome.
Ne znam do koje će razine to ići u školi, jer većina nastavnika je stajališta da bi morala više učiti kod kuće, da je tu većina problema. Psihologu sam išla samoinicijativno, pedagogica je predlagala učenje u dijelovima, ali isto kao da bi se morala doma više truditi. Ali , ja joj kažem rečenicu i zamolim je da ju ponovi , a ona ne može. Njen brat koji igra igricu u susjednoj sobi zapamti tu rečenicu, a ona krši prstiće i u suzama govori :Ne znam!" Meni idu suze svaki put kad se sjetim. kako da se više trudi kod kuće kad ne ide, pa ne ide. Jednostavno BLOK , tako se meni čini. Na satu u školi tijelom je prisutna , a duhom ne.
Ali u par situacija kad je bila prisutna duhom nastavnici su bili OSUPNUTI ZAKLJUČCIMA koje donosi, nažalost kratki bljesak i opet MRAK
Toliko je raznih situacija , da ne znam što ni kako,
Ali polako naprijed
Nazalost izgubili ste 6 godina skolovanja bez da ste se pozabavili poteskocom koju ima od prvog dana. To je jako utjecalo na njezino samopozdanje . Nadam se da ce te naci nekog pametnog psijologa i logopeda da vam kaze u cemu je tocno problem.Citiraj:
celeste prvotno napisa
Sirius je u pravu. Hitno nađite pomoć...Citiraj:
celeste prvotno napisa
U međuvremenu probaj iskoristi to što znaš o svom djetetu i nekako sama dokučiti koji stil učenja joj bolje odgovara.
Da li tvoje dijete bolje reagira na govor ili slike? Čime se inače najradije bavi?
Pitam zato jer je to bitno za određivanje aktivnosti koja joj najdulje veže pažnju.
Poneko dijete najbolje pamti kad se kreće (moj mlađi je radio sklekove dok je ponavljao gradivo). Da li joj je bolja vizualna stimulacija (prepisivanje rukom, power point ili film) jer očito joj slušanje nije jača strana. Treba li GLEDATI u napisani kratki tekst da ga lakše zapamti?
Još mi pada na pamet da pitaš učiteljicu iz nižih razreda kako je radila. Možda ima neki dobar prijedlog. Nemoj odustati. To traženje metoda učenja rade svi, ne samo djeca s teškoćama.
Probaj naći i nešto što tvojoj kćeri ide dobro i u čemu uživa, jer to je bitna stvar za samopouzdanje. Bilo što. Ne mora imati čak ni veze sa školom.
Sirius je u pravu.
Ja bih dogovorila termin u Zg bez obzira na put i udaljenost da se ustanovi tocna dijagnoza i vidi s cime dijete ima poteskoce.
Zrtvovati jedan dan zaista nije puno, a moze vam znaciti jakoooo puno za dobrobit djeteta.
Ne kazem da u Ri nema odlicnih psihologa,al tu na forumu ih nisu isticali zato bih ja bez premisljanja via Vlahinsky ili Sever.
Vrlo,vrlo je velika vjerojatnost da ces nakon par sati znati s kojom poteskocom se dijete bori i sto se treba mijenjati u pristupu tom problemu. Neces zazalit nijedne lipe utrosene u tu dijagnostiku.
Mogla bih ti jamciti.
Vidiš, ja se ne slažem. Vlahinsky nije ustanovila problem mom mlađem sinu, a logoped u Suvagu jest. Vlahinsky i Sever su psiholozi, a moje dijete je imalo poteškoće koje je bez greške prepoznao logoped.
Ali Peterlin svejedno je problem riješen u Zg. Moguće da je kod tvoga sina bio izuzetak, dogadja se i to, ja znam puno više slučajeva da su ljudi bili prezadovoljni uslugama Vlahinsky i Severice (pa i tu na forumu), a znam puno ljudi nezadovoljnih uslugama logopeda iz Suvaga te su nakon dosta izgubljenog vremena, na kraju išli privatno plaćati logopedske vježbe. No izgubljeno vrijeme se nije moglo vratiti. Nažalost.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Hoću reći svašta se može dogoditi svugdje, ali mislim da ipak postoji veća vjerojatnost da će doći do prave dijagnoze ipak u Zg.
Celeste, sretno gdje god!
A logopedu ce na red preko sustava doci -nikad.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Kao vjerojatni i kod Vlahinsy i Sever koji vjerojatno ne primaju novu djecu .
( mojoj djeci je Vlahinsky kod oboje djece prepoznala poteskoce, dok nekoliko logopeda-nije. Barem ne tocnu tezinu .Nekoliko, sto privatnih sto socijalnih.)
Istina je, to je lutrija. Mi smo također osim Suvaga imali još jednog logopeda u igri, ali tek nakon obavljene dijagnostike. Na logopeda u osnovnoj školi mogli smo također zaboraviti.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Nema ih dovoljno, ni logopeda ni psihologa.
Celeste treba nekog dobrog privatnika koji će dijete istestirati, detaljno porazgovarati i napisati opširne upute za njih doma i za školu. A sljedeći korak bit će timska obrada bilo gdje (Rijeka, Zagreb) temeljem koje će moći tražiti IP.
Kod timske obrade upute su često šture, osim na ERFu, ali tamo će na red doći možda za godinu dana.
Da bi čvenk sa psihologom uspio i da bi se dobile dobre upute za nastavnike, doma se treba pripremiti - analizirati s djetetom što je točno ono što najteže ide, koje su metode odgovaranja/pisanja one koje poluče najbolji uspjeh, koje se pogreške događaju, što je s rukopisom i sl.
Celeste, prouči na www.hud.hr nalazi li se dijete u nečemu od tamo napisanog. Nek te ne omete naslov "disleksija" jer poremećaj pažnje se nekad jako isprepliće s teškoćama iz tog područja. Pročitaj sve što možeš naći o porem. pažnje i stavite zajedno to u kontekst djetetovih problema.
Do srednje škole valjda hoće.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ma ovakvi problemi koji se vuku godinama i trebaju što prije počet rješavat se ne rješavaju u drž.ustanovama. Nažalost, al tako je to kod nas.
Ako netko kreće s ranom intervencijom kao vi Peterlin tada se može dočekat red i ići tim putem.
da bi riječ dodala na čoksu.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
veliki X
Tako je coksa. Na sastanak sa psihologom treba doci potpuno spreman. Sa vrlo detaljnim popisom sposobnosti i poteskoca ( ne samo u skoli nego i u ostalim djelovima zivota).
Ovo je rečenica iz gradiva koje uči ili bilo kakva rečenica, samo radi probe?Citiraj:
celeste prvotno napisa
Moja starija isto ne bi mogla doslovno ponoviti rečenicu iz gradiva tako za mnom, srećom (još) nema nijednog nastavnika koji to traži.
(a mlađi ti je opušten u drugoj sobi i zato ponovi bez problema, dok tvoju stariju valjda uhvati i panika pa dodatno blokira.).
Za učenje, Peterlin je u pravu, ne odgovara svima isti način.
Kako je tvoje dete savladalo engleski, kažeš da ga stvarno odlično zna? Možda odatle krene neka ideja za druge predmete?
Za decu koja se lako uspaniče i blokiraju, ili im odluta pažnja - neke predmete može da uči i "usput", dok radi neke banalne posliće, tipa slaže veš i ponavlja biologiju, sprema sto i sluša tebe kako joj čitaš lekciju iz geografije, i slično.
Ako je stalno nesigurna u svoje znanje - postoji gomila online kvizića, čak na hrvatskom i više nego na srpskom, moja ove godine stalno koristi Wordwall i testove na njemu, tako se zabavi i stekne samopouzdanje (a i naučila je usput gomilu pojmova na hrvatskom), i vidi šta joj je najmanje jasno.
Naravno, bilo bi idealno da joj je gradivo zaista jasno, a ne da ga memoriše napamet, ali ova godina je stvarno nenormalno mnogo svalila na decu (a kod vas i neopravdano mnogo, sa 3 učenika u razredu...)
Generalno nije lako kada samo 5-6 nastavnika drži gradivo iz 14-15 predmeta, to obično jako utiče na motivaciju učenika, naročito ako su i razredi mali a neki od nastavnika posebno antipatičan ili nezainteresovan. Ali tvom detetu sledi i srednja škola, bolje je pre toga saznati njene jake i slabe strane.
Mala djeca s poremećajem pažnje teško uče čitati između ostalog i zato što u sricanju slova neke dulje riječi dok dođu do kraja te riječi, zaborave koja su slova bila na početku. Tako je i s ponavljanjem rečenica ili učenjem pjesmica napamet - slušaju što si im pročitala i od svega zapamte zadnje tri riječi. Zato im je očajno teško učiti definicije - moraju ih preformulirati u pričicu koju će u potpunosti razumjeti i prepričati svojim riječima.
E, sad, to je sve logično i razumno zvuči dok je broj pojmova i definicija razuman. Ali, kad dođeš u 7. i 8. r. količina pojmova postaje zastrašujuća i više nema vremena za polagano i detaljno prepričavanje svake definicije. Pa kad još dođu testovi s umetaljkama koje zahtijevaju reprodukciju definicije kakva je napisana u udžbeniku, ode mast u propast.
Kad smo mi bili mlađi imali smo hrpu auto diktata već u 1. razredu,moj najmanji je imao jedan tek u 4. ,Veći klinci ni jedan u osnovnoj
Po ovome sam ja neprepoznati poremećaj pažnje koji je brilijantno kompenzovao...Što i nije sasvim nemoguće. Mada sam ja mislila da je svima teško učiti definicije bez razumevanja...Citiraj:
čokolada prvotno napisa
A te doslovne umetaljke bi ja :ban::x.
Al kad one često stižu u već gotovim testovima raznih izdavača pa su tako primamljive prosvetarima :roll:.
celeste, mene taj nagli gubitak interesa za hobije koji je popratio gubitak koncentracije asocira i na depresiju, tako da ja bih svakako na širu obradu kod psihologa prvo, da se osim teškoća iz područja učenja, pokriju i poremećaji raspoloženja