Teška adaptacija u jaslice

Perla, to je jednostavno tako, moj je bio prvu godinu u privatnom vrticu i od njih 13 u skupini najmladjih jaslicara bilo je samo jedno vrlo otporno dijete, sto znaci da se razboljelo jednom mjesecno. Moj je bio izuzetno osjetljiv, tri dana vrtica (nekad i samo jedan ili dva) i deset dana doma. Kod prosjecno otporne djece to je bilo razvolijevanje svaki drugi tjedan. Govorim samo o primjeru V-ove grupe, no pretpostavljam da je i drugdje slicno. Ja sam na kraju platila cuvanje u sijecnju i veljaci, nakon toga bilo je puno bolje, rjedje se razbolijevao, manje temperature i brze bi proslo, no isto je jednom mjesecno kupio crijevnu, laringitis ili konjunktivitis. Tesko da polazak u vrtic moze proci bez toga, rijetki su takvi sretnici.

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

U nasem vrticu se igracke peru svaki dan, one koje zavrse u ustima djece. Odvajaju se iz igre isti cas, cuvaju u kanti na polici i peru za vrijeme spavanja ili na kraju dana. Svaka soba ima svoje wc-e koji se brisu nakon svakog djeteta, a za vrijeme spavanja se opet bas peru, zajedno s lavaboom. Stvarno jako paze i izgleda da to sve skupa pokazuje super rezultate.

---

Pa, eto odgovora kako se kod vas presecaju putevi zaraze. Ja bi bila srećna da se kod nas igračke peru bar jednom mesečno - ili bar bilo kako dezinfikuju ponekad.
Moja ćerka je pošla u vrtić tek sa 4 godine, pa je opet bila više kod kuće bolesna, nego zdrava, jedino što je tok bolesti obično bio puno blaži kod nje, nego kod 2 godine mlađeg brata, koji je sve kupio od nje.

Ja iskreno nisam još čula priču majke koja nakon uključivanja djeteta u kolektiv nije bila više po bolovanjima zbog svakojakih boleština nego na poslu, a dijete u vrtiću. Zapravo znam samo jednu takvu mamu, ali ona fila dijete sa jedno deset vrsta multića i vitamina svih vrsta, boja i oblika, pa joj dijete zbilja i nije boležljivo, ali nisam baš neki pristaša niti pretjerane upotrebe imunostimulansa u ovako ranoj dobi. Zdrava i raznovrsna prehrana trebala bit biti okosnica svega. A opće je poznato da poslodavci nemaju razumijevanja za bolesnu djecu i majke na bolovanjima, ali to je već druga priča...

Moji spadaju u otporne. Starija je u prvoj sezoni bila bolesna svakih mjesec jednom, u jaslicama gdje nisu provodili nikakve ekstra higijenske mjere (uostalom vecina igracki je bila drvena, to je malo teze prati). U gradskim jaslicama je iduce sezone jos rjedje bila bolsna, svaka dva-tri mjeseca jednom, mislim da igracke peru 1x mjesecno? (nisam pitala, nije me zanimalo).
Mladji je krenuo u jaslice i isao 16 mjeseci u komadu (usput je i promijenio jaslice) bez izostanka zbog bolesti. Glavno oruzje u borbi protiv smrklji su kod oboje bile maramice za nos i konstantno ponavljanje "pusi!" Eventualno, ako bi im se smrkljici skorili, bi im naspricala s malo fizioloske da mogu ispuhati (par puta godisnje). Imunitet je ocito kako ti grah padne, ostalo mislim da je jako malog efekta.

Naravno, nesto je i u dozivljaju mame, ja nos koji curi i malo kaslja ne smatram bolescu a neki na to jure doktoru i dijete tjedan dana ne ide u vrtic. Nakon antibiotika bi ih obicno vec to jutro slala u vrtic jer mi je organiziranje cuvanja bio poduhvat i kemeijanje, nikad problema zbog toga.

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Pa, eto odgovora kako se kod vas presecaju putevi zaraze. Ja bi bila srećna da se kod nas igračke peru bar jednom mesečno - ili bar bilo kako dezinfikuju ponekad.
Moja ćerka je pošla u vrtić tek sa 4 godine, pa je opet bila više kod kuće bolesna, nego zdrava, jedino što je tok bolesti obično bio puno blaži kod nje, nego kod 2 godine mlađeg brata, koji je sve kupio od nje.

---

Pretpostavljam da je to to, plus cinjenica da su, kod ovih manjih, 3 - 5 djece s jednom tetom (12-20 u sobi, ali podijeljeni u grupice koje se izmjenjuju).

A drugi dio price je, cini mi se, ovo sto kaze sillyme, od percepcije do preporuke lijecnika (s obzirom da ne postoje bolovanja koja funkcioniraju na isti nacin kao u Hr). Izostanak iz vrtica se trazi u slucaju temperature, povracanja, proljeva ili osipa koji nije alergijski, a povratak je dozvoljen 24h nakon prestanka navedenih simptoma. S proljevom, a bez temperature, se smije natrag, s obzirom da proljevi nakon crijevnih viroza traju i do 14 dana. U vrtic se ide s hand, foot, mouth bolescu (osim u slucaju temperature ili, naravno, ako je djetetu lose), curecim nosom i ostalim simptomima obicne prehlade. U pocetku mi se cinilo groznim, ali izgleda da sve super funkcionira.

Inace bih rekla da ovaj moj spada u otporne, ali opet ne vidim da su druga djeca u vrticu puno drugacija, osim sto neki uzimaju antibiotike cesto/precesto, ali to najvise ovisi o izboru pedijatra.

Ide u vrtic pune dvije godine, od svojih 9.5 mjeseci, u pocetku je bio na pola radnog vremena, sad vec dugo ide prakticki cijeli dan. Jednom je izostao par dana zbog temperature (obicna viroza), dva put po par dana zbog crijevne viroze i jednom skoro dva tjedna zbog sinovitisa. Sve potvrdjene zarazne bolesti se objavljuju na oglasnoj ploci (datum dijagnoze i soba u kojoj se pojavilo), i do sad smo vidjeli nesto crijevnih viroza, par streptokoknih angina, jednu upalu pluca, hands/foot/mouth, jedan scarlet fever, jednom usi i mislim da je to to. To se odnosi na cetiri sobe i stotinjak djece od 6 tjedana do oko 5/6 godina starosti. Nije bilo gripe, a nema ni vodenih kozica, rote, itd. jer spadaju na popis obaveznog cijepljenja.

Ja sam se zapravo jako bojala nakon svih priča o bolestima kod kretanja u jaslice ali i kod nas je prošlo relativno dobro. Bila je bolesna manje od jednom mjesečno, mozda svakih mjesec i pol, i to obicno viroze koje traju 2-3 dana. Jedna upala uha i jedan antibiotik. Jedna crijevna viroza. Ostalo samo te kratkotrajne s temperaturom.
Obzirom da je rođena 5 tjedana prerano i da su me svi filali s pričama da joj zbog toga imunitet sigurno nije dobar- cisto smo dobro prošli.
Ali nos je druga priča- njoj nos curi cijelu godinu- ili curi, ili je začepljen ili pun smrkljica. Imamo perioda kad je malo bolje i malo gore ali to je konstanta.
Tako da to vise ne smatram bolešću- s tim redovno ide u vrtic.

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

...
A drugi dio price je, cini mi se, ovo sto kaze sillyme, od percepcije do preporuke lijecnika (s obzirom da ne postoje bolovanja koja funkcioniraju na isti nacin kao u Hr). ...

---

Nije ni kod nas bajno ako ne radis u drzavnoj sluzbi. Moji su srecom kazem bili dosta otporni, a kad su i bili bolesni nisam bila na bolovanju zbog djeteta, vec smo se pokrili godisnjima, radom od doma, baka servisom i sl.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Nije ni kod nas bajno ako ne radis u drzavnoj sluzbi. Moji su srecom kazem bili dosta otporni, a kad su i bili bolesni nisam bila na bolovanju zbog djeteta, vec smo se pokrili godisnjima, radom od doma, baka servisom i sl.

---

Da, znam da nije.

Tu je u principu stvar u tome da nema klasicnog bolovanja. Ovisno o radnom mjestu tj. benefitima koji s njim dolaze, zaposlenici imaju ili fiksni broj placenih dana za bolovanje, ili ih skupljaju (zaradjuju) odradjenim danima. Ovo drugo se broji u satima, ako je opcija. I onda ili mozes, ili ne mozes. Kod nekog poslodavca mozes neplaceno, kod nekog ne mozes ni to. Nisu im potrebne potvrde lijecnika, ispricnice, sto god - jednostavno se javlja da ne dolazis zbog bolesti (tvoje, djetetove, svejedno). Ovisno o poslodavcu, neki traze potvrdu lijecnika da si sposoban za rad ako je izostanak duzi od 2 ili 3 radna dana.

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Mene Amerika uvjerila u suprotno, mada jos uvijek nosimo cipele i carape zimi. :mrgreen:

---

Nisam opterećena kodeksima, ali uvjerila sam se na vlastitom iskustvu da čarape na dječjim nogama jako puno znače za respiratorno zdravlje. To ti je stvar zdrave pameti - ako imaš parket i centralno grijanje, možeš kako hoćeš. A mi smo do pred koju godinu u kuhinji i kupaonici imali kulir - bome nije pametno hodati bos po tome.

Mi imamo parket, plocice i centralno grijanje, ali funkcionira na drugaciji nacin nego centralno grijanje u hrvatskim stanovima i kucama. I nosimo carape samo kad nam je hladno.

Mislim, nemam ni ja neke znanstvene podatke, ali ne vidim poveznicu izmedju respiratornog zdravlja i carapa, samo izmedju carapa i hladnih nogu. Nekako bih ocekivala da savjeti lijecnika i brosure o respiratornom zdravlju sadrze informacije o carapama, da ima nesto o tome... tim vise sto mi muz ima respiratorne probleme n-te kategorije od rodjenja (pa imamo doma menazeriju naprava koje obicna obitelj na srecu nikad ne vidi) i nigdje se ne spominju carape. Plus, tu ljudi stvarno hodaju bosonogi (doslovno, ili u japankama i sandalama u godisnjim dobima koja meni, rodjenoj zagrepcanki i navikloj na primjereno umjerenu kontinentalnu klimu, stvarno zahtijevaju carapice i cipelice), a nisu nesto osobito bolesni.

Recimo beblja soba u vrticu, s bebama od 6 tjedana do 16 mjeseci, u njoj su bebe i djeca uglavnom uvijek bosi. Carape se klizu na dijelu gdje je linoleum, a cipele za cjelodnevni boravak se ne preporucuju zbog razvoja stopala. Vrtic se grije, ali nema podno grijanje, plus postoji samo prizemlje, a bez podruma. I nisu bolesni, stvarno.

Da se vratimo na adaptaciju....

mome je ovo drugi tjedan i mislila sam da ce krajem ovog tjedna ostati na spavanju. Problem mi je jer on tamo nista ne jede ni ne pije. Dodjem po njega u vrijeme rucka, pa ako nece jesti, pokupim ga. I tako vec 4 dana, sad bih ga ostavila na spavanju, ali mi je problem ostaviti ga da nista ne jede od 8 ujutro (doma doruckuje) do 2-3 popodne bez hrane.
Sa starijim nisam imala taj problem, pa ne znam koliko je to uobicajno i jel bih ga ipak trebala ostaviti? Mislim, u jednom trenutku cu morati...

bella, tako je i moja sestrična štrajkala glađu
nije htjela jest, iako je bila gladna, jednom ju je teta vidila da je krišom uzela komadić kruha da ipak nešto pojede
prestala je kad joj je dosadilo bit gladna
mi smo našeg mjesecima kupili poslije ručka, on je jeo i pio ali mu je spavanje bilo noćna mora, pa smo jedno vrijeme to preskakali, jer smo mogli
kad moraš dijete ostavit, onda ostaviš kako bude i ono se na to prilagodi

računaj da je mjesec dana, pa i koji tjedan više, sasvim normalno da se dijete prilagođava, odnosno drugim riječima da tebi to sve skupa izgleda kao da nimalo ne funkcionira

Moje su se zamijenile, ona koja je odbijala jelo u vrticu i ujutro plakala, prestala i pocela jesti i spava, a druga, koja je bila do pred par dana ok s vrticem, sad samo cvili, place, tamo ne jede i zaspi vrlo malo, to je pocelo kad su krenule sa spavanjem, inace doma super jede i spava

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

mi smo našeg mjesecima kupili poslije ručka, on je jeo i pio ali mu je spavanje bilo noćna mora, pa smo jedno vrijeme to preskakali, jer smo mogli
kad moraš dijete ostavit, onda ostaviš kako bude i ono se na to prilagodi

---

Evo i mi ovako. Curka je prestala s dnevnim spavanjem kod kuće ima već skoro godina dana, pa je u vrtiću to dnevno spavanje postalo pravo mučenje, a i s vrtićem vratili su se noćni strahovi. Tako smo odlučili da poslije ručka ide kući. Muž je ionako kući pa to štima.

Evo danas je juhu jeo, vrlo malo ali ipak je jeo...

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

Evo danas je juhu jeo, vrlo malo ali ipak je jeo...

---

Do cilja malim koracima...Nadam se da će uskoro biti bolje.

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

Evo danas je juhu jeo, vrlo malo ali ipak je jeo...

---

bravo! bit će to sve ok, vidjet ćeš:yes:, držite se...

Hvala cure!
Kamen mi je pao sa srca kad mi je teta rekla.

Moja je plakala, urlala prva dva tjedna (krenuli 1.9.). Treci sasvim ok, bez suza. Jela samo kruh. Cetvrti je bila doma bolesna. Peti tjedan ok, pocela i spavati, nema problema sa zaspivanjem iako sam se pribojavala jer je to doma drama. Onda sam prestala brojati tjedne (ajd pogledala sam sad kalendar, upravo smo zavrsili 8. tjedan od polaska), tete ju hvale da sad jede većinu toga, samo ju one moraju hraniti. No bude i to bilo ok s vremenom. Vjerujem da se svi prilagode, vazno je da donekle vole ici u vrtic, a sve ovo sa jelom, (ne)spavanjem, su nadam se, faze.

Ovdje nešto zatihnulo. Naša ide ujutro pjevajući, a vikendom pita kad će u vrtić. Aleluja! :joggler:

Moj adaptiran.
Ne place niti kad ga ostavljam, jede, pije, spava duze nego je doma ikad spavao, poslije vrtica je super dobre volje, ne trazi nositi se... i najvaznije: zdrav (smrklje ne racunam).

eto jel vidiš, sve je ispalo ok :klap:

uvijek mi drago kada pročitam da je adaptacija lijepo završila.

:klap:

Mama i dalje neadaptirana
cure tak tak, nema placa, jedu spavaju, al nisu vesele, stalno zicaju da ne bi isle

Mare, niti moje cure nikada nisu zavoljele vrtić. Imala sam dojam da ga "odrađuju". Zato su u školi procvjetale. Nemoj brinuti, težak dio ste ostavili iza vas, od srca se nadam da će dalje ići sve bolje!:heart:

bravo bella!

mare, neka djeca se jednostavno nikad ne prilagode do kraja :-/
moja najstarija je takva
i kao predskolka je zicala da ne ide i uvijek joj je to bila tlaka
jednostavno se tamo nije nasla
dok je skola druga prica - njoj je tamo super i niti jednom nije trazila da ne ide
a srednja curka se prilagodjavala cak tri dana i obozava ici u vrtic
nekad zica i vikendom da ju vodimo
nisu sva djeca ista

Hvala cure, tesko mi ih je gledati takve, a i bolesne su svaki drugi tjedan, i sad opet, mala mrsava odmah prestane jesti i stanji se, tesko podnosi temp, i stalno visim da se vratim na porodiljni
a opet, dobro im cini da su sa djecom, i tako se brinem i premisljam

a opet, dobro im cini da su sa djecom, i tako se brinem i premisljam[/QUOTE]

Mi odustali. Jednostavno nije išlo. Stalno je bio bolestan i zavijao uzasno, najviše od straha jer bi ga dočekivala uzasna atmosfera (svi plaču i vrište).

Osjećam se kao da sam failure, jedina ja odustala?
Ali sad ima tetu čuvalicu koju obožava i djeda koji uskače po potrebi. Ja mirna i zadovoljna idem na posao. Doduse, bez novih cipela i torbi, ali ne možeš i jare i pare:-P

Dogodine, ajmo sve ponovo

To ti je sasvim ok. Nisu sva djeca u svakoj dobi spremna za kolektiv. Nadam se samo da si tako i dogovorila, da te na godinu ne zezaju ponovno s upisnim papirima.

Mi smo odustali kad je prvi put krenuo sa 2g. Nakon mjesec dana situacija je bila sve gora i gora, i stalno je bio bolestan.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Nadam se samo da si tako i dogovorila, da te na godinu ne zezaju ponovno s upisnim papirima.

---

Mi smo se bojali da nas iduće godine vjerojatno ne bi primili, pa nam je doktor (baš radi stalnih bolesti) dao ispričnicu za vrtić. Jedino kaj smo cijele godine plačali.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Mi smo se bojali da nas iduće godine vjerojatno ne bi primili, pa nam je doktor (baš radi stalnih bolesti) dao ispričnicu za vrtić. Jedino kaj smo cijele godine plačali.

---

Ne znam kako je sada, ali ima dva načina - jedno je čuvanje mjesta (ako misliš da bi dijete ponovno krenulo u jaslice u istoj pedagoškoj godini - to je to što opisuješ), a drugo je ako sigurno ne misliš davati dijete u toj godini nego u idućoj, onda odmah ide dalje - ne znam kako to ide, nisam iskusila, ali sjećam se da je u jasličkoj grupi mog E. bilo malo djece zato jer je pol grupe tako čuvalo mjesta. Treba pitati u računovodstvu ili kod ravnatelja kako to bezbolno riješiti i za ovu i za iduću godinu.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

To ti je sasvim ok. Nisu sva djeca u svakoj dobi spremna za kolektiv. Nadam se samo da si tako i dogovorila, da te na godinu ne zezaju ponovno s upisnim papirima.

---

Nit' zvala nit' se raspitivala. Niti oni zovu niti salju uplatnice. Znaci moram otici i rascistit situaciju?
Ja cak pomislila da im i odgovora ovaj status quo jer ih grad sufinancira pa im vise odgovara veci broj djece na papiru?
A mogu,znaci, zamolit i pedijatricu da mi napise neku ispricnicu?

Bolje da ti napise ispricnicu, jer bi ti mogli naplatiti i ovo sto nije isao
Kod nas znam da sigurno bi, jer im nije javljeno
Svakako im se moras javiti

Dakle, cura koja je tesko prosla adaptacija sad je super, nikakvih problema, a druga, koja je kao lakse prolazila, svaki dan pita da ne ide u vrtic i malo oplace

a jel je ova druga tješi pritom?

Ne, jer ne bi ni ona, al suti. Inace se tjese

I to je sve normalno..jer svako dijete reagira drugačije. Neko odmah, neko kasnije, neko burno ( vrišti, tuče, psuje..), neko potiho plače.. Imala sam jednom trojke u grupi. Dvoje je odmah plakalo,otimali se..vrištali do povračanja, a treći je bio cool..nista ga se to nije ticalo. Kad su se ovi adaptirali, nakon mjesec-dva je treći 'pukao'. Al prošlo i njega..obožavali su vrtić.. Tak da ustraj ako ti je stvarno bitno i potrebno da idu . Je tesko i naporno ponekad, al bit će bolje :)

Hvala ti. Ona je individualac, a takvo druzenje je samo za dobro