Raspršile se moje iluzije, a ja o Grčkoj uvijek imala neku skroz romantičnu predodžbu. Ok, cvijetino73 malo tješi:-)
Printable View
Raspršile se moje iluzije, a ja o Grčkoj uvijek imala neku skroz romantičnu predodžbu. Ok, cvijetino73 malo tješi:-)
Ja bi prije umrla nego se na kruzer ukrcala.
a vis ja bi u jednom rado preko antlantika, da vidim kako to izgleda, nisam nikad bila, valjda mi se ona serija Love boat urezala u sjecanje :lol:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
moj je otac bio pomorac, kako je bio na velikim tankerima rijetko smo isle s njim na putovanja, ali ja taaako volim te brodove, kabine, hodnike, da bi i kruzer po norveskoj podnijela
priznaj i ti si gledala Love Boat :mrgreen:
ne znam meni spavanje na brodu izgleda jako romanticno i mislim da moram imati koktel haljinu, balsku haljinu za taj put. ma iskreno vidim sebe ko Kate kad pogleda u Titanik, ali se ne vidim u moru sa zvizdaljkom :lol:
Volim more i brodove... kad sam bila mala sanjala sam da ću biti pomorac... i prije bi tankerom u južno kinesko more nego s hrpom turista bilo kud. :turistofob:
Umrem kad se nađem u grupi koja ima obješene fotiće ovo vrata i slijedi tablu s imenom agencije. Jednom sam u Dubrovniku zaglavila među ekipom s kruzera... trebalo mi je pola dana da se oporavim.
Citiraj:
Elly prvotno napisa
A vidi tvoj post sam preskočila. Ok, dobro, ima nade, ima nade :-)
XCitiraj:
Freja prvotno napisa
Ja sam oduševljena Kopenhagenom. Bila sam solo. Uzela sam bicikl pa po gradu i još sam potrefila nekakve dane urbane fešte (krajem travnja sam bila) pa je svaki dan u drugom kvartu bila ludnica od partyja i nije bilo nikakve veze što sam sama. Al skupo je... najskuplje ikad. Stokholm, Pariz i Zuerich su totalno jeftini prema ovima. 100 eura nema nikakvu težinu. Uglavnom, ima direktnih jeftinih letova nekad s Norwegianom.
Čini mi se da nitko nije spomenuo Siciliju? Capri? Ibizu?
Mojca, ali ne moraš biti u gomili turista. Dva tjedna na krstarenju. ni jednom nismo izašli u gomili. A ni šetali ulicama za tablom. Nitko te ne tjera da budeš u gomili. Dođeš u luku, obaviš carinske formalnosti, koje su na gornjoj strani Sredozemlja, jednostavne, a na afričkoj malo kompliciranije i...lutaš sama ( ili s djetetom i/ili dragim).
U Maroku iznajmiš taxi, mercedes sa 6 sjedala, tri naprijed, tri otraga i obaveznom zavjesicom na šofersajbi i vozi te u Rabat ili u pustinju. Neka se ostatak grupe vozi u busevima. Na Malti sjedneš u bus koji vozi po "krivoj" strani ceste. U Civitavecchii uloviš vlak do Rima, U Napulju do Pompeja. Po Palmi se šetaš i kupaš na pješčanim plažama uz velike valove. Na Azurnoj obali-ma tamo ne znaš kamo da se okreneš od ljepote (samo treba paziti gdje staješ, jer tamo se za psima ne čisti baš :-) ). Barcelonu da ne spominjem, šetaš dok ti noge ne otpadnu, pa sjedneš i čekaš i čekaš piće i kapučino, konobarima se nikud ne žuri, a kad razmisliš-ni tebi. Pa taxi do Tibidaba, koji stane kad prođe oznaku grada i kad ga pitaš: zašto? kaže da mora promijeniti na veću tarifu jer je izvangradska vožnja :lol:, ali baš te briga, u Barceloni si!
Jesam li spomenula Pompeje i Vezuv? E, o njima treba pisati, i doživjeti. I Napoli, pogotovo ako dođeš u vrijeme štrajka smetlara :-)
Grčka, i ružno i prelijepo. Prošla sam Korintskim prolazom, možeš sa broda rukom uloviti stijenu i gledati nebo viiiisoko gore, predobro. Solun-ništa posebno, lučki grad. Ali, biti u Grčkoj je ipak doživljaj, osim njihove hrane, meni nije dobra.
Opet Italija, Eolski otoci, Sicilija, Sardinija, Taranto, Barletta, Ancona, Livorno, Genova, Ravenna, Savona, Milano, Rim, VENEZIA (namjerno pišem velikim slovima, obožavam Veneciju), Cortina d'Ampezzo, San Remo...
Kud ja odoh...Pišite malo vaše putopise, ono što se u vodičima ne može pročitati.
A nikad nisam bila na Hvaru, ni Braču, ni Visu. Ostatak HR smo prošli uzduž i popreko. Sjednemo u auto i vozi lijepom našom.
Beti, sama pomisao da moram biti na brodu s ljuma koje nisam birala, da s njima ručam i veceram mi je mucna. I sve ovo što navodis nije za mene. Najsretnije ljetovanje je bilo u preskromnoj sobi na Mljetu, zajednička kupaona u drugoj kući, pa smo vadili vodu iz gustjerne, grijali ju na suncu i poljevali se njome navečer.
Ili dolina sedam Triglavskih jezera, nakon 4 dana hodanja i nepranja, pljuskanje ledenom vodom iz jezera.
Taxijem do pustinje? Ne hvala, biram lokalni bus bez turista ili s minimalno njih.
Ali,to je javni prijevoz,zaboravila sam dodati.Dok se ne napuni pet ljudi plus vozac, taxi staje na svakoj stanici. Tako da se guras sa Marokancem. Dozivljaj!
A ljetovanje bez icega smo isto dozivjeli. Dva tjedna na svjetioniku, jedini prijevoz barka. Beba od 3 mjeseca. Pravi gust. Ma meni je svugdje super.
a joj :( bas mi je zao...ne smijem ni pomisliti kako bi L bila razocarana da se to desi. Dobro je to sto smo danas poceli planirati to putovanje u Kanadu :)Citiraj:
spajalica prvotno napisa
aaaa... najljepsi otoci! uz soltu i mljet :) zaboravih lastovo.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ja sam u Grčkoj bila dva mjeseca, na studentskoj praksi i bilo je predivno. Samo sam preskočila kopneni dio, osim Meteora. Svo ostalo slobodno vrijeme smo provodili po otocima. Baza nam je bila Atena, i kada si u njoj dugo, stvarno je lijep grad usprkos smogu i strašnim vrućinama. Nakon Atene su mi iskopine u Rimu bile razočaranje.
ja ne bih nikuda išla kruzerom, iako sam gledala love boat. Odnosno išla bih, ako bih spavala na palubi. U kabini nikada.
kopenhagen je lijep, ali ta danska klima nije za mene. Previše vjetra i kiše i premalo sunca.
ja bih rado pojsjetila Balitičke zemlje koje su bile pod SSSRom. I Tursku, ne samo Istambul, nego baš cijelu zemlju.
Zaboravila sam napisati da su meni naši otoci predivni. Korčula prva, pa svi dalje redom. Volim i goli Pag.
A od grčkih, Santorini. Nadam se da ću jednom tamo ponovno otići. Stavrno su predivni ti otoci, i ono što mi se dopalo je gradnja hotela, osnosno nigdje nisam vidjela ogromne hoteel koji su kod na sna žalost narušili ljepotu mnogih otoka
Hrvatsku sma dosta obišla, ßto privatno što poslom, a idemo i obiteljski, kako nam slobodno vrijeme dopušta, i kako djeca pokazuju interes. Na neka smo mjesta otišli prvi put baš zbog njih.
Nepal, Butan, Tibet.
Mongolija.
Ja sam pretezno putovala po gradovima, volim uci u nepoznat grad bez velike pripreme, prosetati se ulicama, provesti okolo javim prijevozom (posebno volim metro, svugdje gdje sam bila sam se obavezno provezla metroom ako su ga imali), malo gledati ljude i obicaje, pojesti neki fast food s lokalnog standa koji ima dobar promet (npr kineski usred Berlina i sl)... Ponekad napravim neki plan sto sve zelim vidjeti, ponekad se samo prosecem pa kasnije gledam sto sam sve propustila vidjeti da znam za drugi put :lol:
Bila sam i par puta na tim "organiziranim" izletima, i kao sto Beti pise nije to tako strasno ako znas pobjeci od ekipe, mislim da smo mm i ja na nekoj crnoj listi touroperatera, oni vode ekipu na razgledavanje Helsinkija a mi na trajekt pa preko Baltickog mora u Tallin i to u prosincu! Iduci dan oni njih vode u neke terme, mm i ja udri po Helsinkiju (vani -beskonaco, more zaledjeno, razgledavamo standove bozicog sajma a turista i "nasih" srecom nigdje na vidiku).. I tako.
Ako prije ne dobijem na lotu mislim nagovoriti mm-a da kad odemo u penziju prodamo stan i uputi o se na visegodisnje putovanje po svijetu, naravno uz minimalne troskove smjestaja i prehrane, i tad planiram vidjeti SVE
ja ću s tobom :-)Citiraj:
Mojca prvotno napisa
isto mrzim organizirana putovanja
Sad si me podsjetila - nedavno je na TV bio onaj putopis o putovanju transsibirskom željeznicom.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Ne bih imala ništa protiv takvog nečeg.
Bila :) Mnogo dobro :)Citiraj:
Mojca prvotno napisa
pridruzujem se onoj frakciji, koja na putovanjima voli odredenu udobnost.:mrgreen: i nije bas od cesta smrti.
I ja bih Transibirskom željeznicom.
Ne volim organizirana putovanja i natrpani raspored- to me "ubija" - ništa ne zapamtim od mjesta u kojem moram juriti, vidjeti sve živo i čuti tisuću informacija.
Nego kako cure gore pišu- šetati gradom opušteno i u smjeru koji ti se svidi. I ja volim javni prijevoz, ali metro baš i ne. Uglavnom fga koristim jer je najbrži ali npr u NYC nisam niti ušla u metro. Išla bih uglavnom pješice, eventualno taxijem. I tako, moram ponovno u NYC zbog metroa i Guggenheima koji sam ne znam kojim spletom nesretnih okolnosti propustila.
E da, ja bih u Baskiju. Kažu da je San Sebastijan prekrasan. i u Bilbau, u Guggenheim.
e da, rado bih i u Nepal. Kina me ne privlači ali bih rado vidjela barem, djelić Kineskog zida
O tome sam sanjala kao klinka.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Može. :)Citiraj:
laumi prvotno napisa
Moj prijatelj globetrotter je putovao tako sve do Mongolije, pa onda do Pekinga.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Za transsibirsku željeznicu, kao i općenito dogovaranje s Rusima, uglavnom, morate imati čelične živce :mrgreen:
Ali zato kaže da je mongolsko nebo vrijedno svih peripetija.
Ja bila i na poučnoj stazi i hodala od Platka do vrha Risnjaka i mene je to oduševilo, ono kad se zadnjim atomom snage popneš na sam vrh a pogled odozgo stvarno je nešto predivno, ponekad se vidi i Triglav odande, ja i mm bili prošlog ljeta i uopće nije bilo prevruće za planinarenje čisto je ugodno šetati kroz šumu dok je recimo kod nas temperatura (samo sat vremena južnije) bila +40Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
transibirsku željeznicu ostavljam za penziju :mrgreen:
uzeti ću si metar tolstoja, metar dostojevskog i ajmo.
i aviokartu koja će me vratiti nazad.
Mogu s tobom? :-)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Metar Tolstoja već imam, i nudim još pol metra Dostojevskog :mrgreen:
Imam ja pola metra nabokova, kad smo već kod rusa.:-)
Ja bih išla u gradove, europa, amerika, južna amerika.
Kukavica sam pa me ne privlače zemlje za koje se moraš cijepiti.
Privlači me i novi zeland jer je dosta pitoma fauna, a oduševljava me što nema zmija.
Ne putujem inače puno iz financijskih razloga, a tješim se onim što je napisao Fernando Pessoa da su putovanja za ljude bez mašte.:mrgreen:
Evo dokumentarca o Švedskoj na htv-u. :heart:
Ja sam se vozila transsibirskom zeljeznicom od Ulan Batora do Irkutska, nekih 24 sata, i bilo mi je taman dovoljno... Naporno je to putovanje u vlaku... A i vise mi je bilo dosta onog "ču ču ču".
Meni nikad dosta "ču ču ču"... :)
tanja b i ja ćemo već biti u godinama kad te sluh ne služi najbolje. lipo u tišini, nećemo puno ni pričati, voziti se i čitati. :lool:
Ajde pričaj malo - kako si se uopće odlučila na put, koliko je trajao... Inspiriraj druge :)Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Moja putovanja su uglavnom dosadna u tom smislu: avion i ravno na cilj. Uz tri iznimke busom, koje nikad ne bih ponovila (mrzim bus na duge pruge, ne znam što mi je bilo): Zagreb - Barcelona, Zagreb - Bruxelles i Göteborg - Budimpešta.
Najadrenalinskiji su bili vožnja motornim saonicama po švedskoj šumi i uspon na sydneyjski Harbour Bridge. Daleko je to od putovanja transibirskom željeznicom ili cestama smrti. ;)
U osnovnoj školi silno sam htjela na krstarenje Volgom (rezultat oduševljenja nastavnicom ruskog). Sad ste me na to podsjetile.
mi smo bili taman pred kraj faksa kada ja frendica trebala na put transibirskom , ali cijeli. I tada se dogodio Tiananmen i sve joj je propalo - nije sve, otišla je na drugu destinacu. Ne znam nikoga, osim jadranke koja se tu javila, da je bio.
Meni se isto način putovanja mijenja kako starim i sada sam puno komotnija. nadam se da će se to do penzije promijeniti i da će me cure uzeti za suputnika na Transibirskoj :)
Mislim da ove egzoticne destinacije treba obici dok si mlad i fit i tolerantan na nekomfor. Mi smo planirali Ganu pred cca 8 godina pa sam se ja razbolila i nismo nikad otisli. A imali smo poznanika ciji stric radi u ministarstvu turizma i taj bi se za nas pobrinuo. Bas mi je zao sto to nismo realizirali.
Sad sam i ja za malo komfora.
Bila u Gani, ali samo u Accri. Drago mi je da sam bila, ali nisam se vratila oduševljena, tipa, moram se vratiti. Plus morala sam se cijepiti, više se ne sjećam protiv čega i oboružala se repelentima. Htjela bih vidjeti neke od prirodnih znamenitosti Afrike.
Moja najdraža putovanja su ona u Gazu, Armeniju pa i Irak. To su doživljaji koji se ne mogu kupiti preko agencija, plus ljudi koje sam upoznala ostavili su traga a mene.
Dvaput sam bila u Armeniji i svaki put me taklo. Prvi put u Gyumriu i selima po armensko-turskoj granici usred hrpe snijega, i taj prvi put dok sam putovala od Erevana do Gyumrija mislila sam da me netko ubacio u Bibliju (hehe, baš mene :)), a drugi put sam imala prilike posjetiti i Sveti Etchmiadzin (http://en.wikipedia.org/wiki/Etchmiadzin_Cathedral) i tamo sam doživjela spiritualno iskustvo, u susretu s tom starom i moćnom kulturom osjećala sam se kao u onoj epizodi Deep Space 9 kad ekipa dolazi na planet sa samostanom... Predivno nešto. Ukucajte u google Armenian Monastery da vidite te fotke! Ja se inale ne palim na crkve, svetosti i slično, ali Armenia je nešto posebo.
Od usual suspects gradova, u dva sam pomislila da bih baš mogla živjeti: Seattle i Antwerpen. I oba me po vibri i prirodi podsjećaju na Rijeku.
Obožavam i London, žao mi je da tamo nisam studirala barem jednu godinu.
Svidjelo mi se i u Moskvi, Crveni trg je bajka. Volim i sjever, Kopenhagen mi je isto divan, vibra super. Tallin je presladak.
Razočarala sam se s LA-om, Balijem...
Volim planine. I more. I rijeke. I nebo. Uglavnom, zuriti u neki beskraj. To su putovanja o kakvima maštam.
Ja bih vjerojatno rado putovala na većinu spomenutih mjesta, ali prvo što meni pada napamet kad se mašta je neki dobri motor, minimalistička prtljaga, i MM i ja krenemo na nekoliko tjedana. Kotači nas voze gdje nas pogled vuče.
Nakon ovog svega nameće mi se nova tema: vi koje puno putujete, kako uspijevate? Pritom ne mislim na financije, to je preintimno pitanje, nego s obzirom na vrijeme.
Ja sam najviše putovala kao student, a sada nešto (iako dosta rjeđe nego prije) poslovno, nešto privatno, no najveći je problem što privatno mogu putovati isključivo u visokoj sezoni, znači za Božić i NG i u kolovozu, jer sam ograničena poslom. A to baš i nisu neka vremena za putovanja. Prošli puta kad sam išla na duži, privatni, put, uzela sam mjesec dana rodiljnog. Da to nisam imala, nema šanse da bih mogla otići. Čak me ni na neplaćeni ne bi pustili bez jako dobrog razloga :(