a poezija? koga volite čitati?
meni je najnajnajdraži T.S. Eliot
onda dugo nitko
pa onda Emily Dickisnon, Sylvia Plath, Walt Whitman, Robert Frost
od naših Matoš i Cesarić
Printable View
a poezija? koga volite čitati?
meni je najnajnajdraži T.S. Eliot
onda dugo nitko
pa onda Emily Dickisnon, Sylvia Plath, Walt Whitman, Robert Frost
od naših Matoš i Cesarić
Zapravo, nekako sam puno puuuuno manje poezije pročitala nego proze.
Slažem se za Eliotta, Sylviu Plath sam već spomenula.
Od ruskih Marina Cvetajeva (baš se vidi da sam pljačkala tetin ormar - ona je bila 1932. godište) ali nisam sustavno čitala poeziju. To mi je bilo tlaka. Voljela sam one zbirne knjige poezije tipa Zlatna knjiga ljubavne poezije, gdje su bile najbolje pjesme (lijenčina).
Eh, zaboravih jednu sjajnu knjigu za lijenčine koja daje presjek svjetske književnosti preobražen u lascivne erotske tekstove, ali na taj način da čovjek poželi pročitati originale ukoliko se s njima ranije nije sreo. Dozlaboga zabavna na perverzan način:
Ivan Kušan - Sto najvećih rupa http://www.superknjizara.hr/index.ph...jiga=100013378
Samo za ilustraciju - pripovijetka Alibaba i 40 hajduka u ovoj se knjizi zove BABA ALI I NJIH ČETRDESET :mrgreen:
Moram jednom kupiti tu knjigu, to je nešto što valja imati doma.
Peterlin :lol:
Nisam ni ja Joycea citala :skartoc:
Nekako me ni ne privlaci jer si ga zamisljam kao prestrasnog i prekompliciranog :D
Tin Ujević na prvom mjestu, imama čak i doma u ladici sa šminkom :mrgreen: jednu njegovu majušnu crvenu knjižicu sa odabranim pjesmama, volim ga volim, žvijela sam inače kao klinka blizu gostione Blato, to je bilo njegovo omiljenomjesto :mrgreen:
Volim ga jako, mogu ga razumjeti :-)
Miroslav Krleža - Evropa danas
Khaled Hosseini - Tisuću žarkih sunaca
Tolstoj - Ana Karenjina
Bilježim.
Ja sam tek nedavno opet počela čitati :oops:, učlanila se u knjižnicu ko pravi školarac :-).
Sin je malko poodrastao pa se i čitanje čini moguće...Sve knjige koje sam nabrojala sam u biti čitala ili u srednjoj ili na faxu; zadnjih par godina mi uleti nešto tu i tamo, ali od ničega nisam baš pala na dupe.
Ljetos sam čak uspjela pročitati 6 knjiga na godišnjem - prvo plažovanje s knjigom u rucu nakon ohoho - nevjerojatno :mrgreen:
Baš sam ljetos pročitala onu knjigu o Sartresu i Camusu, baš me je nekako emotivno pogodila (baš sam smiješna :škartoc:), pa sam posudila sve što je bilo od Camusa u knjižnici (dotad čitala samo sizifa i stranca), sad sam na Kugi. Baš mi je super ponovno malo čitati :-D
Potpisujem za obje!
Na ovo sam odvalila :lol:
Vidiš, meni ne. I isto sam čula od mnogih, kao da piše za tinejđere koji se još traže :/
Potpisujem za sve, a boldano sad čitam svojoj djeci. Btw, stigli smo do samog kraja i više im ne mogu čitati jer se gušim od plača - mm će morati preuzeti...
Ja sam od Hessea čitala Siddarthu, u srednjoj, to mi je bilo ok, onda sam počela Stepskog Vuka, pa sam ga bacila nakon trećine, išao mi je na živce.
Ali zato Castaneda :love2:
S koliko ste poceli djeci citati romane? Ja sam uzela
Lazes, Melita, ali bojim se da ce joj biti dosadno bez slika. Trebala bih probati, ha?
Sajam tastine je meni bilo zabavno djelo. Volim te viktorijance, obuzme me neki neobican osjecaj dok ih citam, mislim da sam u proslom zivotu bila neka engleska plemkinja :mrgreen:
Evo moj doprinos:
Gogolj: Kabanica
Harper Lee: Ubiti pticu rugalicu
L. A. May: Male žene
D. Koontz: Očekivani životni vijek
I. Andrić: Na Drini ćuprija
R. Baretić: Osmi povjerenik
I još malo lokal-patriotizma:
volim J. P. Kamova,
zatim roman koji mi je obilježio srednju školu;
A. Kapidžić & E. Krivac: Piknik
i, naravno, Junaci Pavlove ulice, Kušanov opus...
Od pjesnika volim Irenu Vrkljan, S. S. Kranjčevića i Tadijanovića.
Pipi duga čarapa je bio prvi, imali su 4 i 5 godina (mislim). Uslijedio je Mali princ... ma nemam pojma. U toj dobi bolje su im bile kratke priče tipa Vrijedne ruke (Božidar Prosenjak) jer im pažnja nije bila dovoljna za dulje cjeline. Čak i neke Andersenove bajke nisu dobro prolazile jer ... nisu baš za djecu (kako da to sročim??)
Ovisi što djeca vole. Moji nisu neki čitači, ali kad se zalijepe za neku knjigu, onda je pročitavaju iznova i iznova.
***
Sajam taštine (zapravo, izdanje koje sam čitala bilo je Vašar taštine i ta riječ mi nekak bolje paše - puno je bolja od odgovarajuće hrvatske riječi za taj pojam) me podsjeća na mladost i policu s knjigama u roditeljskom domu. Tamo su mu društvo pravili George Eliot (Vodenica na Flosi), Stefan Zweig - novele, Gui de Maupassant - isto zbirka priča... čekaj da se sjetim još toga - Teodora (carica) itd.
Ta sam, nedozrela :mrgreen:
Netko je spomenuo, mislim Beti3, nema čitanja do čitanja na originalnom jeziku, vjerujem da je to tako, stvarno sam puno puta to čula, ali iz iskustva ne mogu reći. Nisam još nikad pročitala neki roman na originalnom i onda isti preveden. ALi mogla bih baš rpobati, recimo Gotheovog Fausta :mrgreen:, on mi je bio super, oduševio me je, makar veli mi frendica njemica da bi mi mogao biti malo težak na njemačkom.
Ja sam svoje prve korake u čitanju na njemačkom napravila totalno netipično, sa američkom spisateljicom Patricia Gaffney, Der Garten der Frauen. Iako naslov sugerira tipični ženski roman, priča, tj. priče četiri galvnih protagonistica nisu banalne. Životni roman, meni se dopao i nije mi bio težak za čitanje s obzirom na jezik.
Nakon toga sam se prebacila na nešto što mi je bilo poznato Erich Kästner, njega znamo svi, Emil i detektivi, to sam čitala u osnovnjaku i bio mi je super.
Na njemačkom sam čitala malo zrelije dijelo njegov autobiografski roman Als ich ein kleiner junge war, život u Dresdenu prije rata, sjećanja na rano djetinjstvo, povezice sa nekim povijesnim događjima, kroz taj roman sam moglo bi se reći upoznala malo život u njemačkoj prije rata. Dobila neki osjećaj kako je to tada bilo živjeti tu.
Čitala sam i Arnes Nachlaß od Siegfried Lenza,to je njegov noviji roman, isto jako dobar roman, ali tragičan, čak sam se i rasplakla na kraju. Tužan je i pomalo sumoran, siv, radnja je smještena u Hamburgu, lučkom gradu, mislim da vjerno prikazuje život tamo lučkih familija. Radi se o posebnom dječaku, posebne inteligencije, sklonom halucinacijama, jedini je preživio od čitave obitelji i došao u obitelj koja se skrbila za njega, a u koju se uopće nije uklapao, nisu ga razumijeli, šikanirali su ga, što je vodilo do njegovog tragičnog kraja.
Onda sam pročitala Hotel Savoy od Joseph Rotha, to su sve klasici ovdje koji spadaju pod obaveznu lektiru.On je inače židov, austrijanac. Roman mi je bio odličan radnja se događa 1919. u Poljskoj, a taj hotel još uvijek postoji i dan danas.
Je Salinger je tipični tineđerski miljenik, valjda zbog kontraverznosti :-)
Meni je Salinger i dalje dobar, baš sam neki dan čitala Lovca i mislila kako se zapravo ništa nije promijenilo i kako su i dalje na cijeni licemjerje i (nemoralna) snalažljivost, a kako je besperspektivnost mladih zapravo sve veća.
Zasto tema ima zvjezdice kraj naslova? :)
istekao mi edit.
Mimah, a Segrt Hlapic? meni je to prekrasna knjiga,jedna od prvih... Takoder bilo Sta od Andersena ili brace Grimm...
Potpis za Ivanu Brlić Mažuranić - moja djeca znaju Priče iz davnine i Šegrta Hlapića napamet. Mlađi sin je u dobi od pet godina govorio u frazama Priča iz davnine, a posebno omiljeni mu je bio epski deseterac - opis bitke (megdana) junaka Relje i zmaja ognjenog iz priče Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica :heart:
M. je, nakon sto je vise puta odgledala crtic, s punom paznjom odslusala Segrta Hlapica tijekom jednog avionskog leta s 3 i po godine. Poslije smo nastavili s Pipi, al to citamo vise na preskoke, ponekad, izmedju slikovnica.
A sto se tice knjiga mojeg djetinjstva, moram podebljati Mark Twaina i dodati Jack Londona (Zov divljine i Bijeli ocnjak) i Branka Copica, (pogotovo Orlovi rano lete)
O, da... Jack London mi je bio kultni pisac u djetinjstvu.
Branko Ćopić: Bosonogo djetinjstvo i Bašta sljezove boje :heart: (iz koje pamtim genijalni opis Svetog Rade Lopovskog i sjajne fraze tipa "češkati tabane dokonoj paripini")
A zvjezdiceeee??? :mrgreen:
Mimah, ja sam svojima počela čitati romane prije godinu dana (imali su 5 i 6.5 godina)
do tada smo čitali bajke i grčke mitove
Ja svojoj curki odavno čitam dječje romane, negdje od 3-4 godine, prvo sam joj čitala Hlapića, a onda sve redom.
Kad smo čitali Junake Pavlove ulice morala sam preskočiti dio kad Nemeček umire.
Beskrajnu priču smo čitale prošlo ljeto, i to joj je najdraža knjiga, zapravo kaže da joj je prvi dio najdraža knjiga.
Kronike iz Narnije sam joj pročitala Lav vještica i ormar, a ljetos je sama pročitala prvi dio.
Uglavnom, stalno joj čitam - trenutačno Harry Pottera (šestu knjigu).
Sad imamo i peseka, pa kad navečer čitam pesekica dođe u dječju sobu i fino se izvali na strunjači pa i ona sluša.
Mima, što nije Lav, vještica i ormar prva knjiga Narnijskih kronika?
Ne mogu vjerovat da nitko nije primjetii da je mima bila na toliko dosadnom tulumu da se na istom uhvatila citanja;).
haha tulum je preambiciozna riječ, zapravo - bio je to obiteljski skup
Moj je procitao junake palove ulice sa 6 godina. Ja sam poslije toga gledala za koji je razred ta lektira i nasla neki test na netu- kako str razumjeli knjigu. Pa sam ga ispitala i sve je znao, osim kako je Nemecek umro. Tj. Na pitanj kako je umro sokirani me pogledao i rekao da nije umro. Sam je citao. Ja mislim da je potisnuo jer mu je neprihvatljivo.