Konačno nešto nalik na savjet
Izlažem se riziku da budem nepopularna ;) (a znamo da je ženski bullying gadna forma istog), ali pridružit ću se temi iz perspektive polu-liječene ovisnice. (Kad bih bila na dijeti, Kraš je ozbiljno razmišljao o zatvaranju dva pogona.)
Znam što znači čežnja za čokoladom, a savjeti tipa "grickaj umjesto toga štapiće celera" dovodili bi me do želje da dotičnoj osobi pregrickam grkljan.
Pokazalo mi se da je jedini način koji sam do sada uspjela pronaći (nakon puno godina truda) je prevencija, tj. izmjena načina ishrane. Vidim veliku pravilnost u svojoj potrebi za slatkim: kad jedem redovno, i to cjelovite žitarice, puno povrća, voća, bez pržene, rafinirane i teške hrane, potreba za slatkim je vrlo slaba ili je nema. Čak ću radije pojesti zdravi kolač (cjel. žitarice sa sladom, bez masnoća i šećera) od čololade. Nisam mogla vjerovati kad mi se to počelo dešavati!!
Ali ako nisam stigla skuhati, jedem zbrda-zdola ili sam na nekom partiju potamanila puno junka (lisnatog, pizza i sl.) ili klasičnog mesnog ručka, potreba za rafiniranim slatkišima poraste do neba. Što ima svoje vrlo jasno fiziološko objašnjenje - nerafinirani ugljikohidrati drže nivo šećera u krvi stalnijim, pa nema naglih padova koji izazivaju želju za slatkim.
Još uvijek osciliram između dva načina prehrane. Ne želim se sputavati kad mi se jede "junk", jer sam se u godinama pokušaja kontrole tog impulsa uvjerila da to ne ide na silu. Ali mi treba puno truda da se, kad si priuštim tako nešto, vratim na ishranu koja mi zaista odgovara i koju smatram zdravom i korisnom za svoje tijelo i duh.
Ok, mogu i ja "lovačke priče" o tome koliko mogu zatuć na eks ;)
Ali sam htjela podijeliti s curama koje nešto žele učiniti (ima li ih uopće?! :? ) nešto što je meni konačno izgledalo kao svjetlo na kraju tunela. (Dobro, dobro, znam da zvučim patetično, ali vjerujem da svaka prava ovisnica zna i onu težu, manje javnu stranu priče o čokoladožderstvu.)
Zdrave i vesele bile! (s čokoladom ili bez nje)
