A uz svu tu njihovu izbirljivost vremenom se uvlači i doza manipulacije (kao i kod sve djece) ilitiga navlačenje vode na svoj mlin.
E tu je dobro jasno odrezati, ali moram priznati da je prava umjetnost prepoznati kad je što.
Printable View
A uz svu tu njihovu izbirljivost vremenom se uvlači i doza manipulacije (kao i kod sve djece) ilitiga navlačenje vode na svoj mlin.
E tu je dobro jasno odrezati, ali moram priznati da je prava umjetnost prepoznati kad je što.
Samo da zabilježim topik...
Jen :hug:
Suosjećam, imam slični problem, samo što je uz to moje dijete imalo i dijagnozu pothranjenosti.
Pisalo se već o tome, kad sam padala u nesvijest od sreće što bi pojeo makar bilo što.
I sjećam se kako je jedna forumašica drugoj bila odbrusila kako može biti sretna što joj je dijete pojelo krafnu (jedino taj dan), kad su to ionako samo prazne kalorije :roll:
Hoću reći-tko nije prošao, NE MOŽE razumjeti.
Svimb!!Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
A to da se dijete može izgladnjeti pa će onda, kao, jesti... :roll:.... Mo'š mislit'! Dogovor, prijetnja, kazna, nagovaranje, mitologija.... Ništa. Zero. Nada. Ako neće-neće i možeš se slikati. Takvi bi prije umrli od gladi nego stavili u usta ono od čega im se povraća. Mojoj paradajz mora biti na barem metar od nje i sada. Izbirljivost je jedno: ovo s čim se čovjek susretne je nešto sasvim drugo.
potpuno se slažemCitiraj:
Svimbalo prvotno napisa
Ja vjerujem da sam negdje i nekako pogriješila. Ali ne opterećujem se s tim. Jer svaka mama je za nešto kriva :-)
Nego..muž i ja smo veliki gurmani, volimo hranu, volimo nove stvari..i uvijek su me strahovito živcirali (i još me) odrasli ljudi koji nešto ne jedu..ali ne sad nekaj egzotično tipa sirove ribe, nego ono, ne jedu krastavce, ribu i sir npr..
I kaj da sad kažem, nego karma is a bitch :mrgreen:
Evo, da napokon i mi nađemo skupinu u koju pripadamo i da vidimo da nismo jedini. Moja K. sada ima 6 g. i muku s jelom mučimo skoro oduvijek. Mene je uvijek uz selekciju jela mučila i ta njena izražena gadljivost. Nije smjela vidjet mrvicu kruha na stolu, uć u kuhinju kad se kuha nešto što joj ne paše, katastrofa. S kim god sam pričala i gdje god pitala svi su me u čudu gledali. Sreća je jedino što ona jede skoro isključivo zdravu hranu, pa me ne muči što pojede. Voće jede skoro svo, juhicu kakvu god da skuham, krumpir na periode, meso isto tako. Povrće većinom sirovo. Krvna slika uvijek savršena, čak je sad zadnji put hemoglobin i hematokrit bio iznad gornje granice.
No s druge strane, ona je od rođenja bila dosta boležljiva (stalni bronhitisi, laringitisi) i makar ne ide u vrtić stalno smo po doktorima. Na moje inzistiranje zbog čestih gnojnih angina otišli otorincu i prije tjedan dana izvadili mandule.
No nama je veliki problem nastao prije 3-4 mjeseca kad su joj počele mučnine, povraćanje čim bi pojela neku težu hranu, počela je i padat na težini. Pedijatrica nas je htjela poslat na EEg nakon neprospavane noći jer je smatrala da je problem s neurološke strane, no ja sam rekla da ću pričekat da izvadimo mandule.
Prije tjedan dana smo izvadili mandule, ali koliko vidim, gadljivost je nestala, jede ko termit, hrana joj više ne smrdi. Više ću moć pisat kad prođe više vremena od vađenja mandula, no ja i u ovih tjedan dana svoje dijete ne prepoznajem, stvarno hvala Bogu, promjena je velika.
Vidiš, ovo je zanimljivo. Moja sestra je bila pothranjeno dijete koja pola toga nije smjela jesti zbog druge bolesti, a drugu polovicu nije htjela jer joj se gadilo :roll:. Nakon vađenja mandula je sve to nestalo kao rukom odnešeno (osim te hrane koju nije smjela, ali to su stvari tipa paštete, salama i sl.), počela je jesti, došla na normalnu kilažu, i nikad poslije nije bila bolesna (a prije toga svaki čas na antibioticima).Citiraj:
Roko_mama prvotno napisa
I mi imamo sličan problem. Kad je bila manja cca 1-2 godine, bila je katastrofa, živjela je od juhe i kruha. Srećom u juhu se može svašta podvaliti.
Ono kaj meni nije jasno je tvrdoglavo odbijanje određene hrane, jednostavno ne želi probati. Npr. neće maslac, a kad smo bili na moru napravila je moja mama sendviče za plažu s maslacem. P. oduševljeno jede i pita baku kaj je to stavila da je tak fino. Drugi dan vidi baku da maže maslac i viče "fuuuj, zakaj to mažeš, to ti ja ne budem jela". Uzalud smo ju uvjeravali da već tjedan dana to jede.
Ja sam imala takav problem kad sam bila mala i ne mogu objasniti zašto. Npr. gadilo mi se mlijeko, ali sam popila ako je bio kraš-express. I sad pijem čokoladno mlijeko ali ako vidim obično želudac mi se okreće. Tek u srednjoj sam počela jesti jogurt, prije mi se gadio. Isto kao i bjelanjak od kuhanih jaja. Ta odbojnost prema bijeloj hrani je kasnije djelomično nestala.
Izgleda ima nešto u tim bojama...Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Kod moje M. u najgoroj fazi prolazilo je sve što se nalazi u paradajz-sosu. Jesam već spomenula da svježi ne može ni pogledati?? :roll:
Dakle, kod nas je morala biti crvena hrana u pitanju i to se jelo, Ali ne i svježe (crveno) povrće. Na sreću pa imam domaći paradajz kućno uzgojen: u to vrijeme pojačali smo proizvodnju istog :mrgreen:.
Meni je to odbijanje svega svježeg jako čudno-tim više što se ja mogu udaviti u raznim salatama i stvarno je imala od koga vidjeti da se svježe jede. S voćem nema problema: jede gotovo sve. Odbija npr.krušku oduvijek-u svim oblicima, ali može pojesti nara onoliko koliko ga ja mogu ( i želim 8-)) očistiti.
:lool: a jesi se usrećilaCitiraj:
Roko_mama prvotno napisa
roko-mama svi kažu da se djeca izjedu posle operacija mandula i srčanih boleština.
Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Vjeruj mi da jesam jer bar sad znam da nismo jedini. Prije kad bi nekome pričala koliko je gadljiva i koliko imamo problema s jelom svi su me gledali i mislili da sam luda. Njoj se želudac dizao na mrvicu kruha na stolu, ona nije jela s nama za stolom jer joj se gadi i driže želudac naočigled. U kuhinju nije mogla uć ak se nekaj kuhalo.
Sad je stvarno sve ko rukom odnešeno. Možda je rano za govorit, al kak sad stvari stoje ovo je super. Ja ne mogu reć da ona prije nije imala apetit, rekla bi da je gladna, počela jest (naravno ono kaj njoj paše) i nakon 2 zalogaja pljune jer ne može progutat.
Pedijatrica nam je rekla da ona s nama manipulira hranom, da ju pustim, da ne radimo drame oko jela, i stvarno nismo, pustili smo da jede kad hoće, ali nije bilo pomaka.
Sad se ne može najest. Nama je sad jedino ostao problem što ona kuhano jelo jede isključivo vruće i nema šanse hladno stavit u usta, tak da smo ovih tjedan dana bili na jogurtima i zadnja 2 dana na domaćim mekim mufinima (koje je tamanila ko luda), jer juhu i ostalo neće niti kušat mlako, a vruće nije smjela.
Meni je ovo stvarno preporod, svi su govorili da će bit tako al sam ja bila skeptična, nasreću ipak je super.
Nena je bila opalila iz kuta jadne gladne djece poslije rata...pa da uzvratim :mrgreen:
Evo moja baka, zapravo didova žena, nije mogla jesti i nije jela ništa bijelo. A odrasla u Dalmatinskoj zagori pred rat, bila mlada za rata i poslije rata, udala se za mog didu koji je već imao dvoje male djece koja su u ratu ostala bez mame...teško da je je život u obilju učinio hirovitom.
I mi u obitelji imamo jednu 90-godišnjakinju koja ne jede ništa bijelo. :)
misliš da si na filozofskom? jedna lasta ne čini proljeće:mrgreen:Citiraj:
vertex prvotno napisa
E, ovo i moj radi! Putar ne želi vidjeti na stolu, a kad idemo na izlete, najnormalnije ga jede u sendvičima. Znači da je to ipak muljaža, a ne stvarno gađenje.Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
S druge strane, kuhano jaje sam mu jednom probala podvaliti u sendvič, i nije mi uspjelo, osjetio je da mu je "okus čudan" i nije htio više jesti. Više nisam pokušavala.
Mojem ne možeš ništa podvaliti, jer sve našnjofa. :svinja za tartufe:
Mojoj nema šanse ništa podvalit. Kaj neće neće, našnjofa na 100 metara.
Citiraj:
dunja&vita:-))) prvotno napisa
A dvije? :mrgreen:Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
mome putar nisi mogao podvaliti 12 godina, a onda se jedno jutro probudio, probao i zakljucio da je putar fantastičan, i od tad ga svaki dan jede! Pa ti vidi!
Ovo će utješiti MM-a - on je jako nesretan što mu sin ne jede putar i ne propušta priliku da mu za stolom govori kako je to fino. Naravno, mali je onda još čvršći u svojoj odluci da to neće jesti :roll: osim u sendvičima gdje ga ne vidi.Citiraj:
Bubica prvotno napisa
evo da i ja napokon nađem skupinu kojoj pripadam :lol:Citiraj:
Roko_mama prvotno napisa
takva sam otkad znam za sebe i ja bih rekla da je tajna u gadljivosti.
radije ću biti gladna nego jesti nešto što ne ulazi u djelokrug obrade moga želuca i mojih moždanih stanica.
ne silite djecu niti slučajno, jer nema koristi od toga.
mali je isti, tako da možda ima nešto i u genetici.
životna želja mi je kupiti sendvič sa podrigušom ili hamburger
i najest se tih gluposti ko čovjek,
ali ne ide i gotovo.
imam dijete slično opisanim. jede malo broj jela, povraća mu se na mnoge mirise, može dugo gladovati ako nema ništa od njegovih namirnica, sve slično već opisanom. otkad normalno dobiva na težini više ne brinem jako.ponekad pije multivitamine za djecu. kad nas troje jedemo lubenicu, obavezno ode u dvorište ili na kat, to mi je najžalosnije što on mora otići da bi mi uživali.
inače, ja sam bila od djece koja su izvadila mandule i počela jesti. sjećam se prije operacije, često nisam mogla gutati i osjećala sam da ću povratiti hranu.
I ja mislim da je ok dok dobivaju na težini, dok im je krvna slika ok, i dok nisu pretjerano boležljivi. Mi smo prihvatili to da jede kaj jede, bitno je da jede, al kad je odjednom dnevno počela jest količinu hrane koja stane na mali tanjurić od kave, kad je prestala jest i ono kaj je do tad obožavala znala sam da nešto nije ok. Mene je uhvatila panika kad je počela gubit na težini, a njoj je gubitak 1 kg - gubitak 5% njene težine, a izgubila je 2, dakle 10% svoje težine u 3 mjeseca, završili smo i na dodatku prehrani kako bi spriječili daljnji pad težine. Nadam se da će sad napokon opet počet dobivat na težini, ili barem stajat na istom. Najgore mi je kad mi pedijatrica (vjerojatno zato što smo MM i ja jači) kaže nemojte ju debelit. Ma nitko nju ne želi debelit, već mi je bitno da je dijete zdravo.
Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Imam i ja takav problem.Ne volim bijelo mlijeko,a kada sam ga pila,to je bilo isključivo sa kakaom u velikim količinama da ne osjetim miris mlijeka.Mlijeko više ne pijem. JOgurt sam počela jesti tek oko 20-te godine. Jaja ne jedem,osim ako ih ima u nekoj hrani.
Maslo također ne volim,ne jedem. I recim bijeli griz sa kakaom. To mi je najveća trauma iz vrtića. NIkada ga nisam pojela.
Koja je fora s tom bijelom bojom?
Ne znam u čemu je fora sa belom bojom, ali definitivno ima tu nešto. Danas je sinko prvi put pristao da pojede pileću supu! :klap: Fora je bila u tome što sam skuvala i jedan krompir u supi i sve smiksala štapnim, pa je na kraju bila ko neka čorba krem bele boje. Samo da potraje.
Evo moje dijete se nije projelo otkad je izvadila mandule (prije pet godina), ali se spasila od čestih angina. Samo da znate
da se ne projedu baš svi nakon operacije. Na temu nemam što reći, nemam gadljivih u familiji, samo nećakinja uopće
neće nikakvo voće.
Dijana, ali da li je tvoje dijete ikad imalo ovakve simptome. Znači ja sam pisala iskustvo koje imam s djetetom koje pripada u ovu skupinu, i ne kažem da svi projedu nakon operacije, već samo naše iskustvo. Evo samo da kažem da je danas od jutra pojela jedan jogurt, tri palačinke, i za ručak 2 komada mesa, tolko prije mjesec dana nije pojela cijeli tjedan.
Mislim da sam ja bila u toj skupini.
Jela sam recimo samo spagete bez gulasa i tako neke kombinacije. Znam da sam mamu izludjivala jer u usta nisam htjela staviti sir, vrhnje, paradajz, ocat, jogurt ni nikakav oblik kupusa. Naravno da ako nesto ima i tragove octa, ni to ne ide. Ako nesto sadrzi vrhnje a ja to znam, ni to nisam htjela pojesti. Nisam jela ni pizzu ni kecap. Sigurna sam da je toga bilo jos samo mi ne pada na pamet. Slatkisi i pomfrit su svakako bili meni najdrazi. Majka je gubila zivce i pokusavala na sve nacine i znam da je uvijek argument bio da sam sve to jela normalno kao mala i da joj nije jasno zasto sam prestala tamo oko 3-4 godine. Mogu reci da nikakvim metodama nije mogla navesti da ja otvorim usta, forsiranje me tjeralo na povracanje.
Negdje oko 17.sam pocela odlaziti kod oca, kako je on imao jos dvoje djece, vecina stvari je bila na izvol'te za sve nas za jelo. I tamo sam pocela polako jesti i sir i jogurt i tako neke kombinacije bez da je itko vrsio pritisak na mene. Epilog je da i danas sa 38 godina jedem skoro sve sta sam kao dijete izbjegavala. Jedino sto i da crkavam od gladi sigurno ne bi pojela nista sto sadrzi kiseli kupus (a recimo svi se vole gusiti u sarmama) i salate s octom.
Nemam sta pametno reci, samo da sad kad sam mama znam da s takvom djecom sigurno nije lako.
Spada li i ova žena na ovu temu?
Sori, nisam vidjela prije da si mi uputila pitanje. Ne, nije imala takve simptome da joj se gadi dosta vrsta hrane, ponešto da, ali ništa alarmantno.Citiraj:
Roko_mama prvotno napisa
Dižem temu.
Sin mi ima 3g i 9mj. i od cca 1,5g je počeo odbijati hranu, meso, povrće itd.
Pedijatrica se ne zabrinjava jer po njenom - ima djece koja su izbirljiva.
Ja sam već luda zadnje 2 godine s njegovom prehranom, koja je jako loša, ne zdrava, i ozbiljno me strah da se zbog tog ne razboli ozbiljnije.
On je uz to i sitno djete, ispod 5 percenta na ljestvici visine i težine za svoju dob, što je propisujem prehrani.
Prvi put čujem za ovaj poremećaj. Pa molim savjet mama s istim problemima, što napraviti, kako uvesti drugu hranu ako se njemu sve gadi i smrdi.
Njegova prehrana se sastoji od 5 kuhanih namirnica
Riža (na bijelo)
Palenta (bez ičeg)
Krumpir prženi
Tjestenina (isto bez ikakvog preljeva i sl)
i Jaje (samo bijelo) - ovo je najzdravije što pojede
Dukatino, kruh i maslac, čokolada, kroasan/krafna, rijetko kad banana i jabuka
I to je to, ništa više on ne stavi usta :-(
evo jucer je bas otvoren jos jedan topic s ovom temom.
http://forum.roda.hr/threads/87138-p...C4%8De-dohrane
Pa po ovome šta ste napisali, ipak je zastupljeno puno toga. Možda mu još samo praviti razne paštete od mahunarki sa začinima koji njemu pašu. Inaće mislim da je najvažnije da dijete dovoljno količinski i redovito jede. S vremenom će vjerojatno promijeniti navike.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Drago mi je da postoji ova tema. Imamo sina koji ima SED (poremećaj selektivno jedenja) pa kako istažujemo to već duže vrijeme stavit ću vam tekstove od lječnika van Hrvatkse jer kod nas ne postoji nitko tko se detaljno bavi ovim problemom.
Za početak je bitno razlikovat selektivno jedenje od izbirljvosti u hrani.
Selektivno jedenje (SED – Selective eating disorder) spada u dijagnozu ARFID (Avoidant / Restrictive Food Intake Disorder) koja je tek od prije tri godine imenovana tim nazivom u Americi, a tek od nedavno prihvaćena dijagnoza u Hrvatskoj.
Bitno je razlikovati izbirljivost u prehrani i selektivno jedenje jer to NIJE jedno te isto.
SED nije izbirljivost u prehrani. SED je stvarna i ozbiljna fobija ili averzija prema hrani, dok je izbirljivost normalna faza kod većine djece, oni MOGU jesti, ALI NE ŽELE.
Kod osoba koje imaju poremećaj selektivnog jedenja - dijete ŽELI jesti hranu, ALI NE MOŽE, bez obzira na poticaj.
Zapravo, dijete će radije gladovati, nego pojesti nešto „za njega prijeteće“. Roditelji, želeći da dijete počne „normalno“ jesti pokušavaju svašta. Ali izgladnjujući svoje dijete, prijeteći, podmićivajući, izazivajući osjećaj krivnje itd., time djeluje samo kontraproduktivno.
To je stanje često prisutno još od najranijeg djetinjstva u kojem dijete jede hranu u vrlo uskom rasponu i odbija sve druge.
Takvoj djeci ne vrijede uvjeravanja ni mito, kazne, pokloni, niti da ih se ostavi na stolu"dok ne završe svoju hranu". Roditelji takve djece redovito izvješćuju da su pokušali sve te stvari pa još i više, ali bez uspjeha.
Ova djeca bi doslovno radije umrla od gladi nego jela hranu izvan njihovog raspona.
Raspon je samo nekoliko tipova hrane, često proizvodi koji sadrže ugljikohidrate (krumpir, kruh, tijesto)
Roditelji su u pravoj nevolji, osjećaju se loše i bespomoćno.
Preko „dobronamjernih“ savjeta kao što su: "neka sjedi za stolom, jesti će kad bude dovoljno gladan ", „kod nas toga nema, ili nek jede kao i svi ili nek ide gladan u krevet“, često su neshvaćeni ili čak optuživani.
Simptomi se obično pojavljuju u ranom djetinjstvu ili djetinjstvu, ali oni mogu također biti prisutni u odrasloj dobi.