ja ovo već dugo prečitavam pa na ovo moram reagirat jer me ta tema zanima i puno sam o tome pročitala (dakle ne radi se o mom vlastitom mišljenju nego činjenicama koje podupiru stručnjaci). pa ću se sad potrudit u pravoj skribomanskoj maniri i možda se netko složi ili nekom nešto sine.
jedna je rasprava o tome da li je carski rez porod. naravno da je. ali mozak i duša žene nisu rodili kako je priroda zamislila. zbog toga ima problema sa bondingom, tijelo je rodilo ali duša je spavala za to vrijeme i duša se teško snalazi s tim. duša je trebala za svoj rast onu eksploziju hormona i onaj prekrasni, slavodobitni, mokri, topli i ekstatični trenutak prvog zagrljaja i trenutni osjećaj praiskonske i najčišće ljubavi koja postoji na ovom svijetu :love: . sad duša mora nadoknađivati, ona žudi za tim, želi taj ljubavni trenutak i trudi se -ali, avaj, sad je tijelo ono što šteka. jer ni tijelo nije u onom stanju kako je priroda zamislila da nakon poroda bude, tijelo je operirano i boli ga pa ne sluša, ne smije piti ni jesti, ne može normalno hodati, kašljati, piškiti. tijelo treba jako puno energije za oporavak i bezobrazno ju uzima, ali duša ne popušta, i ona traži tu energiju za sebe, misli da je važnija. sad se žena muči jer se duša i tijelo slabo slažu a to je sve ona i ne može sebe raščlaniti na dušu i tijelo. duša na kraju obično uspije, i tijelo na kraju obično uspije - samo treba puno više vremena i truda nego kod onih koje imaju bogomdan porod i ne mogu ni zamisliti što prolazi žena nakon carskog reza. a to se događa i onima koje su takav porod imale po svojoj želji, naravno, jednako su operirane, izrezane i prespavale rođenje djeteta kao i one kojima se to dogodilo za spas golog života. jedan od načina da se ublaži ova duševna praznina, glad i bol je taj da žena bude budna tijekom carskog i uzme dijete na prsa. ne znam za druge faktore, ali duša više voli carski u spinalnoj anest.
a carski rez po želji...
carski rez po izboru a bez medicinske indikacije moralno je neopravdan. ni jedan liječnik nije dužan izvesti veliku abdominalnu operaciju bez indikacije. to je vrlo skupo i u zdravlju i u novcu i u savjesti.
traži li netko kirurge da izvade slijepo crijevo koje nije upaljeno, žuč u kojoj nema kamenaca, da stavlja premosnice zdravom srcu? pa moglo bi vam se upalit slijepo crijevo, baš vi ćete imat nesreću da je slučaj čudan i ne operiraju na vrijeme i umrete od toga. najbolje da odemo izvadit to slijepo crijevo odmah da nas ne bi zaskočilo.
zamislite da ste liječnik koji po željama radi carske svaki dan, godinama. neko mora stradat, statistika govori da komplikacija mora biti. tad bi morao živjet s tim da je nekome upropastio život, otežao život, oduzeo život. kako bi mu bilo? muči ga zakletva koju je dao i rečenica s kojom kreće u praksu: KAO PRVO, NE NAŠKODI!!! štogod radiš, nikad ne učini stvari gorima nego što su bile. velika većina liječnika časni su ljudi. imaju savjest i svoj ponos.
mislite li da je tom čovjeku isti osjećaj kad kasnije nastanu teške komplikacije ako je operirao da spasi život-dva ili zato jer žena želi zadržati rodnicu nerotkinje?
svaka žena koja razmišlja da si sredi carski po želji treba se zapitati: taj razlog zbog kojeg želim carski, da li je on vrijedan ogromnog rizika koji donosi carski u odnosu na prirodni porod?
na ne-znam-koliki broj carskog reza jedna žena mora umrijeti ili ostati trajno narušena zdravlja. na ne-znam-koliki broj carskih dijete mora umrijeti ili ostati trajno oštećeno.
hoću li to biti ja?
