ovo "nisam te dostojna" sam si ja odmah preformulirala u "jesam li te zavrijedila" - bolje mi je pasalo jer znam što je zuska mislila
i jedno i drugo propituje duboke emocije koje nipošto ne znače potlačenost ili manju vrijednost
Printable View
ovo "nisam te dostojna" sam si ja odmah preformulirala u "jesam li te zavrijedila" - bolje mi je pasalo jer znam što je zuska mislila
i jedno i drugo propituje duboke emocije koje nipošto ne znače potlačenost ili manju vrijednost
Jelena i ja provjeravam ulje u autu,popravljam vodokotlić i slično. :lool: ma znam da sam i sama u kukumaru i da ga maltletiram ovim filmom,al baš san valjda u pms-u.
Baš mi je žao zbog obakvih tema,u braku si,živiš,nekad ide bolje nekad lošije,misliš sve je to normalno.....kad odjednom boom..prevara. Strašno. Autorici želim sreću što god da odlučila
@AdioMare Ok, ali meni dođe na isto. Jednostavno ne razmišljam u tom modusu, nikad nisam, ni u doba najveće zaljubljenosti.
ma ok, to moraš osjetiti, ne možemo o tome pričati na ovoj razini jer zvuči glupo. a zapravo samo znači: "sretna sam što te imam".
Ne, ne zvuči glupo, ljubav nikad nije glupa, a ni osjećaji koji proizlaze iz toga, nije zabadava baš ljubav toliko opjevana. Čovjek tu gubi razum, i vjerojatno ništa ne može toliko zaboljeti i izbezumiti koliko izdaja, i otimanje baš u ljubavi, bez obzira o kakvoj se ljubavi radilo i prema kome...
...morala sam prekinuti radi maloga, da još malo pojasnim, u homoseksualnim zajednicama ne može biti spolne potlačenosti, tako da nisam mislila na spolnu potlačenost, također niti u ljubavi prema djetetu, tj. ne bi je smijelo biti. Već sa stajališta religije, tj. božanstva kojeg nisi dostajan ili on, ona, tebe nije dostojna, vrijedna.., meni veliki problem.
Drugim riječima, gledati na nekoga kao u božanstvo ili više biće, ili da se tako gleda na mene, sa time imam problem, i to ne smatam vrhuncem ljubavi, tj. najsnažnijim osjećajem koji može proizaći iz nje.
Sretan, sretna sam što te imam je nešto sasvim drugo, naravno.
Ma kakva potlačenost ili manja vrijednost, lol.
Točno to, AdioMare, jesam li zavrijedila tako divno stvorenje? Ne zato što mislim da sam ja bez veze, nego zato što mislim da je on stvarno divan i predobar.
I onda se uz njega takvoga trudim biti bolja, ne nužno prema njemu, nego općenito, jednostavno biti boljom osobom, tako djeluje na mene.
On misli da sam ja presuper pa možda i ja na njega tako djelujem, haha.
šafran, sve si pobrkala :mrgreen:
ja totalno kužim zusku, taj osjećaj divljenja, kad te taj netko zadivi s nečim...
druga je stvar što...ma neću, bolje, kako ono, naše greške u tišini nisu još na površini :mrgreen:
pusti to zuska, to je lako, nisi meni odgovorila :mrgreen:
Jel' ovo? Sorry, previdjela sam.
Bih li napravila isto što i Trina? Ne mogu, naravno, sa sigurnošću tvrditi da bih ili ne bih. Možda i bih, ali na nekoj nesvjesnoj razini, ono, osjetiš nekakvo odbijanje pa se instinktivno više približavaš. Mislim da ne bih racionalno odlučila - e, sad ću se jako ponašati presuper pa će on vidjeti. (ne tvrdim da je Trina to tako odlučila, ovdje pišem o sebi).
No, čini mi se da bih, poznavajući sebe, napravila nešto drugo - pozvala bih ga na otvoren razgovor negdje u prirodi, idemo, potpuno outanje, ne možeš se maknuti, reci, istjerala bih to iz njega, šutjeli bismo, pričali, plakali...onda bih malo dumala sama i njega bih ostavila da sam razmišlja pa bismo opet pričali i dogovorili dalje. To pričam iz iskustva, imali smo jedno 2-3 takva razgovora otkako smo se upoznali, potpuna katarza i još veće osjećaji nakon toga.
Nisam tip koji može dugo razbijati glavu o tome što se događa, zašto, i inače u odnosima...nemam živaca za to. Hoću znati sve, odmah, pa makar to značilo nešto najgore na svijetu. Hoću odmah poraditi na problemu i riješiti ga, znam da se to često ne može tako, pogotovo ne u odnosima, ali mene nešto tjera da racionaliziram, smišljam rješenja..to dođe kao neka samoobrana, valjda.
A jesam, jel, ajd nije mi prvi put:mrgreen: Ali jbg, ja ne znam Zusku, šta ja znam na što je ona mislila, čak ni ne pišem o tome šta ona misli, nego općenito što mene bode kod tog izraza, i zašto ga ne volim.
A ovo za spolnu potlačenost sam uzela kao slikovit primjer (ne)potlačenosti koja je puno češća na uštrb žena, na žalost ne samo u ljubavnim odnosima.
Pa i ja se divim, još uvijek, i sebi i njemu:mrgreen:
Jedino što mi se još čini da bi za autoricu topica bilo puno korisnije da joj se pretežno javljaju žene koje su prošle nešto slično, a ne pretežno one koje pokušavaju to proči hipotetski. Kakave bi ja emocije gajila i koje poteze bi vukla mogu ipak samo nagađati, pošto ne poznajem iz prve ruke te emocije, nisam ih nikad osjetila na svojoj koži da bi o njima suvereno mogla raspravljati. Drugim riječima ne poznajem ih uopće, i ne znam, osim iz tuđih životnih priča, knjiga, pjesama, kako bi točno mene ošinule, jer oni nisu ja.
Eh, da.... Ne znam da li je isto, ali recimo, ja se divim svom mužu kak me može podnositi. Nije me tak teško voljeti, ali podnositi svakodnevno - ma svaka mu čast, he he he...Naporna sam bratemili kao i ovdje.(Gdje je onaj smajlić sa škarniclom???) I to sam shvatila uz njega jer nije takav i uz djecu jer je mlađi sin moja slika i prilika.
Ja sam odmah shvatila sto je zeljela reci, i to je upravo to: sa cime sam te zavrijedila :)
Ja ponekada svog zovem cudo moje, ego mu je pored mene u visinama od ljubavi a samim svojim postupcima me jednostavno tjera da budem bolja osoba, ne mozes ne biti. A kada mi iznebuha napise poruku dok je na poslu da ne moze bez mene zamisliti zivot, citav dan mi je odmah ljepsi. Drago mi je za vidjeti da nas ima jos :heart:
Da ne bi ispalo krivo, postoji i puno muskaraca koji su u potlacenom odnosu, kako u homoseksualnim odnosima tako i u svim vrstama odnosa i to nema veze sa spolom.
To su baš delikatne situacije. S nekim si 10, 20 godina, stvoriš to neko sigurno okruženje, povjerenje, bliskost i misliš da sve štima. Onda shvaćaš da se nešto promijenilo. Pokušavaš racionalno gledati na stvari i nije ti jasno jer naizgled sve štima ali, ono što je Cvijeta pisala, jel to pogled, jel odsutnost duha..nešto što ti govori da ti se radi iza leđa. Automatski se osjetiš izdanim, ugroženim, zatrese ti se tlo pod nogama, vidiš da se sve raspada. Isto je netko pisao, biće isto Cvijeta..sve super, sve pet, uljuljaš se malo i odjednom brak u krizi. Onda počneš s tim otvorenim razgovorima ali malo tko će priznati da te intuicija ne vara. I ti znaš da se nešto dešava a druga strana te uvjerava da je sve isto. I što onda? Ja eto nisam znala uopće što napraviti. Nikakvih dokaza nisam imala, uvjeravao me da je sve po starom, nisam ga s ničim mogla suočiti. Pa je moja spontana reakcija bila približiti mu se maksimalno. Iako sam se dosad uvijek u kriznim situacijama udaljavala.
A da se odvio neki drugi scenarij, da sam ga uhvatila s konkretnim dokazima da je s nekom drugom..mislim da su šanse male i nikakve da nastavim s njim. Bez obzira koliko djece imamo. Jer naš brak je između nas dvoje i ja sam ta koja bi trebala biti ona izdana strana. Da se radilo o nečem jednokratnom, onda bi pukla, bjesnila i to mu nabijala zauvijek. Ali da se zaljubio, imao pravu vezu s nekom drugom..pretašta sam ja. I da se ne znam kako trudim da mu oprostim, nebi mogla, to više nebi bilo to.
Meni je ovo Zuskino s outanjem u prirodi nekako srednjoškolski, nemoj se uvrijedit... I ti silni otvoreni razgovori... Predramatično za moj ukus.. Prošla sam to u prvom braku, i prevare i sve što mogu reći kad te netko vara, slabe vajde od razgovora i razumijevanja i osjećaja.
Treba ili oprostit njemu da te vara a sebi da dopuštaš ili si dopustila biti varana pa gradit odnos ispočetka, približavat se, trudit se, pronaći zašto je s njim dobro i pokušati njemu pokazati zašto je s tobom dobro.. Ili završiti brak, proći stadije bijesa, okrivljavanja, tuge, očaja, svakojakog čemera i jada, oprostiti i njemu i sebi i krenuti dalje u život. Što treba napraviti pokretačica ovisi o koječemu, od toga ima li za podstanarstvo do toga koliko je muž spreman na pokajništvo. I treba biti praktičan, treba znati da je otići s djecom bez barem dvije , tri plaće sa strane, neodgovorno, pa se u tom slučaju treba strpiti i skupiti neke novce...
Jedino u što sam gotovo pa sigurna je da ne bi trebalo s mužem koji je prevario ili vara otvoreno razgovarati o osjećajima u prirodi, plakati, miriti se dramatično i obećavati brda i dole. To je po mom iskustvu, gotovo siguran put u nesređeni brak u kojem se prevare događaju bar sporadično, pa se opet opraštaju uz gomilu velikih riječi... Moje osobno iskustvo, naravno, nije neki standard po kojem bi drugi trebali živjeti. Ali valjda smo se dvije javile koje smo to prošle...
Joj, ne mogu niti dočekati da pročitam ostatak teme koliko me je zasvrbio ovaj post.
Da, zaljubila sam se, zadnji put u svog muža! Za zaljubiti se i ostvariti odnos s nekim, potrebno je dosta koraka - početna privlačnost, flert, razgovori, dodiri.
Oprosti molim te, ali ako imaš prsten na ruci i troje djece kod kuće i osjetiš prema nekome privlačnost, onda ćeš se dozvati pameti, povući se i izbjegavati produbljivanje osjećaja. I držat ćeš onu stvar u gaćama.
I da, ja ne bih mogla oprostiti. Ni zbog sebe ni zbog djece. Preveliko sam zlopamtilo, previše dajem i previše ponosa imam da bih takvo što mogla otrpjeti.
meni je baš jako lijep post od zuske.
dok ne tresneš, idealiziraš i brak i vezu i ljubav.
i tako treba biti.
svi ti scenariji šbbkbb su idealizirani. hebaj ga, nitko me (za sad) nije prevario, niti u braku niti u prethodnim vezama. šta ja znam šta bih, mogu samo filozofirati. ili pisati o iskustvima iz druge ruke.
al ovo što kaže casa stoji definitivno. troje djece, treba biti praktičan i misliti i na financije.
možemo mi tu pričati koliko hoćemo ali sigurna sam da nitko ne zna 100 posto kako bi prvotno reagirao
ja mislim da kad ti se takvo nešto desi da si ti u paralelnoj dimenziji
nisi u stanju ni racionalno razmišljati ni djelovati
ko i bilo koji drugi šok
izađeš iz vlastitog tijela
što god čovjek odlučio treba biti u miru sams a sobom a tek onda s drugom stranom
neki parovi uspiju iz svega izaći čvršći, neki ne prežive
neki prežive a bilo bi bolje da nisu
tako, to je živa materija koja može donijeti različite scenarije i ishode...
nekad mislim da bi mogla biti praktična pa preći preko svega, nastaviti po starom uz njegovo kajanje
nekad mislim da bi ga nabila za vijeke vjekov a i tu žensku koja se usudila na moj teritorij
nekad mislim da bi postupila damski, dostojanstveno, bez puno riječi, jer se nema što reći i okrenula se u novi život
lako je tako premetati scenarije pa se opet vratiti u sigurno okružje gdje se ne mučiš takvim osjećajima
hoću reći da uopće nemam snage tvrditi ni ovo ni ono...
Ma, sve to stoji da dok ne tresneš, idealiziraš... ali nekako je pomalo neukusno javiti se na temu muž me prevario, što ću? s iskustvom krasnog braka u kojem smo ja i on tako skladno otvoreni da ne bi bio nikakav problem da u toj silnoj otvorenosti on prizna da se zaljubio. I mene dok sam bila u približnoj situaciji kao pokretačica, ama uopće nije bodrilo da su drugi skladno otvoreni međusobno, pa ne vidim ni kako bi moglo nju. Uz to, savjetovati preko foruma je nezahvalno uvijek, i možda mene moje iskustvo zasljepljuje pa ne vidim da nekome drugom s djecom razgovor u šumi s dramatikom plakanja i ljubljenja može spasiti brak.
A majke ti mile, pa koliko ste vi cure dugo s vašim muževima (casa i KrisZg) da ste još u gu-gu fazi.
Dam se kladit kraće od 10 godina.:mrgreen:
htjedoh reći i Zuska :-)
kao i dosta tema do sada, a ovo svakako nije ni prva ni zadnja, i ova se razgranala.
iz jedne teme se mic po mic izrodilo svašta pomalo.
ljubavi i netrpeljivosti, brakova i razvoda ima i bit će i ne smetaju jedni drugima jer nemaju zašto.
ništa nije pisano u zloj namjeri, a zadnja ti je rečenica, casa, stvarno nepotrebno zločesta.
konkretno pokretačici teme nitko od nas ovdje ne može dati savjet niti ga ona treba poslušati, a iz ovog kupusa koji smo joj servirali ovdje neka si uzme što joj odgovara ili neka jednostavno ostavi.
nitko ništa loše nije mislio, ja čak ne vidim da je tu išta iti neukusno. koliko god osjetljiva bila tema se razgranala i to je sve.
Ja u gugu fazi?!?! Mislim da nakon kraja prvog nasilnog braka s prevarama, s mm sadašnjim ni dana nisam bila u gugu fazi i da do kraja života neću ući u gugu fazu. Mora da si nešto pobrkala...:ban:
moderatori su krivi za sve!
Ništa zlobnog nisam mislila, nego sam baš iskreno rekla da možda ja zbog vlastitog iskustva ne vidim da to nekome može pomoći. Jer ja to stvarno ne vidim, a uistinu je moguće da ljudi prođu katarzu i nakon toga kvalitetnije žive.
kužim ja tebe, ali uhvatila si se posprdno te šume pa zato.
ajmo, moderatori! saugajte! :mrgreen:
Ne znam po cemu je stabilnost i odanost neka gugu faza. Zaista mislim da nisam bila sa ovim u gugu fazi, 9 god sranja te cvrsto prizemlje. Isprike ako je to bilo hvalisanje, mislim da niti jedna ne zasluzuje manje od respecta, odanosti i ljubavi i da ako toga nema a ocito je da nema, djeca nisu razlog za ostajanje. Ako nista drugo, onaj koji vara trebao bi barem respektirati to da je to majka/otac njihove djece pa ako ne moze niti to, ne bi mi samo tako hodao svijetom.
Ne vidim zašto bi trebalo tresnit za ne idealizirati :/
Na sreću ili na žalost cijepljena sam od idealiziranja, moj odnos s mmom je daleko od savršenstva i gugutanja. I ne razumijem ovaj koncept izdaje mene, ako je ikog izdao sebe je izdao.
Ali izgleda da ja štošta ne razumijem :mrgreen:
Ja još čekam odgovor u vezi dužine staža ha,ha,...ok ajd neću to nazvat gu-gu fazom (nisam se sjetila boljeg izraza) al to ti "pogledi" kako god već hoćeš na "redovitoj" osnovi...
Čekiiiim...da čujem....curke moje.
Lili, 5god.Iako ne vidim kakve to veze ima jer ako si u krivoj vezi tada je i godina puno.A uzmi u obzir da mi nismo uz dvoje djece imali fore biti sami.