A kako si se osjećala tada? Mislim, jesi li bila ponosna na sebe? Jel' ti bilo drago bit korisna? Ili ne?
Printable View
A kako si se osjećala tada? Mislim, jesi li bila ponosna na sebe? Jel' ti bilo drago bit korisna? Ili ne?
Nadovezujem se na tvoje "ako kažete djetetu da će razbiti čašu onda....". U ovom slučaju isključivi krivac za njegovu opekotinu u tom slučaju bi bili odrasli koji su ga tisuću puta upozoravali da se makne od vatre. Koja je razlika između "Pazi, past ćeš s tobogana" i vašeg upozoravanja??Citiraj:
casa prvotno napisa
A što se drugog tiče... Misliš da se samosvijest djeteta razvija time što si zna skuhati? Samodostatnost time da si pofriga jaja? Naučit će ako će to biti potrebno u trenutku kad će biti potrebno. Moja zna tražiti frigana jaja na 4 svjetska jezika: ako joj se neće dati frigati ih neka ih naruči u restoranu bilo gdje u svijetu. :mrgreen: Neš ti nauke-staviti jaje na ulje! Nije to znala ni s 10 godina, ali me već nekoliko godina nakon toga iznenadila večerom koju je napravila po receptu s neta. Pismeno dijete, dovoljno staro da se snalazi i rezultat je ispao jako fini. Radje tako nego da danas ima opekotine od vrelog ulja jer je frigala jaja, a ja smatrala kako je time spremam za samostalan život. Očito je spremna jer se može sama prehraniti.
Na tvoj drugi post bih ti samo rekla da sam prvo pomislila kako je trinaestogodišnjak ostavljen sam kod kuće s dvoje male djece. Nadam se da im je večeru radio kad si ti bila kod kuće. U protivnom si mu za vrat stavila teret dvoje malenih o kojima je morao brinuti. Dok je kuhao moglo je manje dijete prevrnuti posudu u kojoj se kuha. Bi li on znao reagirati ispravno? I-eto opekotine u kući. Tko bi za nju bio kriv? Trinaestogodišnjak ili vi koji ste ga ostavili da kuha bez nadzora u takvim okolnostima?
I, da, tvrdim da je rano ostamostaljivanje težnja roditelja da sebe liše jednog djela posla. Sad malo trpiš nered, ali za godinu-dvije bit će samostalni i ti ćeš imati manje posla. Ulaganje u budućnost.....
Marijine primjere srednjoškolaca ne da se povezati s činjenicom da se djecu PRERANO dovodi u neke situacije u kojima ne bi trebali biti.
Nisam spominjala da se djetetu kaže da ću mu ispast čaša iz ruke, već da to imamo kao očekivanje... Niti sam rekla da je u slučaju pada djeteta s tobogana krivac majka koja opominje. Za vatru sam uvjerena da smo mi manje panično opominjali, smanjili bi mogućnost opeklina. Ne, da nismo opominjali, već manje panično... I naše panično opominjanje, kakogod tumačili sve ostalo, očito nije spriječilo ozljedu. Kao što i nefriganje jaja, ne može spriječit ozljedu. Ja sam već u prvom postu rekla da i sama bolujem od iste bolesti...tako da ne mislim da je moje opominjanje na vatru išta drugačije od situacije u parku.
Ne mislim da se samosvijest djeteta razvija time da samo zna skuhati, već time da se dijete osnažuje u svakom aspektu života, pa i u kuhinji. Kažeš da te tvoja kćer iznenadila, znači li to da je svoje prvo kulinarstvo iskutvo iskusila bez nadzora?
Pričuva li moj najstariji braću sam? Pričuva. Smatram li to opasnim? Ne. Treba li pozvati socijalnu službu jer su ponekad sami kod kuće do sat vremena? Ja mislim da ne. Kad su sami, najčešće krenu radit palačinke ili frape. Nisu dovoljno brzi da stignu do friganja prije nego se mi vratimo. Da se dogodi nezgoda, nitko ne bi bio kriv. Kao što nitko nije kriv ni kad se razbije čaša, ni kad padnu. A odgovorni bi bili mm i ja i s tim bismo morali živjeti.
Rano osamostaljivanje jest ulaganje u budućnost, ali ne moju već njihovu. Hoću li ja za 5 godina imati manje posla s njima, ne znam. Meni se sad čini da je puno zahtjevnije odgajati trinaestogodišnjaka nego trogodišnjaka.
Što je prerano? Kad je vrijeme za rezanje kruha? Kad za grijanje mljieka? Kad za kuhanje tjestenine? Kad za pečenje palačinki? Molim te da mi odgovoriš na ova pitanja, jer vjerujem da imamo prilično slične granice, a nekako si stvorila sliku da ja mislim da djeca s 4 goduine trebaju frigat jaja ujutro za cijelu obitelj...
u tim trenucima bih dala pola noge da mogu biti sa svima njima u polju, nego što sam samaCitiraj:
casa prvotno napisa
nema ti tamo vremena za ponos
svi rade ono što strina kaže
svatko ima svoj zadatak i mora ga obaviti
točka
I nisi se osjećala korisno? Poslušno? Nekako si se osjećala...
pojma nemam kako sam se osjećala prije 40 godina
ali mi je sada super slušati te priče
Eto, onda si bar sad samosvjesna po tom pitanju. Usput, kladila bih se da su tvoja strina i moja baka bile rođakinje...
nije moja strina bila ništa posebno, u tom smislu (u svakom drugom jest :heart:)
to je selo
na selu su svi takvi
i zbog toga mi je žao što moja djeca nemaju mogućnost iskusiti takav dio života
možda ne baš u takvom obliku (jer, iz sadašnje perspektive, to je ipak okrutno)
Moji to iskuse doma, vidš da moj trinaestogodišnjak kuha za nas 5 dok čuva dva mlađa brata koji naravno peglaju al to dosad nisma spomenula...8-)
Meni je isto žao da moja djeca ne mogu iskusiti takav stil živopta u light verziji.
možeš se ti s time i zafrkavati, ali kad bih ja počela pisati kako je to sve bilo... ovo tvoje je ultra light verzija.Citiraj:
casa prvotno napisa
ali, teško da bi itko vjerovao, pa neću gubiti sapu :-)
Ne smatram da klinci moraju znati kuhati.
Zašto bi morali?
Moja ne zna i ne zanima ju to i svejedno ne bi umrla od gladi da je sama.
Jednog dana ako će htjeti pitat će pa ću joj pokazati.
Mene nitko nije učio kuhati.
Samouka sam.
Ali mene kuhanje zanima.
Volim kuhati, peči kolače, kuhati domaću zimnicu...
Moju kći to ni najmanje ne zanima.
Ali zato prema slici napravi repliku Da Vinchievog katapulta da su svi ostali bez daha.
Nije imala nacrt, mjere, ništa.
Odvukla je tatu u Bauhaus da joj kupi materijal i za dva dana je katapult bio gotov i u funkciji.
Jedva sam ju nagovorila da ga odnese u školu pokazati profesorima i prof iz fizike i profesorica iz tehničkog se otimaju za njega pa je malo kod jednog, pa malo kod drugog u kabinetu.
I tako...
Moja kći rukuje bušilicom ko velika, ali štednjak ne pali.
I to je sasvim ok
e, nisam se dosad mogla sjetiti nečega što ne znam
da, bušilica
ne hvatam to u ruke
smrtno se bojim
Da, prvo kulinarsko iskustvo bio joj je chilli con carne, kao što je moje prvo bilo kolač s biskvitom, kremom kuhanom na pari, bananama i šaumom. I jedna i druga obavile smo to dobro zato jer smo obje bile dovoljno stare da se snađemo i pročitamo recept. I što sad? Da je učim kuhati za slučaj da izgore sve svjetske kuharice jednog dana, nestane zauvijek struje i interneta na kojem su milioni recepata? U tom slučaju će joj biti korisnije znanje paljenja vatre koje, btw, ima.Citiraj:
casa prvotno napisa
Što je prerano? Definitivno je prerano da dijete od 4 lijeva kipuću vodu i peče jaja i palačinke, definitivno je prerano da trinaestogodišnjak bez nadzora ostaje s dvoje male djece i priprema im obroke. Osnaživanje??? Ako ti pod tim misliš dovođenje djeteta u situaciju za koju nije spremno pa "neka se čeliči"....sorry, ne dijelimo mišljenje. Odgovornost i krivica... vi bi morali živjeti s tim?? Ne sjetiš se djeteta koje bi također moralo živjeti s tim? Opečeno dijete ili ono starije koje je dovelo mlađe u situaciju da bude opečeno-ne svojom krivicom nego tvojom???? Rano osamostaljivanje vezano za kuhinju??? Opet sorry, meni je važnije da nauči jezike i još koješta, da pročita sve ono što je zanima, da putuje.... Osamostaliti se znači da se dijete samostalno može snaći u svakoj situaciji. Moja je dokazala da se do sad znala snaći u bezbroj situacija u kojima se našla. Dakle-može se to postići i bez kipuće vode u rukama četverogodišnjaka.
Ako već ostavljaš mlađeg maloljetnika da pazi na malu djecu (što se apsolutno kosi sa zakonom) onda im barem ostavi pripremljeni obrok. Nekako sumnjam da djeca ogladne ako ih ostaviš do sat vremena same kako to kažeš. Ili je to duži vremenski period u pitanju...Citiraj:
casa prvotno napisa
A sad te pozdravljam-idem pristaviti ručak za sutra jer mi ga dijete nema kad skuhati :mrgreen:.
Meni se čini da rano učenje kuhanja nema veze s kasnijom ljubavlju prema istom, nego da je to stvar sklonosti i talenta. Ako je netko talentiran/kreativan za kuhanje, postat će dobar kuhar/ica i s 30. Odrasla sam s mamom, tatom i nonom - svi su dobro kuhali, a djeca su morala učiti i umjereno pomagati po kući.
Moj prvi samostalni ručak bio je pileći paprikaš kad sam se uselila u svoj 1. vlastiti stan s 26 g., ali ni tada se baš nisam pretrgla (sjećam se da sam na putu od posla do doma pamtila kolegičine step-by-step-upute). Do tad sam jela u studentskim restoranima, kod gazdarice (koja je voljela jesti u društvu) i u gostionama pored posla.
Danas kuham korektno, ali mi to ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo, nemam ni mašte ni želje za isprobavanjem novih kombinacija. Radije perem zahod.
Zamolila sam te da odgovoriš. pa nisi. OK. I shvatila sam da ti misliš da sam ja jedna neodgovorna i lijena mama koja ostavlja djecu same i gladne. Naravno, ne čitaju i ne uče strane jezike jer to meni ne olakšava.
Ponekad mi stvarno nije jasno kako neki ljudi mogu uvijek bti uvjereni da su tooooliko iznad drugih. Pa svi mi volimo našu djecu, svi spavamo, svi smo nekad umroni, nekad nervozni, svi moramo kakat i piškit i stavrno ne razumijem da netko na forumu može nekoga koga ne poznaje ovako napadati... a još kad pogledam što sam to ja strašno napisala u postu od kojeg sve kreće...
Vjerujem da svi poznajemo svoju djecu, ali jednako tako vjerujem da svi vlastitim uvjerenjima, očekivanjima i strahovima i stvaramo djecu takvima kakvi jesu. Jednostavno, roditelj koji se boji da će četverogidšnjaku ispasti čaša iz ruke će vjerojatnije imati četverogodišnjaka kojem će čaša ispasti iz ruke. Ljudi obično na ovo reagiraju uvjeravanjem da nisu oni ti koji su doprinijeli razbijanju čaša i mislim da rijetki osvijeste gdje su oni svojim strahovima uvjetovali ponašanje djece im. I sama bolujem od iste bolesti i pokušavam se kontrolirat.
Ovo sve skupa ne ide nikog osobno, već govorim općenito budući se na ovoj temi kuhanje prvenstveno povezivalo s opasnošću. Nitko nije spomenuo kao problem što mora jesti debele palačinke ili neslani bolonjez.
Ovo je dakle stvarno zahtijevalo takvu reakciju...
Moj najstariji sin ne kuha obroke braći bez nadzora, nekad dođu do mućenja palačinki ili naprave frape, kuha sam bez nadzora kad je sam kući bez braće, moj petogodišbnjak ne friga jaja niti peče palačinke. Niti sam igjde to pisala. Moji su primjeri bili rezanje kruha i mazanje istog za djecu te dobi.
Sad se povlačim...
E vidiš, a moja kći ju obožava. Lani joj kupio ravnatelj neku najbolju, najjaču i naj kajtijaznam kad je pobijedila na državnom.Citiraj:
apricot prvotno napisa
I lemilicu i ima ljubičasti kofer za alat koji nosi sa sobom kad ide na natjecanja.
I do sada se nikad nije ozlijedila. Kuc-kuc
I uopće mi nije jasno odakle joj taj talent, sklonost?
Da je medicina u pitanju, ajde, ali ovo? Nitko živ ni u bližoj, ni u daljnjoj familiji nema veze s takvom vrstom stvaralaštva.
....a kad se vozimo nekuda, osobito auto cestom, obavezno proučava mostove, viadukte, nadvožnjake i komentira :-)
Ja znam dijete koje živi na selu i sa 8-9 godina je bilo normalno da kolje i čisti piliće i kuniće.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Da li ja to smatram normalnim to je druga stvar.
Isto kao što to ne želim svojoj djeci.:-)
Mim, znam da nema mnogo koristi s tobom raspravljati, ali, evo, opet se čudom čudim...
Na stranu što zakon kaže, o bilo kojem zakonu bi se dalo raspravljati, ali evo gledam sestru svoga muža, 13godišnjakinju, normalno dijete, sposobno, inteligentno, bezbroj puta je ostala sama kod kuće, normalno obavlja bilo koji posao koji treba u kući, pričuva moju djecu (ne zato što je netko tjera, nego zato što ih voli i zato što to želi)...
Gledam i svog 4-godišnjaka, već odavno zna da lutkama ne raste kosa jer lutke nisu žive, a ostalim stvarima da ne govorim.
I onda pročitam tvoje komentare i zinem, jer imam osjećaj da pišeš o jednogodišnjoj djeci koja su jedva svjesna svijeta oko sebe.
Nemam pojma, možda sam ja stvarno jedna neodgovorna i bešćutna majka, ali u našoj kući je svaka prostorija, pa i kuhinja, bila otvorena za djecu, ništa se nije sklanjalo, podizalo, sakrivalo i moja djeca odmalena rastu u takvom okolišu i znaju kako se odnositi prema određenim stvarima (deterdžentima, kaminu, pegli...). Naša djeca sve rade skupa s nama, i u svim tim aktivnostima rado sudjeluju. Meni to nije neprirodno forsiranje nečega, nego uživamo kada skupa kuhamo, čistimo kuću, ložimo vatru, igramo se, a učenje i samostalnost dolaze kao bonus, i to veliki bonus.
I da, ja sam presretna jer mi je sa starijim sinom veliki dio posla skinut s vrata, a i sa mlađim sinom sve veći dio polako otpada s leđa. Pa tko ne bi bio ? Tko će mi reći da je sretniji kada mora sve obavljati za djecu (kad imaš jedno dijete, pa hajde, nekako se i može), nego kada djeca preuzimaju taj fizički dio odgovornosti na sebe? Ja sam sretnija i odmornija ovako, pa neka ispadnem sebična i lijena !
P.S. Casa, potpuno razumijem što si htjela reći, i apsolutno se slažem s tobom !
Joj, meni je taj seoski život ostao u tako divnom sjećanju ! Jedno vrijeme sam morala živjeti sa bakom u što je ulazilo čuvanje krava, pravljenje sapuna, nizanje duhana, itd., ali ja se tog vremena sjećam tako zabavnog i ispunjenog, iako iz današnje perspektive zvuči okrutno, baš kao što si rekla.Citiraj:
apricot prvotno napisa
a netko drugi bi imao traume iz djetinjstva od krava :mrgreen:
djeca su različita i zato je teško ovako raspravljati.
evo, moj je jučer bio sam vani do 23. na fešti u prigradu. matejna :mrgreen: mislim da je i to zakonom zabranjeno. a sigurno nije ni baš najsigurnije. a eto, on bio. kad je pitao zašto tako rano mora doma, a koncert počinje tek u 23 sata i da šta će raditi tamo ako tako rano moraju doma, mm mu je rekao da nek jedu šećernu vatu :lol: :lol:
Lol Cvijeta, ja bi ga pustila na tvom mjestu, meni su tvoja djeca savršena, stvarno ! Pa mogla si ostati s njim i viriti iz prikrajka, da te njegovo društvo ne skuži :mrgreen:
Ne više nego što se ja čudim činjenici da netko djetetu od 4 godine da u ruke posudu s kipućom vodom, vjeruj mi.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Casa, odgovorila sam ti, ali ne čitaš pažljivo. I, za kraj, molim te pogledaj u Obiteljski zakon čl.93, st.4 koji govori o ostavljanu na čuvanju malodobne djece. Rehab, budući da i tebi djecu čuva trinaestogodišnjakinja možda će i tebe zanimati.
Što se čudiš, pa Obiteljski zakon kaže da se dijete odgaja u skladu s njegovom dobi i zrelošću. Ako nam tablice psihofizičkog razvoja kažu da dijete od 4 god barata vodom bez prolijevanja, a k tome je moje dijete dovoljno mentalno zrelo da zna da treba biti oprezan s kuhalom u ruci i da zna što treba učiniti ako se slučajno opeče, što mu ne bih dala ? Sve u skladu sa zakonom.Citiraj:
mim prvotno napisa
Trinaestogodišnjakinja se igra s djecom, presvuče ih i da im jelo u mojoj kući, dok ja čistim kuću. Sve u skladu sa zakonom.
Mislim, ako ćemo na ovoj razini raspravljati.. :roll:
I, kad već cjepidlačimo, budi korektna pa ne piši o posudi s kipućom vodom, nego o kuhalu za vodu. Razlika između ta dva predmeta, kao i način na koji se rukuje njima, je značajna.
a onaj mali od jen je čini mi se isto u prekršaju obiteljskog zakona, taj niš po doma ne radi :-/
kako stoji u ovom novom, da moraju pomagati u kućnim poslovima.
Navedena je temperatura vode od 100 stupnjeva?? Sumnjam.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Imaš pravo, da ne cjepidlačimo možda je najbolje provesti eksperiment: u jednoj posudi ugrij vodu do vrenja i prolij na jednu ruku, a na drugu prolij vodu zagrijanu do vrenja u kuhalu. Sigurno će postojati razlika u opekotini :roll:.
Odustajem. Tvoj način je jedini ispravan, jedino ti ispravno odgajaš djecu, sva djeca koja ne lijevaju kipuću vodu IZ KUHALA, ne frigaju jaja i ne peku palačinke s 4 godine ispast će luzeri nesposobni za samostalni život i vjerojatno skončati u mukama od gladi. A za sve to bit će krive nemajke koje ništa ne nauče djecu. Sirota nejačad! :roll:
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Evo, ja imam traume od krava, gusaka i friskog kozjeg mlijeka :D
A imam i traume jer nisam s 13 smjela ostati vani ni do 23.
Koji idilicni seoski zivot? Nije to idila ni za odrasle ni za djecu. Barem ne za odrasle kakva sam ja, niti za djecu kakva sam ja bila.
Prijavljujem da sam s 4 i 5 godina lutala po konavoskim proplancima sama, nitko živ nije pitao za mene... :zlatokosa:
Vodila sam i (mladu, malu) kozu na pašu u 5 ujutro sama, puštala me baba :mrgreen: . Ajde, kad bih išla s kravom, vodio nas je đedo.
Ne bih taj dio djetinjstva mijenjala nizašto.
Ont., pretjerujete. Mislim da 13, 14, itd godišnjaci mogu obavljati sasvim pristojan broj kućanskih poslova, uključujući i jednostavno kuhanje, a roditelj sigurno može procijeniti je li mu dijete u stanju nešto napraviti ili ne. Neće 5-godišnjak zakuhavati 8-litarski lonac za juhu i cijediti je. Odmaram li se dok mi dijete prazni veš mašinu ili suđericu? Ne, zvrndam za drugim poslom po stanu, ali da se taj tren i odmaram, pa što? Što ima loše u umjerenom opterećivanju djece kućanskim poslovima? Moja starija (10) i usisava, briše prašinu, a svoju sobu bome pospremaju uvijek same.
Što se tiče zakona, s koliko ono godina dijete smije ostati samo kući? Gledam ovih dana par prvašića s ključićem oko vrata...zakon je dobar, ali realnost i uvjeti života idu... drumom.
:facepalm:Citiraj:
apricot prvotno napisa
drugi puta kad budem padala s nogu JA, nakon što završim ručak za 20 osoba neću pisnuti, majke mi.
da šestogodišnjakinja odradi bez pol frke, a ja ne?!
nećeš ga majci! :nono:
nije to ručak u 7 sljedova ko kod tebe
to ti je bio sataraš, ili kupus ili tako nešto
sve u jednom ogromnom loncu
moj zadatak je bio da narežem povrće, obacim u lonac, dodam masnoću i sol i povremeno miješam (sa stolca :-/ )
i da pazim da se vatra ne ugasi
drugačije je sve to nekada bilo
baš drugačije
rehab i casa , potpisujem vas.
Ne pretjerivati, ali djeca moraju moći brinuti o sebi u skladu sa svojim godinama. Ne moraju, ali smiju. I stariji brat itekako može pričuvati i dati jesti mlađima, ako su mama i tata zapeli na poslu. Što će drugo?
Ili, moraš doći do broja od bar 3 komada djece :) da tako razmišljaš...
Dakle, ni sa čim nabrojanim ja se nebi hvalilaCitiraj:
rehab prvotno napisa
O svašta...:roll:.
Beti, čemu ova poslednja rečenica? Magični broj od dece tri znači da doživiš prosvetljenje na viši nivo ili da više ne možeš da postigneš sama? Ah, verovatno nikad neću saznati...Ali ne zvuči lepo.
Svašta se izmešalo u temi, ali ja sam govorila o četvorogodišnjacima, ne četrnaestogodišnjacima.
Mene zbunjuje sama početna svrha teme: da nabrojimo šta sve dozvoljavamo deci, a može biti opasno...Nužno je da takva tema izazove raspravu, zar ne? Jer svakome su parametri opasnosti različiti.
Što se tiče tinejdžera i čuvanja mlađih rođaka, provela sam većinu života brinući se o mlađoj sestri dok su roditelji bili na poslu. I dan danas ona pre pita za savet mene nego mamu. I divno se slažemo i puno je volim, i puno sam naučila o svemu i svačemu iz tog svog životnog iskustva, ali često, vrlo često poželim, sada kao što sam i u detinjstvu, da sam mogla da joj više budem sestra, a manje zamenska mama.
Meni se ne čini da se rehab hvali. Samo konstatira stanje.
Hvala Beti, neki uopće ne čitaju što drugi pišu, nego slijepo tupe po svom.
Otpočetka jasno piše da je tema otvorena da bi se oslobodila "Saga o kupusu". Svrha nije hvalisanje, nego raspravljamo što dopuštamo našoj djeci od kućanskih aktivnosti, prije svega aktivnosti u kuhinji.
Pulinka, i opet navodiš temu na krivi mlin. Mislim da je Beti htjela reći da drugačije razmišljaš kad imaš veći broj djece, podjela odgovornosti je nužna, nužnija nego kad imaš jedno dijete. To ne omalovažava roditelje s jednim djetetom, činjenica je da obitelj drugačije funkcionira s većim brojem djece.
:lool:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Sad vidim i tvoj post, pulinka.
Ova zadnja rečenica je šala, zato i je smajlić koji se smije. Nisam imala troje, kad je najstariji čuvao mlađeg.
Moja djeca su oduvijek živjela onako kao i mi. I imala pravo učestvovati u svemu, i isto tako, ne učestvovati. Kako bi se dogovorili, ili kako nam se tada dalo.
Ako voli jesti, i pripremiti si jelo, pripremali su, od 4 ili od 14, sporedno, kad su poželjeli.
Podržavala sam i podržavati ću samostalnost kad god to žele. Isto tako ću za njih napraviti što god oni ne mogu. Ili im se baš neda.
Nisam isključiva. Smatram da djeca mogu puno, i, uz pažljivo vodstvo, mogu naučiti jako rano neke stvari koje ih zanimaju. Iako, ne moraju ništa dok su djeca. Osim svojih obaveza.
Ja sam kuhala i čuvala sestru, i nije mi bio problem, niti mi to stvara traumu iz djetinjstva. Baš naprotiv, bila sam si sva važna, jer mama vjeruje u mene
moj bi rađe skuhao ručak od 7 slijedova nego čuvao sestru pol sata :roll:
iako ga i to zapadne, jako jako rijetko, al zapadne tu i tamo.
Moj oko seke ima samo jednu obavezu. Kada idem uspavljivati mlađeg brata, pripremim mlijeko i dudu za slučaj da se seka probudi. Ako se ona slučajno probudi, njegov zadatak je da joj da nešto od toga i tiho joj priča dok brat ne zaspe (a on zaspe jako brzo, to je eventualno 5 min posla za njega).
Ostalo sve po njegovoj želji.