Istina!
I naš je susjed napucavao loptu u limenu ogradu, a sada moj mali napucava u limenu garažu.
Printable View
Cvijeta, itekako ima smisla ovo sa mrdanjem.
M. najbolje pamti suhoparne definicije dok ih ja citam, on ih ponavlja , dok se vozi na rolama u dnevnom boravku. : zivimo u samostojecoj kuci:
:D
Tanči ne trpa nitko u isti koš nego su u samoj temi pokretačice srž problema i jedno (nabijanje košarkašrke lopte po stanu po cijele dane) i drugo (stalno deranje i vrištanje majke na dijete (u skoro svim razdobljima dana, osim kad su u kontra smjeni mama posao sin škola).Navodim što je već napisano.
Nemojte se ljutit cure al brate kad pišete dajte pročitajte što je prije napisano.
ja sam učila hodajući i ponavljajući (al to mi je prihvatljivije od nabijanja lopte po stanu jer ipak ljudi žive ispod, i to umirovljenici koji sve čuju).
Mima, i ja sam imala tako susjede ispod pa nam tata niej dao skakat po stanu ma skoro ni trčkarat (ionako smo tada svi uglavnom provodili vani vrijeme s društvom iz kvarta), i jako se dobro i dan danas sjećam tog neobičnog prezime susjeda ispod: Ćatak. Naravno oni se nikad nisu bunili,al je tata tako postupao iz predostrožnosti, danas mislim ad je stvarno pretjerivao s tim.
Prvo što sam napravila u ratu kad smo odselili u prizemnicu, skakala sam po podu ko munjena i govorila ovdje nema Ćataka :-)
moje prezime - primšar. :mrgreen: vječito je lupala s metlom po stropu, vječito.
ajme majko, nisma imala pojma da smo imali svi ta neka prezimena susjeda ispod :mrgreen:
Kod mene - Živković
Kod mene-Šandor
Na žalost nemam vremena sve čitati samo moram prokomentirati da sam presretna jer živim u kući, pa urlam, skačem i ako treba vrištim bez da ikog smetam i ja i moja djeca (jer da - jesmo malo bučniji), a nismo niti žrtve ničije buke. S druge strane koliko god vam zavidim na grijanju iz Toplane (nekima :) ) i sama sebi jadikujem jer si za kuću od podruma do krova sam odgovoran - presretna sam zbog toga kaj smo u kući.
Ipak, stalno se pitam, od čega su građeni ti vaši stanovi i zgrade; kod mene u kući djeca dok skaču po sobi ja na etaži ispod nemam nekakve čudne manifestacije toga (a kuća nije građena svemirski).
jedno prezime mi je poznato, jako jako jako :lool:
rijetko i neobično
edit: i krivo napisano
Ja imam čak dva "the" prezimena, ali neću ih napisati, jer danas njihova djeca imaju djecu pa možda i čitaju Rodu :mrgreen:
I mi smo imali THE prezime, a moja dvogodisnja sestra je jednom uvjereno izjavila da oni zive ispod tepiha i parketa.
Ma to su ti ove zgrade iz 40tih, 50tih, 60tih a neke i od 70tih, te imaju katastrofa zvučnu izloaciju iako je gradnja da će trajat 200 godina, ali ponekad imaš osjećaj da su podovi i zidovi od papira iako nisu, ali način granje je tada bio koma, zato valjda i ti zastarijeli kućni redovi, i mi ga imamo, ali ga se nitko ne pridržava, srećom.
moja zgrada ne broji ni 8 godina isto loša izolacija,dok je biuo ured iznad nas mogo si čut kak curice u štiklama trće s jednog kraja na drugi stana.
Ima i novih stanova sa jako lošom izolacijom. Naša zgrada je izgrađena 1992! Izolacija je odlična. Zgrada je cijela cigla i beton. Iz stana u stan se ne čuje, ali se čuje kroz vrata. Dakle, ako je netko na hodniku, a ja zaurlam na svom hodniku. ili kad recimo dolazim s posla, čujem po hodniku svoju djecu ako su u elemtnu do 1. kata. Mi smo na 4.
Ali iz staba u stan jedva nešto. Baš mora biti lupanje.
Inače, sa starcima i burazom sam živjela u jednoj takvoj šupljoj zgradi iz 70-ih. 8 katova po 6 stanova i dva krila. Moj brat je svirao saksofon! Mislim da su ga čuli svi. I što je tko tu mogao, a stan od 36 kvadrata. Ipak sam najviše ispaštala ja :-P
Djeci ne dam da divljaju više nego je potrebno i normalno za stan. Tepihe imamo oduvijek. Susjeda ispod se nikad nije žalila, kad sam ju i pitala, odmahne rukom i kaže to su djeca.
A mi smo zadnji, spojeni samo jednim zidom s jednim stanom. Milina. Osim dobre izolacije i ovo je jedna pozitivna stvar.
ne dam ni ja svojima da divljaju ali ih ipak povuče ponekad. imamo krpene lopte za nabacivanje, tepihe na podu, košarku igraju na igralištu... prije par godina smo bili jako glasni a sada umjereno. sa svim susjedima smo dobri osim s jednom. tjedan dana nakon useljenja prijetila je sa socijalnom službom. jer djeca plaču. sigurno ih tučemo. sada plaču rijetko ali se povremeno posvađaju i glasno bore za sebe( najglasnija je najmlađa).
ja sam se zabezeknula kad je počela prijetiti. dok su sina tresli tantrumi stvarno nam nije bilo lako. mm je izašao i rekao: zovite, ako mislite da trebate, zovite i zatvorio vrata.
naučiti dijete da ne viče na stubištu, da ne trči po kući, da ne plače svaki put kad... sve je to proces koji traje. osim možda kod onih koji stvarno tuku djecu. takvi su mirni doma ali vjerojatno divljaju negdje drugdje
moj manji obožava vikati u stubištu jer mu to odzvanja... kako zabraniti bebi da viče u stubištu? nikako...
nama se nitko još nije žalio iako bi sigurno mogao (nemamo tepihe jer ih ne volim a i imamo psa)
ove gore čujem stalno, sve, ali oni su posebna priča - u obradi Centra za socijalnu skrb
moji ne nabijaju namjerno, iako bebonja zna lupati loncem o pod ali to ne traje dugo jer mu dosadi... i baci svašta iz hranilice, sa stola, sa police...
ne uzrujavam se - nek mi stave soli na rep... :alexis: :coffee:
A kaj ak ti pozovu policiju i CZSS?
Bojim se da bi moja susjeda mogla (kad bi htjela) napisat riječ, dvje o nama na ovoj temi.
Moj Dobrica je u NE fazi, jako, jako glasnoj NE fazi.
Akić ruši i baca sve oko sebe.
MM se gromoglasno smije.
Ja gledala DVD Renate Rebo i glasno i razgovjetno pričam, nebi li malci skužili pravilan izgovor glasova.
Poglasne TV kad žele, ne uspijem ga uvijek odmah stišati.
Plaču prije spavanja (kasno bude) jer im više nedam spavat samnom u krevetu.
Kod nas ima mira od cca 22:30 do 9:00 drugo jutro.
Nisu nam još zvali policiju, a mogli bi, razumijela bi takav čim.
Ispričam se svaki put kad sretnem susjede, al što to starčićima pomaže. Još su ljubazni, kažu da su to veseli zvuci.
Izolacija nam je odlična, al decibeli su ipak pretjerani.
Kad djeca odrastu bit će opet mir
a za što bi mi mogli zvat? za to što beba lupa loncem po podu? ili viče u stubištu? ili veći trči po stanu?
piše dolje kućni red - od 15-17 je mir i iza 23 (moji su do 21 u krevetima)
za sve ostalo - live and let live :peace:
ili nek se odsele na vrh nekog brda... u zgradi sa 186 stanova sigurno nemaju kaj tražiti...
Pa lijepo mu uzmeš lonac kad počne lupati o pod.
I kažeš "ne vikati u hodniku".
Mislim, ne kužim, to kao da pitaš kako odgajati djecu.
Ne bih zvala policiju ni socijalnu za to, al da mi je normalno da beba lupa loncima o pod dok mama kraj njega stoji, a netko živi ispod, bome nije.
pa uzmem mu ja - kaj to trebam naglasit? ne lupa on s tim satima - lupi par puta dok ne uspijem doć do njega i uzet mu...
i kažem mu - ne viči na hodniku (ajd čija beba od 9-10 mjeseci ga je poslušala?)
i kažem velikom da ne trči po stanu - jer me to živcira...
al to je proces... to mi je bila poanta...
kak odmah skačete nekog optuživat jer mu djeca nisu po špagici :lol:
mislim da je u našoj zgradi puno veći problem ovaj iznad mene klinac od 16 godina koji sa sedmog kata baca pune kante kreča (skupa sa kantom) ili cijele lubenice... :-/
Pa da, treba naglasiti, jer onako kako si napisala ispada da lupa dok mu ne dosadi, a ne dok mu ne uzmeš.
sad vidim da sam to i napisala... ups... to je kad sve radiš nabrzinu... ne - mene bole uši od tog lupanja a i imam paranoju da mi se pločice mogu razbit :lol:
Lukab, ja sam se zezala za policiju.
Naj se srditi.
I to zato jer me fasciniraju oprečnosti stavova koje ovdje iščitavam.
ma ne srdim se :love:
svjesna sam ja da ti netko bezveze može natovarit probleme
al kažem - iznad mene žive blizanci koji teroriziraju cijelu zgradu i nitko im ništa ne može... mali piša s balkona po platou i ljudima...
moj klinac koji viče u stubištu je za njega anđeo...
tako da suosjećam sa pokretačicom teme...
Evo, ja znam svojim klincima, Janku pogotovo, 100 puta ponoviit za samo jednu stvar. Ima 10 godina. I 101. (karikiram, inače je puno prije ) put zaulram. Doslovno zaurlam zato što sam prirodno glasnija, imam prodoran glas i glasna sam i dok samo normalno pričam, a kad se zaderem, čuje me se.
Naravno da nitko nije čuo ovih 100 puta prije što sam ja ponovila i rekla, samo onaj 101. i tako za nekoliko stvari dnevno...
Mogao bi netko posmiliti da se samo derem na njega...A nije majke mi.
Zato kad se dereš moraš uvrstiti rečenicu Po stoti put ti kažem..
Kad živiš u zgradi jednistavno se moraš pomiriti da će biti svega.
Uh, čega sam se ja sve naslušala i natrpila.
Meni je normalno da djeca plaču, psi laju, ne hodam u štiklama, ali ni na prstima
:lol:
:lol:
bubica danas rasturas :lool:
Tanci, pa nisu bas tako oprecni stavovi
Ono, djecja igra, smijeh, neki zivotni zvukovi (ukljucujuci povremeno urlanje)....sve je to ok
Al postoje granice
Fakat nije normalno nabijati kosarkaskom loptom po stanu i hodati u klopmama
To se stvarno ne mora
A 10-mjesecna beba koja vice u subistu je meni normalno
Da ima, ne znam, tri godine, to mi bas ne bi bilo normalno
Da, kazes ti "nemoj vikati", al da ce bas poslusati sa svojih 10 mjeseci...
Mi imamo lift i mala ne vice, da ne mislite da to pisem da opravdam svoju malu
Moja od 4 godine nekad plače do 4. kata jer joj nešto nije pravo i jer nisam ja otključala vrata onako kako je ona htjela i jer sam prešla jednu stepenicu prije nje ili neku sličnu bedastoću.
Ali kaj, neka plače. Nije da nam treba 2 sata do 4. kata. Te dvije minute budu svi preživjeli. Susjedina mala ima foru lupati po ulaznim vratima. Redovno. A kaj ću joj ja, nek lupa ako ju to veseli.
to što ja upozoravam ne znači da će po ekspresnom postupku naučiti. ali dugoročno, u par godina postali su civilizirani. čak su naučili i neplakati za svaku sitnicu. ne zato što sam im to rekla već zato što su malo veći i ne smeta ih sve i svašta.
bluebella kakva je situacija?