budi mama zvijer
a ne mama pudlica
Printable View
budi mama zvijer
a ne mama pudlica
Citiraj:
maria71 prvotno napisa
:klap:
ja i jesam mama zvijer, samo nikako nisam željela odmah na prvu pokazati zube-jednostavno uvijek prvo pokušam fino i smireno prvenstveno zbog svog djeteta. Znate kako se nekad zamjeriš učiteljici ili profesorici pa poslije dijete ispašta. Ne mora biti da bi ovdje bilo tako ali uvijek pokušam izbjeći taj scenarij. Ako sam mogla pošlihtati cijeli odjel pedijatrije na Svetom Duhu kad se rodio-sredit ću ja i jednu defektologinju i učiteljicu.
Ja sam se propitkivala prvenstveno radi svoga djeteta-ako je neki problem da mu pomognem, na kraju je ono savršeno normalno dijete- oni su u biti napravili paniku i krenuli sa nekim prozivanjem ne bi li zastrašili ostale koje je malo teže zastrašiti(recimo to tako). Jučer sam dodatno saznala neke stvari koje su mi potvrdile ovaj scenarij.A o boravu i zašto moje dijete mrzi boravak... šta reći o učiteljici koja nakon skoro 40 godina staža u prosvjeti izjavi na roditeljskom sastanku da su svi klinci odlični , da možda i ima nekih problema sa pojedinima ali onda se duboko u sebi moramo zapitati jesmo li možda i mi kao roditelji negdje zakazali :-| .Znam da u razredu ima klinaca koji će morati po posebnom programu i jesu li zato roditelji zakazali? jer je dijete takvo rođeno? Još sam u šoku od takve izjave.
dodagoda, kako se bliži kraj školske godine situacija za tvoje dijete mogla bi se samo pogoršati... Dobro si zaključila da je u prvom redu bitan interes djeteta.
Pomozi mu doma kako god možeš - organiziraj mu dan tako da se može opustiti popodne, da lakše izdrži ovih nekoliko tjedana. Obično je kraj školske godine naporan i za dobre i za loše - loše ispituju, a dobri se dosađuju pa budu "izvan kontrole", a prema mom iskustvu, stručna služba će uvijek zvati suradljive roditelje jer njima mogu pametovati, a oni drugi se ionako ne ukazuju ili rade cirkus. Ja sam isto prekasno skužila da treba pokazati zube, ali sad sam već "stara kuka" pa me ne diraju njihove ideje. Kažem što mislim i trudim se da to bude u najboljem interesu djeteta, ali na pamet mi ne pada da klimam na njihove gluposti i nelogičnosti.
Sve što ti treba je još malo iskustva - ništa više. Naravno da će se škola truditi sada što više klinaca izgurati iz boravka jer su "nepoćudni", ali prava je istina to da je NJIMA lakše raditi ako je klinaca manje. To je bio moj dojam. Svakako ne vrijedi za svaki razred i školu, ali kod mog mlađeg sina bilo je baš tako. Ali ako imaš ugovor za boravak, NITKO ne može istjerati tvoje dijete. Ti sama procijeni da li se radi o pretjerivanju ili bi odustajanje od boravka bilo u interesu tvog djeteta. I meni su to radili, ali ja nisam pristala na to jer nismo imali drugo rješenje - djeca nisu imala gdje biti nego u boravku, pa su ih morali trpjeti.
Trudili smo se doma djeci pružiti mogućnost da malo "odahnu", ali to je teško jer fizički je naporno provesti toliko sati u školi. Trebalo je s njima dosta razgovarati i objašnjavati zašto se moraju truditi biti što je moguće bolji. A popodne - sladoled!
Sretno!
Definitivno je da u razredu ima nekoliko baš problematičnih. Najproblematičniji odlazi iz razreda. Neznam iz kojeg razloga-da li se seli negdje ili mora u posebnu školu. Namjerno nisam htjela ulaziti u to i pitati učiteljicu kud odlazi kad mi je rekla jer me se jednostavno ne tiče. Mene se tiče moje dijete i zato sam u tom trenu bila tu-nadam se da je shvatila poruku.
Što se boravka tiče-maknula sam ga zato jer me on molio i jer mi se čini da mu je stvarno previše 8 sati u školi.Pogotovo sad na kraju. Neće biti sam doma jer je baka kod kuće pa će ga ona dočekati .Imati će obavezu zadaću napraviti ali to ga ionako čeka iduće godine (mi imamo boravak samo za 1. razred) pa će mu dobro doći kao priprema.
Nekoj djeci boravak u školi jednostavno ne odgovara.
I ja sam svojeg u nekoliko navrata nagovarala na ispis iz boravka, jer mi se to činilo boljim rješenjem, ali on nije htio, kao, zbog društva za igranje (u našoj školi boravak je do 3. razreda). A da je lakše otkako ne ide u boravak, lakše je. Ima više vremena, brže napravi zadaću, a količina frustracija koje donosi iz škole je puuuuno manja.
Čuj, nije istina da te se drugi učenici ne tiču. I te kako se tiču i tvog djeteta i tebe jer mu stvaraju probleme. Ono što te se ne tiče je ime i konkretna dijagnoza, ali te se tiču zbivanja u školi koja utječu i na tvoje dijete. I te kako imaš pravo pitati ŠTO SE PODUZIMA jer tvoje dijete ima pravo na mir i na obrazovanje kao i svi ostali.Citiraj:
dodagoda prvotno napisa
Ako imaš mogućnosti za čuvanje djeteta izvan boravka, nema nikakve štete da ga izbaviš iz toga.
Taj dječak je u razgovoru spomenut u kontekstu kao jedan od problema u razredu. Na to je učiteljica rekla da on odlazi iz razreda. Dalje od toga mene nije zanimalo-ako shvaćate što hoću reći.
Mislim da sam krivo shvatila - shvatila sam da će otići s krajem školske godine, a ne sad odmah. To je isto dobro, ali dokle god je u razredu i stvara probleme, to nije nešto o čemu se ne bi trebalo razgovarati.Citiraj:
dodagoda prvotno napisa
Ako ostaje do kraja škg pa tvoje dijete zbog toga ima slabiji uspjeh, to i te kako jest problem i tvoj i svih roditelja čija djeca to trpe, ako škola nema načina da to svede na prihvatljivu mjeru.
Ajme, znam da je to uobičajeni žargon, ali ne volim kad se o djeci govori kao o probemima u razredu. Evo, i dodagodin dječak samo što nije postao jedan od "razrednih problema". Ne znam, nije to način za govoriti o djeci.
Je, nasi stalno govore o " problemima".
sreca da ih ima vise nego nekoliko pa se ovaj moj sa poteskocama izgubi u masi.
Zaista je tesko vidjeti dijete od problema.
svi se toliko koncentriraju na problem da jednostavno ne vide - dijete.
Oni koji vide kapacitet i jake strane pa to poticu, a znaju se nositi sa slabijim stranama i frustracijama...oni su zaista rijetki.
Najgore u čitavoj priči je što taj mali ima dosta nesređenu situaciju doma a on i njegovi problemi su malo "postrani" i to se na žalost na djetetu vidi. Sad je privukao pažnju na najgori mogući način. Možda ima i problema sa učenjem, ja stvarno ne znam no ponašanje mu je vrlo problematično i agresivno. Mama se mislim nije pojavila niti na jednom roditeljskom i to je sad mislim tipičan primjer nesuradljivog roditelja.
Zašto on odlazi, jesu li se roditelji našli uvrijeđeni pa ga prebacuju u drugu školu ili mali ima neki problem pa ide u posebnu školu ili se možda seli. Možda se očekivalo da onako kuriozno upitam pa gdje ide a ja baš nisam htjela pitat (iako me zanimalo):mrgreen: jer sam htjela poslati poruku :ne zanimaju me druga djeca i kuloarske priče, ja sam ovdje sada radi svog djeteta i želim da riješimo problem.
Moj sin čak nije imao problema sa njime-više sa drugim dečkom koji je skupa sa njim kauboj ekipa, no vjerujem da će se situacija u razredu poprilično smiriti kada on ode.
Ja vjerujem da svakom djetetu sa nekim problemom treba pomoći i da nikako nije lijepa ta etiketa "problem" no roditelj svakako mora biti taj koji je prvi da pomogne svom djetetu, da na to potakne učitelje/profesore no ako tu izostane podrša roditelja dijete je prepušteno sustavu.
Što reći kada roditelj na poziv u školu po xy put odgovori kako njegovo dijete odgaja ulica i da da ona nema šta dolaziti u školu. To se dogodilo prijateljici u susjednoj školi čiji se sin družio sa "problemetičnim" dječakom pa su napravili glupost i razbili nešto u razredu/školi. Naravno da su od obojice roditelji pozvani u školu no dotična je poslala takav odgovor. Na kraju su ovi doslovno zabranili svome sinu da se druži sa njim(žalosno, ali druge nije bilo) i od onda njihovo dijete ne upada u probleme a ovaj harači razredom. Da se razumijemo-radi se isto o 1. razredu.
S druge strane, sustav ne poznaje niti naše dijete niti nas kao roditelje i ako se pojavi neki problem jednostavno moraš odraditi taj dio upoznavanja.Tu mislim na pedagoga, defektologa ali i na učitelje jer se ipak radi o 1. razredu. Upravo iz tog razloga ja nisam htjela odmah na zadnje noge nego sam sve odradila fino i po P.S.-u. Sad kad sam dobro promotrila situaciju imam svoje mišljenje i stav o svemu.Imam i argumente pa ćemo vidjeti dalje.
većini djece je jako teško izdržati u školi prko 8 sati. mnogima je to jedina moguća opcija i tu se nema što promijeniti.
ja bi izvadila dijete iz boravka, organizirala sretne popodnevne sate, prekinula priču o problematičnom djetetu, prekinula priču o problemima u školi...
sa odmakom, negdje u 8. mjesecu popričala bi s djetetom što mu je bilo lijepo a što ga je smetalo u školi. pritom bi se suzdržala da ne držim predavanje što se mora. pokušala bi unijeti nadu da će u drugom razredu u školi biti bolje nego u prvom jer će svi biti malo veći.
Dodagoda, svakako nastoj da ne odeš u drugu krajnost i ne postaviš se pretjerano napadački. To zapravo nije cilj. Pokušaj ostati smirena, ali istodobno poslati jasnu poruku da ne želiš da se situacija prelama preko leđa tvoga djeteta. To ti govorim zato što ste tek na početku školovanja i još dugo ćeš biti prisiljena surađivati sa učiteljicom i defektologinjom. Daj im do znanja da si otvorena za suradnju, ali da želiš pristupiti situaciji afirmativno i konstruktivno , a ne na način da se loša ponašanja naglašavaju, bez ikakvog prijedloga rješenja.
Meni se čini da uz sve što se događa ili ne u školi, da tvoj sin ipak ima neki problem sa školom. Vjerojatno mu je samo teško u kaotičnoj situaciji zadržati smirenost, a to je nešto što dijete može naučiti. Prilika čini lopova. Ako je učiteljica krasna, ostatak razreda super odgojen i savjestan, onda i nije neki uspjeh da dijete dobro surađuje u školi. Većina razreda nije takva, a većina djece ipak funkcionira u školi. Mislim da najviše možeš pomoći sinu baveći se njime, ne školskom pravdom. Ja bih otišla školskom defektologu i zamolila da s mojim radi na jačanju samopouzdanja, na tome da iako cijeli razred šeta, on ne šeta, zdravo seljački. Da je moj sin u pitanju, odmah bih ukinula tu informativku i rekla učiteljici da mi se to čini potpuno neprimjerenim, te da je za ponašanje na satu odgovornost u potpunosti njezina. Uopće se ne bih upuštala u razgovor s njom o ponašanju na pojedinim satovima. Svaki takav pokušaj bih prekidala: Vjerujem da učitelj može održati disciplinu u razredu. Uostalom, ne valja se miješati u tuđi posao.
Citiraj:
rehab prvotno napisa
Upravo tako i planiram rehab. Nevalja ni premekano a ni preoštro. Idemo na taj razgovor u ponedjeljak pa ćemo sve vidjeti dalje.
dodagoga, pratim te i saljem :love:
Hvala svima na savjetima i na podršci :love2:
Evo psihički sam se pripremila na razgovor danas. Čivčeki na hozntregerima, bilješke u džepu pa ćemo vidjeti.
U subotu samo imali natjecanje sa malim (van Zagreba) pa sam imala priliku direktno promatrati ga u kontaktu sa trenerima tj. osobama od autoriteta (obzirom da će me danas sigurno dočekati komentar kako on ne poštuje autoritet učiteljice). Treneri su njemu bogovi-tamo gdje trener kaže da sjediš sjediš dok ti guza ne otpadne:lol:, ako radiš špagu i boli te, nema veze,proći će-trener je reko da radiš špagu i ti radiš špagu makar ti noge otpale. Tako da moje dijete apsolutno nema problema sa autoritetom. Napominjem da je u taj klub krenuo kad i u školu tako da su mu treneri bili nepoznati kao i učiteljica. Naravno da nije isto trening sporta koji klinci vole i škola ali autoritete općenito poštuješ ili ne poštuješ. Za to sam se uhvatila jer su se na roditeljskom primili toga ko pijan plota. Da ne pričam da su nam svi prijatelji i poznanici koji ga znaju začuđeni problematikom jer svi ga znaju kao dobro, pristojno i pametno dijete.
Teško je kad se nađeš u ovakvoj situaciji jer preispituješ i sebe i svoje dijete, pitaš se da možda nisam digla preveliku paniku, možda sam ispala stvarno presuradljiv roditelj, 100 raznih možda. Jedino što znam je da moje dijete treba još 7 godina ići u tu školu i želim to odraditi i riješiti kako treba. Sad imam i ja svoje mišljenje o čitavoj priči i neću to pustiti samo tako. Javim se sutra sa izvještajem ;)
Sretno!
Odradili smo jučer taj razgovor i bilo je iznenađujuće u redu-pozitivno iskustvo. Sreća pa je stvarno normalna žena u pitanju i pozvala nas je u biti radi tog njegovog "nemira" čisto da ga se prati i da se ev. sve skupa odradi sa timom ukoliko se nastavi a u svrhu otkrivanja nekog od oblika poremećaja pažnje.Budući da je do sada bilo sve u redu i on ima dobre ocjene rekla je da je moguće da je došlo do zasićenja, no kako je to za njega velika promjena u ponašanju smatra da ga je potrebno pratiti da pokušamo otkriti pozadinu toga.
Naime, jučer je bio dobar prva tri sata-tjelesni, prirodu su pisali test i tu je bio skoncentriran, na matematici je isto bio dobar i kaže da mu je bilo zabavno a zadnji sat(hrvatski) mu je bilo dosadno i tu se krenuo glupirati. Učiteljica ga je poslal u drugi razred da završi to šta nije napisao:-o, to mi je već rekao jednom ili dvaput da je napravila na što se defektologinja iznenadila i rekla da se ne slaže sa tim i da ga se tim stalnim cvokanjem, slanjem defektologu i u drugi razred etiketira (kao da mi je pročitala misli). Sada sam sigurna da je problem u učiteljici, tim više što od ostalih roditelja u razredu čujem da je barem još jedan dječak u ponašanju takav ali samo se mojega šalje defektologu i van razreda.
Složila se sa mnom da kažnjavanje za njega nema smisla budući da definitivno ne reagira na takav poticaj nego na sistem nagrađivanja. Neki klinci se kada prvi put dođu kod defektologa smrznu i uplaše a moj kao da je došao na čašicu razgovora kod nje. Svakako će sugerirati učiteljici da krene opet sa onim smješkićima i sl. npr-3 smješka u danu i ide pohvala i sl. U glavnom žena je rekla sve što sam i sama planirala, ispalo je da je učiteljica ta koja ga na neki način mora motivirati a sad ćemo vidjeti hoće li od toga biti ikakvog efekta.
Svakako je ostao gorak osjećaj u ustima jer sad mi je nekako sve jasnije da ga je učiteljica uzela na pik(nemogu to drugačije formulirati).Iskreno se nadam da je ona nekako nesvjesno to tako odrađivala, zaista nemam dojam da je takva i da je ovo sve skupa plod njezine trenutne nemoći i da će joj kolegica otvoriti oči no ako nije tako neće nam biti lako....
I meni se čini da bi uzrok najprije mogao biti ovo što si napisala. Učiteljica se jednostavno ne zna nositi sa situacijom, htjela bi nešto učiniti a ne zna što bi i kako bi i to je to. Vjerojatno želi ostaviti na tebe dojam angažirane i savjesne učiteljice i onda sve ode predaleko, od muhe se napravi slon. Identična situacija onoj koju sam ja imala u vrtiću.Citiraj:
dodagoda prvotno napisa
Idući put kad budeš razgovarala s njom, reci joj da očekuješ da ona riješi probleme koji se javljaju tijekom nastave, jer ti nisi u tom trenu u školi i ne možeš utjecati na njegovo ponašanje, to je njena zadaća. Tvoja zadaća je da doma razgovaraš sa sinom i savjetuješ ga kako da se postavlja u situacijama kad mu je dosadno, kad mora raditi nešto što sad ne želi, kako se treba odnositi prema starijima, ali ti ne možeš napraviti od nje zanimljivu učiteljicu koja je ujedno i autoritet, to mora učiniti ona.
Meni ovo što si napisala dodatno potvrđuje da vjerojatno nije neki organski poremećaj u pitanju. Da dijete ima ADD ili ADHD, sigurno ne bi izdržao niti prvi sat skoncentriran i "dobar". Dijete je na kraju nastave očito već zasićeno i umorno, a ja ne znam kome se od nas to nije događalo, pa ja sam se tako osjećala i u srednjoj školi na zadnjim satima, kamoli na početku školovanja. Samo treba naći način da svoj umor i dosadu ne pokazuje na neprihvatljiv način kao dosada, tipa ono bacanje bilježnice u smeće i slično.Citiraj:
dodagoda prvotno napisa
E, dobro... sad bar znaš na čemu si.Citiraj:
dodagoda prvotno napisa
Nema ti druge nego pričekati kraj školske godine, da se dijete odmori. Nemoj zanemariti ni činjenicu da djeca sazrijevaju i vjerojatno će u drugom razredu biti lakše.
Probaj poučiti dijete da se samo zalaže za sebe - to sam ja radila (i još uvijek radim) sa svojom djecom. Ali mlađi sin je isto imao učiteljicu s kojom baš nisam bila zadovoljna. Dobra vijest u cijeloj toj priči je da se djeca često bolje prilagode nekim stvarima nego što mi očekujemo. Ja sam znala ravnatelju zvocati i prigovarati na neke odgojne metode, a on je rekao "Pa u čemu je problem, vaš E. je izuzetno dobro prilagođen", na što bih ja odgovorila da ne smatram dobrim da se dijete prilagodi stalnim ometanjima nastave, podbadanjima ostalih učenika, kao i nemoći učiteljice. Ali ravnatelj je bio u pravu - to je MENI bio puno veći problem nego mom sinu.
Učiteljici ćeš morati "dihati za ovratnik", pristojno, ali bez prestanka. Ona mora biti svjesna da ju nadzireš. I dobro je što komuniciraš s defektologinjom. Što se tiče drugih učiteljica - vjerojatno imaš pravo, one bi lako mogle intervenirati i učiteljici tvog djeteta reći "pa dosta više..." S druge strane, pitaj svoje dijete da li mu je bolje u razredima s drugim učiteljicama (kamo ga ova pošalje) pa možeš tražiti premještaj - ovo slanje iz razreda moglo bi ti i te kako dobro poslužiti, ako se odlučiš na tako nešto. Ne znam... Vidjet ćeš na godinu kako će biti bez boravka.
Djetetu tijekom praznika (ne na početku nego tu i tamo) pokušaj produljiti interval pažnje (ne treba to imati nikakve veze sa školskim gradivom):
Pusti mu audio priče - nek sluša, to je često dobro.
Ako voli zagonetke, labirinte i slično - nabavi neki enigmatski časopis.
Slikovnice i knjige koje voli - to mu nabavi za kraj školske godine, da mu tijekom ljeta bude pri ruci
Igrajte društvene igre (čovječe ne ljuti se, dama, mikado, razne igre s kartama - odlično za matematiku... i naravno ŠAH) - to je odlična vježba strpljenja + podnošenja frustracije kad izgubiš
Pred kraj praznika možeš mu dati i poneki radni listić, pa nek se utrkuje sam sa sobom (pomoću timera ili štoperice), bez pretjerivanja. Isto, tijekom ljeta možeš ga "usput" u slobodnom razgovoru ispitivati gradivo prirode (ne mora on znati da ga ispituješ, samo potakni razgovor o tome).
Eto, to radiš zato da tvoje dijete lakše izađe na kraj sam sa sobom i s BILO KOJOM učiteljicom, za njegovo dobro. Sretno!
naravno da radim sve radi svog djeteta, i ja ga definitivno najbolje poznajem. On jako voli biti zabavan i nasmijavati druge-to mu se sad dok se uklapa u razred očito malo obija u glavu, a velika većina naših poznanika ga jako voli-baš zbog toga šta sa njim može popričati kao sa odraslom osobom i ne jednom ih nasmije ili iznenadi nekim "odraslim" zaključkom.
Sutra su informacije(zadnje ove godine) pa ću otići do učiteljice i otvoreno popričati sa njom. Jasno ću joj dati do znanja da ju ne smatram niti lošom niti nesposobnom ali da očekujem od nje da uz moju pomoć riješi ovaj problem. Uz moju pomoć na način da ja nikad o njoj doma pred djetetom ne pričam loše, da mu usađujem poštovanje prema starijima, da mu pokušavam objasniti da je ono što učiteljica radi važno i da ju ne smije ometati ali sam autoritet u razredu može izgraditi samo ona.
Ja sam njega za vikend namjerno ometala u aktivnostima koej on voli raditi-bilo da je to gledanje televizije, čitanje nove knjige, loptanje.... baš sam mu upadala i ometala ga uz opasku-vidiš, ti to radiš učiteljici kad se glupiraš pod nastavom.Pitala sam ga ne bi li ti bilo draže da sam sačekala da ti završi crtić pa da te škakljam ili ne bi li ti bilo draže da te nisam nasmijavala dok si igrao sa sekom nogomet jer si zbog toga izgubio. To mu je definitivno najviše do sada realno prikazalo šta u biti on radi na nastavi i zašto to nije dobro-naravno da neće odmah prestati sa glupiranjem ali razmišlja sada o tome na malo drugačiji način(nadam se).
Reći ću joj i da ovaj način slanja u drugi razred, informativka nisu dali nikakve rezultate- jednostavno mora promjeniti pristup prema njemu..
Pričala sam sa njime i o učiteljici-on nema problema sa njom da ga živcira ili da ju nevoli.Baš nikad ništa loše ne kaže za nju. Recimo njega uopće ne diraju te situacije koje se događaju: slanje defektologu, slanje na hodnik na hlađenje, slanje u drugi razred na pisanje, pisanju u informativku-njemu je to sve ok.. bilo pa prošlo, ali ga je smetalo kad su mu se dvojica u razredu rugali da će dobiti ukor jer ide kod defektologinje.
Meni i dalje nije jasno što to mora napraviti dijete u 1. razredu osnovne škole da učiteljica ne može riješiti u razredu nego ga šalje na hodnik na hlađenje??
(bilo je toga i kod nas, i dan-danas mi je to neprihvatljiva metoda)
Dodagoda, i sama sam mama prvoškolca i ovo što pišeš me jako, jako čudi. Kao prvo, čini mi se da vaša učiteljica malo previše secira ponašanje tvog djeteta (prva 3 sata je bio dobar, onda je slijedeći sat....). Ona tako zna za svako dijete točno kakvo je bilo 1.sat, kakvo 2.sat i tako dalje cijeli dan. Mislim da je to malo pretjerano.
moje dijete je živahno, super je prihvatio školu, ali nikada nisam čula za takvo seciranje ponašanja po satima. Neki dan mi je učiteljica iz boravka kad sam došla po njega rekla da mu je rekla da će ga tužiti mami jer se on i prijatelj presporo spremaju kad je vrijeme za ići doma pa ih moraju svi čekati, ali to je bilo rečeno onako u šali, bez ikakve dramatike.
Ovdje mi se čini da učiteljica ima prevelika očekivanja od tako male djece i da se ne zna nositi sa situacijom. Slanje djeteta u drugi razred je nedopustivo, ispada da je ne znam što napravio, a koliko znam kod nas ne dopuštaju da se djeca šalju sama na hodnik niti bilo gdje.
Ja bih svakako popričala sa učiteljicom i rekla joj da mi se ne sviđa takav pristup, stalno nekakvo ocjenjivanje ponašanja, dobar, loš....uopće mi to nije pedagoški.
Slažem se s tanjom b. Ja bih definitivno u sljedećem razgovoru s učiteljicom jasno dala do znanja da je za atmosferu u razredu i za disciplinu na satu odgovornost isključivo na njoj. Iz iskustva nastave, mogu samo reći da mi je u potpunosti neprihvatljivo da vlastitu nekompetentnost rješavam nenadziranjem djeteta, pogotovo u 1. razredu osnovne škole. To mi je neprihvatljivo i kao roditelju.
Već sam pisala, da ne vjerujem da tvoje dijete nema nikakav problem, već da je problem u smirenosti u kaotičnoj situaciji. Uvjerena sam da je to nešto na čemu se s djetetom može poraditi. To je uostalom problem koji će se djetetu javljati i u ostalim situacijama koje neće biti pravilno strukturirane. Želim reći da neovisno o školi, dijete mora naučiti zadržati smirenost i kad uvjeti nisu bajni. Kod kuće bih poticala dijete da samo sebi zadaje zadatke i određuje vrijeme u kojima će ih obaviti. Jednostavne i lako mjerljive. Mislim da će tako osvijesti da je ono svoga tela gospodar.
kod nas je bio razlog pričanje, moja je tako završila izvan razredaCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ne puste oni njih pola sata na hodniku, pošalju ih van na 1-2 minute čisto da prekinu/prerežu trenutno ponašanje. Čak i mogu shvatiti zašto to rade ali kako sam rekla, sve više počinjem osjećati kako se preko njegovih leđa lomi dresura cijelog razreda a to neću dozvoliti jer pouzdano znam da barem još 2-3 učenika imaju gore ponašenje nego on. Zašto ti učenici ne završavaju pisanje u drugom razredu ne znam ali mi se to ne sviđe jer dolazi upravo do etiketiranja koje nikako nije u redu.
@davorka-ovaj put nije učiteljica secirala njegovo ponašanje nego je on sam kod defektologinje iznio svoj dan. Šta su imali koji sat i kako se ponašao. Naveo je da se glupirao na zadnjem satu i naveo je i zašto-bilo mu je dosadno.
Kod nas je na produženom došlo do toga da dva dečka nisu mogla suspregnuti smijeh (za vrijeme pisanja zadaće) i učiteljica ih je jednostavno zamolila da izađu van ispred učionice i dovrše smijanjeCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ulovilo ih je toliko cerekanje da se jedan od njih navodno upiškio
Ne znam što je dalje bilo, mislim da nije bila drama u smislu da su mu se djeca rugala itd, stvar je izglađena. Sve skupa mi djeluje kao "eto, oni su takvi ali nitko od djece neće se ponašati tako da drugi zbog toga pate", tako nekako.
Doduše, radi se o drugašićima.
I moj mlađi, više puta.Citiraj:
larmama prvotno napisa
I slažem se - to je problem učitelja, koji ne zna kako da zadrži pažnju ili promijeni aktivnosti u razredu.
Meni ej nečuveno da je nekome u redu poslati prvašića sa sat radi ponašanja. Posao učitelja je odgoj i obrazovanje učenika. Nigdje ne piše da svi učenici moraju biti suradljivi. Kad bi sva djeca u razredu bila dobra, poslušna i pametna, ne vidim zašto bi se za posao učitelja trebalo školovati... Lako je kad sve klizi, junaci se na muci poznaju.
Spomenula sam da smo i mi imali iskustvo izbacivanja iz razreda u 1. osnovne, moj je to užasno teško podnio, tim više jer uopće nije bio kriv, bio je kolateralna žrtva (po riječima same učiteljice).
Par dana je dramatizirao, govorio da mrzi školu, da je loš učenik, teškom mukom smo mu vratili povjerenje u samog sebe i nekakav pozitivan odnos prema školi (toliko o kažnjavanju preosjetljive djece).
S druge strane, drugi dječak koji je također završio na hodniku držao se kao da mu je svejedno i uopće ga nije bilo briga. Čini mi se da je ova reakcija češća.
Ni u jednom ni u drugom slučaju, dakle, nije postignut nikakav cilj (ili pogrešno dijete pogrešno hiperreagira, ili je dijete potpuno ravnodušno prema toj vrsti kazne). Kao pedagoška metoda, očito - neuspješno. U prvom razredu - besmisleno.
Ovo s napadajem smijeha razumijem, ali to i ne bi trebala biti kazna, više bih to shvatila kao dodatnu priliku za smirivanje.
Jasno, to je grozno jer učiteljica ih je ponizila tim postupkom
Ako sam dobro razumjela situaciju u našem razredu, sve skupa bilo je svima komično, a najviše dečkima koji su bili vani. Poruka je bila "ako se baš morate smijati do te mjere, odite van i zbavite to, a zatim se vratite."
da je bar više ovakvih učitelja http://www.telegram.hr/zivot/svi-rod...ucili-pronaci/ koji sat naprave zanimljivim.
Školstvo nam je takvo kakvo je i klinci nakon vrtića budu zgurani u neke okvire i nitko ne pita kako je njima. Sada učitelji više sa klincima ne smiju van ograde škole bez nekih posebnih obavijesti i sl.
Učiteljica moje kćeri (jako je se često sjetim jer je bila divna i znala je sa njima) u 1. i 2. razredu jako često ih je vodila van pa su prirodu odrađivali u prirodi a i nerijetko glazbeni na livadi(pjevali su i plesali),čak su i likovni znali raditi vani :). Sve su naučili kao i naši sada ali u puno opuštenijem okruženju. Znala nam je ovako reći: ja bih odmah ujutro vidjela kako su oni raspoloženi-ako sam vidjela da imaju nemir, onda smo brzo ujutro odradili matematiku i hrvatski i išli smo van učiti ostalo uz igru. U tom razredu je bilo najviše djece (od tada 1. razreda) sa problemima u čenju i prema posebnom programu(četvero) -bilo je to i iz razloga jer je ona bila i učiteljica/defektolog no sve je stigla i znala odraditi sa njima. Moja je kćer sada 8. razred i stvarno u prva 4 razreda nije bilo apsolutno nikakvih problema ali gledaš i pratiš rad tog učitelja i kad nakon takve učitelice koja je znala usmjeravati i savjetovati dođeš u situaciju u kojoj sam ja sada nikako se ne osjećaš dobro.
Svakako mi je drago što sam na prvu našla zajednički jezik sa defektologinjom i što me podržala u ukidanju ovih"nazovi kazni".
Evo da malo updteam situaciju.
Obavili danas testiranje u centru Sever kod psihologinje Kristine. U biti rekli su mi sve što sam i znala o svome djetetu.Još mi je sve friško i puno informacija pa ne zamjerite ako nešto krivo napišem. Mišljenje je da je vrlo inteligentno dijete-bistrić, elokventan, društven, socijalno osjetljiv i zabavan. U kognitivnom dijelu je dosta iznad prosjeka i to mu je definitivno jača strana. Ono što mu je slabost je nešto slabija pažnja i kratkoročno pamćenje.U velikom dijelu on uspjeva kompenzirati slabu stranu sa ovom jačom stranom a kad ne uspije tu nastaje emocionalni stres recimo i onda to rezultira "scenama" tipa neću pisati, neću crtati i tako...
Također, jako je osjetljiv na pravdu tj. na neku nepravdu i prema njoj nema problema sa autoritetom ali je sklon neprihvaćanju autoriteta koji nema pokriće tj. taj autoritet njemu u njegovim očima mora imati vrijednost i težinu.
Također, ispričala sam joj za ovu situaciju u školi i rekla nam je da je sa školom ispao daleko, daleko veći problem nego šta je trebalo ispasti. Da se sve to sa pažnjom i autoritetom moglo riješiti u hodu. Da je ovo pisanje u informativku i slanje kod defektologa potpuno nepotrebno i biti tu smo po meni dožli do srži problema-učiteljice. Kad dobijem nalaz, otići ću u školu prije početka godine i vidjeti pšta točno napraviti, kakav će biti savjet defektologinje.
Eh da, zaboravih napisati još jedno razočaranje u nizu.... krajem petog mjeseca sam bila na informacijama i gledala u dnevnik.. Uglavnom sve petice-jedna 3. iz diktata i jedna 4 iz hrvatskog i mislim jedna ili dvije 4. iz matematike u dnevniku-ostalo sve petice.Zadnje testove posliej toga šta su pisali bio je uglavnom među najboljimai sve testove dobio 5.Jedino je iz matematile dobio 4. (iz završnog testa) jer se ta ocjena sastojala iz više listića koje su rješavali a on nije bio u školi pa je imao riješen samo jedan(21 bod od 23 ). I dijete mi doma dođe sa svjedodžbom-prošao sa 4 :|. Nisam ju htjela pitati zašto je dobio i iz likovnog i glazbenog 4 jer je očito da mu je ocjene rušila zbog ponašanja.Baš razočaravajuće. Moja borba tek slijedi.
Dodagoda zao mi je zbog sina i nerazumijevanja od strane uciteljice.
Zaista ti tek sledi, i to ne mala borba :(. Ili da radikalno presečeš neke stvari.Citiraj:
dodagoda prvotno napisa
Kod nas nije dozvoljeno pravilnikom da se detetu na taj način sruše ocene.
Konačna ocena NE SME biti niža od aritmetičke sredine svih ocena tokom polugodišta (ako se dobro sećam bitna je i ocena sa prvog polugodišta).
Ali, naravno, vreme za žalbu bi bilo negde između zaključivanja ocena i ispisivanja svedočanstva, što zahteva da roditelji kampuju u školi poslednjih dana nastave.
Kao što je neko napisao, izgleda da ne treba polaziti uvek od činjenice da su svi ljudi normalni i dobronamerni.
A možda od nekih treba i skloniti decu, ako se može :unsure:.
Ma ne znam, znaj da je iz zadnjih testova dobio sve dobre ocjene a u 1. razredu se ionako ne gleda strogo artimetička sredina(barem ne bi trebala). nek je npr iz ispitivanja iz glazbenog dobio 3 ili 4 i nk mu je zalaganje dala recimo 3-to uz 3. petice daje srednju ocjenu 4. Ali s druge strane je nepravedno pravašićima prašit ocjene u zadnja 2 tjedna škole. Meni čak nije niti bitno toliko to da je on prošao sa 4. a ne sa 5.(ionako se nakon par godina nitko ne sjeća sa koliko je prošao 1. razred) koliko mi je poražavajući taj njezin postupak bez imalo poticaja i podrške prema djetetu koje je baš bistro i ima baš puno resursa. U biti mu je ona baš napravila štetu, stavila etiketu i sada on stvarno ispada najgori u razredu jer ga na kraju svi tužakali za svakakve gluposti,kao... on je ionako kriv za sve....
Ja sam do sad bila fina, suradljiva-vjerovatno presuradljiva kako su mi i neke forumašice rekle i bile su potpuno u pravu.Ali, kako da objasnim..očekuješ od škole da bude isto ta kojoj će dijete biti na prvom mjestu i onda dobiješ šamar. Svakako da ću se boriti, sa nalazom idem u školu odmah na početku i oprati ću ih sve po redu. Ako treba idem i do ravnateljice ali moje dijete nitko više neće šikanirati. Baš sam bijesna.
Ocjene su samo rezultat . U ovom slucaju pristupa nastavnika.
I zapravo su od svega najmanji problem. Nerazumjevanje je puno veci.
E, sad, ostaje pitanje da li ce uciteljica moci i zeljeti moci sagledati stvari iz drugog kuta , i naci bolji pristup koji ce izvlaciti ( naj)bolje iz djeteta sa sto manje frustracija.
Jasno da i roditeljski stav moze biti presudan, ali na kraju se opet svodi velik dio toga na samu uciteljicu ( sto ona zna. Da li ona zeli prilagoditi pristup.)
Ako je veća škola, vrijedilo bi istražiti mogućnosti da ga prebaciš u neki drugi razred dok se stvari još mogu popraviti. To ne garantira uspjeh, ali barem si nećeš predbacivati da nisi sve učinila.Citiraj:
dodagoda prvotno napisa
Iz vlastitog iskustva - nikakvi papiri ne mogu povećati razumijevanje učiteljice. Da je ona razumjela djetetov problem - ovo se ne bi dogodilo. Sve što ti sad učiniš, tjera nju da pogazi svoj pristup, a vjerojatnost da se to učini je minimalna. Mogla bi se tvoja prepirka s učiteljicom prelomiti preko leđa djeteta.
Btw. kod mog starijeg (učiteljica je imala razumijevanja i bez papira) u drugom razredu je došao dječak iz takve sredine koja ga nije razumjela. Dijete se preporodilo. Njemu zaista nije bilo lako, imao je asistente dosta godina, ali sve je to došlo na mjesto. Puno mu je važnije bilo prihvaćanje sredine i pozitivan stav učiteljice koja je znala što treba s takvim djetetom, da i njemu i ostalima bude dobro.
Ne znam da li bih ti to trebala savjetovati jer ne poznajem okolnosti (mnoge manje škole i manje sredine jednostavno nemaju takvih mogućnosti) ALI PROVJERI imaš li mogućnost prebaciti dijete nekamo gdje bi se moglo osjećati bolje. I sretno!