Ja se nekako uvijek sjetim onog termina iz ekonomije koji se zove "oportunitetni trošak" - negdje dobiš, negdje izgubiš, i sad svaka od nas ima neki prag do kojeg pristaje/može/sposobna je/želi izgubiti u zamjenu za ono što će dobiti.
Printable View
Ja se nekako uvijek sjetim onog termina iz ekonomije koji se zove "oportunitetni trošak" - negdje dobiš, negdje izgubiš, i sad svaka od nas ima neki prag do kojeg pristaje/može/sposobna je/želi izgubiti u zamjenu za ono što će dobiti.
Bubilo, nemoj cekat! Pisi! Posebno, ako vec imas materijala za pisanje :)
A bar su karte za New York svako malo na akciji - nije to neizvedivo. Doduse, ja bi dicu doma ostavila :)
Ma ja znam da nije problem i drugo i treće i četvrto, plivaš tako kako je. Prije nego sam dobila J. sam se pitala jaooo sad neću moći ovo ili ono. Kad sam ju dobila sam se pitala šta sam prije radila s tolikim vremenom tako isto vjerojatno i s drugim i trećim i četvrtim....
Ja nađem vremena za sebe kad hoću. MM u svemu sudjeluje jednako. Meni je žao što nemamo mi mogućnost da odemo zajedno negdje više nego 1 u dvije godine.
Uglavmnom, ja sam nedavno kao potpuno nekreativna osoba otkrila šivaču mašinu nadahnuta jednom svojom prijateljicom. Šivam torbe, torbice, svašta nešto u tom stilu i to me toliko ispunjava, baš uživam.
Meni se isto čini da se roditeljstvo ne prikazuje ružičasto. Čak bih rekla da se pretjerano ističe negativno. Djeca su mi stara 15,7,6 godina i najmanji ima deset mjeseci i ne osjećam se zarobljenom. Naravno, nekih stvari mojih sam se odrekla ili trenutno ili zauvijek, ali pa to sam sama odlučila. Npr, voljela bih upisat postdiplomski već godinama ali kako ne radim u struci to bi uistinu bilo samo za moje veselje koje bi kostalo i financijski i vremenski. I sama sam odlučila radije roditi cetvrto nego upisati postdiplomski. Ne vidim to kao neku strašnu žrtvu iako imam i dalje želju. A ovo vrijeme za sebe nekako imam svaku večer kad polijezem djecu i popalim mašine.
Meni je ovo u određenim godinama nerealno razmišljanje... osim ako ti roditelji nisu poprilično bogati pa si možeš priuštiti živjeti i raditi "nešto svoje" ...Quote:
Originally Posted by Bubilo Bubich
Mislim da većina ljudi, nakon škole, fakulteta, treba raditi kako bi privredila za osnovni život (stan, hranu).. daleko od toga da ne bismo mi radili nešto svoje...
tako da mi je isto - s djecom ili bez nje - nisam bila, niti će moja djeca biti, u mogućnosti "đabalebariti" ...
Nisam mislila umjesto posla Vrijeska, nego nakon posla.
A što se tiče postdiplomskog mene zapravo koče financije. Da nađem posao u struci, mogla bih. A za to što posao ne nalazim nisu mi kriva djeca već hrvatsko školstvo u kojem posao dobiju rođaci bar u manjim sredinama... A s više djece, bar će mi potomci imat više šanse..
Slazem se. I dodajem da si za manje guste (trcanje, pokoji izlazak s muzem ili prijateljima) uvijek uzmem vremena. Ali sam odustala od postdiplomskog; nisam imala snage ni vremena uz njih troje (od kojih je jedno imalo problema; ima ih i sad, ali u manjoj mjeri).Quote:
Originally Posted by marta
Mozda sa cetrdeset :nikadnijekasno:
Hvala ;), al trenutno baš ne mogu. Zadnjih godina je baš često bilo rastezanje na sve strane, trebam predah. Htjela bih, za svoj gušt, ali nije mi "o glavu".Quote:
Originally Posted by Jadranka
:-)Quote:
Originally Posted by Bubilo Bubich
ja sam rodila oko tridesete prvo dijete. fax završila s 22, s tim da sam počela raditi s 21... sad se uopće ne mogu sjetiti čime sam se bavila u slobodno vrijeme sve te godine dok sam bila bez djece :mrgreen: uživala jesam, vježbala, izlazila.... ali mislim da i sada to radim, i da gotovo mogu isto, ali mi se ne da ...
dobro - nije baš isto jer ipak ne mogu reći - eto baš sad idem na kavu, a dijete ima trening ili temperaturu; ali drugi dan možda i mogu jer je MM doma i sl.
jedino sada više vremena potrošim na surfanje... kao sad na primjer... a posao i ručak čekaju ...:evil:
Ja sam se recimo bavila fušem, radila sam u fušu u popodnevnim satima, a i moj muž isto tako, s tim da je on imao i nekog interesa i gušta u tom fušu - tako da meni ne fali rad popodne, jedino mi eventualno fale novci koje sam tako zarađivala, ali recimo MM bi možda i volio raditi nešto "sa strane". Mislim da Bubilo misli na takve stvari.
ja krenula s 40+Quote:
Originally Posted by laumi
ono što sam započela u dvadesetima, popapala Bolonja... sad ispočetka 8-)... na kredit
ja stalno nešto radim u fušu... i naporno mi to više... želim ne raditi ništa ... neki su mi poslovi gušt, neki nisu, a opet moraš ih odraditi ...Quote:
Originally Posted by Mima
sad polako otkazujem poslove ... imam plaću (sad je prosvjetarska), stisnut ćemo se ... ako baš zagusti, ponovno ću opet nešto raditi sa strane ...
Ne želim niti ja, niti slučajno, baš sam neki dan odbila .. ali što ja znam, možda bi netko glumio u amaterskom kazalištu :mrgreen: , volontirao negdje itd. .. znači nešto vremenski zahtjevno.
Ja nemam takvih želja, najviše volim biti doma, a doma sad stvarno imam vremena "za sebe" koliko hoću.
Sve je stvar perspektive... i logistike...
Nekima je teško pronaći sat vremena za vježbanja, a drugima nije...
Neki dan sam čula priču poznanice. Suprug joj roni po svjetskim morima. Ode na mjesec dana na drugi kontinent, ona bude s njim dva tjedna pa se vrati kući. Imaju malo djetešce (baka čuva dok ih nema). Njima je to normalno i mogu se organizirati, i vjerujem da misle da to nije previše vremena izdvojeno za sebe...
Pa sad da mi je to baš normalno, nije.
uh, mene uvijek financije primame, žao mi odbiti. pa dosta popodneva, noći i vikenda odradim. ne u amaterskom kazalištu :mrgreen: niti išta tako zanimljivo, nego blejim u komp.Quote:
Originally Posted by Mima
To "vrijeme za sebe" je isto tako mislim moguće definirati i uzeti ga ili ne, ovisno o slobodnoj volji svake od nas. Ja npr. imam susjedu koja ih ima 5-ero (zapravo 6-ero, ali jedno ne živi s njom), jedno drugom do uha što se kaže, najmlađe 7 mjeseci, ona ne radi, prati sve turske serije, i uz sve, čini mi se da uživa. Baš sam neki dan svratila, i pitam di je mali (beba) a ona pravo ni ne zna gdje je, kaže: "a evo ga tu je (u kinderbetu), ponekad i zaboravim da ga imam!". Meni se to nikad nije moglo dogodit, al svjesna sam da je to stoga što sam jednostavno takva, kontrol-frik, al baš zato što sam sigurna da s 3. bebom više ne bi bila takva, mislim da bi bilo super ponovo biti mama i ovaj put uživati 100 %, onako opušteno uživati. I uzeti si bez grižnje savjesti vrijeme za sebe, kad god osjetim da mi treba!
ma ja u ovo baš ne vjerujem. il jesi taj tip il nisi.Quote:
al baš zato što sam sigurna da s 3. bebom više ne bi bila takva,
šta misliš, da taj mali nije isplakao svoje dok ne dođe do faze da je u krevetiću sam i šuti :mrgreen:
moj bratić je jednom rekao svojoj ženi - ja mislim da smo mi jedini roditelji na svijetu koji su uspjeli razmaziti četvero djece. :D
Ni ja u to ne vjerujem...ja se svjesno učim ne kontrolirati. Teško je to izbiti iz sebe.
Mislim da nije, nego da je jadan i željan malo mira u svom krevetiću jer oko njega neprestano skače, igra se, trči, svađa, smije se još 4-ero, što manje što veće djece :-). I natežu ga non stop :-).Quote:
Originally Posted by cvijeta73
Je teško je. Mene su recimo baš djeca opustila, s njima sam naučila da ne mora uvijek biti sve po ps-u, baš su me opustili fest. Možda samo previše razmišljamo, takvi kao mi lavkoQuote:
Originally Posted by lavko
i nesigurne smo, ali sve se to može prevladati, važno je samo htjeti i raditi na sebi - a to je teško, najlakše nam je reći "eto takva sam". Meni su recimo ove kasne 30-te super zbog toga što sam tek počela onak stvarno dubinski upoznavati sebe. I to me boli, stvarno boli, jer shvaćam da se moram mijenjati (ne kompletno naravno, ali ono loše da!), ali sretna sam što sam živa i imam priliku i spoznaju da mogu i Pomoć :angel:.
Mislim da je ljudima koji imaju snažne interese stvarno teško pomirit roditeljstvo s vlastitim potrebama. Dakle, mislim da to nije samo do toga kako prihvaćaš roditeljstvo, nego i do toga koliko sebe možeš realizirati usporedo s roditeljstvom. Ako si sretan kad imaš vremena za čitanje/trening/kino/sat-dva slikanja, super. Ako žudiš za realizacijom vremenski zahtijevnih i mentalno okupirajućih projekata, onda moraš biti u nekom raskoraku, ili sa samim sobom, ili s djecom.
Muškarcima je (ili je bilo) doduše to tradicionalno vrlo jednostavno - ne sjećam se o kojem sam piscu čitala kako je bio krasan i vrlo posvećen otac, a dan mu se sastojao od pisanja ujutro, predavanja na univerzitetu popodne i primanja studenata u večernjim satima. Helou.
E znaš..Tesla se nikad nije ženio, a po nekim povijesnim tračevima nije ni bio sa ženom, jer je smatrao da energiju treba štedjeti - u njegovom slučaju za velike stvari. Da su ga razvlačila deca, kvocala žena..(karikiram!), ne bi imali možda struje danas.
Tako da vertex slažem se.
Al ajd nisu svi Tesla, ali kužite što hoću reći, da stvarno stvarno imaš takve životne ambicije, a moraš negdje uzeti.
Joj radim ja na sebi i više nego kaj nekad hoću.Quote:
Originally Posted by V&NMama
Naravno da je tako, a naravno da je ženama u toj situaciji bilo neusporedivo teže. Pogledajmo samo depresiju Ivane Brlić Mažuranić.
Ali možemo gledati i da su se žene ostvarile kao majke kvalitetnije nego muškarci kao ocevi
Možemo, ovima koje su pale u depresiju jer se nisu mogle ostvarivati kao umjetnice to očito nije baš puno značilo.
Otkrila si mi nešto što nisam znala-sad sam čitala o njojQuote:
Originally Posted by Mima
To je to o čemu pričamo.
Mislim da je taj pisac bio baš Tolkien, ali moguće da grešim...Quote:
Originally Posted by vertex
Slažem se sa prvim pasusom, jedino što mislim da nije pošteno uopšte ubaciti decu u takvu životnu jednačinu velikih i okupirajućih celoživotnih strasti, tj. ako nikako nisi spreman da mesto i vreme ustupiš i deci.
Odbojno mi je delegirati druge da provode većinu vremena sa tvojim (malim) detetom, bez obzira da li si muško ili žensko, da li pratiš svoje velike strasti i roniš po koralnim morima ili pratiš svaku tursku seriju, i da li si umesto sebe angažovao bake, dede, plaćenu čuvalicu ili sopstvenu stariju decu.
Da, svesna sam da će i tako odgojena deca verovatno izrasti u divne i stabilne ljude, da će deca verovatno profitirati od celodnevnih i višednevnih druženja sa drugim ljudima i svojom braćom/sestrama, i da nije toliko važno od koga se dobija ljubav i pažnja nego koliko se ljubavi i pažnje dobije.
Ali da ću za takve roditelje reći da su divni, uspešni i pažljivi roditelji, pa, bome, neću. Mogu im eventualno čestitati na uspešnom nalaženju dovoljnog broja voljnih surogata...
Potpis na cijeli post, boldala sam ono što se odnosi na mene.Quote:
Originally Posted by vertex
Plus toga, na dnevnoj bazi trebam trenutke osamljenosti samo za svoja razmišljanja da bih se resetirala i smireno prolazila kroz obaveze. Nekad to nemam, bolesni su, nema tate itd. i skontam da u jednom trenutku ne mogu više, osjećam se preplavljeno bukom, dodirima, obavezama....
Ne znam, stekla sam dojam da mi roditeljstvo pada teže nego mnogima. Angažirana sam majka, trudim se jako i to sve, ali takva je većina na ovom forumu...
U biti najviše sam reagirala na ono da s većim brojem djece stvari postaju lakše. Ja samo znam da su mi postale duplo teže jer se broj djece udvostručio :)
Zuska, ja mislim da ćeš kroz godinu, dve imati potpuno drugačiju perspektivu. Deca su ti još mala.
Znam da su tvoji oboje već i sposobni i samostalni, i da misliš da nisam u pravu, ali, zaista su još mali. Još uvek traže puno i emotivno, i vremenski.
Ja sam se pre dve godine osećala isto kao ti sad.
U međuvremenu, deca su mi napunila 5 i 7, isto kao pokretačici teme, i ja se odjednom više ne osećam tako vezana decom. I otkrivam ponovo želju za bebama, valjda sam ja jedna od onih žena koja se oseća ostvareno kroz decu :mrgreen:, iako sebe nikad nisam tako percipirala jer sam uvek imala kojekakve manje i veće životne strasti, interese, hobije.
po mom iskustvu, osjetno lakse postane kad najmladje dijete navrsi cca 5 godina (ja sam, recimo, tu pocela opet puno citati, a da nisu knjige o odgoju djece :aparatic:)
pa jos malo lakse kad krene u skolu
sa 10 godina je to vec banja (u odnosu na dvogodisnjaka recimo :mrgreen:)
a negdje u 6. razredu - skoro pa totalna sloboda ;)
Zuska, ja recimo mislim da ti druge nenamjerno lažu. Ono nije lakše kad dijete poodraste jer svako doba nosi svoje... Ili se baviš zadacama, aktivnostima, izlascima, kolutanjem očima... Ako ti je sad tako tesko s dvoje djece i nije ti postalo lakse kad se drugo rodilo, rekla bih da nisi taj tip koji hendla bez osjećaja zarobljenosti djecu. I ne vidim zašto ne bi mogla ne biti raj tip. Jednostavno smo različiti... Netko može s lakoćom odgojit petero netko ne. I meni je ta muško ženska priča u ovom vremenu promašena. Pa imaju žene postporodajnu depresiju bez obzira na njihova umjetnička stremljenja.
Meni se čini da je puno važnije koliko tko sna treba. Da mi je potrebno osam sati sna, bila bih nezadovoljnija i govorila bih kako nemam to vrijeme za sebe. Sad treba li meni tako malo sna jer sam takva rođena ili sam se na vrijeme počela trenirati...
Ma nije lakše, nego manje brineš, snižavaš kriterije, preskačeš kad možeš - tako je lakše, ne zato što je lakše, nego zato što si gdje god možeš olakšavaš ;).
PA ne znam kako nije lakše u smislu da imaš veću količinu slobodnog vremena, naravno da je. Malu djecu svuda vodiš, ne možeš ih ostaviti same kod kuće, kod kuće se igraš i baviš s njima, a kad dijete doraste do neke dobi to se sve više i više smanjuje i ostaje ti slobodno vrijeme. U tom smislu je svakako lakše.
A majketimile, zašto je tako teško povjerovati da je nekom lakše?
Meni je lakše i ne lažem ni namjerno i nenamjerno kad kažem da mi je lakše.
xQuote:
Originally Posted by emily
i moje iskustvo je ovako. ne bih se složila sa casom. to valjda ovisi kakav si tip. ja volim pričati s djecom, a bebe su mi naporne. naročito kad su naporne. naporna mi je i činjenica da netko po cijele dane visi na tebi, da nemaš taj odmak. to mi je puno teže hendlati nego kolutanje očiju.
ulet mima, da, točno to.
I opet potpis na Zusku.Quote:
Originally Posted by Zuska
Moja djeca (9,5; 11 i 15 god.) su kad su malo poodrasli, skuzili da sam osjetljiva na buku i puno podrazaja pa sad vec i sami pitaju: Jel sad vrijeme za tvoje zen minute, da malo usutimo?
Svidja mi se tvoj post, casa.