Nikom. Što bi ikom trebala?
Printable View
Nikom. Što bi ikom trebala?
Ne razumijem te onda.
Kome je u interesu da se ne miče s mrtve točke jer bi to onda značilo zaborav?
Neupitan je zločin i neupitna je žrtva. To je jasno. Stalno se na to prisjeća da se ne zaboravi.
Ok, nećemo zaboraviti.
Bilo je prestrašno.
Ali, bilo bi se ok prisjetiti činjenice koja se potiho provlači da je taj isti Vukovar netko od domaćih faca izdao.
Pa onda, netko je od tih glavonja i naftu švercao, a sada će kao pomoći oko rafinerije u Brodu. Ha ha ha!
Toliko nas prisjećaju na ono gore, da zaboravimo ovo dolje ili?
Meni je to čisti udar na inteligenciju!
Tamo su nas ubijali neki tuđi ljudi, a što su nam radili i što nam rade domaći?
Njeguju nas na način da jednu ruku drže na srcu, a drugu u vlastitom džepu iz ljubavi prema domovini?
Sve se pitam, ima li u Slavoniji itko pametan tko će reći dosta??????
Nije nikome. Ne mora biti ikome u interesu. Ljudi smo takvi, emocionalni i iracionalni. Taj se motiv provlači kroz literaturu i svuda, osoba proživi nesreću i ne može dalje jer osjeća krivnju da je to neka vrsta izdaje ako opet sebi dopusti sreću. Samo što u filmu uvijek dođe netko tko tu osobu izbavi i uvjeri da se ne mora tako osjećati.
Nisam zaboravila ni Vukovar, ni Srebrenicu, ni Škabrnju, ni Ahmiće, ni tko je bio Ivo Lola Ribar, a tko Koča Popović. Mi smo išli sa školom i u logor u Jastrebarskom i u Jasenovac. Čini mi se da što si stariji da teže i dublje proživljavaš takve stvari. S vrtićem nismo nikamo išli.
Ne znam, meni je svako to obilježavanje godišnjica postalo strano. Pod tim mislim čak i rođendan. Moja misao je svaki dan u mojoj glavi. Moje suosjećanje, sram ili veselje je dio mog duha i ne gasi se moja tuga zbog nečije patnje zato jer nema obljetnicu.
Možda da nije toliko ispolitizirano, možda me ne bi toliko iziritiralo sve zajedno da razmislim uopće o smislu toga.
Ja mislim da je za vrtić svakako prerano takve stvari prikazivati. Moj sin ne bi bio ni najmanje pogođen filmom iz koncentracijskog logora, on bi vjerojatno tu vidio bager. Koja je to dob da je dijete dovoljno zrelo da shvati, a dovoljno nezrelo da ne promišlja preduboko, nego da kasnije pomalo probavlja, ne znam.
Očito je za cijeli doživljaj jako bitna podloga, o kakvoj se osobi radi, jer da smo svi isti, svima bi nam se povraćalo od pjevanja Jasenovcu i Gradiški Staroj, a ne bi neki od ushićenja padali u trans.
I ovaj je za pol stanovnika srbije heroj, a ne zlocinac. Nije ni cudo kad se 25 godina rasteze. Svatko ima, i njeguje, svoju verziju. Trebalo je kao u nurnbergu, sve u par mjeseci rijesiti. Po kratkom postupku.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Dok srbi imaju svoju verziju vukovara, nema naprijed. Isto vrijedi i za nas. Nitko nije njemce zvao klingoncima, niti se skrivalo da su njemci i njemqcka odgovorni za zlocine. Ali 25 godina nakon rata, sedamdesetih, nitko nije nijemce dozivljavao kao naciste. Zato sto nitko u Njemackoj nije imao svoju verziju rata. Ausvica.
Ništa to vjerojatno dugo, dugo nije gotovo, samo su javne verzije bile mrtve (u Njemačkoj itd.), i to olakšava da društvo krene naprijed.
Mojca, jednom sam čula da je OŠ prvo pravo suočenje sa državom i službenim sadržajem, s dobrim i lošim stvarima - vrtić još nije toliko pod utjecajem. Tako da... što manje šokova, što više pripreme, to bolje. A za što manje šokova - javno djelovanje, koliko ko ima snage (prosvjedi itd., tj. pisanje na formu uglavnom služi unutarnjoj pripremi).
Jednom sam zapala u beskonačni zastoj na autoputu sa svojim njemačkim mentorom koji je 80tih proveo desetak godina u USA na nekoliko uglednih sveučilišta. Pričao mi je kako su im tamo povremeno dobacivali Nazis po cesti kad je hodao sa suprugom i dvoje djece. I ne samo tamo, naravno.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Sve knjižare u koje sam zalazila po raznim njemačkim gradovima (a tamo ih hvala bogu ima predivnih), jedan cijeli regal knjiga, od poda do stropa, nekih 1,5 m širine je rezerviran samo za knjige o nacizmu. I to vrlo blizu ulazu.
Sama ideja očito nije ugašena i očito tinja cijelo vrijeme i od razboritih Nijemaca sam čula da ih je zapravo strah njemačkog nacionalizma. Prije petnaestak godina dok je Njemačka bila zaista ugodna za stranca, pogotovo u sveučilišnim centrima, to mi je baš apstraktno zvučalo. Očito su imali pravo jer ne bi sad tako uspješno prošli na izborima, niti bi Merkel bila u problemu. Na mene i moja dva prijatelja se pred desetak godina u nekom restorančiću u Berlinu izderao jedan Nijemac zašto govorimo engleski kad je ovo Njemačka. Srećom najveći od nas je bio Nijemac koji se suprotstavio na Njemačkom i sve je tu stalo. Da ne kažem da je treći bio Židov iz Izraela i sigurno je još osjetljiviji od mene.
Tako da nije baš da ih se ne doživljava kao naciste, ni vani, ni doma.
Ali trenutno su svi glavni mediji na istoj strani, dok je kod nas medijski nastala prava katastrofa. Po meni je od toga što su mediji odjurili udesno gore samo to što uopće ni nema pravih vijesti, a pravih novinara je sve manje.
Bas me zanima da 26 godina trazis kosti svog oca a svaki dan vidas bivse susjede koji znaju gdje je i nece reci a njima bas lijepo u zivotu ide i ti sve sto imas je upravo to da ne zaboravis.Jer ne smijes. Ako zaboravis, tko ce ga traziti? Kako se to tocno ide dalje sa te tocke? Kako se to zaboravlja kada ti nedaju niti ono mjesto gdje mozes otici sto sav normalan svijet ima kada pokopaju svoje najdraze?Kako se zivi kada 10 god ides od srbije do njemacke prema dojavama da ti je negdje viden muz pa ga 15 god nakon toga nadu niti 200m od kuce.kako se zivi u gradu gdje bi se gradile obiteljska izletista na tvojoj muci?ili trznica stoji na masovnoj grobnici?svatko tko je prosao tim putem barem jednom, toplo obucen bi se duboko zapitao kako zivjeti nakon toga.samo oni tamo mogu znati kako im je.
Da i moja je bila sa školom u osmom razredu. Najviše ju se dojmila bolnica. To mi je i rekla a i kroz njen literarni rad sam to vidjela. Na kraju je taj rad završio i na Lidranu.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Kris Zg, to su tragične priče, to nitko neće osporiti. Netko će potonuti, netko će pokušati krenuti dalje, ali nije fer zaustavljati one koji bi možda imali snage krenuti dalje i njih vući za sobom prema dolje. To ne znači da su zaboravljeni. I kod mene ni tata, ni svekrva ne znaju gdje su im pokopani roditelji, moja baka nije znala gdje joj je brat pokopan. Palimo svijeće za njih. Svejedno gdje. Koliko Židova ima koji ne znaju gdje su im preci završili. Ljudi su zli.Citiraj:
KrisZg prvotno napisa
Ja ne bih stala. Nikada. Divim se svaki put. Da su se vratili tamo i da pokusavaju zivjeti. Jer doista pokusavaju.Zli su do srzi.
Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Što to znači? Vukovar nema budućnost? Tamo sada rastu nove generacije. Ako ne može nazad, a ne može naprijed, trebaju li nastavljati grčiti se u svojoj muci?Citiraj:
KrisZg prvotno napisa
Ja mislim da sam ja tu malo previse pristrana. Usko sam vezana sa svim ljudima koje ste proteklih dana gledali na tv-u pa me ponese. Jos sam pod dojmom citavog puta tamo i kako bol niti nakon 26 g ne jenjava. Gornji post nije isao nikoga vec je bio opcenit. Ono..kako da zivis nakon toga. Svi oni zive.Imaju svoje obitelji, poslove, idu dalje. 20.11. je taj poseban mimohod koji nije politicki povezan sa icime iako nam se pokusavaju uvaliti vec se odrzava upravo kao podsjetnik da mnogi nisu nadeni, da zlocini nisu kaznjeni.Danas spomenik na ulazu u borovo selo isaran, vjerovatno radi presude. A za zlocine u hr mu nitko suditi nece. Isprike ako je nekiga zasmetalo, kao sto rekoh...nisam objektivna :)
Tako i moja mama nije znala gdje joj je brat završio, taman kad je došla do jedne osobe koja je bila zadnja s njim, ta osoba je umrla. I tak već 72 godine :ghug:
http://http://www.glas-slavonije.hr/...aspx?id=285590
Evo.Tko zeli. Obje poznajem osobno i obje price znam.
Nisi nikog uvrijedila Kris, sve razumijem...
Samo, ako je “samo da se ne zaboravi”, stvarno što dalje?
I lako za to što ja komentiram dnevnik (nisam ni ja htjela nikog uvrijediti), ali ja zbilja ne bi htjela da moje dijete u prvom osnovne crta toranj, eto ne bi. (A crteži tornja su i u vrticu, ne kod male, u starijoj grupi). Ne bi htjela da ista zna o tome do 8. razreda kad će učiti na povijesti, da ode na taj izlet, al da o tome razmišlja onoliko često koliko ja razmišljam o Ani Frank ili Bošku Buhi. Eto, sto se tiče mog djeteta želim da on ne mora ništa od toga pamtiti i da za 10-15 godina o tome zna samo povijesne činjenice. Bez da ga netko opterećuje s nečim sto se ne smije zaboraviti ko sto je mene opterećivao neki stari stric u našoj obitelji, jedini koji se sjećao 2. sv. rata i stalno drobio nešto. Oprostite, zao mi je ako bilo koga vrijeđam, al ja ne želim da moja djeca za 15 godina ikad razgovaraju o tome sto je bilo 91.
Moj je sa 11 godina dovoljno zreo da shvati sto se dogadjalo (razgovaramo danas u svjetlu presude). Zna za Vukovar, Skabrnju, Dubrovnik... zna i da rat nije bio crno-bijeli, da je bilo s...nja na svim stranama. Ali da mu netko u detalje prepricava zlocine, ne bih dozvolila u ovoj dobi.
Kris ne valja ti link
Bubilo misliš da je to moguće, pa svake godine će biti priče o tome hoće neće čuti će negdje
Nisam se dobro izjasnila... naravno da će znati nešto o tome i učit će u školi.
Ali ne želim da njima u njihovim životima ‘91. bude važna. Nešto o čemu oni žele privatno razgovarati. Koliko god to grozno zvučalo.
Užasno mi je teško pisati jer znam koliko ima ljudi koji su svašta prošli. U mojoj obitelji nitko nije stradao, bilo je izbjeglica.
U drugom svjetskom su ubili prabaku. Pradjed je otišao u rat s jednima, došli su oni drugi odveli baku, ubijena je. Djed je tad imao 6-7 godina, njegov stariji brat je bio dovoljno star da pamti sve. To je taj stric koji je pričao o ratu. Vidjali smo ga na obiteljskim okupljanjima, ali to nije išlo dalje od toga da mu kažu “dobro stric” i da se skrene tema... nikad moj djed ili moja mama nisu pričali o tome, i da danas pitam moju mamu sto je bilo s njenom bakom, vjerojatno bi joj trebalo da se sjeti detalja... meni je tad 86.-e ta 43. bila takva daleka prethistorijska i nisam ju pojmila kao nikakvu težinu koju moram nositi.
Ne želim da djeca vuku nešto sto se dogodilo 20-25 godina prije nego sto su se rodili, i da to u njihovim životima ima značenje drugačije od onog koje će na njih ostaviti spoznaja o ausvicu, Hirošimi ili bilo kojoj drugoj tragediji o kojoj ce steći neke spoznaje.
Bb, eto to sto si napisala o jednakovaznosti Ausvica i Vukovara ne razumijem. Meni onaj tko ne osjeca bliznjeg ne moze osjecati ljude kao humanist. Tvoja djeca odrastaju medu djecom onih koji su bili u vukovaru, a ne ausvicu.Dijete se ne moze nauciti voljeti covjecanstvo bez da voli mamu, tatu, susjeda, uciteljicu... Meni je taj stav kao ona pjesma iz Haira o ljudima koji suosjecaju sa svjetskim problemima ali ne s prijateljem koji ih treba...
Easy to be hard...pjesma
Članak je malo bedasto napisan, ali evo ovo je meni klasični primjer korištenja Vukovara u politici na besmislen način: http://www.slobodnadalmacija.hr/dalm...anje-o-vukovar
Razumijem casa. Znam tu pjesmu.
Ali ne na taj način. Želim da budu empatični, ali da uz prijatelja čija je obitelj proživjela Vukovar reagira isto kao sto bi reagirao uz prijatelja u čijoj je obitelji npr. netko obolio od raka. Ljudskim suosjećanjem.
A ne na način “17.11. ne smiješ ići u knjižnicu slušati srpskog pisca”.
31.10. ne smiješ slaviti noć vještica... i takvi načini...
Jer osim sto odrastaju uz djecu čije su obitelji iz Vukovara, odrastaju i uz djecu koja idu na natjecanja u Beograd. I uz djecu čiji roditelji nisu vjernici i zalijepit će izrezbarenu bundevu na fejs ili stavit na prozor.
Upravo sam prošla pored spomenika poginulim braniteljima u kvartu. Iza na ogradi je veliki plakat “Reći ću vam jednu stvar, ne zaboravite Vukovar”. I što da ja njemu kažem zašto ne smije zaboraviti?
Razumijem što hoćeš reći i slažem se u potpunosti.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
xCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
Još jedan x.
Pa zato što je Vukovar simbol toga što su "neljudi" uspjeli učiniti ljudima.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
X na Angie, ovo si odlično rezonirala. Zapamtit ću za svoju djecu.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
baš sam htjela ovo napisati.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
vukovar, srebrenica, škabrnja, ahmići, obitelj zec... su simbol baš toga u što se čovjek može pretvoriti u sekundi.
https://www.jutarnji.hr/life/zivotne...slije/6757719/
kako je jedna od ovih žena napisala -mrtvi nismo, samo uspavani.
Ja se zapravo intimno pitam kako osigurati da se ne zaborave učenja Auschwitza, Srebrenica, Vukovara, Ovčare, Jasenovca i drugih mjesta masovnog stradanja. Jer mi se čini da se sve vraća u nekim ciklusima, unatoč doktrinama "ne zaboravilo se", koje izgleda nisu dovoljne. Dogodi se jedan trenutak, kao što je čokolada rekla, da se spomenici ruše i stvari negiraju i piše neka druga, nova povijest. I kao što je jelena rekla - izgleda da od toga zapravo ne učimo... ili učenje kratko traje.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Odnosno, jedino što mi se čini da ja mogu učiniti je da je odgajam najbolje što mogu, to je jedino nešto aktivno što ja mogu napraviti, neku nadogradnju na "ne zaboravilo se" - da razmišlja svojom glavom, da propituje, jer propitkivanje se ne uči sustavno, ono se zapravo zatire, a i da ga ima - bojim se da niti to ne bi bilo garancija ispravne reakcije u trenucima krize.
Ovo bi recimo bio pomak...
http://www.index.hr/vijesti/clanak/m...i/1009306.aspx
Marijana i Sanela su strašnu tragediju prošle. Divno su sve rekle. Ne mogu zamisliti kako je Marijaninoj sestri koju su mjesecima silovali, a sad te silovatelje sretne u gradu.
Misli lokalno,djeluj globalno. Tako sa smecem, tako s tragedijama. Vukovar je blizi dio povijesti nase djece, pa ako ce im sve tragedije biti jednako bliske, onda nek im i sve povijesti budu jednako bliske. To meni logicki slijedi iz toga. Valjda se svi slazemo da je ipak korisno da djeca uce uz svjetsku povijest i hrvatsku. Iako je nasa skoro pa beznacajna iz svesvjetske perspektive. A sto se tice Noci vjestica, pa to nije hrvatski obicaj, odnosno tek postaje. Bi li ista reakcija bila za neki drugi, manje saren, obicaj?
Mislim da smo svi negdje ukorijenjeni i da je poznavazi i postovati korijenje vazno.
Meni su blizi oni koji su mi blizi...ja sam tu gdje jesam. To ne mora biti uvijek moj odabir, ali uvijek jest dio mene.
I kod nas, plakata nema.
A u skolama bi se djecu trebalo uciti kriticki citati novine kako kaze stari Russel. Samo u zemlji u kojoj nakon 12 godina matematike ne naucimo izracunat ratu kredita, ovo su puste tlapnje. Ima toliko toga upitnog u hrvatskom obrazovnom sustavu, da mi je izlet u Vukovar definitivno svijetla tocka. Al to nije tema... Al to jest odgovor na to kako da nasa djeca ne sudjeluju u nekom novom Vukovaru, Ahmicima...
Jedino što treba jako paziti na to da se ne ide tamo da ih se uči mržnji, nego upravo suprotno, da se pokaže što mržnja rađa.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Da, to je jako labava teorija, jer znamo što su i kako učila djeca koja jesu sudjelovala u Vukovaru iAhmićima.