:lool:
Printable View
Meni se tekst sviđa. Što ima veze da je čovjek malo depresivan? Psihijatar je to ipak od kojeg se neke stvari očekuju, pa imam osjećaj da je puno godina svog života tragao za nečim što nije pronašao. Na kraju je shvatio da je ljepota u jednostavnosti. Dodala bi ja još puno toga na ovaj tekst. A tiče se kolektivne potrage za srećom i kolektivne hrpe govana kao rezulat te potrage. Trebalo bi izdati slikovnice- Ovce na zimovanju, Ovce na zumbi, Ovce na chia sjemenkama, Ovce obnavljaju zavjete, Ovce u uskim rasparanim trapericama i vojničkoj jakni.....
Ovce se opuštaju uz Anu Bučević, Ovce dižu novi kredit. Svi smo mi ovce u potrazi za srećom. Beeee-ee
Ma naravno da stoji ovo sa Ovcama i raznim verzijama, ali mislim da ljudi koji koji upadnu u negatinu statistiku iz glavlja koje cu citirati jednostavno imaju problem sa tim projekcijama idealnog . Jer vide da je sve to prilicno povrsno. Ali zapravo stvar je u tome da ja sebe ucim da je ok ponekad biti jednostavno -povrsan. I da je ok stavljati si male povrsne, sebicne , a cak i drustveno nametnute planove i ciljeve , ako me to veseli i cini mi globalno dobro na bilo kojem podrucju.Rekla bih da susret sa blizinom bolesti i smrti vecini ljudi daje neku dubinu. Nekome daje mir, nekome daje strah , cak i ako situacija zavrsi dobro.Citiraj:
Jer našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo. Do životne sreće jedino je roditi se zdrav i ne oboljeti od gadne boleštine do tridesete. Drugo čemu se od lutrije života nadamo jest da nam se djeca rode zdrava i žive bez bolesti kroz djetinjstvo, mladost i ranu zrelost. Jači zahtjev na djecu jest onaj da ne umru prije nas. Sve ostalo u životu valja primiti kao milost i dar... I da vidiš kako je odmah život lijep.
Netko pocinje primjecivati jednostavnost i sitnice, ali nekoga totalno umrtvi i oduzme mu zivotnu radost.
Kazem ti , Trina, ja ponovo ucim biti povrsna i planiram ljetovanja, kupujem sjemenke i idem na zumbu ( ok, ne idem na zumbu) ...da znam da je to povrsno , ali je ok biti i malo povrsan.
Zumba i chia su super, uopće nije sporno da se dobro kretati i jesti sjemenke. Sporno je to da su se ljudi izgubili i u ovom ludom vremenu kolektivno traže recept za sreću a sreća i je u jednostavnosti. Da, točno to što spominješ je istina, kad se susretneš sa teškim životnim situacijama, nakon umrtvljenja uma i duše kreneš tražiti najjednostavnije varijante jer ti je jako jasno da jedino to i može proći. Ali priznaj da je smiješno. Mi ljudi smo smiješni. Svi radimo slične pogreške, svi padamo na te neke fore i forice
Ma naravno da jest.
Ali generalni prolem je to nakon spoznaje jasno vidis koliko jest smijesno.
I onda si ne dopustas uzivati u povrsnosti.
Generalno, osim sto mi su mi nacin , rijecnik i metode Ane Bucevic ( i slicne ekipe sa boca vode) smijesne neman nista protiv njih ako se ekipa pokrene.
Ali vecina ekipe godinama i godinama gleda filmice , cita knjige ili odlaze na seminare , pa i dalje nastavljaju stajati na mjestu i sazaljevati sami sebe. I svoj zivot u kojem se nista ne mjenja na bolje. Ono ko da si na nekoj rakiji , pa ti je dobro dok ju pijes, a drugi dan - mamurluk.
Plus , recenica : morate raditi na sebi.
Ha?!
Zasto bih morala raditi na sebi?
Pa nisam pokvarena?!
Skroz sam ok ovakva kakva jesam.
Ako zelim raditi mogu. Ali ne trebam raditi jer mi zapravo nista ne fali.
Ali drustvo me pokusava uvjeriti da mi fali i da se trebam popravljati. Sebe i svoj zivot. Da dobijem svoju najbolju verziju. Ko da ova ne valja?!
A koje.drustvo vas uvjerava u ovo ili ono? Mislim ono sama sebi odredjujem sto hocu- necu , zelim -ne zelim...
Uvijek sam birala I vodila se jednostavnoscu u zivotu, ne treba mi to netko drugi reci. A kamoli me uvjeravat u nesto.Ja sam bit ce cjepljena od drustvenih utjecaja.:/
A bolest djeteta I ugrozenost zivota djeteta je nesto najstrasnije sto roditelj moze dozivjet.
Zanimljiva mi je tema, ajd malo pojasnite vise na sto mislite.
Meni se to radi na sebi odnosi na ljude koji su nezadovoljni sobom. Na one koji se zale da ima je nesto lose zbog nekog drugog. Njima cu bez problema reci, de malo poradi na sebi, jer druge ne mozes prpmijeniti, samo see mozes. Onima koji se zale na sebe, kako ne mogu ovo i ono jer nemaju dovoljno snaznu volju i eto vec godinama ne mogu "nesto", njima samo kazem, bas mi je zao to cuti. Ne da mi se to ni slusat, ni suosjecat.
A ovaj psihic mi uopce nije depresivan. Meni je to oslobadjajuce, to o cemu on pise.
meni je selimovic puno bolje sjeo.
je razumijem sto torre pise, ali ne sjedi mi to kao zvijezda vodilja za moj zivot.
To ti samo mislis da si cjepljena od drustvenih utjecaja.
Drustvo nije nuzno ono sto se vida na TV -u i instagranu, drustvo su (i) krugovi u kojima se kreces. Svaki krug ima neke svoje misije i vizije, pa onda tvoje osobne krenu u tom smjeru. To je ok, nije nista cudno. Ali ok je biti svjestan da su neke stvari prvo nametnute izvana , a mi ih prihvacamo kao svoje unutranje izbore.
nitko nije cjepljen od drustvenih utjecaja.
ali nitko nema ni carte blanche na posvemasnje prebacivanje odgovornosti na neke druge ljude, na drustvo, na ovo i na ono.
moze biti da jedan veliki broj ljudi mozda zivi promasene zivote, no to nije izgovor da i vlastiti zivot bude promasen.
a ove price: slobodan je samo onaj tko nista ne zeli...hmm...
te ne posjeduje ista sto mu ne bi bilo tesko izgubiti...hmmm...
na jednom visoko apstraktnom nivou, u nekoj filozofiji zena, koji nije banalan, to jos drzi vodu.
ali kada sluzi kao izgovor za pasivnost, za liniju manjeg otpora, onda mi to bas i nije nesto.
Sad si me podsjetila na nešto. Kad sam bila mala, mater je kupovala one časopise ženske tipa Mila i to. I u svakom bi pisao bar jedan članak o tome kako boti sretan, kako radii na sebi, kako mijenjati ono što ne valja u životu, bla, bla...Samo zbog tih članaka ja sam zaključila kako je normalno da kad narasteš budeš u ku.rcu. Jer što bi to pisalo u svim ženskim novinama ako svakoj ženi nije tako? Majke mi ja sam uvjerena da bi ja bila baš vesela ženska da nisam čitala Milu kad sam imala 10.
Ja sam maturalni rad pisala o sartreu pa mi ovakva mucna filozofska promisljanja pasu nekako oduvijek. Ipak, iako nemam pedeset, vidim kako s godinama sve vise se otklanjam, kako pise u clanku. Ne radim to filozofski promisljeno, nego instinktivno. I nisam ni depresivna niti mi je tekst takav. A ovakvi tekstovi osim sto su mi zanimljivi na tom nekom promisljajucem nivou, daju mi snagu za posjete vrapcu. Toliko sam povrsna da mi bude lakse ici tamo, kad imam dojam da neki ljudi koji tamo rade vide koliko je nehuman nacin ophodenja s pacijentima...ne u onom smislu da netko tamo nesto krivo ili neprofesionalno radi, vec u smislu da je taj sustav u kojem osam duboko razlomljenih nepoznatih ljudi drzis u jednoj sobi i dajes im terapiju ocekujuci da postanu ugodni svojoj okolini kad se u nju vrate... Osobno sam time pogodena, i eto, iz te mi je perspektive ovaj tekst i ohrabrujuc i poticajan i optimisticki. Pomisao da neki psihijatri vide da bi trebalo drugacije... I to nakon godina rada. To mi je bas vauu
Potpis na.seni, upravo tako. Od rijeci.do rijeci.
Ja sam.Trina redovito svaki cetvrtak isla u kiosk mami po Milu I.citala je. Nikad mi nije palo na pamet nesto takvo kao tebi nego sam.s podsmijehom citala te neke clanke.
I Mila.mi.je.bila.bas :heart: u toj dobi 7.-8.razred.
Sorry na tipfelerima, tipkam u brzini.
Sto se tice drustv.utjecaja netko ga osjeti vise netko manje, al bitno je I koliko te briga za okolinu I sto ona misli.
Mene fakat boli briga. Znam.sto.zelim, kkao.se.osjecam, zivim.za.sebe ne za druge.
Edit: bem ti ove tockice pa kako ih otipkam :-)
Živi sam primjerak osobe koju je život nekoliko puta izbio iz cipela. Moj je svakako bio nelinearan. I svaki put sam mislila da više ne mogu, nemam snage. I svakog puta bih je našla, ojačala, izdržala i mijenjala se. Zadnje iskustvo me jako promijenilo. Optimistična sam pa sam zahvalna tim situacijama da sve stvari sada gledam na drugi način i da nije bilo tih iskustava ne bih sada toliko bila ono što jesam. U puno težoj životnoj situaciji sam optimističnija, sretnija, jača, zahvalnija i posloženija.
Obrazovanje sam ostvarila, tj. dio. Sanjala sam doktorat, možda i hoću u nekom trenutku, opet sada nešto studiram. Posao me odveo u neke druge vode, bolje i još uvijek se šalim da ne znam što ću biti kada narastem. Pronašao je on mene i tu sam sretna i uspješna.
Velikih želja nisam imala. Nisam sanjala muža, kuću s cvijećem, retrivera i troje djece. Danas sam samohrana mama, s predivnim jedincem i blesavim psom. Konkretnije želje (ali koje si ne postavljam kao uvjet za sreću, nego nastojim misliti i živjeti sada i danas) vezane su za sinovo obrazovanje, neka iskustva kao što su putovanja - koja nam oboma želim priuštiti.
Nisam planirala da ću se sama boriti i puno raditi, ali mi je i to pokazalo koliko sam sposobna, jaka, koliko mogu potegnuti i da u nikome ne tražim spasitelja i da se oslanjam na sebe. Naučila sam otpuštati i opraštati gotovo neoprostive stvari. Moja želja je samo da ostanem istinski zadovoljna sobom i živim život punim plućima, dan po dan.
Izuo iz cipela.
Palcice :heart:
Daj zuta sjasi.
Palcice nisam ni znala da.si postala samohrana mama. Vidim da si snazna, samosvjesna zena koja.zna.sto zeli I naucila je neke vazne zivotne stvari. Cijeli text ti je :heart: samo.nastavi tako punim plucima zivjeti.
Nije me izuo nego izbio. Hvala na opasci, znam toliko koristiti frazeme.
Cure hvala. :heart:
Palcica dobro dosla natrag. :-)
Hvala, baš ste drage! :-*
Ajme palci :hug:
Zivot nas zbilja ima svohe puteve.
Da si snazna znali smo od ranije. Samo ocito si sama trebala to dokuciti.
Palčice :heart:
palčice divno si to sažela