Jelenin malac mislim da kuži da nema povratka knjizi na staro :-)
Da trebala si s njim otići pospremati još je mali da se sam snađe u tom neredu.
Mojima u toj dobi je pomagalo da im kažem ovu hrpu stavite u tu kutiju i tako neke smjernice. Sada sami spremaju bez ikkavih uputa,ja zvrcnem sa službenog puta iiumilnim umilnim glasom pitam: Djeco jel de da mamu neće dočekat kaos u stanu?:-)
A onda oni poslože i muža da usisa, sredi suđe i sl. :mrgreen:
Pusti ga da ti pomaže u kuhinji ili mu daj neki zadatak za stolom da ga udaljiš a opet da misli da pomaže :-)
Šta bi bilo da je knjiga iz knjižnice? Nema trganja i bok.
I tako se ja borim sa svojim djetetom po kući, a ovaj vikend u Tin Expressu pitala nas je jedna žena koliko ima godina i onda je zamišljeno rekla - ha, valjda će i naš biti tako dobar za 9 mjeseci.
A fakat je bio super - onako kako si svatko neiskusan zamišlja romantičan obiteljski izlet s malim djetetom :).
Ma je, ima on svoje neke zadatke, al ne mogu uvijek biti kreativna. Postavlja tanjure, čaše i pribor na stol, nosi zdjelice, ako su gotove za serviranje, sortira beštek iz suđericei nosi u ladici (pritom se vješa na ladicu jer je premali, držim joj fige da potraje...)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Mislim da je to trganje normalna faza u toj dobi. A knjige iz knjiznice mi uvijel drzimo pod nadzorom.
Kod mojeg (neki dan je proslavio sesti rodjendan), jedina ozbiljna kazna/prijetnja koja pali je ona koja ukljucuje novac. Zapravo, ne bih rekla da je rijec o kazni ili prijetnji, vec sredstvu pregovora.
Npr. kad se ne obuce ili uopce ne pomakne s mjesta, a vrijeme je za neku aktivnost, lijepo stanem i objasnim da to-i-to placam i da to-i-to kosta toliko i da ce ga izbor neodlaska kostati upravo toliko. Platio je samo jednom. Mjeri bogatstvo Hot Wheels auticima (jedan kosta $1).
Drugo ispada kako kad. Nekad planem, nekad ne. Trudim se ne planuti, ali opcenito sam glasna pa mi tesko ide neko zen roditeljstvo. Ponekad me muz uhvati u glupavim prijetnjama koje se nece ostvariti, ali trudim se podosta i sad mi se vrlo, vrlo rijetko dogodi da bubnem nesto sto nije izvedivo ili je doslovno glupo i nikoga nece nauciti ama bas nista. Stariji, sestogodisnjak, je dijete poprilicno slicno kceri od Bubilo, slican je i muzu i meni pa se nekad stvarno bodemo s rogatim. Kod njega nikako ne pale tipicne kazne jer njega jednostavno nije briga. Oduzimanje igracaka? Ok, whatever. Necemo nekamo ici? Ok, whatever. Uklanjanje iz neke situacije (dok je bio manji, a i sad), rezultira prekidom nezeljene radnje, ali nema pouke za buducnost. Otisli smo iz parka ili s rodjendana ili sto vec uzasno puno puta, ali nije zbog toga naucio prekidati to ponasanje cak ni kad ga podsjetim na mogucu posljedicu. Mijenja se, najvise, odrastanjem. (Racunam da se mijenja i moj pristup, s obzirom da bi trebao biti proporcionalan roditeljskom stazu, ali ipak njegovo odrastanje igra najvecu ulogu.)
S kceri je puno lakse, nju puno lakse vidim u situacijama/postupcima iz casinih postova, ili onome sto Lili pise. Njega nikako, a vjerojatno niti kcer od Bubilo.
Ajme Jelena, pa što bi kažnjavala dijete sto otvara frižider? Ako je dugo otvoren, pa zatvoriš ga i kažeš djetetu da nije dobro ako je dugo otvoren, jer se zagrijava. Ako ga kratko otvara, gdje je tu problem?
Interesantno mu je, pa to je ok.
prosuo blato - uzmete krpicu i zajedno počistite, odnosno ti mu pokažeš kako se cisti, kud ćeš bolje, neka mu se automatizira pristup, zaprlja se, počisti se.
a igračke pospremajte zajedno, dok mu se i to ne automatizira.
meni to kažnjavanje izgleda prilično besmisleno.
A ako hoćeš da kazni nema, pa nemoj kažnjavati.
Ja i kazne nismo ni u kakvim prijateljskim odnosima, pa mozda nisam mjerodavna, ali meni je to stvarno malo too much. Dijete ima tri godine, nije da trga knjige svaki dan, potrgalo stranicu, pa zalijepite je.
Da li si ti sigurna, da on išta konta od tih kazni?
I kako ti znaš da će on taj list sigurno izgubiti?
Jelena mozda misli da konta, ili se raciom uvjerava da konta jer je pametan. Ja znam da ne konta, osim sto neke stvari povezuje s negativnim tipo, ako trgam price mama se tako naljuti da zaboravi citat... Tako friski trogodisnjak povezuje trganje price, nema citanja i mama me uspavljuje 45 minuta. Ili nekako slicno... Ovako vjerujem da bi svaki psiholog objasnio.
To su sve faze, kao kad friški jedač iz hranilice sve baca na pod. Daj mu stare časopise ili reklame da trga i ljepilo da od njih napravi kolaž i usput objasni zašto časopis smije trgati, a knjigu ne smije. Potrgana se knjiga odmah zalijepi uz par rečenica koliko knjige koštaju i koliko iznova uživamo čitajući, da ih kasnije možemo proslijediti drugima kad ih prerastemo itd.
Nikad neću zaboraviti kako sam se užasno naljutila i stavila u kaznu veliku kad je negdje s 3 i pol g. dobila prvi put adventski čoko-kalendar i smazala ga u 10 minuta iako sam joj prema pravilima struke metodički objasnila da je danas 1. prosinac pa svaki dan otvaramo samo jedan prozor, inače prosinac ima 31 dan, ali mi, eto, jedemo do 25. kad pada Božić...
Gledala me ko musavo tele i ništa joj nije bilo jasno, a prozorčići su tako specifično pucketali pri otvaranju da ih je brzo sve vratila natrag u početni položaj pa ispočetka :lol: .
Majko mila kakve su ovo metode.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ovo je kao ono kad djecu šalju ubrati šibu s kojom će ih tući.
dijete ima 3 godine, naravno da zeli trgati i kontrirati. a ti si mu naglasivsi da ne trga dala poticaj da to napravi. zar si mislila da nece?Citiraj:
Jelena prvotno napisa
ma ja mislim Jelena da si trebaš na početku mjeseca izradit određen broj GUILT FREE BAD PARENTING kupona, za situacije kad kuhaš, umorna si, moraš hitno odgovoriti na mail ili iz kojeg već razloga nećeš reagirati idealno :)
Casa, ne mislim ja da Jelena ima neke loše namjere. Nego mi izgleda potpuno nepotrebno tako centrirano, smireno dijete (tako sam ga ja doživjela iz postova) kojemu se objašnjava svijet, s druge strane odgajati nekim principima kazni ( jos kad Jelena pita: kakvu kaznu biste vi odredili? (Ja nikakvu), a ne principima ponavljanja. I pravom na greške i nove pokušaje.
I meni je ovo palo na pamet :mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ne znam, ne mogu se sjetiti da sam koristila nekakve kazne sa svojim, osim nekoliko puta za neke specifične svinjarije koje bi napravio, a i to je bilo direktno vezano uz ono što je napravio (i to kad je već debelo išao u školu i itekako je mogao shvatiti da je to što radi neprihvatljivo).
Kažnjavanje trogodišnjaka mi nekako dođe kao dresura, ne razumiju oni u toj dobi baš tako dobro što je uzrok, a što posljedica. Pa i ako inače razumiju druge teško shvatljive pojmove ;) Zapravo je s pametnom djecom to pogotovo nezahvalan teren, jer očekujemo od njih, ako su pametni, da cijeli svijet oko sebe razumiju na razini iznad svoje dobi, a najčešće nije tako.
Interesantna tema.
I moram reći da su mi odgovori baš interesantni.
Baš sam fascinirana idejom da se trogodišnjaku dopusti da mu frižider bude igračka.
To znači samo dve stvari:
1. imali ste novca da kupite kvalitetan frižider.
2. nije vam frka da kupite još jedan takav.
A stvarno mi je vreme da se preselim na neki forum svog ekonomskog nivoa.
Da, i meni je to zbunjujuce.Citiraj:
seni prvotno napisa
Ne bih rekla da itko predlaže da se trogodišnjaku dozvoli da frizider koristi kao igračku. Baš naprotiv. Jedan trogodišnjak vrlo brzo skuži što cima mamu, otud savjeti da se s tim olabavi. A nisu ni frizideri mimoze. Mi recimo imamo rabljeni, dobili ga od frendova kad su renovirali kuhinju, koji 4 djece otvara x puta dnevno. Još nije crko, a star je minimalno 10 godina.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Moja se zamalo ubila frižiderom na naše oči od silne sreće, otuda meni traume. Cimnula ga je na sebe svom svojom silom, srećom je ipak bio dovoljno nivelisan. Ali čak i da nije tako, ona je dete koja ne zatvara vrata i ne primećuje da li su zatvorena ili ne ni dan-danas.
Meni nije bilo prihvatljivo da opsesivno proveravam frižider po ceo dan, pa sam prostoseljački dreknula više puta.
Ali zaustavila ju je tek naša autentična panika kada se frižider zaklatio na nju.
Inače, kao trogodišnjak moja uopšte nije uočavala moju reakciju- samo svoje impulse. Niti je videla vezu između svog ponašanja i posledica, osim ako su baaaš ekstremni.
Pa, upravo tako, pulinka. I zato je bezveze kaznjavat otvaranje frizidera u trogodisnjaka. Nego ga gledas, ne frizider vec trogodisnjaka kad je u kuhinji. I normalno je da ce on otvorit i da ces ti zatvorit i da ces nekad umorna i viknut i da ce to nakon x puta ponavljanja proci. Samo sto ce proci sporije ako osim uzitka u otvaranju hladnog i svijetleceg mjesta, dijete otvara put do mamine potpune paznje. Poanta moja je bila da taj frizider zatvaras usput, da upozoravas usput, da nemas strategija ni dubokoumbih govora o cijenama i broju radnih sati potrebnih za te cijene, niti o plinovima koji hlade, niti o potrebi da se s mamom lijepo suraduje kad mama lijepo moli. Sve navedeno po meni dijete te dobi ne razumije, pa u tom smislu ne pomaze. Sve navedeno izuskuje dodatnu energiju roditelja koji je onda jos frustriranij sto se frizider i dalje otvara, a time je roditeljeva reakcija intenzivnija pa je djetetu frizider jos primamljiviji.
Mislim, pulinka, da smo slicnih financijskih mogucnosti. I recimo gotovo sam uvjerena da je jeleni lakse nego meni kupit novi. Ovo stvarno nema veze s parama..
Joj, ja Jelenu skroz razumijem jer sam i sama (bila) tako kockasto "ispravna" kad je došlo dijete. Matematički mozak, "njemački" odgoj i očekivanja, planiraj-primijeni-ocijeni...ja šumom, a dijete drumom.
Danas se sama sebi smijem...to je tako, naučiš kroz godine.
:)
Eh sad si mislim na Mojcu i njezino otvaranje tema i seciranje Mojce :)
Al, jest pitala sam pa nek mi bude.
Mislim da se krivo stiče dojam da je dijete često u nekim kaznama. U RL-u je dojam upravo suprotan, tj. dobivam često kritike da smo preblagi roditelji i što smo ono Mojci govorili da previše titramo, al to mene ne dira previše.
Ja mislim da je dosta toga pitanje doze, intonacije i vokabulara, što je prilično nespretno na forumu. Kad kažem doze, ne mislim samo na svoju stranu, nego i na djetetovu. Kazne su rijetke, a dobivaju se u pravilu za nebrojeno ponavljanje istih stvari.
Ulovili smo se frižidera (koji je uistinu postao puno manji problem), pa ću ostati kod tog primjera:
Konkretno se radilo o otvaranju u svakoj prilici, a ne tu i tamo. Moje dijete je fascinirano hranom, a ne svjetlom u frižideru. Uz poneko (nenamjerno) razbijeno jaje ili raznošenje flašica pa onda moram skupljati taj bjelanjak s poda, ne dam mu da se približava sirovim jajima i mesu i tu nije opcija da i on sudjeluje u čišćenju. Dok se ja bavim time, on će malo pogledati ladicu s brusnicama i datuljama, i odsvirat si koju dobru stvar s flašicama sa šumećim tabletama, uz mrdanje guzom i živahni ples, a ponekad će ih i prosuti po podu ili će uzeti kuhaču iz ladice i očistiti s njom cijelo ogledalo. Ništa od toga nije s ciljem da mene provocira, uključujući i taj frižider. Ali meni je jasno da će on s tim frižiderom napravit štetu - ili će sebe ozlijediti, ili će ga ostaviti otvorenog ili ću opet morati čistiti, a pun mi je kufer čišćenja. Nakon što nekoliko puta ponovim da ne otvara frižider, i zatvorim i kažem da će se pokvariti, i sve tu predložene mjere primijenim, a frižider se i dalje otvara, zaista sam ga nekad poslala u sobu da odabere igračku koju ćemo pospremiti na neko vrijeme. Realizacija ove kazne se iznimno rijetko provede, jer u tom trenutku prestaje s tom nekom radnjom, jer zna da sam mu barem 2 - 3 puta uklonila igračku (a odakle ideja da će odabrati najdražu igračku, može mi najgluplju igračku dati, ima ih tone).
Cipele su bile sad za vikend, pa sam njih izvukla.
Situacija - imamo goste na večeri. Ujutro sam otišla u nabavku, ispekla tortu i do 11.30 sam skuhala ručak. MM se igra s djetetom, uspjeli su zajedno usisati podove. Ja imam odlične uvjete, ali se mahnito žurim. Ručak, spavanje, dijete nije bilo vani. Ja imam mantru da mora izaći svaki dan van da ne bude bolestan. Popodne dolaze gosti. Za vrijeme njegovog spavanja popijem s mužem kavu i pripremim si neke stvari za tu večeru, da počnem kuhati za goste oko 16 h. Dijete se budi, dajem gablec i dogovorim se s njim da idemo van s biciklima. Obuva blatne cipele, ja komentiram te cipele i velim nek nikamo ne ide jer će svuda ostaviti blato, a on krene lupkat nogom u nogu i istresati to blato. Nemoj istresati blato, znaš da ste usisali pod, sve će opet biti prljavo. Nemoj istresati blato, pričekaj sekundu da uzmem kacigu. Nemoj istresati blato! I tu se pitam - bože pa što mu je, koja bi tu sad bila kazna primjerena. Vi kažete nikakava. Ja nisam sigurna. I tu je meni zapravo to pitanje - što sad. Ako ne izuje te cipele, sve će opet zamazat, ako bude to potrajalo, past će nam mrak, ako... Hoću reći - nema idealno, mogu odustati od izlaska i lijepo pedagoški to riješiti.
Ništa otišli smo van, provozali se malo, MM je pomeo. Dijete nije ništa pametno naučilo iz toga, ali je bio na zraku malo. Da ne bude samo monotono bicikliranje, otišli smo cca 1 km od kuće pa sam mu dala da me vodi doma, da vidim je l bi znao sam - zna! Zna stati na zebri. I tu je jednom bila dramatična kazna - oduzet je bicikl na tjedan dana, nema ništa vrednije od bicikla. Jako je ponosan na to što se znao vratiti, a ja sretna i ponosna. Stalno imam fobije, što kad bi se izgubio, uvijek mu neke upute dajem što će kome reći - gdje živi, adresa, kat, prezime, kome sve može kucati na vrata.
Čoksa, mislim da ju svi manje više razumijemo. Svatko do nas je vjerojatno imao neki "frizider" kao fiksaciju. Casa je to odlično objasnila. Fiksaciju treba imati na pješačke prelaze, kacige za bicikle, auto sjedalice, rubove provalija, prozore na 15.-tom katu i sl. Frizideri, poderane knjige, blatnjavi hodnici, proliveno mlijeko su usputne stvari.
Jelena, vidiš li da te ubija ta želja da sve bude savršeno i pod tvojom kontrolom? To ti je izvor frustracija, a ne djetetovo ponašanje.
Evo, ako mene pitaš, ja bih mu tu rekla da izuje cipele kad bih vidjela da su blatne i istresla blato sama u kontroliranim uvjetima :mrgreen:Citiraj:
Jelena prvotno napisa
To kod trogodišnjaka. Sedmogodišnjaku bih rekla da sam počisti za sobom što je zaprljao.
Inače, ova tema mi je postala izuzetno interesantna, jer mi se upravo javlja šogorica s očajničkim pitanjima da što da rade s trogodišnjim nećakom, tvrdoglav je kao mazga i radi sve po svome, ništa ih ne sluša, i da kako smo mi kad nam je sin bio mali... a ja izvlačim zrnca mudrosti s ove teme :mrgreen:
Onda ti njemu zapravo dozvoljavaš da se igra s frižiderom?
Ja da moram kuhati za goste ne bih vodila dijete van, vodio bi ga MM, a oko toga što dijete neće svaki dan nešto naučiti ne bih razbijala glavu. Na to istresanje blata bih vjerojatno podviknula, i zaboravila nakon deset minuta.
Ako je frižider toliki problem, stavite onu zaštitu.
Pa to, ja bih stavila stolicu ispred frižidera da me to smeta. Trogodišnjak je uostalom vjerojatno najveći dio vremena pod nadzorom, pa niti ne razumijem kako on uopće tako ordinira po frižideru.
Mislim, da se vratim na frizider, postoje i one kopče koje se mogu montirati na vrata pa ga dijete uopće ne može otvoriti. Al odmah moram nadovezati da je dosjetljivost djece u tim prilikama nenadmašna. Sofi je jedno vrijeme u nekoj dobi tipa 4-5 godina bila opsjednuta lakom za nokte. I sam sam ga jednom prilikom stavila na visoku komodu u kuhinji jer ga je sama otvorila i napravila rusvaj. Nisam ga mislila tamo ostaviti, al valjda sam zaboravila dok sam čistila to sranje s poda i sa stola. Drugi dan sam našla kraj komode stolicu, i na njoj drugu manju klimavu stolicu. :mrgreen:
Jelena, može on biti super pametan, ali to nije sve! Imam ja jednog s papirom da je nadprosječan na raznim poljima. Taj je najviše sranja napravio i najviše puta bio na hitnoj.
Nikako od tog frižidera :)Citiraj:
Mima prvotno napisa
On stoji baš zgodno, gotovo kao centralni objekt i dijetetu koje je fokusirano na hranu je stalno na oku. Imali smo kopču, dok je bio mali i nerazuman :lol:Sad još samo stoji na ladici s lijekovima.
Je on na oku, al nisam mu ja stalno za petama. Meni bude najveći problem kad kuham i ne mogu se taj čas maknuti. Al velim, nije to više takav issue. Sad trenutno je više issue kad krenem slagati večeru pa krene vaditi paprike i paradajze iz ladice i neoprane ih stavlja u usta. Dozvolim mu i da mi stavi jaja u džezvu, ako ih stavljam kuhati i držim fige da se ne razbiju - dobro nam ide, većinom :)
O, da, ti pametni su uvijek poseban izazov.:mrgreen:Citiraj:
marta prvotno napisa
Ma ne dozvolim, odakle to. Dozvolim mu da mi pomogne izvaditi na stol hranu za večeru.Citiraj:
Mima prvotno napisa
MM se cijelo jutro s njim igrao, ja sam se isto htjela s njim igrati - mrzim kad sam samo "pomoćnica". Osim toga, njemu se ne da ići van, a meni se baš da ići van. On nema fiksaciju da će biti sklon bolestima, ako je cijeli dan doma - a pogotovo sad dok centralno radi.
A blato je sad tu ispalo tema jer je friško, i ja bih zaboravila, al slične se situacije događaju kad se zapitam - a što sad vrapca mu!
Da. To je točna dijagnoza. Moje dijete jede zdravo i raznoliko, svaki dan ide van, ako vidim da negdje zaostaje - kreiram situacije u kojima se može razviti, ne smije biti gladan, nenaspavan i bla bla jer će biti nervozan pa onda bla bla... Tako da - da!Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ja mislim da, bez obzira na negiranje razlika, činjenica je da je moje dijete posvojeno i da sam ja natprosječno opterećena otpočetka (a došao je stvarno mali), da ima idealne uvjete za razvoj i da što manje grešaka napravim. Nema naravno idealne, ali dajem najbolje što mogu. Dijete je jako prijemčljivo, zainteresirano, daje mi puno prostora za rad i razvoj i sebe i njega. Da je mirno - nije, daleko od toga. Vrlo malo toga mu je zabranjeno. Isprobava svašta, testira situacije, ne znam odakle mu te sve ideje. Gledam ga na tom biciklu njegovom, nema djeteta u kvartu koje se tako ponaša. On većinom ne vozi samo stazom, nego traži prepreke, ako nema izazova, sam ih kreira, skakuće s bicklom, diže noge na osovine, spušta se niz nizbrdice, vozi tako od 2 godine i 10 mjeseci, bez pomoćnih - on želi savladati izazove. Isto tako je i s nekim temama koje ga zanimaju satalno traži izazove. On čita rečenice, piše sam čestitke, ispituje detalje oko svega - i ja ga pratim, koliko znam i mogu. Raspitam se za točnu informaciju, kad ne znam (svašta sam naučila). U vrtiću ga tete zovu Lumen - i vi ste to njemu objasnili?!
Al onda se ja zanesem - onda me pita i pita i pita i ja odgovaram i odgovaram. Svaki precizan odgovor izazove novo pitanje - i onda je vrhunac kad kaže "A mama, o čemu ti pričaš?" :lol:MM, krepa od smijeha na to.
Jelena, ja sam prvog rodila nakon neplanirane trudnoce u 18. pa se opet mogu skroz poistovjetiti s tobom jer sam postupala vrlo slicno. Jednako tako imam i sina koji je citao s tri i svasta nesto. Moji su savjeti bili dobronamjerni i iz iskustva. Nadam se da su tako i shvaceni. Sve to sto ti radis mi se cini ocekivanim s prvim djetetom, bili posvojeno, planirano ili ne. To je streberski mentalitet majke at its best. I prolazi ako covjek dopusti da je odgoj dvosmjeran proces.
Slazem se s mojcom da su neke stvari vrijedne borbe, a neke puko usputno ponavljanje. I da sam ja to naucila uz djecu.
I recimo, ja i danas s cetvero djece okrecem brda i doline kako bi svi svaki dan proveli dio vremena na zraku. Iako racionalno prihvacam da to mozda nije uvijek najsretnije. Ne mogu si pomoci a da ne polomim sebe i mm organizacijski kako bi bilo zltako. I zahvalna sam nebesima da mm ponekad odbija poslusnost.
Ovo je moja dijagnoza, koje sam jako svjesna.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Pokušala sam se promijeniti oko toga, ali ne ide.
Već i starijima tupim kad idu pisati DZ "da je red na stolu, red u glavi".
Oni mogu na tom stolu imati jelo, piće, i hrpe knjiga jedne preko drugih, pa tako nađu neki mali čisti ćošak gdje onda pišu!
Kad to vidim, sva kosa mi se diže na glavi.
Sad on topic, ja sam mama vikalica i često mi bude žao radi toga.
Kod moje djece su pravila jasna, koja se znaju i mijenjati kad ih oni počnu nekako zaobilaziti.
Bitke biram, samo one po život opasne.
I onda dreknem brzo, objašnjavam kasnije kad se svi smirimo.
Poslano sa mog Lenovo P1a42 koristeći Tapatalk
Jelena, nadam se da sam zvučala dobronamjerno, što mi je i bila namjera. Nisam te naravno uopće secirala, nego su mi tvoji postovi o tvom sinu ostali u sjećanju. (Mislim da sad Bubilo negdje čupa kosu i lupa glavom u zid: da mi je imati Jelenine probleme, sin otvara frižider, razbije tu i tamo neko jaje, te se mirno razgovara sa mamom koja mu je za kaznu odbila citati priču pred spavanje :mrgreen:)
Naprosto nisam mogla složiti sliku tebe i sina i tih kazni. (Pogotovo kad jos i sama kažeš: da ih bar nema) Što se tiče frižidera, meni je onaj casin post na kraju prošle strane odlična strategija.
Ne mogu sad vise (a i nervira me ovo tipkanje na mobitelu puno gresaka)
Oa ću samo ukratko: puno sam toga zaboravila, kćer će za nešto mjeseci biti 19. Puno sam toga zaboravila, ali nije loše ni kada se javi netko tko je sve te faze prošao. Puno puta sam čula da “mi njoj sve dopuštamo” (što uopće nije točno) i slične bla, bla, bla..danas kad se osvrćem natrag, vjeruj mi, ako bih išta promjenila, promjenila bih neke svoje načine, gdje sam bila puno “tvrda”. Jer svatko od nas ima svoje frižidere.
a ja sam po naturi kao ti i čokolada u roditeljstvu bila streberica.
samo su me na sreću vlastiti roditelji svojom strogoćom i tvrdošću spriječili da to ponovim kod svog djeteta. Hvala svemiru.
Najgore je kad čovjek, da li pod utjecajem okoline, ili pročitanog, ili 'jer se to tako mora' ide disciplinirati dijete, ili koristi svaki trenutak života da odgaja, a sve to suprotno od svojih stvarnih misli i osjećaja.
Meni je nezaboravna situacija, a vjerojatno sam je već i prepričavala, kad se moja mala kćerkica u dućanu igrala nekom figuricom lutka Zvonka, a ja sam joj, da ne bih bila majka koja djetetu sve kupi, kad smo išli rekla: dobro, poigrala si se, a sad lijepo vrati na policu. Moja kći je poslušna, premirna curica, nikad nije zahtijevala stvari niti se bacala po podu (bar u toj dobi, kasnije je postala dovoljno prepredena da je namjerno od jedne igračke koju joj nisam htjela kupiti napravila kult i idola). Ali tada, dok je imala 2-3 godine, tako je tužno i poslušno vratila igračku na policu da se meni srce raspalo već na licu mjesta, ali iz odgojnih razloga nisam smjela popustiti :roll: i evo, svaki put kad se sjetim tog malog tužnog lica mi suze navru na oči.