Sex? Stimulacija brdavica?Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Pa reci, ženo! :lol:
Printable View
Sex? Stimulacija brdavica?Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Pa reci, ženo! :lol:
Da, odnosi se na seksualni odnos, jer prostangladin u spermi može utjecati na omekšavanje grlića maternice i potaknuti trudnove, ali čak i samo lučenje oksitocina maženjem, a pogotovo u orgazmu.Citiraj:
Poslid prvotno napisa
mamma Juanita, ti si meni ostala dužna onaj jedan prijevod detaljni o dripu, odnosno razlici između umjetnog oksitocina i i prirodnog. Odnosno kako sam ja shvatila i dala sebi odgovor zašto sam se kod prirodnih trudova osjećala blaženo i sretno, i dijete je jedan pravi mali smješko; za razliku od jada, očaja i najcrnjih misli kad sam dobila drip u prvom porodu.... Htjela sam točni, precizni prijevod, topic se zove drip.
Ako je to isti hormon koji se luči kod orgazma ... otvaraju mi se neka pitanja ... koliko umjetni oksitocin može biti savršen, on možda odradi glavnu funkciju trudova, ali ove popratne pojave sreće, blaženstva, ushićenja što rađam svoje čedo i što ću ga konačno vidjeti ...
Upravo tako, Tinna, umjetni oksitocin djeluje na maternicu, ali ne djeluje na mozak (ima neke veze s time da se veze ili ne veze na odredjene receptore)
Evo Tinna da se malo iskupim, neću prevoditi onaj tekst (možda kasnije kad nađem vremena), nego ću prepisat iz moje "informativke" što kaže Michel.
Umjetni oksitocin djeluje drugačije od prirodnog jer ne dopire(za razliku od prirodnog) do mozga.
Sintetski oksitocin ne dolazi do mozga ako ga se ubrizga IV, ali kad su djevicama štakora ga ubrizgali direktno u mozak, izazvali su kod njih reakciju majčinske ljubavi.
Do ne tako davno se znalo samo za mehanički dio utjecaja oksitocina, a on se odnosi na to da kontrahira maternicu, da kontrahira rodnicu kod ženskog orgazma pa time doprinosi lakšem putovanju spermija do jajašca, da uzrokuje refleks otpuštanja mlijeka pri dojenju, etc.
Ono što se danas zna je da oksitocin ima i bihevioralni efekt, tj. utjecaj na ponašanje i naziva se zbog toga hormonom ljubavi.
Odent je napisao i cijelu jednu knjigu o tome, jedna od dviju prevedenih na hrvatski, a zove se "Ljubav očima znanosti" i praktički elaborira utjecaj prisutnosti/odsutnosti oksitocina na ponašanje.
Citiraj:
i praktički elaborira utjecaj prisutnosti/odsutnosti oksitocina u porodu na ponašanje.
joj mamma Juanita, pa kako je moguće da naši porodničari i primalje ovo ne znaju, pa to je zločin ... mislim uskraćivati majkama tako olako taj osjećaj ... nevjerojatno šibaju me trudovi, a ja se osjećam blaženo i sretno i od ushićenja bih najradije svima vikala upravo ću donijeti na svijet moje djetešce .... Vedrana bi rekla oprosti im Bože jer ne znaju, ali ja ne mogu to reći, ne mogu oprostiti što mi je netko u prvom porodu to uskratio, i što se trsio da mi to uskrati opet i u drugom porodu.Citiraj:
Ono što se danas zna je da oksitocin ima i bihevioralni efekt, tj. utjecaj na ponašanje i naziva se zbog toga hormonom ljubavi.
Čitam neki dan na našem portalu, bebe ne treba prati sapunom/šamponom svaki dan ... dovoljno je dnevno pranje običnom vodom ... majkama je miris njihove bebe neodoljiv ... i to je točno, kad pomirišem svoga malca, njegov miris (ne parfema ili šampona), osjetim neodoljivu potrebu da ga ljubim unedogled .... to su sve neke stvari našeg mozga koje zanemarujemo, otuđujući se nesvjesno od našeg potomstva.
Upravo je to rijec koju je Liliana upotrijebila za indukciju. Svaki drip nije indukcija, ali nije ni daleko od indukcije.Citiraj:
pa to je zločin
Buduci da je tesko povjerovati da ce se praksa promijeniti preko noci (godina), mislim da nam treba biti jasno sto nam preostaje da ucinimo.[/quote]
Znam Tinna što misliš, meni se tokom ovog tečaja stalno miješao osjećaj oduševljenja i frustracije i žalosti kad vidim kako stvari funkcioniraju u realnim situacijama.
Baš sam pod dojmom jednog friškog primjer (i moje prvo iskustvo najbliže doularenju) gdje su ženu plašili i okrivljavali da ugrožava dijete time što ne želi drip, a zapravo je prava istina da oni ugrožavaju dijete dripom.
Jedna najobičnija činjenica-da svaka intervencija nosi svoje rizike i da je najsigurniji porod onaj bez intervencija, se u eri industrijaliziranog poroda konstantno ignorira i opravdava nužnošću tih intervencija.
A istraživanja govore nešto sasvim drugo.
Zato ih Michel Odent naziva politički nekorektnim istraživanjima ili "cul-de sac"-istraživanjima(cul de sac=jednosmjerna ulica, jer se nakon takvih istraživanja ne mijenja praksa i ne vrše daljnja istraživanja, nego se ignoriraju, čak i kad se radi o RCS objavljenima u Lancetu, British MJ, etc).
...što on opet objašnjava time da bi se stvarnim priznavanjem rezultata tih studija trebala naglavačke preokrenuti kompletna uobičajena praksa u periodu trudnoće i poroda, a to mnogi ne žele.
Dugoročne posljedice načina na koji se djete rađa
( i svega onoga što se zbivalo u perinatalnom razdoblju)
(op.prev. istraživanja navedena u ovoj informativci su iz baze podataka Primal Health Research, koja se može naći na http://www.birthworks.org/primalhealth/keywords.html
Zdravlje odraslog čovjeka je oblikovano u maternici, ali sada ćemo promatrati zdravlje u jednom širem smislu, zdravlje kao sposobnost da se voli sebe i sposobnost da se vole drugi. U suprotnosti s time postoji narušena sposobnost voljenja sebe i narušena sposobnost voljenja drugih (eng. impaired capacity to love oneself and impaired capacity to love others). Obući ćemo šešir epidemiologa (op.prev. time misli da nećemo promatrati pojedinačne slučajeve i pojedinačna iskustva, nego kroz prizmu statističkih vjerojatnosti).
Ključne teme kada se govori o narušenoj sposobnosti voljenja sebe i/li drugih:
Samoubojstvo, osobito samoubojstvo tinajdžera, je narušena sposobnost voljenja sebe.
Postoji istraživanje koje je pokazalo da je faktor rizika za uspješno samoubojstvo to da je osoba kao novorođenče bila umjetno reanimirana.
U British Medical Journal, 1999, objavljeni su rezultati istraživanja koje je provedeno u Švedskoj (Jacobson), a koje je ispitivalo različite metode koje ljudi koriste da bi počinili samoubojstvo. Rezultati istraživanja su pokazali sljedeće: oni ljudi koji su imali teško rođenje (npr. s vakumom), izabrali su nasilan način samoubojstva. Oni koji su imali pri rođenju neki oblik asfiksije (nedostatak kisika), izabrali su samoubojstvo koje je uključivalo neki oblik asfiksije (op.prev. radi se sve o statističkim vjerojatnostima, tj. statistički značajnim korelacijama, ne o nekom apsolutnom zakonu, vidi na
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=9
Također, čini se da postoji korelacija između toga kako je žena sama bila rođena i načina na koji će ona rađati svoju djecu, ali postoje i drugi faktori koji na to utječu.
Epidemiolozi nam pružaju ovakve podatke, ali oni ih ne interpretiraju. Nije njihov posao da ih interpretiraju. Ali, važno je doći do tih podataka; nije dobro graditi teorije pa tek nakon toga prikupiti podatke.
Epidemiologija je zaživjela prvi puta ovdje, u Londonu, sredinom 19. stoljeća (1850. epidemija kolere u Londonu), kada je John Snow pokušao pronaći faktore rizika za dobijanje kolere. Nakon ispitivanja je zaključio da je pijenje vode iz određenog bunara u četvrti Soho, faktor rizika za dobijanje kolere. Kada su zatvorili taj bunar, završila se epidemija kolere. Njegov posao nije bio taj da objasni zašto.
Danas je vrijeme da se prikupe podaci, a teorije će se već pojaviti.
Suptilni oblik samodestruktivnog ponašanja (narušena sposobnost voljenja sebe) jest ovisnost o drogama.
Nekoliko švedskih istraživanja pokazalo je korelaciju između majke koja je u porodu dobijala lijekove za ublažavanje boli (osobito one iz skupine morfija) i buduće djetetove ovisnosti o drogama. (op.prev. vidi sljedeće linkove: )
http://www.birthworks.org/primalheal...html?study=295
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=6
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=5
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=7
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=8
Anoreksija nervosa je također oblik samodestruktivnog ponašanja. U Primal Health Research bazi podataka (http://www.birthworks.org/primalhealth/keywords.html ), postoje dva istraživanja koja su se time bavila.
Najvažnije je švedsko istraživanje u kojem su istraživači imali pristup popisu svih švedskih djevojčica koje su rođene u razdoblju 1974-1983 i imali su na uvid medicinske bilješke djevojka u dobi 10-21 godine koje su imale dijagnozu anoreksije, te je postojala i kontrolna grupa. Rezultati istrživanja su pokazali da je najznačajniji faktor rizika za razvoj anoreksije, cephalhaematoma pri rodjenju (op.prev. to je hematom na glavi, koji nije obična kvrga, nego nakupina krvi u kostima lubanje), što znači da je, iz mehaničkog kuta gledanja, porod bio težak (npr. vakum, forceps). (op.prev. abstrakt istraživanja je na http://www.birthworks.org/primalheal...html?study=262, a na ovom linku http://www.birthworks.org/primalheal...html?study=580 , ima nešto o bulimiji)
Autizam se može prezentirati kao narušena sposobnost voljenja drugih. Autizam me zainteresirao kada sam se 1982. susreo s Nikom Tinbergenom, jednim od utemeljitelja etologije (op.prev. znanost koja proučava ponašanje životinja), a koji je podijelio Nobelovu nagradu 1973. godine s Konradom Lorenzom i Karlom von Frischom. On je proučavao neverbalno ponašanje djece koja imaju autizam, i to u njihovom kućnom okruženju. Ne samo da je mogao pružiti detaljne opise svojih zapažanja, već je istovremeno naveo faktore koji predisponiraju za autizam ili one koji mogu pojačati simptome. Neki od tih faktora, koje je identificirao, bili su indukcija poroda, «duboki forceps» porod, porod pod anestezijom i umjetna reanimacija nakon poroda. Kada sam ga susret, upravo je istraživao moguću povezanost između problema uspostavljanja kontakta očima kod djece s autizmom i odsutstva kontakta očima između majke i djeteta odmah nakon rođenja (vidi http://www.birthworks.org/primalheal...phtml?study=33)
1991. godine u Lancetu, objavljeno je istraživanje japanske psihijatrice Ryoko Hattori. Ona je istraživala faktore rizika da se razvije autizam i mjesta rođenja. Rezultati njezinog istraživanja pokazali su da djeca rođena u određenoj bolnici imaju znatno veći rizik da razviju autizam, od djece rođene u drugoj bolnici. U ovoj prvoj bolnici, postojala je bolnička rutina da se porod inducira jedan tjedan prije očekivanog termina i da se koristi mješavina sedativa, anestezija i analgetika tijekom poroda ( vidi http://www.birthworks.org/primalheal...phtml?study=12 ).
Najopsežnije istraživanje koje je provedeno ispitujući perinatalne faktore rizika za autizam je objavljeno u srpnju 2002. Istraživači su imali na raspolaganju podatke o rođenju sve djece u Švedskoj, u razdoblju od dvadeset godina (1974-1993). Osim toga, imali su podatke 408 djece oba spola kojima je dijagnosticiran autizam. Za svako dijete izabrano je pet kontrolnih slučajeva (ukupan brouj djece u kontrolnog grupi bio je 2040). Rizik za razvoj autizma bio je povezan sa carskim rezom, Apgarom nakon 5 min koji je manji od 7, majkom rođenom izvan Europe ili Sj. Amerike, krvarenjem u trudnoći, svakodnevnim pušenjem u ranoj trudnoći, malom težinom za gastacijsku dob i urođenim malformacijama. Varijabla «indukcija poroda», nije, na žalost, bila sastavni dio istraživanja, jer se nije bilježila u Nacionalnom registru poroda sve do 1991. godine.
(op. prev. ostala istraživanja o perinatalnim faktorima rizika za autistični spektar poremećaja nalaze se na http://www.birthworks.org/primalheal...tml?kw=*autism )
Postoji nekoliko razloga zbog čega su daljnja istraživanja u ovom smjeru nužna. Prvi razlog je taj što najstarija istraživanja u ovom smjeru su identificirale indukciju poroda kao faktor rizika, a novija istraživanja to nisu uzela u obzir. Indukcija poroda se eksplicitno treba uzeti u obzir, jer ona može biti povezana i s vaginalnim porodom (uz ili bez intervencija, poput forcepsa) i sa carskim rezom. Drugi razlog leži u tome što se epidemija autizma pojavila istovremeno kada se pojavila epidemija induciranih poroda.Treći razlog, možda i najvažniji, je taj da djeca sa autističnim poremećajem, prema novim istraživanjima, imaju drugačiji «sustav oksitocina» od normalnog.
Prve naznake u ovome smjeru pojavile su se nakon istraživanja uzorka krvi 29 djece sa autizmom i 30 neautistične djece iste dobi. Pokazalo se da autistična djeca imaju značajno nižu razinu oksitocina u krvi. Oksitocin se povećavao starenjem u normalnoj grupi, ali ne i u atuističnoj. Ovi rezultati su potaknuli daljnja detaljna istraživanja o oksitocinskom sistemu djece sa autizmom. Došlo se do saznanja da se oksitocin u mozgu može pojaviti u nekoliko oblika. Postoji nepeptidni oksitocin (OT) i «C-terminal extended peptides», koji se zajedno označavaju kao OT-X. OT-X predstavlja međustadij sinteze oksitocina koji se nakuplja u krvi , ako postoji neki poremećaj u sustavu procesiranja oksitocina (engl. «due to incomplete processing machinery). 28 dječaka s dijagnozom autizma su uspoređena s 31 dječakom iz kontrolne grupe (iste dobi, bez dijagnoze autizma) i rezultat je bio: autistična grupa je imala nižu razinu OT, povećanu razinu OT-X i povećani omjer OT-X/OT , u odnosu na kontrolnu grupu.
Drugim riječima, djeca s autizmom pokazuju alteraciju u oksitocinskom sustavu:postoje nedostaci u nacinu stvaranja oksitocina.
Zašto ova (gore navedena) istraživanja nisu bolje poznata i zašto ih se ne uzima u obzir?
Radi se o temama koje su popularne (ovisnosti, autizam, delikvencija...), o istraživanjima koja su objavljena u ozbiljnim stručnim časopisima...zašto ih mediji nisu «otkrili» i promovirali u javnosti?
Ne samo to da nisu postala poznata, nego istraživači koji su ih sproveli, imali su silne neprilike (Japanka Hattori je otpuštena s posla nakon što je objavila svoj rad). Zašto?
Ovakva vrsta istraživanja nije «politički korektna», previše potresa medikalizirani način rađanja.
(op.prev. Michel je izmislio pojam «cirkularna epidemiologija» koji se odnosi na situaciju koja, prema njegovom mišljenju, postoji danas u perinatalnim istraživanjima, kada se stalno jedne te ista istraživanja ponavljaju i kada se dokazuje i pokazuje ono što se već puno puta dokazalo i pokazalo. Dobra ilustracija za ovo je posjet Pubmed.com , to je najveca virtualna medicinska knjižnica. Pobala sam ukucati «induction, PRM» ne bi li pronašla istraživanje koje je ispitivalo čekanje do 48 sati versus indukcija kod PRM. Ono što sam dobila su silna istraživanja koja ispituju jedne te iste stvari, je li efikasnije inducirati mioprostolom ili oksitocinskim dripom, je li bolje mioprostol oralno ili vaginalno, je li oksitocinski drip bolji uz ARM ili ne itd..par tema koje se ponavljaju , a izbacilo mi stotinjak istraživanja...)
Cirkularna epidemiologija je današnja norma. S druge strane postoje istraživanja koja su potpuno ignorirana, koja se ne ponavljaju, ne provjeravaju, koja nikuda ne vode...cul-de-sac epidemiologija (fran. «dno vreće» ili ćorsokak epidemiologija).
Kada je istraživanje politički korektno, tada postoji cirkularna epidemiologija, a kada nije, tada se završi u ćorsokaku.
Ponekad je moguće izvući se iz tog ćorsokaka i otvoriti aleju...zato trebamo tragati za epidemiologijom koja će otvoriti nove vidike (engl. breakthrough epidemiology)!
Uf, uf ... a za dlaku sam izbjegla indukciju u drugom porodu.
Ono što me muči, je prvi porod u kojem su mi na prijevaru dali drip, a mislim i gel nakon što mi je puknuo vodenjak. Razlike u ponašanju između moje dvoje djece su drastične .... svi to pripisuju slučajnosti i genima. Srećom oboje su zdravi, ali curica se vrlo često ne obazire na vanjske podražaje (može joj se pričati, vikati, moliti, ljubiti) ali ona se ne da skrenuti sa onog u što se trenutno udubila. Da li je to samo jaka koncentracija, namjerno ignoriranje svijeta oko sebe kad joj odgovara ... ili nešto treće, u biti ne želim znati. Uz to se još uvijek prilikom buđenja bori sa navidljivim protivnikom, vrišti, i kao da se brani od nekoga tko želi nešto od nje a ona ne želi (da se probudi). A s pogleda nježnosti, uvijek malo prejako stisne, malo prejako gurne, malo prejako doda, malo prejako skoči na nekoga ... i iako mi to pokušavmo korigirati kao da joj fali neka finesa da može sama osjetiti gdje će drugoga zaboljeti (kad taj drugi počene vikati onda stane, jer u biti nije namjerno). Za razliku od Jana koji se širom smije kad se budi, kad ga se uzme na ruke, kad mu se priča, kada ga se mazi, zna kad me grize koja je granica ... .
Sve nekakve stvari na koje nitko ne obraća pažnju jer ustvari sve ostalo savršeno funkcionira, i takvi detalji nikome ne predstavljaju problem.
a teško je ići protiv struje (iako maožda time riskiraš zdravlje svoje djece), jer ti se onda dogodi ovo:
Citiraj:
LONDON - Engleski doktor koji je raširio svjetski strah od povezanosti autizma i trostrukog cjepiva protiv ospica, mumpsa i rubeole (MMR) danas se našao na sudu optužen za teški profesionalni propust.
Dr. Andrew Wakefield objavio je 1998. godine rad koji je doveo do ozbiljnog smanjenja broja britanske djece koja su cijepljena protiv MMR-a, jer su roditelji povjerovali da to cjepivo može dovesti do autizma, bolesti koja zagorčava život brojnim obiteljima, a kojoj se još ne zna uzrok.
Dr. Wakefield svoj je rad objavio u žurnalu Lancet, koji se u međuvremenu ogradio od tog istraživanja ne samo zato što nije bilo provedeno dovoljno znanstveno nego i zbog toga što je otkriveno da je, tijekom pisanja Lancet rada, Wakefield primio novac od odvjetnika roditelja koji su tvrdili da je MMR oštetio zdravlje njihove djece. Wakefield je za taj novac trebao tražiti dokaze koji bi poduprli tezu tužitelja.
Danas ga je na sud dalo britansko Opće medicinsko vijeće koje se nada da će time konačno staviti točku na i cijeloj priči i vratiti povjerenje roditelja u sigurnost MMR-a, cjepiva čiju su nepovezanost s autizmom nakon više od desetljeća ispitivanja na nekoliko desetaka tisuća djece potvrdili Finci. Ako 50-godišnji Wakefield na suđenju, koje se očekuje iduće godine, bude proglašen krivim, bit će izbrisan s liste liječnika. U pet godina nakon što je Wakefield objavio svoj rad, stopa imuniziranosti britanske djece pala je na svega 78,9 posto djece, što je daleko od standarda Svjetske zdravstvene organizacije koja kaže da 95 posto djece mora biti cijepljeno da bi se izbjegla epidemija.
Taj postotak je u dijelovima Londona bio niži i od 60 posto, a kao izravna posljedica pojavio se povećan broj djece koja su oboljela od sve tri bolesti. Broj slučajeva mumpsa je, primjerice, 2003. narastao sa 4204 na vrtoglavih 56.390 prošle godine. Wakefield od 2001. godine živi u Americi.
Izvor?
Wakefield je žrtveno janje.
Da ne skrećem puno s teme, ima na ovom http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=15954
topicu detaljno o tome tko je bio u komisiji koja ga je diskreditirala (ljudi koji su dioničari u tvrtkama koja proizvode cjepiva i koji se bez obzira na to usuđuju Wakefieldu spočitavati "sukob inreresa"...hm...)
Ne znam, to mi je kolegica poslala, mislim da s Iskona ....
ovo je vise tema za VOPove, ali ne mogu odoljeti (tim vise sto je trebala biti jedna informativka o dugorocnim posljedicama i medjudjelovanju cjepiva na zdravlje , ali nije bilo vremena za nju na seminaru).
Citam prije tjedan - dva jedan drugi clanak s naslovom "Istrazivanje potvrdilo da postoji veza MMRa i autizma" (preneseno iz novina Sunday Expres, 28/05/2006, napisala Lucy Johnson, urednica za zdravlje:
Znanstvenici su potvrdili da postoji kontroverzna veza izmedju MMR i autizma. Rezultati istrazivanja slazu se (corroborate) sa istrazivanjem Dr Andrew Wakefielda, koje je diskreditirano od strane Ministarstva zdravstva, a koje sugerira da je moguce da je kombinirano cjepivo za ospice, mumps i rubeolu doprinijelo povecanju broja slucajeva autizma.
Novo istrazivanje, koje predvodi Dr. Arthur Krigsman, djecji gastroenterolog iz New York University School of Medicine, pozvao je na hitno temeljito preispitivanje britanskog programa cijepljenja za djecu.
Istrazivanje, koje treba biti predstavljeno na Medjunarodnoj konferenciji istrazivanja na podrucju autizma u Montrealu sljedeceg tjedan, je jos uvijek u tijeku, ali su rezultati rane faze svejedno objavljeni, jer se radi o znacajnoj stvari. Istrazivanje ....je pronaslo da autisticna djeca imaju ozbiljne crijevne upale, identicne onima koje je Dr. Wakefield opisao prije 8 godina. Biopsija tkiva ....je potvrdila da 85 posto ispitanika (s autizmom) ima virus ospica u svojem (upaljenom) crijevnom traktu ...
Ministarstvo zdravlja ce se neugodno iznenaditi kada cuje ovu vijest, jer su iskritiziraali Wakefielda da ono sto on radi je nepotvrdjena (od drugih istrazivanja) "losa znanost". ..(koja, eto sada, dobiva mozda potvrdu, op.prev)
i tako dalje...Mozemo o tome nastaviti na VOPu, mislim da cu prevesti cijeli clanak i staviti tamo.
Michel Odent misli da cijela stvar s MMR i autizmom je medijski napuhana. Za njega je osumljicena strana indukcija poroda, ne MMR, iako njegov stav o rutinskom cijepljenju je , najblaze receno, podozriv. Misli da uopce ne postoje istrazivanja koja bi pokazala kako svi ti kokteli cjepiva djeluju medjusobno i kako utjecu dugorocno na zdravlje.
Prvo njegovo predavanje kojemu sam prisustvovala prije nekoliko godina, je bilo na tu temu i kroz cijelo predavanje se povlacilo pitanje nedostatka istrazivanja na podrucju cijepljenja. On, sam , je napravio neka istrazivanja, vidi http://www.birthworks.org/primalheal...l?study=124ala,
http://www.birthworks.org/primalheal...html?study=126
Inace, Britansko medicinsko vijece, koje se spominje u ovom clanku, je prije mjesec i pol pobunilo se protiv toga da se iz drzavnog proracuna financira homeopatska bolnica u Londonu (mislim da je jedina takva uopce u Engleskoj i da je jedina koja je sufinancirana (sva homeopatija je privatna), tj. rekli su kako to trosi prijekopotreban novac za zdravstvo, a uopce nije znanstveno dokazano da djeluje (problem je sto su se kasno sjetili za lov na vjestice....navodno, vec oko 50 posto Engleza koristi homeopatiju...)
Tinna, ovo sto razmisljas na glas o svojoj djeci...mozda ima puno veze s porodom, a mozda ima puno veze s necim drugim. Ona istrazivanja govore o vjerojatnostima, faktorima rizika, ne predstavljaju dokaz za nekakav apsolutni zakon.
Problem je sto se takav faktor rizika u praksi potpuno zanemaruje i ne uzima u obzir, ignorira. U svim onim silnim istrazivanjima o indukciji koje sam procitala ovih dana, stalno se raspreda sto je efikasnije (u smislu sto dovodi do najbrzeg otvaranja usca maternice i onda porodjaja djeteta; ima jedan super pojam za usce koje se dobro ne otvara....zovu ga "unfavourable cervix" !), a nitko se ne bavi time kako taj oksitocinski drip utjece na dijete, njegov hormonalnu reakciju i sl. I naravno, ne istrazuju kako oksitocinski drip djeluje, tj. uopce ne djeluje na majcin mozak, kako se blokira lucenje njezinog oksitocina (a ako je to hormon ljubavi, onda valjda ima to neke veze i s time kako ce voljeti svoje dijete i ono nju). Ugavnom, jedan mehanicki pristup, vrlo jednostran.
da, znam da može imati ili ne imati veze tko zna s čim ....
I slažem se da taj hladni, nacistički pristup totalno zanemaruje dobrobit djece i roditelja u kasnijem životu, što je ponavljam zločin jer posljedice mogu biti nešto što će nas pratiti cijeli život, a to ustvari nikoga nije briga, jer prestajemo biti briga zdravstvenog sustava čim prekoračimo prag bolnice.
Evo prijevoda jednog sazetka kojeg sam danas dobila. Nije od Michela, ali pusu u isti rog...
Kako strah utječe na trdove i porod
(sažetak čalnka objavljenog u američkom časopisu Midwifery Today, http://www.midwiferytoday.com/default.asp ;autorica je Coleen Bak, a članak se zove «Uloga straha u procesu rađanja u SAD»)
Strah može imati negativan učinak na napredovanje trudova žene koja rađa i na sveukupni doživljaj poroda. …Kod životinja se može uočiti fenomen usporavanja trudova ili potpuni prestanak trudova kao fiziološkog odgovora organizma na emocionalno stanje u kojemu dominira strah. …Isti se (fiziološki ) odgovor uočava u žena kada dođu u trudovima u bolnicu…Pokazalo se da emocionalne promjene utječu na fiziološko stanje žene koja rađa…..To je koncept koji se teško prihvaćva i teško uvodi u postojeći sustav rađanja u SAD-u, gdje je odvojenost uma I tijela univerzalno prihvaćena pod prizmom kartezijanskog dualizma…..Suvremena američka biomedicinska znanost je duboko ušančena u ovaj koncept I rijetko usmjerava svoju skrb o mentalnu razinu čovjeka.
… Međutim, znanstvena istraživanja… pokazuju kako se događajau određene hormonalne promjene kada postoji strah, stres i tjeskoba….Adrenalin se navodi kao antiteza oksitocina, hormona koji se prirodno proizvodi u tijelu i koji stimulira kontrakcije uterusa (Gaskin 2003). Za drugu grupu hormona, koji se nazivaju katekolamini, (a koji uključuju endorfine, norepinefrine i dopamine), dokazano je drugim istraživanjima da su uzročni čimbenici za uznemirenost djeteta (eng. “fetal distress”,) I težak porođa. .Katekolamini …..su u krvotoku kada je trudna žena tjeskobna ili prestrašena (i tada ih kroz posteljicu prenosi na dijete….) (U tim uvjetima, rizici da dijete postane uzneimreno (fetal distress) tijekom trudova i poroda se povećavaju , a time se povećava i mogućnost medicinskih intervencija.
Razina straha koju žene doživljavaju u današnje vrijeme može biti djelomično uzrokovana i time što porođaj više nije ženska domena (ženski posao)….Medikalizacija poroda djelomično uzrokuje strah, a taj strah onda uzrokuje povećanu razinu (nepoželjnih, ometajućih) hormona čija povećana razina opet uzrokuje komplikacije koje vode medicinskoj intervenciji. Ta cirkularna logika utemeljuje kao normu.medicinski interventni porođaj.
Reference:
• Kitzinger, S. 2000. Rediscovering Birth. New York: Pocket Books.
•Klaus, M., J. Kennel and P. Klaus. 1993. Mothering the Mother: How a Doula Can Help You Have a shorter, Easier, and Healthier Birth. Cambridge, MA: Perseus Books.
ps. obratite paznju na drugu referencu :)
zanimljivo mi je ovo o endorfinima...
sto mislite, je li to znaci da u velikoj koncentraciji uzrokuju fetal distress , a u manjoj koncentraciji samo ublazavanu bol i stvaraju osjecaj blayenstva (i posljedicno, da se u ekstaticnom porodu, buduci da nema boli, uopce ne luce pa se time jos vise umanjuje mogucnost fetal distressa...ili je to pretendeciozna interpretacija...?)Citiraj:
Za drugu grupu hormona, koji se nazivaju katekolamini, (a koji uključuju endorfine, norepinefrine i dopamine), dokazano je drugim istraživanjima da su uzročni čimbenici za uznemirenost djeteta
Tko zna...
Nego, na stranicama udruge primalja je izašao onaj tekst "Ribe ne vide vodu". Meni najjači dio je ovaj:
A jedan dio govori o sličnom kao i Odent:Citiraj:
Liječnici su zamijenili primalje u nerizičnim porođajima, a zatim je znanost dokazala da su primalje sigurnije. Bolnica je zamijenila dom u nerizičnim porođajima, a zatim je znanost potvrdila da je rađanje kod kuće sigurnije, s mnogo manje nepotrebnih intervencija. Bolničko osoblje zamijenilo je obitelj pri porođaju, a zatim je znanost potvrdila da je porođaj sigurniji ako su prisutni članovi obitelji. Rađanje u ležećem položaju zamijenilo je rađanje u okomitom položaju, a zatim je znanost dokazala da je okomiti položaj sigurniji. Odvajanje novorođenčadi od majke zbog pregleda u prvih 20 minuta nakon rođenja zamijenilo je ostavljanje beba s majkama, a zatim je znanost dokazala važnost kontakta s majkom u tom razdoblju. Mlijeko koje je proizveo čovjek zamijenilo je mlijeko koje stvara žensko tijelo, a zatim je znanost dokazala da je majčino mlijeko kvalitetnije. Dječja soba za novorođenčad u bolnici zamijenila je majku, a zatim je znanost dokazala da je ostanak s majkom bolji za dijete. Inkubator je zamijenio majčino tijelo pri skrbi za novorođenčad niske porođajne težine, a zatim je znanost dokazala da je u mnogim slučajevima bolja klokan-metoda. Kada bi više liječnika doživjelo potres ili erupciju vulkana, shvatili bi da su njihove ideje o kontroliranju prirode tek priče za prikrivanje ljudske beznačajnosti.
Link je http://www.udrugaprimalja.hr/content/view/78/43/Citiraj:
Iako se opstetrička skrb postupno sve više temelji na dokazima, postoji sklonost da se ne procjenjuju blaži i/ili dugoročni rizici opstetričkih intervencija. Na primjer, dokazi pokazuju da raste broj slučajeva određenih neuroloških problema kao što su poremećaj smanjene pažnje, disleksija i autizam. Iako se nastoji naći uzrok tim problemima, ne znam ni za jedan slučaj da se pokušala pronaći bilo kakva povezanost s opstetričkim intervencijama koje su istodobno u porastu, kao što je ultrazvuk u trudnoći, farmakološko induciranje porođaja, epiduralni blok za normalne porođajne bolove i elektivni carski rez.
Ovaj dio mi je toliko vazan (sto se tice plana djelovanja), s time da bih u ovo prvo boldano dodala, ne samo da oni ne vide posljedice svojih intervencija, nego ne mogu vidjeti kakav porod moze biti bez intervencija, kako moze biti dobar, lagan, uzivajuci. To mi se cini jos vaznijim. M. Odent je rekao da je istinski spoznao fiziologiju poroda i kakav porod moze biti kada je fizioloski, tek kada je poceo prisustvovati porodima kod kuce. U bolnickom okruzenju ili okruzenju osoblja koje radi u bolnickom okruzenju i istrenirano je u takvom sistemu (premda porod moze biti i kod kuce), tesko...Citiraj:
Međutim, humanizirani porođaj danas nije moguć na mnogim mjestima, uključujući Australiju. Zašto? Zato što ribe ne vide vodu u kojoj plivaju. Osobe koje prate porođaj – liječnici, primalje ili medicinske sestre – imaju iskustvo bolničkih, visokointerventnih medikaliziranih porođaja pa ne mogu vidjeti duboke posljedice koje njihove intervencije imaju na proces rađanja. Oni nemaju pojma kako izgleda porođaj bez ikakvih intervencija, porođaj koji nije dehumaniziran. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) sažeto je opisala tu vrlo raširenu nemogućnost uviđanja što je normalan, humaniziran porođaj
Druga stvar...ne znam tko je izmislio taj naziv humanizacija radjanja ili porda, ali cini mi se da nije dobro smisljeno. Fizioloski porod je porod iz starog mozga koji dijelimo sa ostalim sisavcima i bilo bi tocnije reci animalizacija poroda. Humanizacija se, znam , poziva na to da se zena ne tretira kao nekakav predmet na pokretnoj industrijskoj traci radjanja uz masinu koja kaze piiiiing, ali bas zamagljuje bit problema tog pristupa. I bez tehnologije, porod moze biti jako interventan, a kad je interventan, tada postaje i opasan (sto bez tehnologije moze onda biti jos opasnije)
[
off topik: kako se izgovara doula?
Spojeno o i u (kao zagorci)
Samo dula ili baš doula?
samo "dula"
pise se doula jer se tako pise na grckom (doula =robinja, doulos=rob,
paramana=sa majkom
ustvari, pitanje i nije bas off topic, ovo je topik o doulama. Prevest cemo uskoro neke razgovore s doulom Lilianom, sto ona radi, koja je njezina uloga kod poroda kod kuce, koja kod poroda u bolnici, koja je uloga tijekom trudnoce, a koja poslije poroda.
Ukratko, postoje doule koje su doule za porod (birth doula) i one koje su doule za poslijeporodjajno razdoblje (postnatal doula), a vecina doula je i jedno i drugo.
Mislila sam na motivaciju za seminar, istraživanja, čitanja knjiga... Jesi ti već sad doula ili ćeš tek postati? Ili si se za sve to zainteresirala iz nekih drugih razloga?Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Kako se u stvari počinje biti doula? Ne mislim u HR, nego tamo gdje stvarno doule djeluju. Moraš li imati neki certifikat? I kako se stječe prva praksa? Budeš prisutna na porodu svojih prijateljica ili ideš s drugom doulom? Moraš li imati neki certifikat?
Miljon pitanja, znam :?
U VB stvari stoje ovako:Citiraj:
Kako se u stvari počinje biti doula? Ne mislim u HR, nego tamo gdje stvarno doule djeluju. Moraš li imati neki certifikat? I kako se stječe prva praksa? Budeš prisutna na porodu svojih prijateljica ili ideš s drugom doulom? Moraš li imati neki certifikat?
ako zelis biti doula priznata od profesionalne organizacije koja je, kao nekakav doularski ceh, tada trebas imati certifikat nekog od priznatih tecaja/seminara (kako god da se to nazvalo)
Jedna od takvih cehovsih udruzenja je doula.uk, mozes pogledati na http://www.doula.org.uk
Na tim stranicama, pod rubrikom Find a doula, moze se vidjeti koji tecajevi se priznaju kao profesionalna kvalifikacija
Birth Consultancy
http://www.birthconsultancy.org
Demestia
http://www.demestia.birthcreation.co...?page_id=index
Early Nurture (za postnatalne doule)
http://www.pamlacey.me.uk/6719.html
Nurturing Birth
http://www.nurturingbirth.co.uk/
i najbolji! :)
Paramana Doula
http://www.paramanadoula.com/index.html
Tecajevi se ponesto razlikuju, npr. ovaj prvi (znakovitog naziva) ima tri puta po tri dana rezidencijalene seminare, esej i jos nesto.
Ovi drugi su kraci. Paramanadoula traje tri dana, nema pisanja eseja (iako bih bas to voljela, pa da mi ga Michel Odent procita i da feedback :) ), nema "provjere znanja". Njegova je filozofija da svaka zena koja rodi, vec puno zna, pa uz ponesto korisnih informacija i nesto intuicije moze krenuti u praksu, a u praksi se onda dalje uci.
Naravno, mozes doulariti i bez certifikata, ali ne mozes biti priznata doula unutar ceha. Pocne se tako da si prvo "doula pripravnica" (trainee doula), i to mozes biti za porod i(li) za poslije poroda. Kada prisustvujes cetirima porodima u svojstvu doule (placeno ili neplaceno), tada se mozes prijaviti za status "priznate doule" (recognized), priznate od strane krovne organizacije, npr. doula.uk. Postoji procedura kako da postanes priznata (imas preporuke zene kojima si bila na porodu ili si im pomagala kao postnatalna doula, prodjes neki razgovor sa svojom tutoricom , mislim da postoji i neki pisani rad...). Uglavnom, razlika izmedju TD (trainee doula, pripravnice) i RD (recognized, priznate doule) je u cijeni koju ona, ako naplacuje, moze naplacivati (150 funti za porod i 10 funti na sat za poslijeporodjajno doularenje za pripravnice; za iskusne doule cijena jza porod (u Londonu, koji je vraski skup) je 500-800 funti, za poslije poroda moze biti 20-50 funti, ovisno o kvartu.)
Mamma Ju i ja smo zavrsitle Paramanadoulu i dobile ceritifikat. Ja sam se uclanila u ceh doula.uk i cekam posao :) , a mamma Ju treba osnovati ceh u Hrvatskoj :)
Bez ceha se , naravno, moze. Ovdje se to prosirilo kao posao, no ne treba biti tako. U Hrvatskoj bi se moglo poceti na razne nacine; zene su oduvijek pomagale jedna drugoj u mnogim vidovima majcinstva, ukljucujuci i porodjaj. Problem je u bolnicama koje ne dopustaju stalnu prisutnost takve osobe (predradjaona, kako sam nedavno saznala, je neosvojiva bolnicka utvrda), ali opet, moze se ostati i kod kuce, umjesto u predradjaoni.
Biti poslijeporodjajna doula je puno jednostavnije, sto se borbe sa sistemom tice (mozda bi se samo patronazne nasle tu ugrozene); pomaze se novoj mami oko svege u kuci i sire (sve ono sto bi radila idealna baka ili mama: kuhanje, ciscenje, briga da mama jede i pije, ohrabrivanje , masaza , opustanje mame, podrska u dojenju, odgovaranje na nepozeljne trlefonske pozive, pravljenje drustva, briga o starijoj djeci itd...sve ono sto mami treba da netko drugi obavi kako bi ona bila posvecena bebi)
Ah, gdje su vremna kada se za to nije trebalo placati, nego je bilo sastavni dio svakodnevnog zivota....
Ovo je prijevod s Paramanadoula stranica
Zasto postoji potreba za doulama?
“U periodu oko porođaja, žene se trebaju osjećati sigurnima”, objašnjava Dr. Odent. “Trebaju vrstu zaštite koju može pružiti blizina majke. Ali, zbog mnogobrojnih razloga koji su specifični vremenu u kojem živimo, mnoge žene se ne mogu osloniti na svoje majke, a otac djeteta ne može biti majčinski lik. Zato trebaju doulu.
(Seminar je namijenjen) majkama ili bakama koje privlaci pomagati drugim ženama u svojstvu doule. Kao prvo i najvažnije, doula je sama imala pozitivno iskustvo rađanja i poslijeporođajne brige o djetetu.
Paramanadoula seminar sastoji se od tri dana tijekom kojih se govori o tome što doule trebaju znati o trudnoći, dojenju i fiziologiji poroda, a što se nadograđuje na praktično znanje koje su stekle vlastitim porođajnim iskustvom. Seminar će isto razmatrati kontroverzne teme, kao što su: upotreba ultrazvuka u trudnoći, mnogobrojna cijepljenja u ranoj dobi i prehrana u trudnoći.
Danas su relativno rijetke zene koje bi pozvale majku ili baku na porod.
Znaci li to da mi kao majke trebamo teziti tome da nam nase kceri toliko vjeruju da nas zele uz sebe u trenucima kad budu radjale svoju djecu?
I kako uopce to postici kad bi ja prva imala nekakav osjecaj "srama" pred svojom vlastitom majkom? :?
Mozda nije bas za ovu temu, ali posto je Saradadevii spomenula ulogu doule...znaci idealno bilo radjati, ko iz onih starih filmova, zena okruzena majkom, babom, sestre promatraju iz daljine. I seoska doula koja sa strane priprema hladne obloke, ljekovito bilje itd. 8)
Nastavak topica na:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=26307
edit mamazika
Nastavak sa http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=25493&start=0
edit mamazika
Ovo mi je stvarno fantastično, još kad bi mama Ju to i uspjela...Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Nažalost tako je, ali ja vidim skoro najveću potrebu za doulom u prijemu. Jer kod nas te u prijemu ispituju skoro pola sata sve i svašta: do prve menstruacije, udaje, zaposlenja, godina, kile, o trudovima, o vodenjaku, o posjetima ginekologu, koliko je bilo ultrazvuka.... A zamisli ženu u trudovima koja mora na to odgovarati. Onda još ide vaganje, mjerenje, pregled, mjerenje tlaka, davanje mokraće, bijenje i klizma.Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Netko tko bi mogao na sva ta pitanja odgovoriti i izbjeći neke od tih postupaka bio bi doslovno aqnđeo s neba.
A što se tiče posporodnih doula - kod nas rodilje ostaju najmanje 3 do 10 dana(carski) u bolnici. Naravno, još uvijek je potrebna pomoć, ali ona primarna psihološka potreba za mirom i upoznavanjem je već izgubljena.[/quote]
ovo bi potpisala 100puta i bio je razlog zasto sam ipak dosla poslijednjih sest mjeseci trudnoce u hr i ostala sest mjeseci nakon poroda... (dobro,dosla sam i zavrsiti faks :P)Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
ovdje jos nisam imala tu vrstu zajednice i 'doma' koju sam imala u hr... ali si ne bi mogla ni priustiti doulu... mozda za porod ali ovo razdoblje prije i poslije je isto meni jako bitno... a to sam imala sa mamom, bakom i njezinom sestrom, kumom, ujnom i dobrim prijateljicama... a mm je ionako dosao samnom...
:lol:Citiraj:
davanje mokraće, bijenje i klizma
...nitkonesmedavasbije...
a sad malo ozbiljno
Meni se slučajno prije prvog poroda desilo da sam to izbjegla - dan prije (subota) sam došla jer sam mislila da mi ide voda, pa su mi uzeli sve podatke prije nego su me poslali u rađaonu (iz koje su me poslali doma). Kad sam došla sutradan, samo sam rekla da sam bila jučer i ništa nisam morala ponovo. Možda je bolje da rodilja sama da podatke, ali ne neposredno prije poroda nego na pr. s 38 tjedana, ionako većina žena obavi bar jedan pregled u bolnici prije poroda pa može uz to obaviti i davanje podataka. U današnje vrijeme kad se ionako sve upisuje u kompjuter nije teško to pronaći par tjedana kasnije.Citiraj:
Netko tko bi mogao na sva ta pitanja odgovoriti i izbjeći neke od tih postupaka bio bi doslovno aqnđeo s neba.
Definitivno je važno povjerenje, ali možeš ti imati u svoju mamu povjerenje po sto drugih stvari, ali ako je tebi ili njoj neugodno, ako ona sama nema pozitivan stav, povjerenje prema prirodnom porodu, ako je sklona paničarenju isl, onda može omesti porod kao bilo tko drugi.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Povjerenje da, ali povjerenje u vezi poroda.
Je, ali ako dođeš u bolnicu sa trudovima na svake 2-3 minute, onda će te samo otpremiti u rađaonu, nema onda vremena za sve te formalnosti ;) .Citiraj:
poslid prvotno napisa
Ali definitivno doula tada treba biti tamo i dati sve podatke koje oni traže.
Dakle opet je ključno imati povjerenje i ako je sve ok ne otići prerano u bolnicu "za svaki slučaj".
U tim trenucima je jako važno da doula diskretno osluškuje kako stvari idu, ako osjeti da je nešto zapelo ili da se žena ne osjeća ugodno kod kuće -sugerirati odlazak u bolnicu, ali ako je sve ok, stvarno je ključno, ne mogu to dovoljno naglasiti, ne otići tamo prerano.
Naravno, doula ne odlučuje umjesto žene, žena sama odlučuje kad i što, ali ako žena ima povjerenje u doulu, ako je opuštena i sve ide glatko, ako se ne osjeća nelagodno što nije još u bolnici, onda je najbolje ne žuriti.
Ali nitko vas ne može vezati za taj krevet!Citiraj:
A što se tiče posporodnih doula - kod nas rodilje ostaju najmanje 3 do 10 dana(carski) u bolnici. Naravno, još uvijek je potrebna pomoć, ali ona primarna psihološka potreba za mirom i upoznavanjem je već izgubljena.
Ako je žena rodila vaginalno i dobro se osjeća, a bolnička rutina i odnos joj više šteti nego koristi oporavku, bondingu, dojenju, čemu onda toliko ostati?
da, ali žena može na vlastiti zahtjev (i potpis) ići iranije doma. Međutim obično ne ide, jer joj doma nema tko pomoći, i sama je kao prst na ovom svijetu ... tu bi doula bila spasenje (samo kad ne bi puno koštala).Citiraj:
što se tiče posporodnih doula - kod nas rodilje ostaju najmanje 3 do 10 dana(carski) u bolnici. Naravno, još uvijek je potrebna pomoć, ali ona primarna psihološka potreba za mirom i upoznavanjem je već izgubljena
mislim da će doularenje u HR barem u početku biti na volonterskoj bazi ;) .
mnoge doule kad počinju ne naplaćuju ili naplaćuju simbolično, ali to ovisi o svakoj pojedinačno kako odluči, nema pravila.
To je već definitivno revolucija. :mrgreen:
Isti princip je i kod carskog reza, samo što je moguće da će oporavak biti nešto sporiji.Citiraj:
Ali nitko vas ne može vezati za taj krevet!Citiraj:
što se tiče posporodnih doula - kod nas rodilje ostaju najmanje 3 do 10 dana(carski) u bolnici. Naravno, još uvijek je potrebna pomoć, ali ona primarna psihološka potreba za mirom i upoznavanjem je već izgubljena.
Ako je žena rodila vaginalno i dobro se osjeća, a bolnička rutina i odnos joj više šteti nego koristi oporavku, bondingu, dojenju, čemu onda toliko ostati?
u VB ako rodiš na CR ideš doma nakon 2-3 dana.
"Revolucija" se odnosila na MJ-tin i Tinin gornji post.
Sigurno će biti tako MJ - volonterski. ALi po svemu sudeći teže ćemo naći rodilju "s povjerenjem" nego doulu.
Zato bi ipak trebali poćeti s onim tečajevima za trudnice.
U svakom slučaju to ne bi bili tečajevi nego radionice, ne za trudnice nego radionice o porodu (na koji mogu doći i žene koje nisu trudne, partneri, svi koji imaju interes).
Ali i uz svo znanje, to nije dovoljno za neinterventan porod.
Jedno je teorija drugo praksa, tada je ključno imati nekog uza se da te zaštiti, zato je mislim za HR iz moje sadašnje perspektive možda čak i važnije.
Vidjet ćemo.
Citiraj:
Jedno je teorija drugo praksa, tada je ključno imati nekog uza se da te zaštiti, zato je mislim za HR iz moje sadašnje perspektive doularenje možda čak i važnije od radionica.