Publicistika mi je sva na tome, Gladwell, pa onaj eng. junior doktor, njegovo sam sve odslusala visekratno.
Printable View
Publicistika mi je sva na tome, Gladwell, pa onaj eng. junior doktor, njegovo sam sve odslusala visekratno.
I ja sam sad na istoj knjizi, što da kažem... nemam problema toliko s depresivnim mindsetom (uostalom, imao je za to više nego dovoljno razloga), nego s izborom tematike. Počeo se ponavljati.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Osim prvog, dramatičnog dijela opisa buđenja na intenzivnoj, zapravo ne donosi ništa novo u odnosu na njegove ranije knjige. Filozofiranje kojeg se dohvatio i u "Priručniku za hodače", a cijeli treći dio (opis života na selu) mi djeluje kao da ga je kopirao iz ranije knjige, "Zapisi iz Stranice Gornje".
Sreća da se brzo čita pa ću ubrzo prijeći na nešto drugo :mrgreen:
Betty, postoje i neke audio knjige koje su mi besplatne za tih 70 kn mjesecno, koliko ih je tocno ne znam, niti iz kojeg su podrucja, sad sam nabasala na orwella koji mi je bio ukljucen. Onda ima neki sustav bodova ako puno slusas koji jos pojeftinjuju knjige, ma nisam sve skuzila.
I krivo sam ti rekla, nudi mi cak i neke pdf formate, sve sam zezla, sori.
Ottessa Moshfegh - Moja godina odmora i opuštanja
Mlada žena iz New Yorka, koja je u kratko vrijeme ostala bez oba roditelja, odlučuje 2000. godine prespavati cijelu godinu. Za to joj je potreban neodgovorna psihijatrica koju bez problema nalazi (dr. Tuttle je comic relief ovog teškog romana) i novac, kojeg također ima u obliku nasljedstva.
Gutanje tableta da bi u svjesnom stanju provela što manje vremena, doveo bi, po njezinom planu do čišćenja od svih osjećaja i rješavanja utega iz prošlosti, odnosno ponovnog mentalnog rođenja.
Svakodnevicu koja se sastoji od spavanja, gledanja filmova (Whoopi Goldberg joj je omiljena glumica), hodanja do dućana po dvije kave s brdom šećera i vrhnja (koje su joj često jedini obrok), tu i tamo narušavaju posjeti najbolje prijateljice Reve i njezini problemi iz svijeta iz kojeg se neimenovana junakinja želi isključiti.
Roman završava rušenjem Twin Towersa i velikom alegorijom.
Ovaj jako jako hvaljeni roman nije me ostavio ravnodušnom, ali nisam uživala u čitanju. Satira i duhovitost, koje tu i tamo bljesnu iz pukotina, ne umanjuju izuzetno tešku atmosferu romana. Teško je čitati kad osjećate empatiju s likom čija je odluka da nestane iz života, sa svakom stranicom sve jasnija, sa svakim osvrtom na prošlost, jasno je od čega bježi.
I za kraj osvrta, zanimljivost - američka autorica Otessa Moshfegh je po mami Hrvatica (po tati Iranka).
Sheila Heti: Majčinstvo
Roman intrigantne teme, mora li se žena nužno ostvariti kroz majčinstvo ili ipak to nije nužna svrha njezinog postojanja? Imati ili nemati dijete u kasnim 30-tima? Neki dijelovi su zbilja izvrsni, ima jako dobra zapažanja, ali... u cjelini, sve skupa je prerazvučeno i pred kraj mi je bilo upravo dosadno, a njezini dijalozi s novčićima koje baca da bi dobila odgovore na svoja pitanja bili su mi iritantni. Tako da u cjelini nisam baš oduševljena.
Curke, ako vas zanima kratak telefonski intervju sa Elizabeth Strout..
https://cupofjo.com/2021/10/oh-willi...zabeth-strout/
Meni je bilo zanimljivo čitati..
Hvala ti na ovome, i meni je bilo zanimljivo - jučer sam završila novi roman Oh William! i opet me je oduševila. Točno kako piše u intervjuu, pravi page turner iako se puno toga ne događa. Čitala sam na čitaču pa nisam znala koliko ima stranica i baš sam se iznenadila kad sam pročitala da ima preko 250, toliko sam brzo pročitala da sam mislila da ima stotinjak. I divna mi je, kao i prethodne dvije iz ovog ciklusa, tako jednostavno i osjećajno.Citiraj:
KAMI prvotno napisa
Joj, hvala, volim Strout, veselim se novoj knjizi i intervjuu - još kad vidim da je htjela bit doktor hipohondar u meni cvate :mrgreen:.
Mene skoro pa u potpunosti obuzeo audio format - uzela sam kompletna djela G. Orwella, oduševili su me Burmanski dani, kako je sve super opisano, em mi je zanimljiva bila fabula, em opis kolonijalne Engleske i Burme, baš mi je to bila napetica. Majstor je riječi, ful me usisa, a svi naratori su izvrsni.
Mladenku kostonogu čitam u paraleli, nisam je još privela kraju, dojmovi su nešto bolji nego u 1/3 knjige, dobro je on sapleo tu fabulu, malo je ko Grička vještica na trenutke, u nekim dijelovima mi zna bit zamorno i preepski, ali mislim da će dojam na kraju biti pozitivan, iako razumijem i Mandićev namćorasti komentar "retrogradne papazjanije".
Upravo pročitana još jedna knjiga Jaumea Cabrea, Eunuhova sjena.
Već sam ranije pisala o njegovom romanu Ispovijedam, koji je kronološki kasniji (iz 2011.). Eunuhova sjena je ranije djelo, prvi put objavljeno 1996., i osjeća se da to nije sadržajno i stilski onako izbrušeno kao kasniji roman, ali usprkos tome, izvrstan je, uživala sam u svakoj stranici, a neke rečenice će mi zauvijek ostati u pamćenju.
Tipični Cabre, skače u istoj rečenici iz prvog u treće lice, brzo mijenja pripovjedne perspektive, ali u ovom romanu to još nije toliko uzelo maha, pa je ipak lakše pratiti radnju. Okvir radnje je jasnije postavljen: novinar i kulturni kritičar, Miquel Gensana, večera s mladom kolegicom Juliom neposredno nakon pogibije Bolosa, njegovog najboljeg prijatelja iz djetinjstva. Tijekom te večeri, Miquel bi trebao Julii pripovijedati o Bolosu, ali zapravo joj pripovijeda o sebi, svojoj mladosti, odrastanju u velebnoj kući ugledne katalonske obitelji, a u stvari bez sreće i podrške (slično kao i Adria Ardevol u "Ispovijedam"). I u ovom romanu naići ćemo na ljubavnu priču i duboku povezanost s glazbom (ta glazbena poglavlja su me se izuzetno jako dojmila, bilo mi je žao da ih nema više). Ali vrhunac romana ipak je povijest obitelji koju priča stric Maurici, obiteljski otpadnik, bezemljaš, propalitet, a ipak ključni lik za sve događaje u toj obitelji. I Cabreova profinjena ironija koju provlači kroz cijeli roman, a koja se najviše očituje u pridjevima koje poput nadimaka nadijeva svojim likovima.
Na prve dvije stranice Cabre izbombardira čitatelja hrpom imena, u prvi mah mislila sam da ne mogu pohvatati sve to. A sve je vrlo logično i sve će sjesti na svoje mjesto tijekom čitanja. Često sam se tijekom čitanja vraćala na prethodna poglavlja, da provjerim pamtim li dobro detalje. To mi je najdraže čitanje, a ne kad samo prelazim stranicu za stranicom prema kraju knjige.
Definitivno jedna od najboljih knjiga pročitanih u ovoj godini. A konkurencija će biti poprilična :mrgreen:
Procitala Kostonogu. Na kraju mi je dojam ipak epski smor, sa zanimljivim dijelovima. Mozda sam ipak to trebala citat preko godisnjega, bez pauza, a mozda bi dojam isti bio.
Ali Smith - Jesen
Ali Smith - Zima
I dok mi je Jesen bila nečitljiva, nekoherentna, preavangardna, Zima mi je divna. Počinje u istom stilu kao Jesen, ali sva sreća da sam bila uporna i došla do the priče. A priča je to o dvije sestre, sinu jedne od njih i djevojci, kojoj sin plati da glumi njegovu djevojku s kojom se netom posvađao, o Božiću koji provode u Cornwallu, o obiteljskim tajnama, o umjetnosti, o britanskoj politici.
Upravo su umjetnost (pogotovo nedovoljno priznate britanske ženske umjetnice) i politika (brexit, migranti), rekla bih, strast Ali Smith. Stil joj je vrlo vrlo neobičan, traži strpljivost, koju ja, eto, nisam imala dovoljno za Jesen.
Pokušala sam i s dragim mi Davidom Mitchellom i Livadom crnog labuda, ali samo sam se podsjetila zašto sam već prije koju godinu odustala od nje. Previše imena, previše boyhood priča koje me ne diraju, previše detalja i referenci o razdoblju i mjestu koje ne poznajem.
Preporučujem onda i Proljeće Ali Smith, sličnije je Zimi nego Jeseni ;)Citiraj:
chesil prvotno napisa
O, divnih li preporuka!
Od posljednje pročitanog izdvajam Godine, francuske autorice Anne Ernaux.
Teško je uopće sažeti o čemu je roman- o protjecanju vremena, o društvenim i moralnim preobrazbama. Obuhvaća vrijeme od rođenja autorice, negdje oko četrdesetim godina prošlog stoljeća pa do ranih 2000.-ih.
Istovremeno bilježi i osobno i kolektivno sjećanje, osvrćući se pritom na sve što vam pada na pamet :mrgreen: od problema vezanih za odrastanje, kapitalizam, komunizam, feminizam, pravo na pobačaj, brak i majčinstvo, konzumerizam, migracije, starenje i samoću..
Pročitala sam ga u dahu, a planiram još jednom u miru, tako da sporije prolazim kroz stranice.
"Godine" jako preporučuju kritičari i na tv, zvuči mi zanimljivo, ali na žalost u knjižnicama je slabo ima. Malo ću pričekati.
Ne mogu računati na Interliber jer OceanMore ove godine neće sudjelovati :mrgreen:
Jučer sam pročitala roman Zahvalnosti, Delphine de Vigan.
Tema je starost. Drugačiji je od njezina prethodna dva koja sam čitala (Ništa se ne opire noći, Prema istinitoj priči), a karakterizira ga neka posebna nježnost i blagost.
Središnji lik romana je starica Michka, radni vijek je provela kao lektorica jednog časopisa, a sad se ne može sjetiti osnovnih riječi ili sinonima nekih riječi. Kad je njezin terapeut promatra, pokušava dokučiti kakva je bila prije. Često kad promatramo starce, vidimo samo starce, ne i ono što je sve u tim ljudima, od čega su sazdani, kako su proveli svoj život, ne samo što su prije bili, već i što oni jesu.
Sve je u ovom romanu tako nježno, blago i krhko i baš me se dojmio.
Jeee, napokon se topic malo probudio.
Eimar McBride - Manji smo boemi
Punokrvna, dirljiva, ošamućujuća, teška ljubavna priča koja se čita u jednom dahu.
Stilski neobična, jer autorica kroz lik djevojke u prvom licu pripovjeda kroz struju svijesti, ali protočnu i nimalo napornu. Demoni glavnog muškog lika jedni su od najmučnijih koje sam pročitala.
Ponekad bi me priča tako udarila u ošit da bih ostala bez zraka.
Inače, mjesto radnje London, vrijeme devedesete godine, ali moglo bi biti i danas, i prije sto godina.
Evo programa ovogodišnjeg Interlibera https://www.zv.hr/sajmovi-7/interlib...N54vJMj3Hq_WGs
Onako.... ostavio me prilično ravnodušnom, nijedan događaj me posebno ne privlači :neznam:
Možda je u ovim okolnostima i bolje da nema nekih preprivlačnih promocija gdje bi se natiskali ljudi, tako da ću vjerojatno otići jedno popodne tijekom tjedna pogledati što se nudi od novih izdanja.
Program promocija im je stvarno ubibože :roll: ali ni prošlih godina nikad nisam prisustvovala tim događanjima, bilo bi mi prebučno i pregužvovito.
Vidim da Znanje priprema novi prijevod Tima Marshalla (prije par godina kupila njegovu knjigu "U okovima geografije", izvrsna je). To bi me zanimalo pročitati, možda je kupim sinu za poklon (zanimaju ga takve teme), pa si je uzmem s njegove police dok on ne nalazi vremena za čitanje od školskih obaveza :mrgreen:
Na žalost, OceanMore ne sudjeluje na Interliberu, pa ništa od Annie Ernaux.
tanja, vidjela sam negdje objavu oceanmore u kojoj najavljuju sajamski popust u online knjižari u tjednu interlibera, pa eto, možda ti se ipak posreći :)
Joj chesil super hvala tiCitiraj:
chesil prvotno napisa
I inace sam sucker za ljubavne price a sad mi se bas cita nesto takvo, odmah skidam
Zao mi je da ti se ne svidja livada crnog labuda, meni je ta jedna od najdrazih mitchellovih
Bas mi je zanimljivo kako ljudi razlicito i nepredvidvo kliknu i kako postoji ta naizgled random funkcija u prianjanju s tekstom
Hvala, ma svi oni imaju popuste i izvan samog Interlibera, pogotovo u online knjižarama, ali ja volim najprije prolistati knjigu i procijeniti je li za kupovinu ili za knjižnicu (manjak polica u stanu me prisiljava na to).Citiraj:
Anci prvotno napisa
Mislim da ću ili pričekati rođendan ili veću prinovu knjiga u KGZ (jer u zadnje vrijeme objavljeno je dosta knjiga koje me baš zanimaju, ali u knjižnicama ih još slabo ima) :mrgreen:
Ionako, velika je šansa da ću Interliber morati propustiti :-/ pa ću se morati zadovoljiti surfanjem po stranicama pojedinih nakladnika, kao i do sada.
Evo još jedne preporuke za jako, jako dobru knjigu. Asa Wikforss: Alternativne činjenice - o znanju i njegovim neprijateljima
Knjiga je napisana 2017., dakle, prije pandemije koja je podijelila svijet na Prije i Poslije, ali ono o čemu piše toliko je aktualno i samo se iznova potvrđuje da sam je doslovno čitala i klimala glavom. S obzirom na godinu nastanka, dosta primjera odnosilo se na Trumpa koji je tada bio aktualan, ali čitatelj se bez poteškoća može prebaciti u sadašnje vrijeme, kad su aktualne rasprave o cjepivima, i kad svatko misli da je njegovo uvjerenje ono što mu daje pravo da tvrdi svoje, bez obzira na prethodno znanje i činjenice kojima raspolaže.
Osobito mi je bilo zanimljivo peto poglavlje, o znanju i kritičkom mišljenju u školi, uz nemalu dozu kritike prema skandinavskom obrazovnom sustavu (za koji smo još donedavno mogli slušati same hvalospjeve). Autorica kritizira tzv. konstruktivistički pristup prema kojem učenici trebaju istraživanjem sami doći do spoznaja, i objašnjava zašto je to loše i koje su posljedice.
Knjiga se malo sporije čita, ipak to nije roman i traži malo više koncentracije, pa zato sad razmišljam da si je i kupim, kako bih se mogla povremeno podsjetiti pročitanog. Definitivno nije od onih knjiga koje se pročitaju i zaborave.
Jao, hvala, ova mi je idealna za audio format!
Da ne bi bilo kako čitam samo dosadne dugačke knjige u kojima se ništa ne događa :mrgreen: evo preporuke za vrhunski triler koji drži pažnju od prve do posljednje stranice.
Dror Mišani: Tri
Ne znam što reći o toj knjizi, a da ne pokvarim gušt onome tko je prvi put uzima u ruke. Zato neću reći ništa više, osim da je izvrsno napisana, da autor gradi priču polako, postupno, sa svim detaljima, da su naoko nepovezane stvari ipak povezane (kao i uvijek u knjigama) i kako mi je bilo zanimljivo pratiti diskretno naznačenu topografiju Tel Aviva :-)
idete li na Interliber?
ja se još premišljam ...
Nope.
Mislim da ću skočiti danas, dok još nema gužve...
Nema šanse... Ne idem ni na cijepljenje za velesajam, planiram to obaviti negdje drugdje (dom zdravlja ili ljekarna) da izbjegnem gužvuCitiraj:
emily prvotno napisa
ja sam bila sinoć, nema gužve
Po prilozima koje sam gledala jučer na tv, nisam stekla dojam da je gužva - zapravo, imam dojam da bi ove godine moglo biti puno manje gužve nego nekad.
Jučer popodne (15:10-17:30) nije bilo gužve. A i za cijepljenje na Velesajmu je gužva samo za 1. dozu, za 2. i 3. uopće ne, brzo ide.
Ja sam bila sinoć oko 19h, nije bila gužva, nigdje redova ili kao nekad da ne možeš do štanda od ljudi. Na ulazu u paviljonu se broji koliko je ljudi unutra, kad sam ulazila u peticu bilo je 700 od mogućih 1000. Najviše je gužve bilo kod kućice za testiranje. Ako imaš kovid potvrdu odeš na jednu od, mislim, šest blagajni, pokažeš ju, traže te osobnu, stave narukvicu oko ruke (kao na koncertima) i dobiješ karticu, kao za metro, koju skeniraš i uđeš kroz ono što se vrti (nemam pojma kako da to nazovem). Istu nemojte baciti jer vam treba i za izlazak s Interlibera, kroz isti taj ulaz. Security je posvuda i čini mi se da paze na maske.
Evo i tekst o tome kako nema gužvi, doduše sad ih možda i bude.
https://www.index.hr/magazin/clanak/...r/2317398.aspx
Ovo za covid potvrdu i oi ipak dize stvar na sigurniju razinu, nisam to jos dozivila.
I posvuda su sredstva za dezinficiranje ruku, tako da mi se i listanje knjiga čini sigurnim. Ja sam baš guštala, bila sam u utorak poslije podne, taman toliko ljudi da se ne osjećaš kao Pale sam na svijetu.
Potaknuta komentarima o Malcolmu Gladwellu, potražila sam što je još dostupno od njegovih knjiga i našla na internetu ovo:
The Bomber Mafia https://en.wikipedia.org/wiki/The_Bomber_Mafia - priča o tome kako mala skupina ljudi u pravom trenutku može značajno utjecati na povijesne događaje
Kupila Mracnu kci od Ferrante i ne idek spavati dok je ne procitam
I ja sam je kupila al namjerno odgađam to zadovoljstvo :mrgreen:Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Ne svidja mi se sto je tako tanka, ispod 300 stranica ne priznajem!
Bila danas na Interliberu. Nije bilo gužve. Zapravo, puno mi se više sviđa nego prijašnjih godina dok nije bilo korone - manje je štandova po paviljonu, pa nema onog osjećaja prezasićenosti, osjetno je manje ljudi, nema buke s pojedinih štandova, sve skupa je opuštenije i ugodnije.
Na ulazu u svaki paviljon je ekran s brojem dopuštenih posjetitelja i brojem koliko ih je trenutno, dok sam bila tamo, popunjenost je bila otprilike 50%.
Za ulaz s Covid potvrdom ne čeka se ništa, red je samo na kiosku za testiranje. Mjesto za parkiranje našla sam pred samim ulazom.
Ne znam kako će biti za vikend.