Podjela stana-dilema

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Oni su taj stan isto tako dobili na korištenje od živućeg roditelja i za njih se netko pobrinuo. S tim da su već imali nekretninu čijom su prodajom osigurali lagodniji život jer se netko pobrinuo za ostalo.

---

Ali to nije bitno za cijelu priču.
Apsolutno je nebitno i tko je mijenjao pelene i tko se za koga pobrinuo...
Bitno je samo, isključivo i jedino ono što je na papiru.
Vlasništvo pol-pol.
Ništa drugo.
Pusti pravdu. Toga nema. Zaboravi na to.
Ako idete na sud, računajte cca 7 g do prvostupanjske presude i onda žalbe i Županijski...
O troškovima da ne govorimo.
Nasilno useljenje?
Kako će to izgledati?
Dijete imaš s teškoćama i ono bi trebalo u tom cirkusu živjeti?
Ma nema šanse.
Poslušaj ti glupu, bezoraznu, staru Tanči koja ima jaaaaako puno toga u nogama: polako!!!
Polako se prišmajhlajte majci i dogovorite. Polako.
Bude rekla stoput NE, nemojte se dati isprovocirati, ok mama, pa pusti da prođe malo vremena i opet polako.
To vam je jedini način. Da se dogovorite.
Sve drugo je sr..nje, trošak, igra živaca i trajeeee.

Ne pada mi napamet useljavati niti raditi cirkuse, nisam u životu napravila cirkus pa neću ni sad. Vjerujem da ni moj muž neće ići na sud jer bi to značilo da niti on više ima majku niti da ona ima ikoga. On se nada da će ona popustiti. Ja mislim da neće. Ja mislim da je najbolje da to sve pustimo, ali ako odluči ne pustiti ja ću bit uz njega. To je sukus stvari

Tanči, ono što je problematično u ovome što pišeš na temi je što ignoriraš činjenicu da čovjeku stvarno pripada pola stana. On samo želi dobiti svoje.

Bilo bi idealno da mi nađemo neki mali stančić nama priuštiv i onda bi cijela ova priča bila iza nas. Tko zna? Nekad uleti kad se najmanje nadaš

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Ne pada mi napamet useljavati niti raditi cirkuse, nisam u životu napravila cirkus pa neću ni sad. Vjerujem da ni moj muž neće ići na sud jer bi to značilo da niti on više ima majku niti da ona ima ikoga. On se nada da će ona popustiti. Ja mislim da neće. Ja mislim da je najbolje da to sve pustimo, ali ako odluči ne pustiti ja ću bit uz njega. To je sukus stvari

---

Ali tako i je.
Ja kužim da vam je teško.
Sve kužim, ali u ovoj državi nemreš napraviti ništa.
Možete jedino čekati i polako s majkom. Polako,
Ona se sad i boji i ne razumije puno toga i tko zna i tko joj sve glavu puni s glupostima (neka susjeda, prijateljica...)
Ma joj, ne možeš vjerovati što sve može biti u igri.
Ali ok, stan je pol-pol na papiru i jedino to je važno..
Da biste se podijelili morate se dogovoriti.
Sve drugo je krajnje neisplativo i ne bu dobro.

Citiraj:

---

Francesca85 prvotno napisa

Tanči, ono što je problematično u ovome što pišeš na temi je što ignoriraš činjenicu da čovjeku stvarno pripada pola stana. On samo želi dobiti svoje.

---

Nisi dobro pročitala kaj sam napisala.
Ponavljam:
vlasništvo pol- pol je jedino važno.
Ono kaj je na papiru.

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Bilo bi idealno da mi nađemo neki mali stančić nama priuštiv i onda bi cijela ova priča bila iza nas. Tko zna? Nekad uleti kad se najmanje nadaš

---

I to isto. Ja ti želim da bude tako.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Nisi dobro pročitala kaj sam napisala.
Ponavljam:
vlasništvo pol- pol je jedino važno.
Ono kaj je na papiru.

---

To si napisala u jednom od zadnjih postova, ali prije toga si učitala štošta - da naplavomzalu i njen muž očekuju pomoć od njegove majke, spominjala si da će je strpati u ludnicu i slično.
Promijenila si ploču, super. ;)

Citiraj:

---

Francesca85 prvotno napisa

To si napisala u jednom od zadnjih postova, ali prije toga si učitala štošta - da naplavomzalu i njen muž očekuju pomoć od njegove majke, spominjala si da će je strpati u ludnicu i slično.
Promijenila si ploču, super. ;)

---

Ja sam napisala da će je strpati u ludnicu?!?


Sent from my iPhone using Tapatalk

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Polako se prišmajhlajte majci i dogovorite. Polako.
Bude rekla stoput NE, nemojte se dati isprovocirati, ok mama, pa pusti da prođe malo vremena i opet polako.
To vam je jedini način. Da se dogovorite.
Sve drugo je sr..nje, trošak, igra živaca i trajeeee.

---

LOL sad vidim u čemu grešimo sestra i ja, ne pitamo dovoljno često, što jes, jes, nabacimo predlog možda jednom godišnje, možda i ređe.
A i prošlo je tek osam godina, baš smo nestrpljive.

Ironiju na stranu, ja ne mislim da će se svekrva predomisliti, ali zaista bi mi bilo drago da totalno grešim.

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Bilo bi idealno da mi nađemo neki mali stančić nama priuštiv i onda bi cijela ova priča bila iza nas. Tko zna? Nekad uleti kad se najmanje nadaš

---

Od srca vam želim da vam tako i bude. Ko zna, možda se svekrva predomisli za menjanje ako vi kupite sebi neki zgodan stančić, po principu tuđe-slađe, ljudi su nekad čudna sorta.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Ja sam napisala da će je strpati u ludnicu?!?


Sent from my iPhone using Tapatalk

---

Ružno si insinuirala:

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Uvijek se može ženu pokušati proglasiti ludom i oduzeti joj poslovnu sposobnost i onda imaju cijeli stan, a ona završi u domu ili nekoj splitskoj inačici Vrapča.

---

Ne znam zašto si imala potrebu ovo napisati, pretpostavljam da ti ovakvo što nikada ne bi nekome napravila... Dakle, nije to bio savjet kako riješiti situaciju. I ostali sugovornici ostali su začuđeni, možda ti je promaknulo.

Nije meni ništa promaklo.
Pročitaj sve moje postove, od prvog.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Znam da ti nije promaknulo, pogriješila sam napisavši to. Obično s pola pozornosti preletim postove u kojima ljudi krenu kukati kako se njih u raspravi vrijeđa itd., bez obzira čiji su.

Isto tako mi nije promaklo kakva su se sve rješenja nudila i ispalo je da je žena zla, sebična i ne želi pomoći.
To nitko nije vidio?
To nikog ne smeta?
Možda je promaklo, ali naplavomžalu u svojim prvim postovima piše kako smatra da svekrva treba njima pomoći i kako njena mati je i to više puta…
To je svima ok?
Dobro.
Sretno vam svima.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ne radi se o pomaganju, nego o suradljivosti oko provođenja u stvarnost onoga što je odlučeno u ostavinskoj raspravi.
S druge strane, naplavomzalu je spomenula stvarnu i konkretnu pomoć od vlastite majke zbog toga što je netko treći pitao zašto njoj njeni ne pomažu, pri tome naglasivši da naplavomzalu tj. njen muž "očekuje znatnu financijsku pomoć od te strane" (muževe familije) - to jednostavno ne stoji, ne očekuju nikakvu pomoć nego tek dogovor oko provođenja odluka nakon ostavinske rasprave.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Isto tako mi nije promaklo kakva su se sve rješenja nudila i ispalo je da je žena zla, sebična i ne želi pomoći.
To nitko nije vidio?
To nikog ne smeta?

---

Jedna jedina forumašica napisala je za muževu majku da je zločesta (to nije bila naplavomzalu), a jedna druga je napisala za odbijanje da se proda parcela da je "vrhunac bezobrazluka" (opet ne naplavomzalu).
Nitko nije spomenuo riječ "sebična".

Nakon opisane situacije gdje su mjesec dana stanovali kod prijateljice da ne bi inkomodirali svekrvu moram priznat da mislim da su sve priče o dugovanjima i potpomaganjima u obitelji prilično nebitne.

Netko je vlasnik pola stana i želi ga iskoristiti da svojoj djeci omogući pristojan život bez neizvjesnoti da će sutradan ih opet netko izbaciti iz stana. I tu je kraj. Ima apsolutno pravo to zahtijevati i ne ovisti ni o čijoj milosti, pa ni onoj vlastite majke. Tako da je u potpunosti u pravu, to je njegovo vlasništvo, pokretnina i ušteđevine se već odrekao u korist majke. U pravu je moralno, u pravu je zakonski, a nadajmo se da će mu majka doći sebi. Uostalom i ja bi na izboru moja djeca ili roditelj - izabarala djecu.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Netko je vlasnik pola stana i želi ga iskoristiti da svojoj djeci omogući pristojan život bez neizvjesnoti da će sutradan ih opet netko izbaciti iz stana. I tu je kraj. Ima apsolutno pravo to zahtijevati i ne ovisti ni o čijoj milosti, pa ni onoj vlastite majke. Tako da je u potpunosti u pravu, to je njegovo vlasništvo, pokretnina i ušteđevine se već odrekao u korist majke. U pravu je moralno, u pravu je zakonski, a nadajmo se da će mu majka doći sebi. Uostalom i ja bi na izboru moja djeca ili roditelj - izabarala djecu.

---

Potpisujem sve rečeno i isto bih birala. Ne radi se samo o sinu, ne radi se samo o sinu i ženi, radi se o sinovljevom djetetu - ako ima asistenta u nastavi ne radi se o tome da mora tipa vid kontrolirat 2x godišnje nego ima veće poteškoće. A nemaju novaca, kao i većina hrvatskih obitelji, za zadovoljit sve strane, bit "galantni", razmišljat o tome što će reć selo i puštat mamu da dođe k sebi, eventualno se predomisli (ne vjerujem da je to uopće izvjesno) itd.

Uz vrlo bitnu stvar - nitko tu ženu ne baca na cestu, ponuđeno joj je da joj se kupi drugi manji stan i ostane joj parcela i ostane joj sav naslijeđeni novac, novac od prodaje naslijeđenih pokretnina itd. Tako da - ponuđeno joj je više nego fer rješenje, a njeno ponašanje je u sferi iracionalnog i bez imalo empatije za svoje unuke i sina i njihove probleme.

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Pa i on bi njoj prepustio da nam okolnosti nisu takve kakve jesu. 650 eura stan, 600 eura privatne terapije. Jednostavno nam je puno. Meni je normalno da i on nije suvlasnik da roditelj tu uskoči ako može. Moja mama je već financijski uskočila više puta.

---

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ne mora računat na sina u starosti... uvijek će joj ostat Nepalci za njegu, ako se bude umiralo tradicionalno, a ne umre sin prije nje. Il ako zarate. A sama si sprema taj nerazumni rat. TM je u pravu sto posto.

---

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Od majke ću naslijediti nešto kad umre, kao što je muž naslijedio od pokojnog oca.

---

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Moja ulijeće. Inače bi za vrijeme korone, ja ugostitelj, muž radi na pirevima vjerojatno umrli od gladi. Kad umre majka, ostat će mi nešto i iza nje

---

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Kako moj muž kaže: Zna ona kako su očevi završili pa se boji da i ona ne završi tako.

---

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Moj otac je alkos i obiteljski zlostavljac, od njega nemam ništa. Majka još otplaćuje kredit za svoj stan, kad mi treba pitam je bez zadrške, ako ima, da.
Ako nema, pronađe. Mi smo sad za ovaj stan 10.01. morali dati 1950 eura. I nitko ne garantira da nam ipak prije ljeta neće reći da selimo. To je realnost i ne, meni nije normalno da jedinom djetetu nećeš pomoći da mu to ne bude realnost.
Mogli smo mi isto tako reći; zašto mi ne bi mogli na godišnji jer nema tko svekru promijeniti pelenu, neka se svekrva sama snađe.

---

Citiraj:

---

naplavomzalu prvotno napisa

Oni su taj stan isto tako dobili na korištenje od živućeg roditelja i za njih se netko pobrinuo. S tim da su već imali nekretninu čijom su prodajom osigurali lagodniji život jer se netko pobrinuo za ostalo.

---

Eto, samo dio i to meni osobno jako uznemirujuć.

Odlično ste rekle.
A to da stan nije ni bračna stečevina nego od očevih roditelja još više mi daje moralnu težinu cijeloj priči.
Evo ne mogu se zamisliti da se uvalim u svekrvino nešto a da mi djeca, moja i šogoricina nisu zbrinuta.

Čitam ovu temu i razmišljam o djeci/ unucima.

Ono što ja tu vidim je dvoje djece (valjda sam dobro upratila broj), od toga jedno dijete s značajnim poteškoćama koje zahtijevaju skoro svakodnevnu terapiju (uz to i skupu), dijete koje će trebati asistenta (znači, sigurno nije minorna poteškoća). Vidim dvoje djece koji se tiskaju po malim, preskupim podstanarskim stanovima, koji se sele svako malo (jasno mi je kolika je lutrija naći stan na duže vrijeme na obali, iz kojeg te neće izbaciti s prvim znakom ljeta). Čitam kako se dijete mora ne pokazati da ih uopće razmatraju za podstanarski stan.
Čitam kako su roditelji, uz sve nedaće oko pandemije, gubitka posla itd., uspjeli uštedjeti značajnu svotu novca, kako su spremni dignuti koliki god mogu kredit za stan... kako su pomagali bolesnom roditelju koliko god godina je trebalo....kako pokušavaju sami riješiti svoju situaciju, ali im jednostavno ne uspijeva jer su cijene sulude...kako i dalje pokušavaju naći neki način kako riješiti ovu situaciju, a da u njoj nitko ne ostane "kratkih rukava"... Koliko shvaćam, sin ima polovicu stana, a ipak ne pokušava nikoga izbaciti iz stana, nego moli pomoć jer nema drugog izlaza.
I imamo, bar prema riječima pokretačice teme, majku/baku koja sama sjedi u velikom stanu (za koji ne može plaćati velike režije, pa se sjedi u bundi) dok joj se unuci povlače kojekuda. Imamo majku/baku koja gunđa kad treba primiti k sebi unuke desetak dana (!) dok ti unuci doslovno nemaju kamo.

Shvaćam i sasvim mi je jasna teza da roditelji nisu dužni brinuti za svoju odraslu djecu.
No, da živim pet života ne shvaćam kako se može ne vidjeti koliko tu pate djeca.
Unuci.
Jedini. Od jedinog sina.

Radije bih spavala na klupi nego ne primila svoje unuke k sebi.
(Nemam unuke još, lol, ali brijem da ću misliti isto).

Evo, i ina je napisala isto dok sam ja pisala. I silly. I Kosjenka

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Eto, samo dio i to meni osobno jako uznemirujuć.

---

Šta je ovdje uznemirujuće? Da mislim da bi roditelj koji voli svoje dijete trebao pomoći ukoliko je u mogućnosti? Da, ja to mislim, koliko god skandalozno bilo. I da isto tako dijete treba pomoći roditelji koliko god može.
S tim da muž ovdje ne traži nikakvu posebnu pomoć, pomoć bi bila da se ona odrekne nečeg svog što nitko ne traži. Samo da njemu ustupi njegovo. I za to traži njemu pomoć da to riješe na normalan način. Ima mogućnost da stan ostane njen 1/1, ima mogućnost da je isplatimo 150.000 eura za njenu polovicu stana koji joj ne odgovara ni po čemu, u kvartu koji joj je grozan, jer ni do plaže ne može pješke, više puta rečeno. Ima mogućnost ako se njoj ne da sama tražiti nešto za 150.000 da joj mi nađemo, riješimo papire i da samo useli. Sve je to na stolu i odgovor na sve je ne. Ja i muž dobro zarađujemo, ne mogu se požaliti, ali samo stan, režije, vrtić i terapije su 1500 eura. Tako da se s ostatkom jedva navučemo. A negdje postoji 150.000 vrijednosti nečega šta je njegovo, a ne može koristiti. Eto spremni smo i to dati za 50.000, samo neki mali push za taj stambeni kredit. Ako smo mi nerazumni, ja bi volila vidit razumnog čovjeka.

Citiraj:

---

Dota prvotno napisa

Čitam ovu temu i razmišljam o djeci/ unucima.

Ono što ja tu vidim je dvoje djece (valjda sam dobro upratila broj), od toga jedno dijete s značajnim poteškoćama koje zahtijevaju skoro svakodnevnu terapiju (uz to i skupu), dijete koje će trebati asistenta (znači, sigurno nije minorna poteškoća). Vidim dvoje djece koji se tiskaju po malim, preskupim podstanarskim stanovima, koji se sele svako malo (jasno mi je kolika je lutrija naći stan na duže vrijeme na obali, iz kojeg te neće izbaciti s prvim znakom ljeta). Čitam kako se dijete mora ne pokazati da ih uopće razmatraju za podstanarski stan.
Čitam kako su roditelji, uz sve nedaće oko pandemije, gubitka posla itd., uspjeli uštedjeti značajnu svotu novca, kako su spremni dignuti koliki god mogu kredit za stan... kako su pomagali bolesnom roditelju koliko god godina je trebalo....kako pokušavaju sami riješiti svoju situaciju, ali im jednostavno ne uspijeva jer su cijene sulude...kako i dalje pokušavaju naći neki način kako riješiti ovu situaciju, a da u njoj nitko ne ostane "kratkih rukava"... Koliko shvaćam, sin ima polovicu stana, a ipak ne pokušava nikoga izbaciti iz stana, nego moli pomoć jer nema drugog izlaza.
I imamo, bar prema riječima pokretačice teme, majku/baku koja sama sjedi u velikom stanu (za koji ne može plaćati velike režije, pa se sjedi u bundi) dok joj se unuci povlače kojekuda. Imamo majku/baku koja gunđa kad treba primiti k sebi unuke desetak dana (!) dok ti unuci doslovno nemaju kamo.

Shvaćam i sasvim mi je jasna teza da roditelji nisu dužni brinuti za svoju odraslu djecu.
No, da živim pet života ne shvaćam kako se može ne vidjeti koliko tu pate djeca.
Unuci.
Jedini. Od jedinog sina.

Radije bih spavala na klupi nego ne primila svoje unuke k sebi.
(Nemam unuke još, lol, ali brijem da ću misliti isto).

---

Baš to, Dota. Koliko je financijski teško, toliko je emotivno još gore. Ovo zadnje traženje stana, imali smo mjesec dana da iselimo pa meni je došlo da se objesim doslovno. Zoveš doslovce svaki oglas koji izađe, ne pitaš za cijenu. Jel može na cijelu godinu? Ne, samo do sezone. Onda vidiš neki dugoročno ne primaju obitelji s djecom. Onda nađemo taj jedan gdje nam telefonski kaže može djeca i kad viid da dijete loše priča, ne može. A tebi se približava dan kad moraš van. Taj zadnji gdje je rekla da ne može dijete sa teškoćama, muž i ja smo doslovno uvečler kad su djeca legla, plakali ko dvoje male djece u boravku. I sutradan je on otišao razgovarati sa majkom. Da mi možemo normalno bit podstanari za 500 eura u nekom stanu ma nitko to njoj ne bi ni spominjao, ali u problemu smo, daj malo i ti razumijevanja.

Citiraj:

---

Dota prvotno napisa

Shvaćam i sasvim mi je jasna teza da roditelji nisu dužni brinuti za svoju odraslu djecu.
No, da živim pet života ne shvaćam kako se može ne vidjeti koliko tu pate djeca.
Unuci.
Jedini. Od jedinog sina.

Radije bih spavala na klupi nego ne primila svoje unuke k sebi.
(Nemam unuke još, lol, ali brijem da ću misliti isto).

---

Ovo je sukus svega!!!

Po meni, niste nerazumni. Svekrva zivi u nekom svom svijetu, sto od straha, sto od nereale, a vi ispastate. Odbija vidjet sinovo pravo. Obija vidjet realnost grada u kojem su vozaci, cistaci Nepalci, u kojem ima i digitalnih nomada koji dizu cijene stanovanja, apartmanizaciju i rentanje na sve strane koja gusi mlade i dize cijene svega i ponasa se ko da je jos socijalizam i vi se nekako snadjite...valjda od vasih 'poduzeca'. Odbija vidjet da nemate sanse i da to nije ko u socijalizmu. Ja nisam mogla vjerovat da se turisticki rentaju i neboderi u splitu3, a rentaju se. Odbija vidjet pomoc koju ste pruzili vezano za brigu oko svekra.

naplavomzalu, sasvim shvaćam u kojem ste problemu, zato i razumijem :ghug:

Drži se, nemojte potonuti, djeca vas trebaju...ostalo će doći, prije ili kasnije.

Ni ja ne vidim šta je u tom nizu citata uznemirujuće.

Tim pre što se od roditelja zapravo ne očekuje pomoć, nego pristojan dogovor povoljan za obe strane.
Dota i svi ostali su bolje sve saželi.
I ja bih na prvo mestu stavila dobrobit i zdravlje svoje dece, a tek onda preferencije svoje majke.
Meni je samo ponašanje bake ovde uznemirujuće, ništa drugo (i lude cene, ali tome nema pomoći).
Jedini argument protiv sudske prodaje stana bi meni bilo što je to dugotrajan proces- ako je dugotrajan proces uopšte.

A ovo zadnje sa tim jel mogu djeca sa pp u stan, mislim ako ima mama na temi čija djeca imaju neku teškoću da će me raszumijeti, kad se nađeš u situaciji da dijete ne može u vrtić, ne može u školu, onda plačeš kući u wc-u, ali tamo se boriš za svoje dijete, ne daš nikome u državnoj, lokalnoj službi da ga ponižava na račun njegovog problema.
Ode smo samo izašli iz stana, ne možeš ženi ništa reći, njen stan, njena odluka, držiš dijete za ruku i misliš: jel jebeno moguće da ne možemo unajmiti stan za 550 eura jer dijete priča u jednostavnim rečenicama?
On te pita:oćemo tu živit, ti otreseš glavom, kupiš suze i misliš se: ne smim te drugi put voditi sa sobom.
I ti nećeš ništa za svoje dijete i unuka tu napraviti? Ma znate šta, branila sam je, ali sad ću i ja reći nešto u sebi, neću napisati.

Samu sam sebe iznervirala. Srećom pa je domaća krompiruša za večeru da me oraspoloži

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Jedini argument protiv sudske prodaje stana bi meni bilo što je to dugotrajan proces- ako je dugotrajan proces uopšte.

---

Treba vidjeti s odvjetnikom nekim koji radi u ST.

ajmo objektivno, subjektivno bi svašta rekla pa bolje da prešutim:

prvo svakako konzultirati odvjetnika.

probati istaknuti praktičnost, za jednu osobu s malim primanjima nije baš jednostavno živjeti u tako velikom stanu. Treba i čistiti i redovno održavati stan a o režijama da se ne govori.

provjerite i što ako ne bude plaćala režije, moguće da ste onda i vi odgovorni za svoj dio i trebali bi sudjelovati s 50%

Willow, mislim da si u pravu s režijama. Ja sam 100% naslijedila nekretninu kojom prema ugovoru mama raspolaže za života, al isto se moram brinuti o toj nekretnini. Mama manje kvarove, veća oštećenja ja. Mama je rekla da ce ona placati režije. Nekretninu ja ne mogu koristiti, a uređivati samo ako mi dopusti mama.

Nije to baš tako.
Ovisi na koga glase režije.
Tu osobu će i ovršiti za dug.
Opet kažem da živimo tu gdje živimo i nema pravde, ni rješenja iz filmova.
I ja sam suvlasnik s bratom i on 16 godina koristi zajedničku nekretninu, a ja se mogu slikat.
Bio je i ogroman dug za režije i nisu me ovršili jer su računi na njega.
Odvjetnik?
Neka ide tko hoće, no znate li tarife?
Idu prema vrijednosti imovine pa će tako za ovu vrijednost minimalno plaćati 500€+ po radnji!
Cijene su u međuvremenu još otišle gore.
Znate što znači “po radnji”?
Svaki korak pojedinačno.
Tužba se posebno plaća još na to i državi i odvjetniku.
Samo primjer nevezan za nekretnine: pokojni suprug je tužio jednog čovjeka za dug. Imao je sve papirnato i čisto, ali…država.
Spor je trajao 7 g do prvostupanjske presude pa viši sud ukida presudu i sve ide iznova pa opet prvostupanjski presuđuje isto, a Županijski potvrđuje presudu za samo 1/3 i to smo jedva uspjeli ovršiti prije nego je muž preminuo.
Trajanje? 9 godina
Trošak? 70 000 kn
Dug je bio 4 puta toliki i tako ispada da smo si jedva troškove pokrili, a o nervozi, razvlačenju mog bolesnog muža po sudu da ne pričam.
Ali to nije sve.
Tuženi je tražio reviziju na Vrhovnom sudu, odobrena je i sad čekamo rasplet toga.
Znači 10 godina suđenja za nešto što je čisto ko suza, a još se kraj ne nazire.
I kaj je najštosnije, možda Vrhovni sud odluči da je tuženi u pravu i još ćemo mi njemu na kraju biti dužni.


Sent from my iPhone using Tapatalk

U svakom slučaju ova priča je samo jedna od mnogih koje dokazuju da bilo kakva odricanja od nasljedstva koje ti zakonski i moralno pripada, i što bi ti moglo u životu kasnije značiti jako puno, nije mudra odluka.

Muž od naplavomzalu je bio mudar da se nije u potpunosti odrekao nasljedstva i ima ga pravo iskoristiti za dobrobit svoje djece. Srecom ima još dosta koraka koji se mogu poduzeti da se ipak dogovore oko neke od ponuđenih varijanti.

Da, sigurno ovrhe idu na nositelja režija, ali vlasnik stana recimo ne može priključiti nazad struju ako nije dugovanje zatvoreno.
A odvjetnik, možda i platiti tu tarifu koja je ako pomogne razjasniti prava i jednima i drugima.
a moralno, i šta mislim o tome.
Ja sam dobila opomenu pred tužbu od svog oca, isto neka imovina koju smo razriješili, no mi smo ju kada se mm razbolio prodali, no u trenutku kada smo ju prodavali vrijednost je bila skoro trostruko veća pa je moj tata tražio opomenu od odvjetnika isplatu, odnosno očitovanje. Prije te opomene je tražio usmeno isplatu.
Situacija je takva da mm to nije ni znao jer je zadnji put otišao u bolnicu, to su ti momenti u životu kada muža ostaviš u bolnici, ok tada nismo znali da je kraj blizu, nadali smo se da je problem manji no dijagnoza je cijelo vrijeme ista, a otac ti tog dana po odvjetniku pošalje opomenu.
Greška je zapravo naša, mm je bio naivan a ja nisam bila dovoljno uporna da mu objasnim da je to zvijer kakvu on ne može ni zamisliti.
Ja sam dobila pola njive od mog oca, prepisao mi tu njivu (pola jutra) čim ju je naslijedio jer on ima more dugova i koječega a njivu smo ionako mi radili jer smo se tako s pokojnom bakom dogovorili, arendu plaćali u kukuruzu jer je to baki trebalo za životinje. Nakon nekog vremena i plaćanja arende u kešu (iako je na meni) tata traži veće svote novca za tu zemlju, službeno ću reći da smo ga pomogli novčano sa iznosom koji je odgovarao tadašnjoj vrijednosti zemlje. Naravno imao je on s vremena navrijeme ideje kako je on nama neko čudo dao, kako uzimamo poticaje i sl. No sve je to bilo pod kontrolom do prodaje, kako je cijena u međuvremenu narasla on je kao krvopija prvo došao tražiti razliku pa sam ga otjerala, nakon par mjeseci je uslijedila opomena, i još jedan susret nakon smrti mm-a kad je pitao šta mu imam reći. Tad sam se otišla očitovati kod odvjetnika, između ostalog u toj opomeni je bila hrpa bljuvotina i jedna bitna činjenica, rekao je da sam ga prijavila za prijetnje i da je noć proveo u zatvoru. Što nisam i vrlo lako se to da provjeriti, na tom sam valjda uvjerila odvjetnicu da je i ostalo sve na njegovom rekla kazala.
Tu smo završili, zasada.
Sad je on najjadniji, napušten od svih, ja ga ne trebam djeci ne dam da idu kod njega, ne brinemo se za njega itd.
Ono što sam htjela reći da ja nakon takvih radnji ne mogu, ne mogu više biti ona kćer koja bi trebala a bome ni moja djeca. Kad ga sretnem mogu s njime popričati ali nema više emocija, obaveze, ničega. Mogu popričati s njime kada se sretnemo, baš kad stvarno ne bude mogao ću se ako budem mogla pobrinuti za njega.
Ovo što vi prolazite, nakon situacije gdje nemaš gdje sa djecom, ja bome kao kći ne bi mogla, više bi kao snaja mogla odrađivati obaveze. Ali emocija za jadnu staru mamu, jok.

Bila sam jednom u suvlasnickoj situaciji s 5 suvlasnika. I išli mi to prodati. Dakle nas četvero u srednjim godinama smo se relativno brzo suocili s realnosti oko vrijednosti te imovine ali peti suvlasnik 65+.... koje su to bile drame, nemoguci zahtjevi, dramljenje oko nebitnih rečenica, zahtjevi za potpuno nelegalnim clancima i to prema banci, predugovor nam je prošao 20 revizija i imao valjda 10 stranica, užas. A za vrijednost pola polovnog auta. Doslovce. Na kraju sam imala živaca za to samo da se napokon riješim toga, ne želim nekretnine s nesredjenim suvlasničkim odnosima jer imaš odgovornost a nemaš upravljačka prava. Iskoristili smo nobce za renovaciju vikse tak da je na kraju super ispalo, umjesto idealnog dijela zarasle sikare imam obnovljene podove, zidove, unutarnju stolariju i struju. Al da me koštalo zivaca - je.

Gledam naše roditelje i na uzorku od njih troje jedan već pokazuje znakove tvrdoglavosti i "ja sam najpametniji" stav, mi srecom imamo luksuz da se možemo iz tog izmaknuti i pustiti mirne duše da rade što hoće jer smo uspjeli sami se osigurati, no da se kao podstanari povlačimo mislim da bi dobila slom živaca kako propadaju potencijalno ogromni novci zbog takvog stava. Aki ok, njihovi su, pa mogu s tim što hoće, pa i u propast.

Mislim da u starijoj dobi procvatu sve ljudske mane koje su se ranije mozda cistim intelektom korigirale. Mi smo se recimo dogovorili po tatinoj smrti da se mama odrekne nekretnina u nasu korist, uz pravo dozivotnog uzivanja. Novac smo odmah po nasljedjivanju vratile mami. Znaci njoj se nista nije promijenilo, samo smo osigurali da se ne dogodi neka nepredvidjena situacija kad bilo tko od nas umre. Ona je stalno ponavljala kako ona vise nista nema, kako joj svi kazu da je luda sto nam je prepisala nekretnine i srecom da ona nama vjeruje. Nikome se ni prema ugovorima nista nije promijenilo osim sto nema tate, a meni je to stalno zvucalo da se ona propituje je li to bila dobra ideja i zasto se mi nismo u njezinu korist odrekli jer svi tako rade. Svi tako rade jer za druga rjesenja treba pravna pomoć. Ali da, kad bismo bili u situaciji kao naplavomzalu, mogli bismo joj se useliti, ja mislim. Srecom nismo, a i nase nekretnine nisu neka vrijednost. Najveca su vrijednost mami.