Kad bi mi se tako nešto dogodilo, bila bih sigurna da sam napravila apsolutno sve da sigurno rodim (uz to što sam se dobro brinula za nas tijekom trudnoće) i otišla bih u bolnicu, u prijevozu koji sam si ranije organizirala.
Printable View
:roll: A naročito ako žena tijekom izgona leži ili se nalazi u polusjedećem položaju, zar ne? Kao vrsta smo stvarno učinili sve da ženama porod - otežamo.
Što god pisali drugi sudionici rasprave, Pcelica uvijek dolazi do istog "zaključka", a to je - premisa od koje u svojoj glavi uporno kreće.
Osobno, ne mislim se opterećivati time što ženke nekih nižih primata rađaju brže od homo sapiensa, niti mi pada na pamet zbog toga im zavidjeti. A rađaju brže jer su još u četveronožnom položaju, opseg glave u odnosu na zdjelicu relativno je malen itd., kao što si već (prije) napisala. No, vrijeme je da se maknemo od stalno iste lekcije iz biologije na fakultetu i više educiramo o samom porodu.
Činjenice o zdjelici poznate su i Robbie Davis-Floyd, američkoj antropologinji koja se već više od 20 godina bavi antropologijom reprodukcije, s težištem na proučavanju poroda, opstetricije i primaljstva. Nakon navođenja tih činjenica, predavanje je krenulo dalje. ;-)
A to je - kako porod učiniti sigurnijim za majku i dijete?
Trebalo bi prvo definirati što ćemo u ovoj raspravi nazivati opasnim. Osobno, više se bojim prelaska preko neke od većih prometnica u Zg nego poroda kod kuće.
A zašto? Zato što postoji određeni E. Zahirović, a nije jedini, koji je prije nekoliko godina, upravljajući vozilom bez vozačke dozvole, na pravdi Boga zgazio nedužnu djevojčicu koja je prelazila cestu dok joj je svijetlilo zeleno svjetlo.
Pa ipak stotine tisuća ljudi svakodnevno prelazi cestu odlazeći na posao itd.
Ljeti plivamo daleko od obale. Neki planinare, bave se alpinizmom. I ovo mi se čini opasnijim od samog poroda.
E, imam ja jedan prijedlog.
Zašto se ne bi ste vi koje ste recimo u Zg ili najbliže, našle na nekoj kavici, pa lijepo uživo raspravile ovo. Ili na nekom tečaju. Vjerujem da bi onda sve nedoumice bile manje i brže bi riješili nesuglasice. Ili bi se nesuglašene ipak razišle u miru.
A ovo vam je moja maštarija, iliti projekcija moga života. Kad mi klinčadija malo poodraste, da se i ja bacim u doularske vode, i da jednog lijepog dana, ako Bog da, pomognem svojim kćerima pri kućnom porodu. Naravno, to ne isljučuje babicu, koja će tada već biti iz Hrvatske, educirana i legalna za pkk! Sigurna sam da je to ipak budućnost. Možda ne baš jako bliska, ali ipak nas voda nosi na tu stranu.
E, sad, ako se netko boji poroda, dakle, ako se radi o strahu od poroda... Strahovi su iracionalni. Teško se nekoga racionalnim argumentima može lišiti straha. Može, ako je razlog straha nedovoljno znanje o porodu, pa se dobiju relevantne informacije. Ili ako su razlog strahu bile krive informacije, pa se daju prave. No, ako je razlog nešto dublji, ako se nalazi dublje u podsvijesti, teško će se do toga doći.
Mamma Ju je spomenula fobije. Koliko znam, u psihoterapiji se smatra da fobije pripadaju u tvrdokornije poremećaje, tj. da ih se teže rješava terapijom nego neke druge.
Prelazak ulice, alpinizam, plivanje ne uključuju neminovno bol i krv. Ustvari uključuju samo u izuzetnim situacijama. I radi se samo o jednom čovjeku.
Porod uvijek uključuje. I u porodu se radi o DVA čovjeka.
Pa pokušajte s te pozicije krenuti.
I mislim da je osobno iskustvo od više poroda mjerodavnije za priču od teorije ili statistike.
Potencijalno je opasan kao i život sam. Moguće da ću nastradati i kao i trudnica ili sada čim izađem iz kuće, pa eto uporno izlazim jer su realne šanse da nešto pođe po zlu ipak manje nego da mi klavir padne na glavu.
Baš kao što je Vedrana to rekla. Pa zato postoji babica tu koja je trenirana i koja zna što činiti u kojoj situaciji, i koja je više s tobom u tvom domu nego što bi mogla biti recimo u bolnici.Citiraj:
Znači, postoji mogućnost komplikacija i kad sve teče bez ometanja, npr. u toplini doma?
I što onda?
Što ako se zakomplicira?
Da, danas je to riskantno jer je teško doći do kompetentne medicinske osobe. Kad to bude bilo omogućeno, apsolutno će mi to biti prvi izbor.Citiraj:
Mislite da je danas, ili u bližoj hrvatskoj budućnosti, sigurno rađati doma i ignorirati tu malu mogućnost da ipak dođe do komplikacija?
Al čini se meni da tu dolazi do jednog BAZIČNOG NERAZUMIJEVANJA.
Dakle, do komplikacija će puno rjeđe doći u situaciji gdje je žena neometana, gdje se osjeća sigurno, gdje se ne intervenira itd. Dakle šanse za komplikacije su svedene na MINIMUM. A za sve drugo - tu je babica.
Da, ja bih rađe tako, nego te šanse povisila na maksimum u bolnici pa onda riskirala spašavanje od tih istih komplikacija.
U čemu je problem da muž, susjed ili taksi odveze u bolnicu? zašto to mora biti hitna pomoć? A babica je tu baš zato da ne bi došlo do hitne intervencije nego da ako stvari ne idu, da se na miru i bez strke stigne otići u bolnicu.Citiraj:
Jer spominjali smo, hitnoj može trebati dugo da dođe, liječnici u hitnoj nisu pripremljeni za pomoć pri otežanom porodu... Ili je (eventualno prisutna) babica dovoljna da riješi sve moguće komplikacije, golim rukama, ili ima neku opremu sa sobom.
ne znam stvarno gdje, ali rečeno je već da kod normalnog poroda krv izlazi samo s posteljicom što se smatra normalnom pojavom.
bol? kakav bi bio porod bez boli? rekla je već anchie76, a evo i ja mislim - opasan. ispalo bi ti dijete bez da znaš da je porod krenuo.
ta bol je svrsishodna i normalna, šta nije?
ja bih izbacila tu argumentaciju ako se slažeš.
već kad na porodu spominješ DVA čovjeka... - kao da je nemoguće da kod prelaska ceste dijete bude nekom, majci na rukama ???
mislim, bedaste su te usporedbe, ali i ti ih koristiš
ajmo dalje, koja je još pozicija s koje se treba krenuti?
tvog osobnog iskustva od više poroda?
Dapače,
kroz svoja 3 poroda spoznala sam koliko je uzvišeno zvanje primalje. Odn. koliko bi to trebalo biti. Svaki puta sam bila jako dirnuta, premda su bile i ovakve i onakve. Ali onakve kakve bi trebale biti... to je zbilja nešto prevrijedno.
Ako mi se jednog dana ukaže prilika proći neki tečaj za primalje (pretpostavljam da to ipak nije samo tako - velite da je to VSS vani), rado ću se s informatičarke prekvalificirati u primalju :)
Prisustvovati činu rađanja novog života, biti pomoć, zaštita, utjeha... neprocjenjivo!
Žao mi je što žene koje imaju mogućnost biti to sve, jesu samo tehnička podrška opstetičarima :(
A ta krv mi nije jasna... to mi je kao da se čudimo mjesečnici iz mjeseca u mjesec. Posteljica izađe, krv mora za njom... Mislim što je tako strašno s tom krvi što izlazi? Strašno je samo po sebi zato što je krv ili?
Ja sam rodila sa svim "dobrobitima" medikaliziranog poroda.. nisu me rezali - hvala im što me poslušaše... lima izašao bijel ko mali medo (od verniksa) <3
Draga Beti, izuzetno cijenim tebe i tvoje iskustvo. No, to ne znači da ću se zbog toga automatski s tobom u svemu i složiti.
Bol. Bol pri porodu je fiziološka. A znamo da je puno manja, tj. izdržljiva je ako se radi o prirodnom porodu, bez dripa.
Znači li ovo da, ako bilo kad u životu osjećamo bol, moramo odmah otići u bolnicu? Nadam se da ne. Naročito ako znamo da će proći, i kad će proći. U ovom slučaju, ako je sve u redu, nakon izgona, kad se oslobađa endorfin. To sam i sama osjetila. Kao da je netko izbrisao svu onu bol (pojačanu tada i dripom)!
Koliko je bol manja pri neometanom porodu, pa žena može imati i osjećaje ugode pri kontrakcijama, može se vidjeti u filmu "Orgazmički porod", koji srdačno preporučujem. (Ja ga u posljednje vrijeme kupujem kao rođendanski poklon ženama u reproduktivnoj dobi. :-) )
Krv. Normalno je da se malo krvari pri porodu, a znamo da je krvarenje značajno manje ako je porod neometan.
Bi li ova tvrdnja trebala značiti da pojava krvi povlači potrebu za odlaskom u bolnicu? Svaki mjesec prilikom menstruacije gubimo priličnu količinu krvi, pa se ipak ne javljamo na hitnu ambulantu, a niti svom liječniku, jer je ta pojava fiziološka.
Boji li se tko poroda već i zbog toga što je u porod uključeno i njegovo nerođeno dijete, onda se u tom slučaju radi o iracionalnom strahu, i takvu je osobu jako teško uvjeriti da bi se trebala opustiti.
Srećom, nisam na dutkinoj listi za poklone :mrgreen:
Eh, to bih ja voljela kad me složi migrena :).
A za orgazmičke porode - draži mi je film s jednim takvim, nego serije o bolnicama u kojima se porodi prikazuju već kako se prikazuju.
Ne razumijem je li se to meni (nama, našima :mrgreen: ) inputira da se poroda bojimo?
Jer, ja osobno se nisam bojala, očekivala sam nešto lijepo i upravo to i dobila.
A sad, ove usporedbe da je porod opasan koliko i život meni baš i ne stoje. Jer u tom slučaju bi se mogli samo prepustiti životu i nadati se najboljem.
Pa ipak to ne činimo, bar ja ne činim... Kad prelazim ulicu gledam lijevo i desno, čak bi i taj klavir nastojala izbjeći, tj. ne bi prolazila ispod prozora s kojeg visi klavir nego bi malo zaobišla to mjesto :roll:, čekam zeleno na semaforu i opet gledam, u autu se svi vežemo, ne vodim djecu na mjesta koja smatram opasnima i za njih neprimjerenima...
Tako sam i za rađanje izabrala opciju koju smatram najsigurnijom u danom trenutku.
Meni je do naše bolnice 10 km, a do Austrije još dalje :mrgreen: Meni pkk nije mogao biti opcija, čak niti u nekim normalnijim uvjetima uz stručnu babicu jer u špici sezone (kad sam prvi put rađala) nikad ne možeš znati koliko će trajati put do bolnice.
Ne znam, ali previše mi je to banaliziranja, život je opasan pa svejedno bezbrižno živimo, porod je opasan pa svejedno bezbrižno rađajmo :-|
Svimbi, tebi će Krampus šibu donijeti, da znaš :-P
Naravno da je osobno iskustvo dragocjeno. No mislim da ono, pa ako uključuje i četiri poroda, bili oni i kod kuće, ne može značiti više od dvadesetogodišnjeg praćenja kulture poroda u različitim kulturama koje provodi dr Davis-Floyd, ili rada dr Michela Odenta:
Ovdje nije navedeno njegovo dugogodišnje iskustvo na samim porodima žena u bolnici i izvan nje.Citiraj:
Michel Odent je autor prvog članka u medicinskoj literaturi pod nazivom „Gate control teorija bola“ u opstetriciji (1975), prvog članka o početku laktacije tijekom prvog sata po porodu (1977) i prvog članka o korištenju bazena za rađanje (Lancet, 1983). Uveo je koncept Istraživanja primalnog zdravlja (www.primalhealthresearch.com). Autor je 12 knjiga objavljenih na 22 jezika.
Toliko o teoriji. A statistika? Isto tako, mislim da osobno iskustvo, pa i od više poroda, ne može značiti više od statistike poroda u cijeloj Hrvatskoj, ili, čak, u svijetu.
Statistike pokazuju kakvi su ishodi medikaliziranih poroda, a kakvi su ishodi onih nemedikaliziranih, s obzirom na zdravlje majke i djeteta nakon poroda.
Tako je. I zbog toga bi moj idealan izbor bio porod kod kuće uz educiranu osobu. Dakle dajem sve od sebe da svedem moguće rizike na minimum, te da ako ipak nešto krene nepredviđeno tu je samnom med osoblje koje je osposobljeno za hendlanje toga. Gdje ćeš bolje? :)
Tako kako ti zaobilaziš klavir koji vidiš da visi, tako bih ja zaobišla bolnicu u kojoj mi mašu s dripom, govore da će to garant završiti na carski, naliježu mi na stomak itd. Odlazak u bolnicu mi se čini kao uporno prešetavanje pod klavirom :)
P.S. maknula sam svoj post koji je bio intervencija, al totalno zakašnjela..tako da sam ga obrisala jer je bio van konteksta
Prateći temu neko vrijeme dođoh do zaključka:
čini mi se ove dvije skupine (ipak moramo priznati da postoje) razilaze zato jer skupina koja zagovara porod u bolnici polazi od toga da Roda zagovara pkk u sadašnjim okolnostima.
Međutim, Roda prvenstveno govori o pkk u jednim budućim okolnostima, kada će doula i primalja biti pristupačne kao recimo liječnik opće prakse. Dakle, odlučiš se za pkk, i bez problema imaš barem jednu babicu (jeste čitale one članke na Rodinim stranicama o pkk - žena rađala u Švedskoj, par dana nakon što je doputovala - mužev biznis - i imala je 2 babice doma na raspolaganju, bez da je trepnula).
Ako se pak netko boji da u slučaju možebitnih komplikacija ne bi stigao u rodilište (kao recimo Pcelica), mislim da je neka, doduše daleka, ali ipak potencijalna budućnost u HR, prirodni porod u bolnici (kao kod Odenta).
Mislim da sa shvatila suštinu problema. Ako nisam, sorry.
Neki imaju te sreće. Ja sumnjam da sam jedna od njih jer moj mozak nije baš sklon isključivanju.
Stvarno bi ti dobro došlo malo edukacije, pa bi uvidjela da su obje tvrdnje vrlo istinite. I postoje orgazmični porodi, a postoje i porodi koje su bolnice vrlo zakomplicirale (nepotrebno). No lakše je uletiti ovako kao padobranac, ne pročitati ništa prije toga niti se potruditi naučiti nešto za doprinos raspravi, popljuvati nas sve u sekundi i onda opet ispariti.. Da definitivno je tako lakše.
Evo jedna priča, da smanjimo tenzije (nadam se zapravo da ni ne postoje).
Moja sveki je paničar. Visokotlakaš. Pušač.
Kad sam rađala 1. dijete još smo živjeli skupa (isti stan, na više nivoa). Bila je noć. Ljeto. Blaga kišica. Oko pola 2 otišli smo u rodilište, mm i ja. Oko 3 zove mm doma. Naravno, sveki se diže i u polusnu hvlata slušalicu.
MM: Sandra je rodila.
Sveki: a gdje ste to vi? (!!!!)
MM: Pa u rodilištu, naravno!
Mislim, ona pojma nije imala da smo otišli!!
I tako se mislim: moj 4. porod, ako Bog da sve uredu, mogao bi biti doma jedino da bude noću, kad sveki spava :)
Jer u protivnom bi moj pkk bio opasniji po nju nego po mene.
(Naime, i sada živimo u istoj kući, ali svak u svom stanu).
Da žena dobije srčani udar (ili moždani, kaj ja znam)? Više štete nego koristi od pkk.
Dobro, ovo je jedan malo crno-humorasti pogled na temu. Nadam se da vas nisam udavila.
Pa što bi se trebalo pisati na priče o PKK? "ti nisi normalna jer si se usudila na PKK u ovim uvjetima"? jel bi to pomoglo u promjeni te percepcije? na stranu to što bi ženi sigurno "sjeli" takvi komentari.
I samo da spomenem... moj dojam je da je na forumu niti 5% priča koji su PKK - ženama se niti sada ne da slušati zajedljive komentare koji se provlače kroz razno razne diskusije poslije. Ne da im se. Nisu rodile PKK radi drugih nego radi sebe i svog djeteta. Većina njih nema potrebu širiti tu priču s forumašima, to je njihova intimna i privatna stvar koju imaju pravo ne dijeliti s drugima. No onda postoje i one koje i zagrizu i napišu svoju priču o PKK usprkos tome što će im se to s vremena posprdno spominjati na forumu, a napišu je isključivo zbog toga da ženama pokažu kako je moguće roditi bez intervencija, da ih osvijesti o važnosti toga čina i da vrijedi potražiti bolnicu koja će poštivati naše želje, i da nije nužno da dobiješ i drip i epiduralnu i nalijeganje na stomak i rezanje i klistir i da moraš roditi ležeći, jer ne moraš. Ali mnoge žene u hr to još uvijek ne znaju.
anchie, ja se u stvari slažem s tobom.
nikad ne bih na priči s poroda gdje netko dijeli svoju intimu s nama postavila pitanje PKK.
iako je bilo takvih komentara, a i to je istina - kad nije bio u pitanju prirodni porod. ali to je već stvar kulture.
ja samo govorim o općem dojmu, ništa drugo.
Svimbalo :mrgreen:
:lol:
www.orgasmicbirth.comCitiraj:
the 85-minute award-winning documentary Orgasmic Birth: The Best-Kept Secret
Joyous, sensuous and revolutionary, Orgasmic Birth brings the ultimate challenge to our cultural myths by inviting viewers to see the emotional, spiritual, and physical heights attainable through birth. Witness the passion as birth is revealed as an integral part of woman's sexuality and a neglected human right.
Zgodno je pogledati najavu (trailer, "foršpan"). :-)
Film (s hrvatskim titlovima) prodaje Hrvatska udruga primalja. Jedno vrijeme im se prostor preuređivao, pa sam ja film kupila u Hrvatskoj komori primalja (na Jarunu) za, mislim, 95 kuna.
http://www.udrugaprimalja.hr/novosti...je.aspx?ID=195
A ko je rekao da je svima? Ti si rekla da je pkk doma orgazmičan. Nitko drugi.
I isto tako je milion puta rečeno ovdje da je za neke žene bolje da rađaju u bolnici ako se tamo osjećaju sigurnije.
Ja se ne osjećam u bolnici sigurnije, i voljela bih da imam opciju sigurnog poroda kod kuće.
Tako da me zasmetao tvoj ulet i komentar kao da u najmanju ruku ovdje pričamo samo o orgazmičnim porodima i ničem drugom, i da sve što nije orgazmično ne valja.
Bacila sam kratki pogled na navedenu stranicu Hrv. udruge primalja.
Pa ako one tako razmišljaju, zašto onda ne žele asistirati porodu doma? Jel problem u tome što to nije legalno, ili što? Ja sam mislila da su one samo napola obučene, da nemaju pojam o prirodnom porodu... ali polako mijenjam mišljenje.
Zapravo sam se iznenadila više puta, kad sam u pričama o porodu naišla na babicu koja bi recimo rodilji dopustila da do samog kraja stoji kraj stola. Očito da ih ima - nisam tako mislila. Tj. ima ih zvanično.
Ali zašto onda ne mogu doći doma??
I ja bih to voljela.
Mene smeta prezentacija jednog kao savršenog (neću napisati orgazmičnog:mrgreen:) a drugog kao šetnja pod klavirom. Jer nije tako.
Ali slažem se sa potrebom postojanja i jednog i drugog. I poboljšanja uvjeta bolničkog i osiguranja povoljnih uvjeta za PKK.
Peace?
Drago mi je da smo se složile oko svega jer ja odoh :mrgreen:
mamaShe ipak je to navod iz Starog zavjeta u kojem je shvaćanje Boga puno krutije nego sto je u Novom zavjetu ;)
Bog je muke u trudnoci osmislio iz ljubavi prema nama i prema svojoj jos nerodenoj djecici. Kad se mama prenagli, preumori, previse radi, previse se zivcira, pocinju trudnicke muke – mucnine, zgaravica, bolovi u ledima i sl. A zasto? Pa zato da uspori! Da se posveti sebi i da vise paznje obrati na bozje dijete koje nosi u sebi.
„Muke po rađanju“ je Bog opet smislio zbog ljubavi prema nama ljudima. Smislio je da se kosti sire, tetive i ligamenti razvlace i da nas to boli da bi bile svjesne tog velicanstvenog trenutka. Kad bi se djeca radala „kao nista“ i uz put jednostavno ne bismo u ovom preuzurbanom svijetu dovoljno cijenili to cudo.
Uostalom da je Bog mislio da je vaginalni porod toliko strasan i da ga je smislio da bi nekom napakostio ne bi dozvolio da se njegov Ljubljeni Sin rodi na takav nacin ;)
Ipak ovaj navod Biblije nije onakav kakvim se ucini na prvi pogled ili kakvim su ga vjekovima propovijedali ;)